Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
PROF. DR ŽIVOTA RISTIC O POTEZIMA NBS I CEKU NA POCEK: Topovima na vrapce

Za razliku od svih normalnih zemalja sveta, gde se cek kao finansijski instrument koristi za trenutno izmirivanje racuna, kod nas se upotrebljava još i za odloženo ili za placanje na pocek. Uzmem robu sada, a placam je kasnije i na rate. Dali smo mu, kaže u razgovoru za naš list prof. dr Života Ristic, povodom poslednjih mera NBS, tri nove funkcije koje obicno nema.
Tako je cek u našoj ekonomskoj iznudici postao instrument terminskog placanja, sredstvo obezbedenja naplate prodate robe na pocek i nacin izmirivanja kreditnih rata.
Za razliku od ostalog sveta, sa razudenim finansijskim instrumentima, mi nemamo menicu, kreditno pismo, virmanski cek, depozitni i kontokorentni certifikat, kao instrumente poslovnog bankarstva, ali ni (re)eskontne i (re)lombardne kontingente i limite kao alate centralne banke.
I šta se dogodilo? Naš cek je, kao „jedini životni spasilac”, prinuden da igra ulogu svih tih nedostajucih instrumenata.

Zbog cega?
– Mislim da to nije rezultat nicije svesne ili namerne zle radnje. Pre je rezultat našeg nedovoljnog znanja, nedostatka iskustva i profesionalnosti, izostanka licne odgovornosti, ali i prevelike naknadne pameti i sujete, kaže Ristic.
Tvrdnjom da se emisijom cekova povecava masa novca u opticaju centralna banka i „strucnjaci”, kaže dr Ristic, pokazuju neznanje o ceku i njegovom mestu i ulozi u nacionalnom novcanom i platnom sistemu. U prvom redu brka se razlika izmedu emisije i izdavanja ceka, izmedu promptnog i terminskog ili virmanskog ceka, izmedu datuma placanja i datuma isplate (eskonta ili otkupa) ceka, izmedu primarnog tržišnog plasmana i sekundarnog tržišnog prometa ceka.
Inflacione tendencije, tvrdi naš sagovornik, mogu nastati samo kao nesklad izmedu robnih i novcanih fondova. Cek, legalno, ni teoretski ni prakticno, ne može biti korišcen u te svrhe. Iz sasvim jednostavnog razloga – cek sa danom izdavanja i terminskog placanja, a ne danom emisije, kao surogat novca, mora imati pokrice. Ako ga nema – rec je o krivicnom delu gde prestaje svaki bankarski rezon.
Treci, opet, upozoravaju da cek emitovan ili izdat bez pokrica pravi pritisak na robne fondove i povecava tražnju. Taj argument je, smatra dr Ristic, najmanje apsurdan, zato što cek bez pokrica zaista nekontrolisano povecava novcanu masu i tražnju.
Treba, medutim, i u takvim okolnostima znati da ti cekovi dovode do povecane tražnje, upozorava dr Ristic, ali samo na nestabilnom robnom i nerazvijenom finansijskom tržištu. Bez te cinjenice izdavanje ceka bez pokrica nije od veceg uticaja na rast tražnje. Pravdanje namere centralne banke da ukine uloge našeg ceka, kao instrumenta obezbedenja i terminskog placanja, da nije tužno, bilo bi smešno, istice Ristic. On napominje da bi bilo sasvim normalno da svako od nas, bez obzira na finansijsku pismenost, radije koristi umesto ceka, na primer, menicu kao bolji, efikasniji i jevtiniji instrument obezbedenja ili pak kreditno pismo, depozitni ili kontokorentni certifikat ili kreditnu karticu kao instrument terminskog placanja... Ali, mi tih instrumenta, koji su korisniji od ceka – nemamo. Ta cinjenica kao da NBS ne interesuje. Ona „topovima ide na vrapce”, a „gramom soli hoce da dosoli more”, tvrdi dr Ristic.
Šta nam nudi? Za sada kreditne kartice. One, osim što imaju mali tržišni dijapazon, veoma su skupe i u upotrebi komplikovane, opterecene zaštitnom procedurom od zloupotreba.
A gde su instrumenti iz preostalog finansijskog arsenala? Nema ih. – Sve me to što sada cini NBS, podseca na lecenje bolesti srca daljom zabranom disanja”, kaže Ristic.

I šta nam valja ciniti?
Za dr Ristica ni to pitanje nema mnogo nepoznanica. NBS, ako je vec odlucila da se upetlja u ono što joj nije prevashodan posao, restriktivne mere treba da pokrene samo u slucajevima kada prilikom izdavanja, a ne i emisije, cek nema pokrica na racunu onoga koji ga je potpisao. Protiv odgovornih lica banke, emitenta takvih cekova, treba pokrenuti krivicne prijave, a banci adekvatno smanjiti sve odobrene (re)eskontne i (re)lombardne kontingente. Pošto danas to nemamo, povecati joj obaveznu rezervu najmanje za desetostruki iznos nelegalno izvršene emisije primarnog novca.
Nasuprot tome, cek momentalno proglasiti najpogodnijim instrumentom promptnog, terminskog i obezbedenja placanja, a paralelno sa tim razvijati konkurentne i bolje instrumente, a pre svega srpsku menicu sa ili bez bankarskog akcepta.
Svaki drugi pristup rešavanja zloupotrebe ceka i ilegalne emisije primarnog novca, izdavanjem ceka bez pokrica, bice netržišan, skup i iracionalan posao koji ce izazvati ogromne negativne višeslojne posledice. To ne samo da nece spreciti, vec ce i podstaci kriminalizaciju naših robnih i finansijskih tržišta, rekao je na kraju razgovora za „Politiku” prof. dr Života Ristic.

Kriminalna radnja
Izdavanje ceka bez pokrica je kriminalna radnja poslovne banke kao emitenta i njenog klijenta kao izdavaoca. Sa tim zloupotrebama centralna banka, kao monetarna vlast i nosilac novcane politike, nema i ne sme imati nikakve veze. Kao banka nad bankama ona mora na svaku zloupotrebu delovati egzekutivno, prema emitentu, dakle banci koja ga je izdala, a ne prema ceku kao instrumentu promptnog placanja, a kod nas i kao instrumentu obezbedenja i terminskog placanja - kao iznudenim ulogama našeg ceka.

Surogat novca
Cek, kao surogat gotovog novca, kao hartija od vrednosti i tradicionalni finansijski instrument, u celom svetu, pa i kod nas, ima funkciju sredstva placanja. Dakle, za razliku od novca koji ima funkcije placanja, prometa, merila vrednosti i cene, cek kao njegova zamena obavlja jednu jedinu funkciju - on je sredstvo placanja.

Izvor: Politika.

200.000 gradana ošteceno zbog neuplacivanja doprinosa

Prema podacima PIO fonda, ošteceno je oko 200.000 gradana Srbije jer im preduzeca nisu uplacivala doprinose. Sa druge strane, osobe koje su saznale da im staž nije uplacivan neko vreme i da svoje pravo na penziju ne mogu da ostvare, vec godinama traže rešenje. Prema procenama Ministarstva za rad i socijalna pitanja, dug za neplacene doprinose iznosi otprilike 30 milijardi dinara.
Državna preduzeca cešce su kršila zakon i izbegavala izmirivanje obaveza prema zaposlenima, mada su to cinili i pojedini privatnici. Zakon koji bi regulisao upravo ovu oblast je u pripremi, a ministar za rad i socijalnu pitanja Slobodan Lalovic, kaže da su dileme brojne, ali da ce gradani koje su oštetile privatne firme, od njih morati i da traže nadoknadu: "U principu, icicemo na društvena preduzeca, a ne na privatna. Na primer, onog momenta kada bi neko preduzece bilo privatizovano, tu bi se prekinulo to pravo jer ono na dalje postaje stvar vlasnika preduzeca. Imamo tu još nekoliko dilema, na primer o tome koliko ce tog staža biti priznato, po kom osnovu, na koji iznos i tako dalje." Sa druge strane, predsednik Samostalnog sindikata Srbije Milenko Smiljanic, smatra da bi država morala da preuzme obavezu isplate svima, bez obzira da li je rec o privatnom ili društvenom preduzecu. "Ja mislim da treba da budu obešteceni i radnici u privatnom konceptu svojine, stim da nosioci privatne svojine moraju da pretrpe žestoku sankciju zbog toga što to nisu radili. U krajnjem slucaju, cudno je da je taj problem i nastajao jer je država uvek propisivala obavezu da se isplacuju doprinosi za penzije. Kako su ljudi uspevali da to produ, ne znamo. Možemo jedino da zakljucimo da su uspevali da izbegnu tu obavezu samo zato što je država uvek bila korumpirana, uvek je bilo lopovluka", rekao je Smiljanic. Profesor ekonomskog fakulteta Jurij Bajec, ocenjuje da je zadatak države da utvrdi krivca za ovakvo stanje i da svako preduzece natera da svoje obaveze i izmiri, jer bi izdvajanje cele te sume iz budžeta bilo veoma loše. "Eventualno, iz budžetskih sredstava bi se platili neki najdrasticniji slucajevi, gde je država, direktno, krivac što je do toga došlo, a za ostalo da se gradani obrate državi i eventualno je tuže za ovakvu situaciju, pa da onda država juri one obveznike koji su bili zakonski dužni da placaju doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje", kaže Bajec. Ministar Lalovic kaže da ce tekst zakona biti gotov do kraja godine, da bi u januaru moglo o njemi da se raspravlja u Vladi i da se na prolece nade i u skupštinskoj proceduri. Medutim, problem je što efikasan sistem kontrole uplacivanja doprinosa ne postoji ni danas.

Izvor: Ekonomist.

Kragujevacka "Zastava" predmet tajnih pregovora u Vladi Srbije: Tupanjac kao moguci partner

- Zoran Radovanovic, clan gradskog veca Kragujevca, izjavio je su u Vladi Srbije u toku razgovori sa americkim biznismenom Brankom Tupanjcem, kojem prisustvuju i celnici "Zastava vozila". O detaljima razgovora ne zna se ništa, a posebno ne koju bi automobilsku kompaniju Tupanjac doveo.
Izvor blizak Vladi Srbije nije potvrdio da je u toku nova runda pregovora sa Tupanjcem.
- Ne želimo da pravimo zabunu, posebno medu radnicima "Zastave" koji su s pravom zabrinuti za dalju sudbinu fabrike, rekao je naš izvor, dodajuci da poluinformacije da je obezbeden partner kao što je "Pežo", "Ford", "Dženeralmotors" i slicno, mogu samo da nanesu štetu. On kaže da strani potencijalni ulagaci traže poslovnu diskreciju, uz to vlada brzopletim saopštenjima nema nameru da promoviše bilo koga.
U poslovodstvu "Zastave" nisu bili spremni da kažu bilo šta o razgovorima sa Tupanjcem. U "Zastavi" je pokrenut postupak privatizacije i pocetkom iduce godine trebalo bi da se proda prvih cetiri od 26 osamostaljenih preduzeca, kako bi se pre svega, podmirio dug od 11,5 miliona evra prema "Fijatu". Ukoliko se on do 31. decembra 2005. godine ne izmiri, nece važiti ni dogovor sa "Fijatom" o otpisu ostalih 78,5 odsto "Zastavinih" obaveza prema ovoj italijanskoj firmi.
Ova fabrika planira da u sledecoj godini proizvede 18.000 automobila od cega je domacem tržištu namenjeno 15.540 a izvozu 2.460. U 700 "korala" i 600 "florida" planirana je ugradnja motora, uvezenih iz Francuske koji zadovoljavaju standarde "euro 3". Ukupna vrednost proizvodnje trebalo bi da iznosi 56,6 miliona evra, od cega bi na izvoz otpalo 8,1 milion evra. "Zastava" je ove godine trebalo da proizvede 31.000 automobila, ali je do sada proizvedeno svega 13.000 vozila.

Izvor: Glas javnosti.

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta