Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Prednost malim investitorima- inicijalna javna ponuda

Mnogi problemi koji su ispoljeni donošenjem aktuelnog Zakona o tržištu hartija od vrednosti i uvodenjem instituta ponude za preuzimanje akcija ne bi se ispoljili u tako oštrom vidu kao sada, da je država istrajala na modelu „inicijalne javne ponude” Agencije za privatizaciju, koja bi omogucila gradanima Srbije da kupe akcije dobrih firmi, smatra Branislav Cosic, osnivac i vlasnik „SAL konsaltinga”.
Taj model prodaje kapitala preduzeca podrazumevao je da se na tržištu pojavi paket akcija iz privatizacije koji poseduju Akcijski i PIO fond, akcije malih akcionara koji žele da prodaju deo ili sve svoje papire i deonice preduzeca emitovane radi dokapitalizacije, odnosno zbog finansiranja razvojnih programa, objašnjava Cosic.

Ponuda i tražnja
Pritom niko od zainteresovanih kupaca – gradana, fondova, banaka i osiguravajucih društava, kao i stranih investitora ne bi trebalo da ostane bez akcija, a svi zainteresovani bi mogli da, po tržišnoj ceni, kupe makar samo jednu, ali i više vlasnickih hartija, u zavisnosti od odnosa ponude i tražnje, objašnjava Cosic.
U programu „inicijalne javne ponude” trebalo bi da se nadu vlasnicki papiri kompanija poput „Soko Štarka”, „Vitala”ili „Knjaz Miloša”, smatra Cosic, uz podsecanje da je premijerno trebalo da se na taj nacin prodaju akcije „Bambija”, koji je, zbog oklevanja države, postao moguca meta za neprijateljsko preuzimanje akcija.
Da bi izbegao tu sudbinu, „Bambi” je bio primoran da se spašava dokapitalizacijom, umesto da, kao što je bilo prvobitno planirano, ostane u posedu gradana Srbije, objašnjava on.
Glavni motiv za kupovanje akcija uspešnih firmi u postupku „inicijalne javne ponude” bilo bi ulaganje kao vid štednje, i eventualna dividenda, a ne vlasništvo motivisano željom za upravljanjem preduzecem.
Jer, prema pomenutom modelu, koji bi omogucio da se utvrdi stvarna tržišna cena kapitala, ni jedan investitor ne može da postane vecinski kupac, kao što se dešava prilikom prodaje akcija strateškom partneru.
Za firmu – emitenta je to dobro, jer zadržava nezavisnost u koncipiranju poslovne i razvojne politike u skladu sa odlukama Skupštine akcionara, istice Cosic, koji objašnjava da to znaci da se ne može desiti da kupac promeni proizvodni program, ili zatvori preduzeca kako bi otvorio tržište za svoje proizvode.
Što se tice investitora, posebno malih, oni dobijaju šansu da postanu vlasnici vrednog kapitala, kojim mogu da trguju, ali koji mogu i da nasleduju i poklanjaju kao vredan dar, kaže Cosic.

„Zlatna akcija”
U firmama koje proizvode nacionalne „brendove”, poput „Knjaz Miloša”, odnosno u preduzecima koja se bave eksploatacijom prirodnih resursa, kao i u velikim sistemima, koji se spremaju za privatizaciju poput EPS-a, NIS-a, JAT-a, železnice, država bi, štiteci opšti interes, morala da ima takozvanu „zlatnu akciju” koja omogucava i pravo veta na odluke Upravnog odbora, smatra Cosic.
Takav vid kontrole u najznacajnijim akcionarskim društvima postoji u svim razvijenim tržišnim ekonomijama, naglašava naš sagovornik, koji ima iskustvo u obavljenim oko 1.000 transakcija na Njujorškoj berzi.
U Madarskoj, primera radi, država je vlasnik „zlatne akcije”u firmama od interesa za ekonomski sistem zemlje poput Telekoma ili naftne industrije MOL, podseca Cosic.
Stoga je teško razumeti da naša Vlada još nije utvrdila strateške nacionalne i državne interese u ekonomiji, zbog cega se olako dovodi u pitanje ocuvanje i razvoj nacionalnih brendova u proizvodnji od vitalnog znacaja.
To, medutim, ne znaci da bi trebalo spreciti ulazak domaceg i stranog privatnog kapitala u znacajne srpske firme, ali podrazumeva transparentnost u kontroli nad korišcenjem prirodnih resursa, odnosno ocuvanja domacih robnih marki, naglašava Cosic.
Upravo najnovija dogadanja oko „Knjaza” ukazuju na odsustvo ovakve politike, jer je rec o najvecem proizvodacu mineralne vode kod nas, nacionalnom brendu i prirodnom resursu koji bi trebalo da ostane pod domacim nadzorom.
Ipak, nije logicno da gradani Srbije ne mogu da kupe akcije arandelovacke kompanije, niti da pomognu njen razvoj, samo zato što se odustalo od inicijalne javne ponude, odnosno što se odugovlaci s donošenjem Zakona o investicionim fondovima i izlaskom Kompanije na berzu.
Istovremeno, Zakonom o tržištu hartija od vrednosti, koji je odmah po stupanju na snagu doživeo brojne kritike i amadmane, uveden je institut ponude za preuzimanje koji je neprimeren sadašnjem stepenu razvoja srpskog tržišta kapitala, odnosno pogoduje samo bogatim pojedincima da se mimo organizovanog tržišta domognu kapitala dobrih firmi, naglašava Cosic.
Pritom se ne vodi racuna o posledicama po razvoj domaceg tržišta kapitala, koje bi lako moglo ostati bez hartija od vrednosti ukoliko se podstice povlacenje dobrih firmi iz berzanskog prometa, upozorava Cosic, inace prvi direktor Jugoslovenskog tržišta kapitala, koje je potom preraslo u Beogradsku berzu.

ODBRANA OD NEPOŽELjNOG PREUZIMANjA

U situaciji u kojoj su se na meti preuzimanja našle veoma dobre srpske firme, ciji menadžment dosad nije bio spreman da, potpisujuci Prospekt, dozvoli kotiranje njihovih akcija na organizovanom tržištu, berzanski bedem se pokazao kao najcvršca odbrana od „neprijatelja”.
Da je to tako demonstriralo je nekoliko preduzeca koja su pribegla ovom metodu samoodbrane poput „Aleve” iz Novog Kneževca i „Toze Markovic” iz Kikinde.

Naprasni izlazak
Poslovodstvo tih firmi, koje je godinama izbegavalo berzu, je tek kad se suocilo s mogucnošcu preuzimanja od strane konkurencije, naprasno objavilo Prospekte preduzeca kao svojevrsne „licne karte”i ulaznice za slobodno berzansko tržište, cime su dali signal akcionarima, kao i zainteresovanim kupcima da utakmica pocinje.
Pritom su iz tog tržišog nadmetanja jedino iskljuceni zainteresovani investitori koji su izneli ponudu za preuzimanje dela kapitala tih firmi, koji u toku trajanja te ponude ne mogu ni na koji drugi nacin da dolaze do akcija mete koju su nameracili.
U toj cinjenici je ujedno i najveci motiv emitenta da se pojavi na tržištu kako bi se odbranio od nepoželjnog kupca kojem su formalno vezane ruke.
Na Beogradskoj berzi su se u toku ponude za preuzimanje cene akcija pomenutih firmi vinule u nebesa, odnosno znatno iznad ponudene otkupne cene koje su potencijalni investitori bili spremni da plate.
Konkretno, „Našice cement” je u ponudi za preuzimanje od 25 do 35 odsto kapitala preduzeca „Toza Markovic” bio spreman da plati 1.416 dinara po akciji, a „Vitamin” iz Horgoša je ponudio 14.000 dinara po akciji komšijske „Aleve”.
U berzanskom prometu cene akcija ta dva emitenta su se vinule i do 2.880 dinara za akcije „Toze”, dok su akcije „Aleve” dostigle paprenu cenu od 18.000 dinara po komadu.
Ovakav vid iznudene tržišne samodbrane, je za potencijalne kupce prilicno obeshrabrujuci, jer se pokazalo da oni, po pravilu, nisu ni zainteresovani za firme cije akcije su u berzanskom prometu, vec islljucivo za one ciju cenu odreduju na osnovu korigovane knjigovodstvene vrednosti.
Jer, staro je pravilo da pokušaj preuzimanja kupovinom akcija na berzi podstice tražnju do sticanja kontrolnog paketa akcija, a time, za duži period – i cenu, što mnogim investitorima, koji žele precicom da ovladaju firmom, ne odgovara.

Dodatni prihod
Mnogo je lakše ostvariti svoje vidljive, ali i skrivene ciljeve ponudom za preuzimanje, kojoj na ruku ide menadžment svojim odbijanjem da omoguci vlasnicima da slobodno raspolažu svojim akcijskim kapitalom, tako što ne potpisuje Prospekt.
Dok kod takozvanog „prijateljskog preuzimanja”, kad se firme udružuju radi jacanja pozicije na tržištu, konkurentskih sposobnosti, racionalizacije troškova, a sve uz saglasnost i akcionara i menadžmenta, problem samodobrane nije izražen, nevolja je u slucaju kad postoji opravdana bojazan da bi preduzece – meta moglo da se provede kao „bos po trnju”, a njegovi akcionari, koji su ujedno i zaposleni, da ostanu bez radnog mesta.
Imajuci u vidu da eksterne akcionare, po pravilu, interesuje iskljucivo cena po kojoj mogu prodati svoj vlasnicki udeo u firmi, pa makar to bio „svilen gajtan”za emitenta, velika odgovornost je na deonicarima koji su ujedno i radnici preduzeca koje je na meti preuzimanja.
Ovo pogotovo zbog toga što razlozi preuzimanja, ne moraju uvek da budu dobronamerni, pa nije redak slucaj da kupac koji želi da preuzme dobru firmu, na taj nacin ostvaruje dodatni prihod iz poslovnih rezultata preuzete kompanije, upozoravaju eksperti Beogradske berze.
Postoji i mogucnost da investitor preuzme firmu s modernim proizvodnim procesom ili lancem distribucije, dobrim poslovnim vezama i tržišnim ucešcem, kako bi se prednosti preuzete kompanije, takode, iskoristile prevashodno u sopstvenu, a ne obostranu korist.
U kontekstu ove price je i mogucnost da firma – konkurent preuzme preduzece sa slicnim proizvodnim programom s ciljem da ga eutanazira, osvoji njegovo tržište, a njegove pogone i radnike angažuje radi proizvodnje sopstvenih brendova.
Jedan od najneprijatnijih razloga za preuzimanje kompanije je i mogucnost da se iskoristi niska cena njenog kapitala, uprkos tome što ima u vlasništvu znacajne objekte ili postrojenja.
Nakon preuzimanja, posed takve firme se rasprodaje, a preduzece se, prakticno, gasi, a dobit ostvaruje iz razlike u ceni kupljenih akcija i prodate imovine.
Iako mnogi protivnici ovakvog motiva preuzimanja tvrde da ovo stvara velike lomove u privredi i podstice nezaposlenost, cinjenica je i da menadžeri, koji nisu u stanju da vode firmu tako da tržišna cena akcija odgovara stvarnoj vrednosti preduzeca, verovatno i zaslužuju ovakvu sudbinu, kažu na Berzi.

SAMOODBRANA „TOZE MARKOVICA”OD HRVATSKE KOMPANIJE
Berzanskom cenom protiv „napadaca”
Ponuda hrvatske firme „Našice cement” za preuzimanje od 25 do 35 odsto akcijskog kapitala preduzeca „Toza Markovic” saplela se o berzanski bedem zahvaljujuci kojem se kikindski gigant, zasad, uspeo da se odbrani od neprijateljskog ulaska u sopstveni posed.
Podsecanja radi, 25.juna do 29.jula ove godine hrvatska kompanija koja je zainteresovana da se još cvršce pozicionira na srpskom tržištu je ponudila da po ceni od 1.416 dinara preuzme akcije srodne i konkuretske firme.
Te akcije se dotad nisu prometale ne berzi, jer menadžment nije pokazao interes za potpisivanje Prospekta preduzeca, kao preduslov za ulazak na organizovano tržište.
Medutim, cim je obeledanjena ponuda i otkrivena anamera konkurenta da preuzme akcije, ali i znatan deo tržišnog ucešca „Toza Markovic” je poceo intentizivno da se pojavljuje na berzi.
Ovakav vid samodobrane je motivisan cinjenicom da tokom trajanja ponude za preuzimanje potencijalni kupac ne može na druge nacine da dolazi do akcija firme za koju je zainteresovan.
sa pocetnih 1.700 dinara, kolika je bila premijerna berzanska cena 1. jula, vrednost akcija se u toku ponude za preuzimanje vinula do 2.880 dinara po komadu (od 7. do 12. jula) da bi se potom ustalila na 2.800 dinara. Po isteku ponude, 29. jula cena je krenula lagano naniže – na 2.242 dinara, da bi se sada ustalila na oko 1.600 dinara po akciji.
Niko, medutim, ne može da iskljuci ni mogucnost da se investitor iz Hrvatske opredeli za berzansku kupovinu akcija „Toze”, kako bi u dogledno vreme stekao vecinsko vlasništvo, ali se postvalja pitanje isplativosti te investicije, odnosno cene, imajuci u vidu da bi tada došlo do rasta tražnje, a time i do poskupljenja akcija.
Podsecanja radi, u konzocijumu sa firmom Našice cement kikindski „Toza Markovic” je kupio „Polet” iz Novog Beceja.
Hrvatska firma je na tenderu Agencije za privatizaciju kupila „Jelen do”, a bila je i zainteresovana za „Potisje”, špto bi, da je uspelo, moglo da stvori monopol na našem tržištu.

Sindikat energetike, petrohemije i nemetala Vojvodine o dogadajima u "Jugoremediji"

Rešenjem MUP o zabrani javnog skupa u fabrici lekova "Jugoremedija" prekršen je Zakon o štrajku, medunarodne konvencije i pravo zaposlenih u štrajku, saopštio je Sindikat energetike, petrohemije i nemetala Vojvodine.
I obicnom laiku je jasno da se u slucaju štrajka primenjuju odredbe Zakona o štrajku i da okupljanje u krugu fabrike nije javni skup. Vlast štiti vecinskog vlasnika fabike i privatno obezbedenje generalnog direktora koje je svojim bahatim ponašanjem izazvalo fizicki sukob sa štrajkacima. Pri tom su pripadnici obezbedenja obilato koristili pesnice, palire, pa cak i vatrgoasni aparat kojim je jedan od štrajkaca dobio žestok udarac u glavu. Posle sukoba u fabriku je pristiglo nekoliko stotina pripadnika specijalnih jedinica žandarmerije koji su poslati sa ciljem da zaštite dobro naoružanu privatnu miliciju od golorukih radnika od kojih su 90 odsto žene, istice se u saopštenju. Ovaj granski sindikat najavljuje da ce se zbog situacije u "Jugoremediji" obratiti Ministarstvu za rad i zapošljavanje, svim medunarodnim sindikalnim centralama kao i Medunarodnoj organizaciji rada kojima ce uputiti sve materijale povodom zbivanja u zrenjaninskoj fabrici lekova ukljucujuci i video snimke batinanja radnika.

Salford kupuje Banjalucku mlekaru

Investicioni fond Salford potvrdio je da je završio pregovore o kupovini mlekare u Banjaluci i da pregovara o kupovini sarajevske mlekare "Milkos". Konsultant za mlekarstvo u Salfordu Dragica Bolic rekla je agenciji Beta da se potpisivanje ugovora o kupovini banjalucke mlekare ocekuje u prvoj polovini septembra.
U Srbiji je Salford kroz dokapitalizaciju i kupovinu akcija preko Beogradske berze postao vecinski vlasnik pet najvecih domacih mlekara - beogradskog "Imleka", zajecarskog "Impaza", Suboticke, Novosadske i Zemunske mlekare. Na taj nacin Salford je do sada investirao u Srbiju 65 miliona evra i ima oko 30 miliona evra dolazecih obaveza vezanih za te projekte. Preuzimanjem vecinskih paketa poceo je obiman proces konsolidacije i restruktuiranja mlekara, njihovo povezivanje i stvaranje najvece mlekarske kompanije u regionu, isticu u Salfordu.

Reagovanje preduzeca „Seme“

U tekstu „Kako se u Srbiji lome katanci“ u dnevnom listu „Blic“ od 18. 8. 2004. godine, Verica Barac, predsednik Saveta za borbu protiv korupcije, iznela je tendenciozne i neistinite tvrdnje u vezi s privatizacijom preduzeca „Seme“ a.d. Beograd, stoji u reagovanju ovog preduzeca, ciji su radnici zbog spornog teksta juce protestovali ispred Vlade Srbije.
„Astra Simit“ d.o.o. Beograd kupio je vecinski paket akcija društvenog kapitala preduzeca „Seme“, tako što je na javnoj aukciji izlicitirao kupoprodajnu cenu u dva puta vecem iznosu od pocetne (132.000.000 dinara, iako je pocetna cena iznosila 59.704.000 dinara), istu u roku platio, a potom ispunio i obavezu investiranja u preduzece utvrdenu ugovorom o kupoprodaji (12 miliona dinara) i to u roku od mesec dana, umesto ostavljenog roka od godinu dana.
Nakon kupovine zaposlenima, kojih je bilo 186 na platnom spisku, mada nisu imali posla, isplaceno je svih devet zaostalih plata i placeni su socijalni doprinosi na propisane osnovice u ukupnom iznosu od 16,7 miliona dinara. Isplate tekucih plata su tokom 2003. i 2004. godine bile redovne i isplaceno je ukupno preko 31 milion dinara. U objekte preduzeca je do kraja 2003. godine uloženo preko 2,5 miliona dinara tako da se danas u 25 maloprodajnih objekata preduzeca „Seme“, prodaje roba iskljucivo za potrebe agrara i to u velikom delu iz sopstvene proizvodnje. Cinjenice govore da ne samo da „Astra Simit“ nije stavio katanac na preduzece „Seme“ nego je, naprotiv, razvio delatnost u toj meri da je proizvodnja dosegla do cifre od tri miliona.

ZASTAVA PRODALA 7.266 AUTOMOBILA

Kragujevac - Od pocetka godine do 18. avgusta, "Zastava" je na domacem i inostranim tržištima prodala 7.226 automobila, što je za oko 60 odsto više nego u istom periodu lane. Najveci plasman zabeležen je u prošlom mesecu, kada je kupcima isporuceno 1.244 automobila, navodi se u saopštenju "Zastavinog" Centra za informisanje.
Istice se, takode, da je polovina "Zastavinih" vozila do sada prodata za keš, a druga polovina na kredit i lizing preko firme "Zastava Istra benz". Kredite za kupovinu "Zastavinih" vozila odobravaju "Sosijete ženeral" i "Rajfajzen" banka. U "Zastavi" je do sredine avgusta sa proizvodnih i montažnih traka sišlo 7.304 automobila.

Porez na dobit od prodaje akcija kompanije „Apatinska pivara“ moguce platiti na rate

Nekadašnji manjinski akcionari "Apatinske pivare" mogu na rate da placaju porez na kapitalnu dobit, dogovoreno je juce na sastanku direktora Republicke uprave javnih prihoda Vladimira Ilica i celnika lokalne skupštine.
Taj dogovor je postignut nakon razgovora Ilica sa nekadašnjim akcionarima pivare, koji ce moci da plate porez na kapitalnu dobit od oko 20 odsto na 12 mesecnih rata, uz zakonsku kamatu. Ilic je bivše akcionare obavestio da nema nacina da se izbegne naplata poreza na kapitalnu dobit. Rešenja o naplati poreza pre više od mesec dana izazvala su burna negodovanja medu nekadašnjim akcionarima pivare. Neki su ipak porez platili, a neki uputili žalbe na pristigla rešenja.
Vrednost akcija koje su akcionari "Apatinske pivare" prodali strateškom partneru danskom "Interbru" iznosila je 167 evra. Nakon prodaje akcija neki od Apatinaca zaradili su na desetine hiljada evra.

Revizori Agencije za privatizaciju zadovoljni stanjem u "Nisalu"

Novi vlasnik niškog "Nisala" beogradski "Domal-inženjering" uložio je samo u prvoj godini nakon privatizacije u novu halu za plastificiranje, zatim u rekonstrukciju pogona površinsku zaštitu aluminijuma i u drugu vrstu najsavremenije opreme 1,8 miliona evra, što je više od polovine petogodišnjih investicionih obaveza od 3,2 miliona evra preuzetih tenderskim ugovorom. Od 1.230 zatecenih radnika 250 se vodi kao tehnološki višak.
Oni ne dolaze na posao ali nove investicije stvaraju uslove da se uskoro vec pedesetak radnika vrati na posao. Prosecna bruto zarada u ovoj kompaniji trenutno je 23.800 dinara, što je za cetiri hiljade više od proseka zarada u privredi republike. To su samo neke cinjenice u koje su se ovih dana uverili revizori Agencije za privatizaciju Vlade Srbije, koji su došli na zahtev Samostalnog sindikata "Nisala" koji je tvrdio da novi vlasnik ne ispunjava obaveze iz tenderskog ugovora i socijalnog programa.
-Revizorska grupa Agencije za privatizaciju koja je proteklih dana boravila kod nas visoko je ocenila sve ono što smo uradili u prvoj godini nakon privatizacije kao i naše dalje investicione planove, proizvodne i tržišne ambicije - rekao je na konferenciji za novinare generalni direktor "Nisala" Dragan Jovanovic.
Sa tom konstatacijom složio se i finansijski direktor Nisala Nikola Minic koji je potvrdio da je u prvih sedam meseci ove godine ostvaren izvoz vredan 3,5 miliona evra, da je prihod povecan za 40, a obim proizvodnje za 37 odsto, s tim da do kraja godine ocekuju rekordnu mesecnu proizvodnju od preko 400 tona.
- Radimo punim kapacitetom, u tri smene, a od tri proizvodna pogona za dva imamo ugovorene poslove a za narednu godinu ciji je obim toliki da cemo morati da angažujemo i podizvodace - kaže Minic uz napomenu da u narednoj godini ocekuju i rast izvoza za tridesetak odsto. Inace, dok je tekao proces privatizacije "Nisala" koji se našao u grupi od prvih 16 srpskih preduzeca za tendersku privatizaciju, Samostalni sindikat je imao mnogo primedbi na uslove pod kojima je vlasnik "Nisala" postao "Domal-inženjering". Pocetkom godine bilo je dosta štrajkova, javnih okupljanja pred zatvorenim fabrickim kapijama uz prisustvo lidera ovog sindikata Milenka Smiljanica, pa i pretnji da ce "radnici okupirati fabriku". Sredinom februara suspendovana su sa posla petorica lidera tih protesta. Uz predsednika Samostalnog sindikata Zorana Đordevica suspendovani su još i Novica Stankovic, Tihomir Andelkovic, Vitomir Mitic i Dobrivoje Miladinovic.
- Oni su pokrenuli sudski spor povodom suspenzije i mi cemo poštovati svaku odluku suda, ali mora biti jasno da necemo dozvoliti da sindikat, ili njihovi lideri rade ono što im nije posao da vode poslovnu poliitku, ili prizivaju javašluk, nasilje, nerad i ucenjivacki odnos prema poslovodstvu kompanije, kaže direktor "Nisala" Dragan Jovanovic. On napominje da je sada odnos sa novim rukovodstvom Samostalno i ASNS sindikata konstruktivan i dobar u zajednickom interesu.
U odnosu na stanje u vecini srpskih privatizovanih preduzeca, u kojima trenutno teku i žestoki sukobi i protesti, ova prica iz "Nisala" lici na bajku koja pokazuje da se posle privatizacije ne mora posrtati, a može razvijati uz nove investicije koje otvaraju put za skoro zapošljavanje.

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta