Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Vladan Vucicevic iz Nove Srbije našao investitora iz SAD za "Zastavu"

Americka firma SMD, koja je u Kragujevcu predstavljena kao novi potencijalni "spasilac" Zastave, u Rumuniji je optuživana za prevaru, dok je protiv celnika firme u SAD vodena istraga zbog prodaje neregistrovanih vrednosnih papira bez dozvole. Predstavnici americke korporacije SMD automotiv grup (SMD automotive group INC), navodno iz države Alabama, predstavili su juce poslovodstvu i sindikatima fabrike automobila pismo o namerama i izrazili spremnost da "odmah pocnu proizvodnju Zastavinih vozila za kinesko tržište".
Menadžer SMD-a Majkl fon Kemel izjavio je da je pismo o namerama, upuceno svim nadležnim institucijama u Srbiji i naveo da firma raspolaže kapitalom od 5,5 milijardi dolara i da je spremna odmah da uloži 168 miliona dolara u Zastavu.
Biznismene iz SAD predstavnicima sindikata predstavio je narodni poslanik i predsednik gradskog odbora Nove Srbije Vladan Vucicevic. Generalni direktor Zastave Zoran Radojevic i direktor Zastava vozila Miljko Eric nisu želeli da daju izjave posle sastanka.
Firma SMD u Americi se reklamira kao proizvodac vozila "rino", džipa sastavljenog u Rumuniji, sa Fordovim motorom. Rino je, medutim, identican rumunskom džipu ARO, a vlasnik rumunske fabrike je, nakon privatizacije, postala firma "Kros lender".
Bukureštanski dnevnik "Žurnalul nacional" u martu je objavio više tekstova u kojima je SMD optužio za prevaru, pirateriju, falsifikovanje.
SMD, koja je predstavljena kao firma iz Alabame, poznata je i istražnim organima u toj americkoj državi. Kako je agenciji Beta elektronskom poštom potvrdeno iz Komisije za vrednosne papire Alabame, SMD nije registrovana u toj državi, vec tamo ima kancelariju, ali su protiv njenih celnika vodene istrage 2002. i 2003. godine zbog prodaje vrednosnih papira bez dozvole.
SMD je, prema podacima Komisije, registrovana u Karson sitiju u Nevadi i ima kancelariju u Birmingemu u Alabami. Majkl Alen Fon Kenel, predsednik i osnivac SMD-a, sa adresom identicnom adresi kancelarije u Alabami, radio je od 1995. do jula 2003. godine kao agent osiguravajuceg društva Džon Henkok Mjutual Lajf inšurans (John Hancock Mutual Life Insurance).
On je, medutim, paralelno radio kao neregistrovani agent firmi WW Street i SMD, zbog cega je komisija protiv njega i njegovih partnera iz SMD Daglasa Hendlija i Skota Fraja pokrenula istragu. Fon Kenelu je 18. jula 2003. godine prekinut radni odnos u Džon Henkok osiguranju upravo zbog nudenja neregistrovanih ulaganja u SMD, navodi Komisija.
Komisija je rešenjem iz decembra 2003. godine zabranila prodaju akcija firmi SMD i WW Street, uz napomenu da je Fon Kenelu zabrana izrecena i prethodne godine zbog slicne prevare. SMD se, inace, predstavlja kao proizvodac terenskog vozila iz Rumunije, sa Fordovim motorom i gradanima su nudene akcije SMD-a za 35,62 dolara po deonici. Dilerima vozila nudena je zarada do 17 odsto, navodi se u izveštaju Komisije.
Svoje veze sa Rumunijom Fon Kenel je indirektno potvrdio i juce u Kragujevcu, kada je Vladi Srbije dao rok od nedelju dana da odgovori na pismo o namerama, a u suprotnom ce proizvodnju za kinesko tržište prebaciti u Rusiju ili Rumuniju.

Florida za kinesko tržište
Fon Kenel je obecao Zastavi i Srbiji proizvodnju 60.000 vozila "florida" za kinesko tržište, kao i proizvodnju blindiranih džipova. Slicne tvrdnje SMD je iznosio i ranije. Prema pisanju "Žurnalul Nacionala", u februaru 2004. godine, SMD je saopštila da je potpisala sporazum sa dve firme u Kini o distribuciji rumunskih vozila, kao i o industrijskoj saradnji za montiranje vozila. Utvrdeno je, medutim, piše list, da u toj zemlji ne postoje pomenute firme, ali SMD ne odustaje od price sa Kinom i tvrdnji da ce tamo isporucivati 60.000 rumunskih vozila godišnje.
Sa predstavnicima SMD-a nije bilo moguce stupiti u kontakt. Funkcioner Nove Srbije Vladan Vucicevic, koji ih je predstavio u Kragujevcu, rekao je da su oni otputovali i da se vracaju sledece nedelje i da nece biti nikakvih izjava i komentara dok Vlada Srbije ne odgovori na ponudu.

Ucestala praksa preuzimanja firmi

Ovih dana je u našem listu objavljen skraceni tekst javne ponude za preuzimanje akcija, u kojem „Sinerdži broker”, u ime „Atlas sistema”, daje akcionarima firme „Voda Vrnjci” a.d. Vrnjacka Banja ponudu za preuzimanje od 25 odsto (28.697 akcija) do 44 procenta akcijskog kapitala (50.304 akcije) te firme po ceni od 4.646 dinara po komadu. Osnov za kalkulaciju cene bila je knjigovodstvena vrednost akcija, koja je sa 31. decembrom lane iznosila 4.010,40 dinara.
Nedugo potom na stranicama „Politike” je osvanuo oglas firme „Ekotel” sa ponudom preduzeca „Ekstra – Pet”za preuzimanje od 25 do 43,82 odsto akcija ciji emitent je „Voda Vrnjci” po ceni od 5.000 dinara po komadu.
Ovakva praksa je ucestala jer menadžment velikog broja preduzeca, ciji je kapital uknjižbom u Centralni registar stekao polovinu uslova za izlazak na berzu, izbegava da objavi Prospekt kao svojevrsnu „licnu kartu”, kojom se predstavljaju potencijalnim investitorima.
Na taj nacin najveci broj preduzeca ostaje pred vratima berze, akcionari se onemogucavaju da slobodno raspolažu svojim kapitalom, a zainteresovani investitori - da na organizovanom tržištu kupe njihove akcije.

Precicom do akcija
Problem je, ocigledno, u izbegavanju firmi da vrednost svog kapitala izlože tržišnoj verifikaciji, najcešce iz straha menadžmenta da ce veliki broj akcionara odmah ponuditi akcije na prodaju. Jer, kupac koji posle nekoliko aukcija može postati i vecinski vlasnik, može biti nepoželjan, pre svega, po interese aktuelnog rukovodstva firme.
Otuda i odugovlacenje sa objavljivanjem Prospekta, dok se ne pronade željeni investitor i smisli nacin da se eliminiše nepoželjna konkurencija, a dobrodošli vlasnik ne „uvede u posed”.
Jedan od nacina za to je prodaja mimo berze, takozvanim preuzimanjem, pri cemu se prethodno obezbedi poželjni investitor, izuzev u slucaju kad se pojavljuje više nestrpljivih kupaca koji atakuju na istu kolicinu akcija zapocinjuci pritom svojevrsnu licitaciju.
Istovremeno, nestrpljivi kupci mogu da daju ponudu za preuzimanje obezbedujuci podatke o emitentu neophodne za oglas posredstvom „insajdera”u firmi.
Mali akcionari koji, ponekad, godinama cekaju da unovce svoj akcijski kapital po pravilu se javljaju na ove oglase u znacajnom broju u strahu da propuštanjem prilike mogu doci u situaciju da postanu vlasnici „mrtvog kapitala”.
U takvoj situaciji cena u ponudi za preuzimanje ne mora da bude realna, pogotovo imajuci u vidu da knjigovodstvena, nominalna ili neka cena koja se utvrduje dogovorom „dlan o dlan”, ne mora da bude ni približna tržišnoj.
Stoga se preuzimanje može smatrati „precicom” kojom nestrpljivi akcionari i zainteresovani kupci nastoje da doskoce menadžmentu akcionarskih preduzeca koji ne ispunjava zakonsku obavezu da objavi Prospekt i omoguci izlazak na berzu.
Na taj nacin se sprovodi ubrzana koncentracija vlasništva, pri cemu se zaobilazi zvanicno tržište, koje se marginalizuje.

Pravni galimatijas
Pomenuta ucestala praksa je posledica i pravnog galimatijasa, u kojem se ne zna šta od propisa važi, koji je zakon važniji, a koji postoji, ali nema narocitog uticaja ni znacaja na oblast na koju se odnosi, upozorava generalni direktor Beogradske berze Gordana Dostanic.
To se, izmedu ostalog, odnosi i na primenu Zakona o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata na akcije koje su nastale u procesu privatizacije.
Naime, Sekretarijat za zakonodavstvo Republike Srbije je u „Mišljenju” od 26. aprila ove godine naveo da se zakonima o privatizaciji, o Akcijskom fondu i Agenciji za privatizaciju ne ureduje tržište hartija od vrednosti (kojim se bavi Zakon o tržištu hartija od vrednosti) vec se oni bave pitanjima izdavanja i prometa akcija u postupku privatizacije, kao posledicom svojinske transformacije društvenog, odnosno državnog kapitala.Dakle, ponuda za prodaju potice od prodavca, dok Zakonom o tržištu hartija od vrednosti ponuda za kupovinu akcija (više od 25 odsto kapitala preduzeca) potice od kupca.

Nejasan zakon
Nejasno je i da li je uopšte moguce pokrenuti proces preuzimanja po Zakonu o tržištu hartija od vrednosti, ukoliko je rec o kupovini akcija društava koja su korporatizovana u procesu privatizacije. Naime, domace zakonodavstvo nije preciziralo da li se takav vid vlasnicke transformacije može pokrenuti samo u akcionarskim društvima cije akcije ne poseduje Akcijski fond.

Posle poništenja privatizacije u „Jugoremediji”

Nakon što je juce obelodanjeno da je Ministarstvo privrede poništilo privatizaciju „Jugoremedije” u ovoj firmi su ispoljene dve vrste raspoloženja – sindikalne vode i predstavnici malih akcionara smatraju da se odnos medu vlasnicima, a time i rukovodenje fabrikom, mora što pre prilagoditi novonastalom stanju, a celnici preduzeca komentarišu da nisu dobili nikakvo obaveštenje i da ce se sadašnji dogadaji najviše odraziti na poslovanje fabrike.
Na osnovu neoverene kopije informacije iz Ministarstva privrede koju su sinoc novinarima podelili sindikalni rukovodioci i koju je potpisala zamenik ministra Zora Simovic, posle obavljenog nadzora, doneti su akti iz kojih proisticu obaveze Akcijskog fonda. Fondu se nalaže da raskine ugovor o prodaji udela preduzeca „Jugoremedija” AD metodom javne aukcije koji je potpisan izmedu kupca AD „Jaka 80” Radoviš i prodavca Akcijskog fonda Republike Srbije, da raskine ugovor o investicionom ulaganju, koji je takode potpisan izmedu dva pomenuta partnera i da preduzme ostale mere i radnje prema nadležnom Trgovinskom sudu u Zrenjaninu i subjektu privatizacije, radi zaštite imovine i kapitala „Jugoremedije”.
– Cinjenicom da je dala nalog da se proveri privatizacija i da je doneta odluka da se ona poništi, sadašnja Vlada Republike Srbije pokazuje da je casna i poštena i da je spremna da se uhvati ukoštac sa problemima koji su proistekli iz propusta u privatizaciji, kaže Zdravko Deuric, koji je kao predstavnik akcionara poveo akciju preispitivanja vlasnicke transformacije u fabrici lekova. On i predsednik sindikalne organizacije Vladimir Pecikoza smatraju da se što pre mora sprovesti doneta odluka i da se posle toga, po zakonu, izabere novo rukovodstvo firme, kako ne bi nastale vece štete. Pri tome, kažu oni, treba imati u vidu da vecinski kapital u firmi imaju mali akcionari. U fabrici je, inace, od 11. maja štrajk radnika (preko 200 od 400 zaposlenih) koji je sindikat organizovao, jer poslovodstvo nije ispunilo obaveze iz sporazuma koji je postignut nakon štrajka sprovedenog pocetkom ove godine.
Generalni direktor dr Aleksandar Radovanovic bio je vrlo kratak. – Nisam dobio nikakvo obaveštenje od vlade pa ga ne mogu komentarisati. Ja sam direktor „Jugoremedije”, a radi se o sporu vlade i „Jake 80”. Više puta sam ponovio da ce ovakvo stanje najviše štetiti poslovanju ovog preduzeca i lako se može dogoditi da ono prode kao „Galenika”, kaže direktor.
Prema ranijim izjavama prvog coveka „Jugoremedije” u nju je makedonska firma do sada uložila 959 miliona dinara u kupovinu na aukciji i još 286 miliona dinara u dokapitalizaciju. U Makedoniji kao domicilnoj „Jakinoj ”državi ovaj novac se racuna kao strana investicija i komplikovanje slucaja može dobiti medunarodne konotacije.
Kao što predstavnik akcionara Deuric vidno hvali vladu, direktor Radovanovic je juce, pre nego što je obelodanjena vest o poništenju privatizacije, prozvao predsednickog kandidata Maršicanina, navodeci da se spisak preduzeca u kojima je on, dan pre zvanicnog kandidovanja, najavio reviziju privatizacije, tesno poklapa sa spiskom firmi koje obilazi u kampanji. Kako saznajemo, radnici danas nisu pustili Radovanovica da ude u fabriku i on je tim povodom rekao da su velike štete zato što fabrika stoji i da ona treba da radi paralelno sa rešavanjem spora.
Sve sudije Trgovinskog suda u Zrenjaninu su na putu, pa danas niko nije mogao da komentariše njihove obaveze koje proisticu iz slucaja ovdašnje fabrike lekova.
Medutim, neka iskustva postoje iz ranijih slucajeva poništavanja kupoprodajnih ugovora, pa je tako doneta odluka da se poništi privatizacija mlina „Buducnost”iz Srpske Crnje, a firmu je kupio Raif Alickovic iz sela Ribarici kraj Tutina. Trgovinski sud je dobio zahtev radnika mlina da upiše promene u registar, ali do toga nije došlo jer oko zahteva treba da se usaglase obe strane ili mora da se okonca celi postupak, ako jedna od njih uloži žalbu ili eventualnu tužbu. A po zakonu može biti nadležan i sud koji prekriva mesto stanovanja kupca. Tako je u ovom slucaju kupac vlasnik i nakon poništenja privatizacije, to može potrajati i godinama.
Medu dobrim poznavaocima zakonitog procesa privatizacije u slucaju zrenjaninske fabrike komentariše se da su važna dva aspekta – da li je bilo nepravilnosti u samoj aukciji ili je problem u neispunjenju obaveza. Situaciju ce komplikovati i cinjenica da „Jaka”nije kupila samo državni deo kapitala nego i nekih sitnijih deonicara. Sasvim je izvesno da promena u upravljanju fabrikom ne može biti dok se ne unesu izmene u registar Trgovinskog suda, a do toga može doci tek kada se usaglase Akcijski fond kao prodavac i „Jaka”(iza koje vecinskim kapitalom stoji kontroverzni biznismen iz Niša Jovica Stefanovic Nini) kao kupac ili dok se ne sprovede arbitraža, makar i na sudu.

Nini otputovao u Zrenjanin
Nema reagovanja u Nišu oko poništenja kupoprodaje zrenjaninske „Jugoremedije”, bez obzira na to što je novi vecinski vlasnik ove firme kontroverzni biznismen Nišlija Jovica Stefanovic Nini. Receno nam je da je Stefanovic otputovao.
Jovica Stefanovic Nini desetak godina je jedan od najuspešnijih privatnika u Nišu i Srbiji. Sredinom devedesetih osnovao je veliku i jaku firmu NINI, otvorio više apoteka, a potom i nekoliko zlatara. Istovremeno bio je znacajan vlasnik deonica u nekoliko banaka. U februaru 1998. godine, kada je izbila „duvanska afera” Stefanovic je napustio zemlju. Nastanio u Skoplju kupio „Jaku Radoviš” u Makedoniji, a onda vratio u Srbiju.

ALEKSANDAR GRACANAC: Odmah postupak za raskid
Akcijski fond je u cetvrtak dobio nalog od Ministarstva privrede Srbije da pokrene postupak za raskid ugovora sa „Jakom 80” iz Radoviša i ugovora o investicionom ulaganju te firme u zrenjaninsku „Jugoremediju”.
Direktor Akcijskog fonda Srbije Aleksandar Gracanac najavio je da ce „odmah biti pokrenut postupak za raskid ugovora o prodaji zrenjaninskog farmaceutskog preduzeca makedonskoj firmi „Jaka 80”. Gracanac je rekao da ce taj postupak biti pokrenut u Trgovinskom sudu u Zrenjanjinu.
„Jaka 80” je na aukciji u septembru 2002. kupila 41,93 odsto akcija „Jugoremedije” po ceni od 959,5 miliona dinara. Vecinski vlasnik „Jake” je Jovica Stefanovic Nini.
U saopštenju Ministarstva za privredu navedeno je da je od 8. aprila do 13. maja ove godine sproveden nadzor postupka privatizacije „Jugoremedije”. Komisija koja je sprovela nadzor, naložila je da se raskine i ugovor o investicionom ulaganju zakljucen izmedu „Jake 80” i Akcijskog fonda Srbije.

ALEKSANDAR VLAHOVIC: Sumnjam da je moglo više
Komentarišuci za „Politiku” ovaj slucaj, Aleksandar Vlahovic, bivši ministar za privredu i privatizaciju, rekao je da se od Ministarstva za privredu i Akcijskog fonda sada ocekuje da obrazlože zbog cega je odluceno da se poništi ugovor o prodaji 41,93 odsto akcija „Jugoremedije”.
– Pretpostavljam da sadašnje Ministarstvo za privredu brani državni interes, a u ovom slucaju državni interes je nalagao da se državni udeo u vlasništvu „Jugoremedije” od 41,93 odsto proda na najpovoljniji nacin za državu, smatra Vlahovic. – Taj državni udeo prodat je na aukciji za više od 16 miliona evra, što je, ako se dobro secam, cetiri ili pet puta više od pocetne cene.
Ako je u ovom slucaju bilo nekih nepravilnosti, smatra Vlahovic, ne bi trebalo raskidati ugovor, nego ih valja ispravljati u pregovorima i dogovoru izmedu kupca i drugih akcionara u tom preduzecu.
Posle konverzije duga, „Jaka 80” je pocetkom 2003. izvršila i dokapitalizaciju „Jugoremedije” od 260 miliona dinara, tako što je dugove „Jugoremedije“ konvertovala u svoj vlasnicki ulog. „Jaka 80” je tako postala vlasnik 61,02 odsto zrenjaninskog preduzeca, zbog cega su nezadovoljni akcionari pokrenuli sudski spor pred Trgovinskim sudom u Zrenjaninu.

Srbija: Rast zarada u aprilu

Nominalno, prosecna zarada je u aprilu bila je veca za 11,49 odsto nego mesec dana ranije, saopštio je 21. maja Republicki zavod za statistiku.
Prosecna isplacena neto zarada u aprilu 2004. godine u Srbiji bila je 14.395 dinara i realno je bila veca za 9,95 posto. Prema podacima Zavoda, prosecna zarada bez poreza i doprinosa koja je u aprilu isplacena u privredi u Srbiji iznosila je 13.546, a u vanprivredi 16.467 dinara. Isplacena aprilska prosecna neto zarada u privredi bila je, kako se navodi, realno veca za 12,04 odsto, a u vanprivredi za 5,93 odsto.

Poništena privatizacija dva preduzeca

Akcijski fond je 20. maja od srpskog Ministarstva za privredu dobio rešenje i zakljucak s nalogom za raskid ugovora o kupoprodaji udela 41,93 posto, metodom javne aukcije, preduzeca "Jugoremedija" u Zrenjaninu, i ugovor o investicionom ulaganju s kupcem "Jaka" Radoviš iz Makedonije, saopštio je taj fond.
Akcijski fond ce odmah u svemu postupiti prema rešenju i zakljucku Ministarstva i kod Trgovinskog suda u Zrenjaninu hitno pokrenuti postupak za raskid ugovora, navodi se u saopštenju.

Dinkic: Uskoro privatizacija banaka

Ministar finansija Mladjan Dinkic najavio je da ce krajem maja biti raspisan tender za privatizaciju JU banke. Po njegovim recima, tender za privatizaciju Kontinental i Novosadske banke, može se ocekivati u naredna tri meseca, dodajuci da se do kraja godine planira i privatizacija Niške banke.

Da li Frikom gasi domace brendove i umesto njih prodaje one iz Hrvatske

Na ovdašnjem tržištu sladoleda na delu je prevara. Novi „igraci” i to pre svega hrvatski Agrokor kao novi vlasnik Frikoma, ali i uvoznici, pre svega ruskih sladoleda, ne poštuju ni osnovna pravila fer tržišne utakmice samo da bi prodali svoje proizvode. Ovo tvrdi Spiros Pirgidis, generalni direktor kompanije „Deljug”, koja proizvodi Delta sladolede i koja je u novoizgradenu fabriku u Staroj Pazovi uložila više od 40 miliona evra.
– Frikom više nije Frikom, to je Ledo. Kako mogu da tvrde da su Frikom, ili novi Frikom, kako još kažu, kada je vec sada od 49 Frikomovih proizvoda 37 zamenjeno Ledovim. Nije tu bitno, niti sporno što su napravljeni ovde. Oni koriste Ledo brend, njihovu tehnologiju, bez poznatih Frikomovih brendova. Ukoliko hoce da kažu da su Frikom moraju da zadrže njihove robne marke i da ih unapreduju. Igra se na kartu emocija domaceg potrošaca, jer su oni odrasli uz ove proizvode i zato je ovo prevara, kaže direktor Pirgidis istovremeno pokazujuci i uporedujuci „oglasne table” ovdašnjeg proizvodaca sladoleda i onog iz Hrvatske iz ove i ranijih godina iz kojih se vidi da „naš” sladoled na štapicu više nije „mega” vec „king”, poznato porodicno pakovanje„kremisima” sada se zove „grandisimo” što su sve nazivi Ledo sladoleda.
Pirgidis upucuje kritike i ovdašnjim inspekcijskim službama, pre svega onim carinskim i veterinarskim koji dozvoljavaju da u zemlju ude, konkretno receno, ruski sladoled ciji sadržaj nije deklarisan na srpskom jeziku što ovdašnji propisi striktno zahtevaju. A proizvodaci, kažu, imaju prava da znaju šta jedu. „Mi smo morali da potrošimo milion evra za štampu i specifikaciju na srpskom jeziku, zar ne mislite da nam je bilo jevtinije da smo vec gotovu ambalažu koju imamo u Grckoj – uvezli?
– Deljut su srpski potrošaci izabrali da bude lider na tržištu sladoleda i mi sada zauzimamo 58 odsto tržišta. Zato je moja obaveza da kažem šta ne valja. Prihvaticu da postanemo broj dva ako neko dode da investira onoliko koliko smo mi, da rade na visokoprofesionalan nacin kao mi i da se sa nama takmici u fer uslovima. Ovde se mora postaviti pitanje ko je ozbiljan investitor. Ako je neko došao da vara potrošace reklamom koja ne odgovara pravom stanju stvari, to jednostavno nije korektno, nije eticki i prihvatljivo za standarde evropskog tržišta, kategorican je Pirgidis.
Frikom, inace, „zauzima” 28 odsto domaceg tržišta, crnogorski „San” tri odsto, dok je svih ostalih proizvodaca sladoleda što domacih što iz stranih oko 11 odsto.
Prvi covek „Deljuga”, inace, negira da je ovakav njegov nastup borba protiv konkurenata, kao i da se novo stanje na tržištu nije odrazilo na njihovo poslovanje.
– Ne bojimo se mi dobre, ozbiljne konkurencije. Delta je na grckom tržištu naucila da se bori sa ozbiljnim konkurentima kao što su Nestle, Aldida i sa njima nemamo problema jer oni nemaju lažnu reklamu. Dobrodošli su ako hoce da dodu jer oni se ne igraju lažnim informacijama, neka ulože u proizvodnju, kvalitet, indirektno cemo i mi biti na dobitku. Više ljudi ce jesti sladoled, u celoj branši bice napretka. Ako neko vara u bilo kom pogledu, potrošaci ce postati nesigurni, nece kupovati sladoled, majke ce reci deci bolje kupi cokoladu, sigurnije je, a to je za nas katastrofa, objašnjava Pirgidis.
Naš sagovornik istice da i te kako ima prava na ovakva upozorenja jer je rec o hrani i zbog toga o zdravlju potrošaca. Naši propisi iz ove oblasti se pooštravaju svake godine, a Delta to uredno sprovodi. „Ako je u proizvodu samo kakao, a ne cokolada, to mora stajati na deklaraciji i mi smo to izmenili. Kako cete znati šta je u ruskim sladoledima, ako to nije napisano na srpskom, a znam da oni, na primer, koriste i sirovine od genetski modifikovane soje.
Na kraju, prvi covek Delte kaže da su oni kao domaca fabrika sa vecinskim grckim kapitalom prošle godine ostvarili profit od tri miliona evra, a da ce ove godine investirati u nove proizvode i poboljšanje kvaliteta duplo više. „Profit nismo odneli, vec smo ga ponovo ovde uložili. Zar to ne govori dovoljno o našim namerama”.

Frikom bez odgovora
U Frikomu, cini se, naprosto nije bilo dobre volje za odgovor na optužbe glavnog konkurenta. Ili je to bio veoma težak posao.
Tek posle brojnih pokušaja da dobijemo odgovor bilo od generalnog direktora Željka Brozovica, bilo od nekog drugog, služba marketinga koja je nezaobilazna u komunikaciji sa ovom firmom saopštila je samo sledece: „Od ukupne ponude 97 odsto proizvoda je iz Frikomovih fabrika, dva odsto su iz Hrvatske, a jedan odsto proizveden je u Španiji”.
Takode, saopštavaju da su „ponosni do sada obavljenim poslom restrukturisanja i ulaganja. Prodaja je uprkos otežanim uslovima na tržištu dobra, a od kupaca stižu samo pohvale.”

Domace investicije u fabriku vode „Milan Toplica”

Fabrika mineralne vode „Milan Toplica” iz Tulara pocece sa proizvodnjom u novim pogonima od oko 6.000 kvadratnih metara 1. jula ove godine.
Podsecanja radi, vecinski vlasnik – konzorcijum ciji su clanovi „Atlas sistem”, „Ce market” i „Eko produkt” – kupio je krajem januara 70 odsto kapitala firme „Milan Toplica” za 6,6 miliona dinara, preuzevši i ranije dugove od 47 miliona dinara i obavezavši se da ce investirati 120 miliona dinara.
Kako se navodi u saopštenju „Atlas sistema”, novi konzorcioni vlasnik fabrike vode iz Tulara je vec poceo da ulaže a ukupna vrednost bice 10 miliona evra, što višestruko nadmašuje iznos na koji se obavezao kupovinom i predstavlja najvece ulaganje u prokupackom kraju.
Novac je u fabriku, koja zbog zastarele opreme nije radila dve godine, uložen u novi izvor ciji je kapacitet 15 litara u sekundi, kao i u obnovu pogona, instalacije, hale, magacine i upravne zgrade, kao i obuku zaposlenih u Nemackoj, kao i u redizajn ambalaže.
Pokretanjem proizvodnje u dva nova pogona, stvoreni su uslovi za pocetak proizvodnje oligomineralne, negazirane vode, koju fabrika do sada nije imala u ponudi.
Konzorcijum planira da u „Milanu Toplici” poveca proizvodnju u prvoj godini rada novih pogona na 40 miliona boca godišnje i da od naredne godine pocne sa izvozom vode.

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta