Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Vlasnici hartija od vrednosti racune otvaraju kod clanova Registra – Oko 90 banaka i brokerskih fi

Nakon upisa akcionarskog kapitala firmi i njihovih akcionara u Centralni registar hartija od vrednosti vlasnici akcija bi trebalo da otvore vlasnicke racune kod neke od 35 banaka ili 49 brokersko- dilerskih kuca koje su clanovi tog specificnog katastra.
Dok to ne urade njihov akcionarski kapital se vodi na privremenim racunima u Centralnom registru i ne mogu da trguju njima, kaže za naš list direktor te institucije finansijskog i tržišta kapitala Vida Uzelac.
Pritom, vlasnici akcija ne moraju da otvaraju vlasnicke racune iskljucivo kod agenta firme - emitenta, vec kod bilo kojeg od clanova Registra, izricita je naša sagovornica, uz opasku da se na vlasnicke racune koje otvaraju akcionari upisuju i podaci o svim drugim hartijama koje poseduju, na primer - obveznice stare devizne štednje.

U Registru oko 200 firmi
U Centralni registar je dosad upisan akcijski kapital oko 200 firmi, a do kraja maja taj broj ce biti udvostrucen. To ce omoguciti berzanski promet akcijama istom broju preduzeca koliko ih je lane bilo na Beogradskoj berzi. Tu mogucnost je dosad iskoristilo manje od polovine firmi ciji je akcijski kapital ``uknjižen``, jer menadžment firmi, cak i onih koje su lane prometale svoje akcije na Beogradskoj berzi, okleva da potpiše Prospekt preduzeca sa osnovnim podacima kojima se firma predstavlja potencijalnim kupcima.
Pritom se zakonska obaveza emitenta da tri dana nakon registracije Knjige akcionara u Centralnom registru podnese zahtev za ukljucenje u berzanski promet i da, istovremeno, podnese i Prospekt, kao svojevrsnu licnu kartu firme, pretvorila u fakultativnu odluku, jer ne postoje sankcije protiv prekršilaca. Istini za volju, sad je vreme kad se održavaju godišnje skupštine akcionara na kojima se sumiraju rezultati poslovanja u minuloj i usvajaju planovi za ovu godinu, pa je moguce da menadžment firmi, koje su uknjižile svoj kapital u Registar, ceka da to prode, kako bi, shodno Zakonu, objavili Prospekte sa najsvežijim podacima. Jer, Prospekti se moraju inovirati svaki put kad se nešto bitno za položaj akcionara, odnosno potencijalne investitore, desi u akcionarskom društvu, a najnoviji podaci iz završnih racuna i revizoriski nalazi sigurno spadaju u važne podatke.

Ubrzani upis kapitala
Centralni registar hartija od vrednosti, je pod tim imenom poceo s poslovanjem 19.novembra 2001.godine, ali se bavio iskljucivo registracijom obveznica stare devizne štednje ciji emitent i garant je bila SRJ, da bi 14.januara 2002.godine poceo s radom pod imenom Beokliring, kao klasicna klirinška kuca. Od pocetka ove godine, nakon preuzimanja baze podataka Privremenog registra akcija koji je poslovao pri Agenciji za privatizaciju, postao je ``pravi`` Centralni registar hartija od vrednosti, depo i kliring svih kratkorocnih i dugorocnih vrednosnih papira emitovanih u Srbiji. Zbog preuzimanja obimne baze podataka Privremenog registra hartija akcija, u kojem je bio uknjižen kapital 1.743 firme – emitenta, odnosno 642.200 akcionara, došlo je do zastoja u prometu tim vlasnickim papirima do 11. februara. Sada se dnevno trguje akcijama i sedam – osam firmi, a taj broj i dana u dan raste, kaže Uzelac, uz opasku da je cilj Registra da u ovoj godini ukljiži kompletan akcijski kapital u Srbiji.

Uknjižba po standardima
Do 42-dnevnog zastoja u prometu akcijama, pocetkom ove godine, došlo je, pre svega, iz tehnicko – tehnoloških razloga, ali i zbog cinjenice da kapital ni jednog preduzeca nije mogao da se upiše u Centralni registar, ukoliko prethodno korporativni agent – brokerska kuca ili banka, clanovi Registra, nisu uputili zahtev za to, objašnjava Uzelac. Premda naša zemlja još nije zvanicno postala clan Medunarodne agencije ANNA, za dodelu tih oznaka – kodova i brojeva (prijem se ocekuje u junu), svaka akcija upisana u Registar ima svoj specificni ``maticni broj`` kojim se razlikuje od svih slicnih papira u svetu. Rec je oznakama CFI i ISIN, zasnovanim na medunarodnim ISO standardima 6166 i 10962. najavila je Uzelac, uz opasku da to znaci da su naše akcije medunarodno priznate i da ce se njima, kad za to dode vreme, moci bez problema trgovati na medunarodnim berzama. Specificnost našeg Registra, koju Vida Uzelac posebno istice, je u tome što se informacioni sistem ``dvojezicni``- što omogucava da se u roku od tri dana saldira transakcija akcijama u dinarima i obveznicama – u evrima, što se ne radi nigde u zemljama u okruženju, gde se transakcije saldiraju iskljucivo u domacoj valuti.

U prošle dve godine prodato 20 preduzeca od 49 firmi spremnih za privatizaciju, a vecina novih vlas

Od 49 društvenih preduzeca sa podrucja šabacke opštine, u kojima je pokrenut proces privatizacije, za protekle dve godine prodato je 20, ciji vlasnici su pretežno postali ljudi iz ovog grada. Strani kapital jedino je ušao prilikom aukcijske prodaje fabrike „Zorka Nemetali”, dok domaci ne retko golica znatiželju Šapcana, pri cemu se kao kupci iz senke pominju i poznata imena srpskog biznisa. Efekti privatizacije u ovom gradu sa bogatom privrednom tradicijom, na žalost, još uvek se mere brojkom od oko 4.000 otpuštenih radnika, uglavnom Holding kompanija „Zorka”, cija preduzeca sve cešce bivaju izdata u zakup, iako je država finansirala program restrukturiranja upravo da bi omogucila njihovu bržu privatizaciju.

Prva prodata „Zorka - boje”
U Šapcu su prve prodate „Zorka - boje”, koje su se sredinom devedesetih godina izdvojile iz holdinga. Fabriku su na aukciji 11. jula 2002. godine, kao fizicka lica, kupili Miroslav Aleksic, vlasnik preduzeca „TAŠ” i Stanko Popovic, vlasnik firme „Narcis Popovici”. Iste godine, takode na aukciji, Popovic je kupio „Macvu-promet”, a potom je sa radnicima „Proteinke” postao i suvlasnik ove poznate fabrike stocne hrane. Gazda molersko-farbarske firme „Duga M”, Milisav Teodorovic kupio je konkurentsko društveno preduzece „Dekor”, a Zoran Filipovic fabriku nameštaja „Nebojša Jerkovic”. Do kraja 2002. privatizovani su još berbersko-frizerska zadruga „Boško Stojkovic Tockonja” i „Auto svet”. Prvo preduzece kupila je ovdašnja Investiciona korporacija, na celu sa advokatom Dragoljubom Novakovicem, a drugo Ratko Govorcinovic, vlasnik istoimene porodicne prevoznicke firme. Sledece 2003. godine vlasnike je dobilo dvanaest šabackih preduzeca. Poljoprivredno preduzece „Pocerina” prodato je na aukciji Dušku Vasiljevicu, gazdi ovdašnje „Venera-vas”, „Interšped” sudentu ekonomije Živoradu Jovanovicu, sinu vlasnika Kompanije „Jovanovic”, a „Promet-trans” pravnom licu „Tina”, vlasnika Predraga Filipovica. Gradevinsku firmu „Adria-kop” kupio „Voreks inžinjering”, a poznato ugostiteljsko preduzece „Sava” Milorad Pantic, vlasnik „Luki komerca” iz Pecinaca. Predrag Filipovic je u leto iste godine postao i vlasnik transportnog preduzeca „Sloga”, dok je firma „Amazis” Miroljuba Aleksica iz Beograda kupila hotel „Slobodu”. Preduzece za proizvodnju metalnih konstrukcija i gradevinske opreme „Ingo” prodato je firmi „Omni-stok”, drvopreradivacka industija „Jela” Nicku Boricicu, „Minel Enim” Borislavu Kneževicu, a „Metal trejd” bivšem direktoru Dragoljubu Vasicu.

Austrijanci u „Zorka – nemetalima”
Na aukciji od 26. decembra 2003.godine, austrijski koncern „`Alas intenacional” postao je vlasnik ranije pomenute fabrike „Zorka Nemetali”, izuzete iz restukturiranja holdinga. Austrijanci su platili 271,6 miliona dinara i prihvatili nvesticioni program od 400 miliona dinara. Poslednja je privatizovana „Mlekara”, koju je 27. januara 2004. godine kupio Miroslav Bogicevic, vlasnik ovdašnjeg preduzeca „Farmakom MB”. Medu novim gazdama, Šapcanima je najveca enigma 29-godišnji Stanko Popovic, vlasnik preduzeca „Narcis-Popovici”, koji je sa nekoliko godina starijim Miroslavom Aleksicem za „Zorka-Boje” izbrojao 232 miliona dinara, ali i 2. septembra 2002. godine postao suvlasnik becejskog „Sojaproteina”, gde trenutno obavlja funkciju generalnog direktora. Za 39,63 odsto akcija jedne od najproduktivnijih srpskih fabrika, konzorcijum „Viktorija Z.S.”, u kojem su pored Popovica još bili suvlasnik beogradske auto-kuce „Verano motors” Milija Babovic, direktor „Verano motorsa” Dragoljub Lekic i vlasnik firme „Svitlend” Zoran Mitrovic, generalni zastupnik turske fabrike slatkiša „Kent” za SCG, platio 1,3 milijarde dinara, ili više od 22 miliona evra. Inace, Popovicevo maticno preduzece „Narcis” postoji u Šapcu od 1991. godine, ali je uglavnom bilo poznato po trgovini konzumnim jajima, koja su stizala sa živinarskih farmi Dragoljuba Markovica u Surcinu. Kao savremena fabrika stocne hrane na tržištu se pojavljuje od 2000. godine, a najveceg konkurenta „Proteinku” platila je na aukciji 21,2 miliona dinara. Popoviceve i Aleksiceve „Zorka-Boje”, zajedno sa austrijskom firmom BMR (vlasnik iz obližljeg sela Petlovaca), kupile su 30. jula 2003. godine za 58,47 miliona dinara i „Zorka-opremu” u stecaju.

Sve je pocelo apotekom…
Drugi veliki kupac šabackih preduzeca – Miroslav Bogicevic u biznis je ušao pocetkom devedesetih, kada je, kao službenik filijale Republickog zavoda za zdravstveno osiguranje, otvorio jednu od prvih privatnih apoteka u gradu. Krajem 2000.godine, njegovo preduzece „Farmakom MB” vec je bilo glavni snabdevac sirovinom fabrike „Zaštita bilja”, a, takozvano, strateško partnerstvo obnovljeno je pocetkom 2002. godine. Ova „Zorkina” fabrika, po završnom racunu, danas je u gubitku od 340 miliona dinara, pri cemu više od polovine cini dug „Farmakomu”. Velika nenaplacena potraživanja nisu bila prepreka Bogicevicu da na Beogradskoj berzi 8. jula 2003. godine za 79 miliona dinara kupi vecinski paket akcija agroindustrijskog kombinata „7. juli” u Debrcu, u cijem posedu se nalazi 220 hektara poljoprivrednog zemljišta pod zalivnim sistemima, cetiri hektara šume, silos kapaciteta 30.000 tona, fabrika stocne hrane kapaciteta 20.000 tona, vosokokvalitetan mlin kapaciteta 10.000 tona, tovilište junadi površine 1500 kvadrata, servis za održavanje poljoprivredne mehanizacije od 1174 kvadrata... Krajem iste godine Bogicevic je u trogodišnji zakup uzeo fabriku „Mineralnih dubriva”, uz godišnju nadoknadu od 20.000 evra i obavezu da u remont postojenja uloži 89 miliona dinara. Sledeca velika investicija bila je šabacka „Mlekare”, koju je 27. januara ove godine Bogicevic kupio (kao fizicko lice) za 510 miliona dinara i obaveznu investiciju od 246 miliona dinara. Na toj aukciji, vodeci francuski proizvodac sira „Bongren”, koji poseduje 21 fabriku širom sveta, i beogradski „Imlek”, ciji je vecinski vlasnik engleska kompanija „Salford”, odustali su kod 200 miliona dinara, dok se predstavnik ruskog partnera, Goran Ljubicic, zaustavio pri ponudi od pola milijarde.

Isplativa kompenzacija
Poput Stanka Popovica, ili Zorana Nenadovica, vlasnika preduzeca „Melamin”, koje se fuzionisalo sa jeftino kupljenim drvopreradivackim preduzecem „Nebojše Jerkovica”, a od 1. aprila ove godine uzelo u (osporen) zakup i firmu sa samo 12 radnika i oko 1,5 miliona evra vrednom imovinom „Ekom” (bivši „Slovenijales``), Bogicevic je blizak opštinskoj vlasti (DS), i ovih dana vodi vrlo aktivnu kampanju na stvaranju pozitivnog imidža svojih firmi (TV prilozi, reklama). Tvrdi da ima velike planove u industriji hrane, a u poslovno partnerstvo sa „Mlekarom” navodno namerava da ukljuci nemacku kompaniju „Cot”. Kupovinom „bele fabrike” delom je obezbedio plasman i za svoja mineralna dubriva i sredstva zaštite, koja preko otkupne mreže mlekare isporucuje seljacima u kompenzaciji za sveže mleko.

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta