Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Pojacana kontrola privatizacije- Milko Štimac- predsednik odbora za privatizaciju

Pokretanje revizije za neka od privatizovanih preduzeca nije i ne mora da bude loš signal buducim investitorima da ulažu kod nas. Naprotiv. To je dokaz da ova vlada nece tolerisati bezakonje, kriminal i korupciju. Treba se navici na kontrolu procesa privatizacije kao na nešto normalno. Pogotovo, tamo gde postoji osnovana sumnja da je došlo do povrede procedura ili da su drasticno ošteceni država ili mali akcionari, izjavio je za naš list predsednik Odbora Skupštine Srbije za privatizaciju Milko Štimac, povodom nedavnih odluka tog tela, ali i Ministarstva privrede od prošle sedmice, da se neke sporne prodaje preduzeca stave pod vecu lupu.

Zašto bi, pita, preispitivanje nekih desetak procenata od privatizovanih 1.200 preduzeca izazvalo podozrenje domacih i inostranih ulagaca. Valjda je, odgovara Štimac, i njima stalo da se taj proces, pogotovo onim što dolazi transformacijom velikih javnih preduzeca, okonca na legalan i legitiman nacin. Ovo tim pre, kaže, što niko ne dovodi u pitanje sam proces privatizacije. Nikome više ne pada na um samoupravljanje ili nekakav koncet „bezkonfliktnog sistema udruženog rada”. Svima je, bar u ovoj vladi, ali i Odboru, jasno da se privatizacija pre ili kasnije mora završiti, jer je ona, druga obala spasa za društvo u tranziciji i privredu koja teži Evropi i tržišnoj ekonomiji, kaže Štimac.

Kvalitet privatizacije, po njemu, medutim, nije u broju prodatih firmi, vec u rastu proizvodnje, zapošljavanja, izvoza i standarda gradana. Mi smo, baš lane, kada smo se hvalili izuzetnim dometima u privatizaciji, imali dosta loše proizvodne rezultate, pad zaposlenosti, izvoza... Mora se, smatra Štimac, priznati do to, ipak, nisu dobri rezultati, jer su prihodi od privatizacije, u najvecoj meri, završili u budžetu, odnosno – potrošeni su. Propuštena je šansa da se primeni irski model, gde je umešnom politikom država, sa privatnim investitorima, postigla izuzetno dobre rezultate. Mi smo, istina, deo prihoda od privatizacije usmeravali u Fond za razvoj, ali on, nažalost, nije dao ocekivane rezultate.

Bez obzira na tu cinjenicu sadašnji model privatizacije nece se, generalno, dovoditi u pitanje niti zapocete revizije i kontrola pojedinacnih slucajeva to znace. Ali, u Odboru i oko njega iskristalisalo se nekoliko pitanja s kojima se valja što pre pozabaviti kako bi se taj model poboljšao, a broj spornih slucajeva sveo na što manju meru.

Prvo, istice Štimac, treba pojasniti uslove koji se postavljaju prilikom raspisivanja tendera. Na aukcijama, nakon druge neuspešne runde, ne treba insistirati na daljoj, još bagatelnijoj prodaji. Treci korak može da bude besplatna podela akcija zaposlenima. Iskustvo Poljske je, kaže, u tome veoma bogato i pozitivno. Takode, na svaki nacin valja onemoguciti ucešce na aukcijama onima koji su kupovali pa upropastili „svoje” firme.

Potreban je, mada izlazi iz delokruga rada Odbora za privatizaciju, novi zakon o stecaju, ali takav koji nece dopuštati zloupotrebe i monopole. O potrebi pomnijeg pracenja dosadašnjih, ali i novih stecajeva da se i ne govori. Isto se odnosi i na kontrolu postprivatizacinih procesa. Njih treba „izvuci” iz Agencije za privatizaciju i prepustiti nekoj drugoj instituciji sa izvršnim ovlašcenjima.

Moraju se, nastavlja Štimac, definisati i bitne povrede ugovora na osnovu kojih bi dolazilo do brzog i efikasnog raskidanja. U poslednje vreme, dodaje, bilo je mnogo pritužbi na rad pojedinih konsultantskih i revizorskih kuca. Pogoto na realnost njihovih procena društvenog kapitala. Otuda i potreba da se osnuje državna ustanova za kontrolu rada revizora, pa i drugostepeni organ za superreviziju. To su veoma osetljivi poslovi, koji su, baš kako se sada naslucuje, bili u najvecoj meri prepušteni Agenciji za privatizaciju i konsultantima kojima ona to poveravala.

Sve ce to, uz još neke stavove, biti pretoceno u konkretne predloge vladi i samoj Skupštini kako bi privatizacija u Srbiji dobila novi zamah sa što manje spornih i sumnjivih slucajeva. To ne znaci da kontrole nece biti. Cak i kada se celokupna privreda privatizuje ona ce biti neophodna, jer tržišne privrede nema bez poštovanja utvrdenih pravila igre. I mada Zakonom o privatizaciji nije predvideno ispitivanje porekla kapitala i sprecavanje pranja novca, jer za to postoje posebne institucije, baš kao i Savet vlade za borbu protiv korupcije, to nikako ne znaci, kako je na kraju rekao Štimac, da ce država žmuriti u takvim situacijama.

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta