Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Prodaja blagajnickih zapisa na aukciji 30. aprila po varijabilnoj višestrukoj kamatnoj stopi

(Iz Kabineta guvernera)
Na redovnim aukcijama koje su održane 30. aprila 2004. godine Narodna banka Srbije prodavala je 22. emisiju blagajnickih zapisa po varijabilnoj – višestrukoj kamatnoj stopi. Prodato je ukupno 1.157,1 miliona dinara blagajnickih zapisa, pri cemu je prosecno ponderisana kamatna stopa po kojoj su prodavani iznosila 13,06% na godišnjem nivou. Najviše prihvacene kamatne stope, po kojima su prodavane serije blagajnickih zapisa sa rokovima dospeca od 7, 14 , 30 i 60 dana, kretale su se izmedu 13,00% i 16,10% na godišnjem nivou.

Ugovor «HEMOFARMA» i EBRD

Predsednik Koncerna «Hemofarm» Miodrag Babić i direktor poslovne grupe za istočnu i južnu Evropu u Evropskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD) Olivije Dekamp potpisali su sinoć ugovor o kreditnom aranžmanu koji će omogućiti intenzivnije prisustvo «Hemofarma» na tržištu Rusije.
Izražavajući zadovoljstvo zbog novog aranžmana sa EBRD, kojim se obezbeđuju 22 miliona evra, Babić je rekao da će investicija «Hemofarma» u Rusiji, vredna 24,8 miliona evra, biti najveće inostrano ulaganje u farmaceutsku industriju u toj zemlji.”«Hemofarm» je prošle godine na ruskom tržištu ostvario polovinu svog ukupnog izvoza i prihod od 22 miliona dolara. Zbog toga je doneta odluka da se organizuje lokalna proizvodnja u Rusiji i izgradi savremena farmaceutska fabrika u rejonu grada Obninsk”, rekao je Babić.
Ocenjujući «Hemofarm» kao jednu od najuspešnijih firmi u zemlji, Dekamp je rekao da očekuje da će nova investicija znatno unaprediti njene pozicije na velikom ruskom tržištu.

Kako se postaje kralj šecera?

Da je Miodrag Kostic za šabacku, požarevacku, beogradsku šeceranu ili onu u Cupriji državi platio tri evra „po komadu”, verovatno ne bi, kao u poslednje dve godine, bio na tapetu javnosti i ne bi neki novi ministar tražio reviziju tih privatizacija. Jer, rec je o šeceranama koje godinama ne rade i gde je oprema zbog nekorišcenja postala staro gvožde (možda je i „nestala”) i za cije je pokretanje potreban istinski kapital. Simbolicna cena za državu u ovakvim situacijama možda ima svoju logiku, a to nije retkost ni u svetu.
Medutim, on je za tri šecerane koje su radile i nisu imale prekid u proizvodnji šecera, što znaci da su vec imale ugovorenu setvu šecerne repe, tako da su mu iste jeseni 2002. godine kada su kupljene donele zaradu, državi platio pomenutu simbolicnu cenu. Tenderska komisija je procenila da je za tri šecerane – one u Pecincima, Kovacici i Bacu – ovo najpovoljnija, ali i jedina ponuda.
Ovakav ishod bio je iznenadujuci jer je pre toga javnost obaveštavana da su mnoge strane kompanije zainteresovane za domacu industriju šecera. Ministar za privatizaciju Aleksandar Vlahovic rekao je tada da je strategija prodaje za tri evra u tome da se obezbede investicije, a ne samo da prihoduje budžet.

Usamljen slucaj
Ova kupovina po famozna tri evra za državnu imovinu ne baš male vrednosti, i to na tenderu, što znaci da se radi o strateški važnim preduzecima, bila je i ostala usamljen slucaj u srpskoj privatizaciji. Pokušaja je bilo, ali istini za volju, ne tako mnogo. Sremskomitrovicka industrija mesa „Mitros” je isto bila videna za prodaju po tri evra, ali prodaja nije uspela.
Svoj pazar, naravno, Miodrag Kostic nikada nije posmatrao ovako pojednostavljeno. Po njegovim recima, to je bila kupovina za više od 20 miliona evra. Jer, tolike su mu bile obaveze što za socijalni program, investiciona ulaganja i dugove.
Kada se ovo rašclani, nisu sve to obaveze prema drugima. Investiciono ulaganje ne donosi dobrobit nikom drugom do samom vlasniku jer se time poboljšava i povecava vrednost same šecerane. Zbog bliskosti sa prethodnom vlašcu ovog nekada njihovog finansijera, odmah po kupovini su se pojavile sumnje da ce isplata dugova, pre svega javnim državnim preduzecima, kao na primer NIS-u ostati samo na papiru.
U istom paketu, odnosno na istom tenderu, za prodaju 70 odsto državnog vlasništva u pet srpskih šecerana, tada su vlasnika dobile i još dve na prodaju ponudene fabrike. Ali, po nimalo slicnim uslovima. Naime, grcka kompanija „Helenikšuger” je za kupovinu šecerana u Žablju i Crvenki državi izbrojala mnogo više novca. Njihova ponuda na tenderu bila je da za njih državni plate u prvom slucaju 1,1 milion evra, a u drugom 2,1 milion evra i to uprkos tome što su preuzeli vece obaveze i za investicije i po osnovu dugova. Italijanska firma „Sfir” takode je preuzimala obaveze i našoj državi platila milionske svote u evrima za šecerane u Novoj Crnji i Senti.
Kolika je šteta za državu ali i za industriju šecera nastala ovakvom prodajom za tri evra trebalo bi konacno da se utvrdi najavljenom revizijom.

Šecerane bez kupaca
Jedan gubitak je sada vec poznat, a to je što se ostale šecerane u Srbiji, u društvenom ili državnom vlasništvu, baš zbog ove prodaje za tri evra, nisu udomile. Jer, država je za šecerane koje godinama nisu radile, u Kovinu na primer, tražila da joj se plati mnogo više novca i tako rasterala potencijalne kupce kojih je bilo.
Predstavnik americke kompanije „Šefer” koja posluje sa šecerom širom sveta, koji je došao na aukcijsku prodaju šecerane u Kovinu, rekao je da su oni bili voljni da kupe baš nju. Ocekivali su, rekao je, da ce moci da je kupe za manje para, jer im je bilo logicno da država za nju ne traži toliko koliko za one koje su vec radile i novim vlasnicima iz tekuce proizvodnje donosile zaradu. Desilo se upravo suprotno. Za državu one su bile vrednije. Pocetna aukcijska cena bila je 2,5 miliona evra, uz depozit od 1,25 miliona evra. Nelogicnost ovakvog razmišljanja odrazila se na aukcijske prodaje koje su jedna za drugom završavale neuspešno, uprkos tome što je država smanjivala i cenu i dugove.

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta