Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Težak konflikt Zakona o preduzecu sa Zakonom o tržištu hartija od vrednosti

Koncept Zakona o preduzecima i novog Zakona o privrednim društvima je u teškom konfliktu sa važecim Zakonom o tržištu hartija od vrednosti, koji se može ukloniti samo tako što bi se izvršila revizija jednog ili drugog akta.
Pritom bi prilagodavanje koncepta sistemskog Zakona o preduzecima važecoj doktrini koja proistice iz Zakona o hartijama od vrednosti vodilo potpunom zamiranju tržišta, smatra prof. dr Boško Živkovic, jedan od naših najboljih poznavalaca finansijskog i tržišta kapitala.
Upozorivši na ovakav moguci rasplet i na nedavno održanom Okruglom stolu o koji su organizovali Beogradska berza i „Ekonomist”, dr Živkovic smatra da bi druga pogubna posledica takvog rešenja mogla biti prezaduženost preduzeca, posebno velikih.
Da bi se izbegao takav razvoj dogadaja, preporucljivo je obrnuto rešenje – da se postojeci Zakon o hartijama prilagodi koncepciji novog Zakona o preduzecima.
Pritom se konceptualni i doktrinarni konflikt izmedu Zakona o preduzecima i Zakona o tržištu hartija od vrednosti najviše manifestuje prilikom preuzimanja preduzeca.
Zakonska rešenja su drasticno asimetricna, jer ne postoji dovoljno regulativnih pravila vezanih za odbranu od preuzimanja.
Ukoliko ne postoji civilizovana, normalna, uredena, predvidiva odbrana od preuzimanja, onda se ona izvodi uništavanjem aktive preduzeca, upozorava dr Živkovic.

Nedefinisana procedura zatvaranja preduzeca
Ukazujuci na brojne slabosti u našoj važecoj regulativi finansijskog tržišta, dr Živkovic smatra da je kljucna slabost – odnos realnog sektora i finansijskog tržišta, koji se povezuju, tehnicki receno, takozvanim procedurama otvaranja preduzeca.
Ukoliko je taj segment regulacije loše uraden rezultat je „plitko” tržište podložno manipulaciji koje postupno gubi kredibilnost.
Prema uverenju dr Živkovica – slabost našeg Zakona je i neregulisan problem odgovornosti za objavu prospekta preduzeca.
Nezavisno od toga ko utvrduje istinitost podataka važnih za potencijalne investitore – sud, ili regulator (Komisija za hartije od vrednosti), to je po sadašnjim pravilima beskrajno dug i komplikovan proces.
Iz ovog problema proistice specifican, naš problem zatvaranja kompanija. Podsecanja radi, Zakonom iz 1997. godine sva preduzeca koja se privatizuju postala su otvorena akcionarska društva. Mnoga od njih ne mogu takvima ostati, jer bi tržište bilo zagušeno, a njegova efikasnost u otkrivanju realnih cena bi bila niska.
Kljucna promena koja se dogada zatvaranjem preduzeca (sticanjem vecinskog vlasnika) je smanjivanje likvidnosti akcija, ili njihovo potpuno povlacenje sa tržišta, što dovodi do pada vrednosti kapitala.
Zakon to mora urediti, jer se to tice i kredibilnosti države, regulatora, kredibilnosti tržišta i njegove buduce konfiguracije, smatra dr Živkovic.
Problem je kako veliki broj preduzeca, sa što manje rizika i štete prevesti u zatvorena akcionarska društva, društva sa ogranicenom odgovornošcu, ili u u monovlasnicku firmu.

Ucesnici na tržištu opasniji od države
Drugo važno pitanje je odnos izmedu pravila koje propisuje zakon i regulacije, odnosno stvarne moci regulatornog tela, ukazuje dr Živkovic, koji je bio predsednik Komisije za hartije od vrednosti.
Za regulatore na finansijskim tržištima mnogo je opasnija i rizicnija zavisnost od ucesnika na tržištu nego od države, smatra on.
Jer, ukoliko postoji bilo koja vrsta koalicije izmedu regulatora i emitenta, s jedne strane i izmedu regulatora i posrednika, s druge – njegova efikasnost se drasticno smanjuje.
U anglosaksonskim modelima regulacije, sud je štiti vlasnika hartija, odnosno investitora, dok je u kontinentalnim sistemima regulacije primarna nacionalna komisija za hartije od vrednosti, ili slicno regulatorno telo.
U oba slucaja postojanje zavisnosti od ucesnika na tržištu je diskvalifikujuce za regulatorno telo, što bi i kod nas trebalo uneti u zakon.

Zaštita od manipulacije
Dr Živkovic, takode, ukazuje i na neophodnost zaštite tržišta od manipulativnih radnji, koje dolaze iz sfere racunovodstva i takozvanih povezanih lica.
Ukazujuci na to da zakon mora da predvidi šta je nedopustivo u povezivanju, jer je to uslov da bi regulator mogao efikasno da nadzire funkcionisanje tržišta, da ispituje cinjenice vezane za svaku transakciju, da deluje preventivno na to što se zove integritet, odnosno ocena o funkcionisanju tržišta.
Moderno zakonodavstvo regiliše vlasnicku, poslovnu i personalnu povezanost. Ni druga, niti treca vrsta povezanosti nisu regulisane našim zakonima, što drasticno utice na stvarnu sposobnost regulatora da ureduje tržište, da deluje preventivno na manipulativne radnje i da ih sankcioniše u slucaju potrebe.

Manipulacija akcionarima

U sredstvima javnog informisanja sve cešce se pojavljuju oglasi koji sadržinom dovode u nedoumicu i zabludu akcionare upucujuci ih da ostvarivanje svojih prava mogu obezbediti jedino ukoliko slede uputstva iz oglasa, upozorava Poslovno udruženje berzi i berzanskih posrednika.
Zajednicko svim takvim oglasima jeste da se akcionari obaveštavaju kojeg berzanskog posrednika je Uprava preduzeca odredila za korporativnog agenta – posrednika cijim posredstvom ce firma komunicirati sa Centralnim registrom.
Premda taj podatak nema nikakvog posebnog znacaja za ostvarivanje prava na prodaju akcija, gotovo u svim oglasima istovremeno se akcionarima upucuje i poziv da, ukoliko žele da ostvare akcionarska prava, kod berzanskog posrednika koji je naveden kao korporativni agent preduzeca treba da otvore i vlasnicki racun, što se navodi kao neophodan preduslov.
Ovakav vid informisanja, premda nema netacan sadržaj, akcionarima upucuje polovicnu informaciju i dovodi ih u zabludu da, ukoliko ne poštuju uputstva iz oglasa, nece moci da ostvare svoja zakonom zagarantovana prava.
Svejedno da li oglase u javnost plasiraju Uprave preduzeca ili berzanski posrednici, Poslovno Udruženja berzi i berzanskih posrednika obaveštava sve akcionare da se oglasima ovakvog sadržaja šire nepotpune informacije i da zbog toga predstavljaju jedan vid kršenja etickog kodeksa, i predstavljaju nelojalnu konkurenciju i monopolisanje delova tržišta akcija.
Istovetna pojava uocena je i u javnim oglasima u postupku ponude za preuzimanje, kod kojih se akcionari upucuju da ponudu mogu prihvatiti samo koristeci usluge berzanskog posrednika navedenog u oglasu, umesto da se jasno naznaci mogucnost da akcionari ponudu za preuzimanje prihvate preko bilo kojeg berzanskog posrednika – clana Centralnog registra.
Ovim putem skrece se pažnja svim berzanskim posrednicima da poštuju odredbe etickog kodeksa i obustave dalje javno oglašavanje ovakvog sadržaja, kao i da svojim klijentima – preduzecima skrenu pažnju da se time akcionari dovode u zabludu i da se tržište monopoliše.
Ujedno, obaveštavaju se gradani – vlasnici akcija bilo kojeg preduzeca, da otvaranje vlasnickog racuna, kao i prihvatanje ponude za preuzimanje mogu obaviti preko bilo kog berzanskog posrednika koji je clan Centralnog registra i tako obezbediti preduslov za ostvarivanje svih prava iz akcija koje poseduju.

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta