Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Poskupljenje šecera na vidiku

Blago poskupljenje šecera na domacem tržištu bice prva posledica odluke Evropske komisije da nam omoguci izvoz slatkog proizvoda po preferencijalnim uslovima. U domacim prodavnicama i trgovinskim lancima za sada ne žele da govore o tome koliko ce šecer koštati narednih dana i da li ce poskupljenja biti, ali je izvesno da slatkog proizvoda u rafovima ima sve manje, a to je uvek znak da se sprema poskupljenje.
Kako se nezvanicno može cuti od trgovaca, cene ce ostati nepromenjene dok se ne proda ono što je ranije kupljeno, a posle ce sve zavisiti od toga koliko ce slatki proizvod koštati u fabrikama. Da je poskupljenje realnost, jasno je ako se zna da su šecerane prethodnu godinu i po morale šecer da prodaju i za 28 dinara kilogram, iako mu je proizvodacka cena 36.
Direktor SFIR-ove šecerane u Senti LJubiša Radenkovic kaže za “Dnevnik” da je realno ocekivati da ce šecer poskupeti, ali bi to povecanje u prodavnicama trebalo minimalno da se oseti.– Šecerane pritisnute zalihama morale su prethodnih meseci da šecer prodaju i ispod realnih cena pa se sada odnosi moraju stabilizovati – kaže Radenkovic. – Kada nije bilo kupaca, šecer smo prodavali za 28, 29 ili 30 dinara kilogram, što je ispod svake realne cene i vremenom se moramo vratiti na fabricku cenu od 36 dinara kilogram.
On naglašava da poslednjih dana velike trgovinske kuce nisu kupovale šecer te stoga ne može govoriti o konkretnim cenama, ali dodaje da ce za nekoliko dana sve biti jasnije. On smatra da šecer u trgovinama ne bi smeo poskupeti za više od nekoliko procenata jer trgovci nisu uvek spuštali cenu kada su u fabrikama slatki proizvod kupovali jeftinije.
– Bilo je slucajeva da šecer u jednoj radnji bude skuplji za pet-šest dinara po kilogramu nego u nekom drugom lancu supermarketa, iako su oba trgovca od nas robu dobila po istoj ceni – rekao je Radenkovic.
Po recima direktora šecerana “MK-komerca” LJube Janjica, ova kompanija ce narednih dana šecer prodavati po 36 dinara kilogram, jer je to u skladu s paritetom koji kaže da kilogram šecera treba da košta kao 18 kilograma repe. S obzirom na to da su šecerane paorima repu platile dva dinara kilogram, šecer ne bi smeo koštati manje od 36 dinara.

Vec se oseca nestašica
U pojedinim trgovinskim lancima u rafovima vec nekoliko dana nema šecera, dok su u drugima zalihe na izmaku. Kako nam je receno u novosadskom “Univereksportu”, koji svoje maksimarkete ima u Novom Sadu i Indiji, šecera nemaju još od petka. Pre nestašice kilogram slatkog proizvoda se prodavao za 36 dinara, ako se kupovao u džakovima od po 50 kilograma, ili za 37,5 dinara, ako se radilo o kilogramskom pakovanju. Kada je cena u pitanju, slicna situacija je i u drugim prodavnicama, a koliko ce slatki proizvod koštati kada svi potroše zalihe i krenu narudžbine, ostaje da se vidi.

Nekadašnji akcionari Duvanske industrije Niš nisu platili porez

Direktor niške filijale Poreske uprave Srbije Gojko Mitrovic izjavio je da manjinski akcionari Fabrike duvana - DIN - u Nišu za prodate akcije moraju da plate porez u visini od od oko 600 miliona dinara. Manjinskim akcionarima je za akcije isplaceno blizu 70 miliona evra, a do sada im je na ime poreza naplaceno samo oko 18 miliona dinara. Od naplate, uz kamate zbog kašnjenja, nece se odustati, jer je to zakonska obaveza akcionara, rekao je Mitrovic.
Ovo je i njegov odgovor na najavu dela akcionara, bivših i sadašnjih radnika DIN-a, koji su za sutra u Nišu najavili proteste zbog odlucnosti Poreske uprave da im naplati taj porez. Poreska uprava je, inace, još pocetkom godine reagovala pozivom "novim milionerima" da požure sa popunjavanjem poreskih obrazaca, medutim duvanski akcionari u Nišu tvrde da takav porez nije naplacen ni akcionarima drugih prodatih preduzeca u Srbiji.
UAgenciji za privatizaciju saznajemo da se nakon prodaje nekog preduzeca na tenderu prvo odbiju "tenderski troškovi prodaje"(koji obicno ostaju nepoznati javnosti). Zatim se 50 odsto odvaja za restruktuiranje i razvoj privrede republike, 10 posto ide Fondu invalidsko-penzijskog osiguranja, pet odsto u fond za nadoknadu licima kojima je imovina nacionalizovana i pet odsto lokalnoj samoupravi.
Neplacanje poreza na prihod u roku od 15 dana donosi visoko kamatno opterecenje akcionaru. Vecina manjinskih akcionari DIN odlucila je da proda svoje akcije po ceni od 84,92 evra koliko je ponudio "Filip Moris" kao vecinski vlasnik fabrike. Da su zadržali akcije, na prihod odnosno dividende, akcionari bi placali porez od 14 odsto.

„SALFORD” U SRBIJI STVARA VELIKI HOLDING ZA PROIZVODNJU HRANE

Velike agroindustrijske kombinate koje smo mi krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih godina prošlog veka, zahvaljujuci katastrofalnoj agrarnoj politici, rasturili, sada sastavljaju Englezi. Doduše, na malo drugaciji nacin, ali je princip gotovo isti. Kupovinom pet mlekara medu kojima su i najvece u zemlji novosadska, beogradska i Suboticka, preuzimanjem požarevackog giganta u proizvodnji hrane, slatkiša i keksa “Bambija”, kao i planom da se preuzme još neka fabrika mineralne vode i bezalkoholnih pica, engleski investicioni fond “Salford” stvara u Srbiji veliku kompaniju za proizvodnju hrane. Nekada je gotovo svaki veci grad u Vojvodini i Srbiji imao svoj agroindustrijski kombinat, popularnije zvan AIK, koji je u svom sastavu imao i njive, i mlekare, i pekare, i uljare... Korist su imali svi, samo su je morali deliti. Da bi se omogucio grabež, najjaci kombinati su rastureni, a da je to bilo potpuno nepotrebno – sada nam pokazuju investitori sa Zapada.
Kako je za “Dnevnik” izjavio direktor predstavništva “Salforda” za Balkan Slobodan Petrovic, strateški plan ove kompanije je da u Srbiji stvori holding, koji ce nakon ulaganja, prestruktuiranja i podizanja vrednosti kapitala, u kompletu prodati na nekoj od svetskih berzi.
– “Salford” ce ove godine u srpsku prehrambenu industriju uložiti oko 130 miliona evra – rekao je Petrovic. – Osim toga, deset miliona evra bice izdvojeno za kreditiranje primarne poljoprivrede, to jest za razvoj malih i velikih farmi. Ne nameravamo da od fabrika koje preuzmemo pravimo jednu firmu vec da unapredimo rad svake pojedinacno, da osnažimo postojece i stvorimo nove brendove, a kroz zajednicki marketing i bolji nastup na tržištu osnažimo ove kompanije. Ocekujemo da bi za pet godina vrednost akcija trebalo višestruko da se uveca, a to znaci da ce zaraditi i vecinski ulagac, ali i manjinski akcionari.
On je naglasio i da je “Salford” imao u planu da kupi i jednu domacu pivaru, ali da je od takvog ulaganja odustao. Takode, Petrovic istice da se ulaganja u srpska preduzeca ovde nece završiti jer je u planu kupovina još jedne fabrike za proizvodnju mineralne vode.
Da bi bio firma kao nekadašnji agroindustrijski kombinati, “Salfordu” fale samo njive i farme. Po recima Slobodana Petrovica, “Salford” ne namerava da kupi nijedno poljoprivredno gazdinstvo, ali ce u svom okrilju ipak posredno imati i primarnu poljoprivredu, i to tako što ce svojim kooperantima odobravati povoljne kredite i na taj nacin stvoriti sigurnu bazu za svoje fabrike.
Propast domaceg agrara pocinje pocetkom devedesetih godina prošlog veka rasturanjem poljoprivrednih kombinata, a možda ce njegovo oživljavanje pokrenuti upravo sastavljanje onoga što je nepotrebno pocepano. Što ce umesto nas zaraditi strani investitori – to je vec naš problem.

„Svislion - Takovo” na istom putu
Vršacka kompanija “Svislion” na istom je putu kao i “Salford” jer nakon preuzimanja propalog giganta “Takovo” iz Gornjeg Milanovca stvara veliku kompaniju za proizvodnju hrane “Svislion–Takovo”. Kako je izjavio vlasnik “Svisliona” Rodoljub Draškovic, cilj “Svislion–Takova” je osvajanje svetskog tržišta, jer ova kompanija ima svetu šta da ponudi. Ulagace u farmerstvo i cilj joj je da ima oko 500.000 kooperanata.

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta