Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Radovan Jelašić, guverner Narodne banke Srbije o pregovorima sa MMF i najnovijem paketu mera centr
Ako je jednocifrena inflacija isključivo zadatak centralne banke, uspeha neće biti
Nismo želeli da stopu obavezne rezerve na devizne depozite pravnih lica i na zaduživanje u inostranstvu odmah podignemo sa 29 na 35 procenata. Uz manji procenat rasta namera nam je bila da drugim merama utičemo direktnije na smanjenje potrošačkih kredita. Recimo obaveznim polaganjem depozita od 20 procenata za sve kredite odobrene na period do deset godina, time što se limit zaduživanja ne bi odnosio na domaćinstva nego isključivo na fizička lica, što bi uslov za dobijanje kredita morao da bude i izveštaj Kreditnog biroa, ili da za zaduživanja u bankama i lizing kompanijama važe ista pravila. Ali, kako je na ovom rešenju MMF po svaku cenu insistirao, između ostalog i zato što u drugim oblastima nije bilo sprovedeno ono što je dogovoreno, ne želeći da stavimo na kocku dogovor vezan za Pariski klub, na kraju smo bili prinuđeni da i to prihvatimo, kaže za Danas guverner Narodne banke Srbije Radovan Jelašić objašnjavajući najnoviji paket monetarnih mera koji je stupio na snagu 10. novembra. Osvrćući se na brojne kritike kojima su ove mere dočekane, Jelašić smatra da niko od kritičara ne pokazuje da im je borba protiv inflacije zaista važna. Jednostavno, kao da nikoga u Srbiji, kaže on, ne zanima šta inflacija znači, kakva je to korozija za celu privredu i ekonomiju. Niko se ne uzbuđuje da li je ona 10, 13 ili 16 odsto. A činjenica je da je sa 7,8 odsto kolika je bila 2003, prošle godine dostigla 13,7, a ove će verovatno biti oko 16 do 17 odsto, što znači da će biti dvostruko veća nego pre dve godine, podseća Jelašić. - Kada je reč o bankama, rast potrošačkih kredita najbolje svedoči o tome da banke idu u plasmane koji im omogućuju najveći profit i da ne vode računa da obezbeđuju ciljeve razvoja privrede. Deklarativno dušebrižništvo banaka za dalji razvoj privrede lepo zvuči, ali je činjenica da one sve više kredita odobravaju fizičkim licima. Isto je i sa "velikom" brigom za životni standard građana, kojima bankari za te iste potrošačke kredite zaračunavaju efektivnu kamatnu stopu od 20 odsto, pa i više na godišnjem nivou, i uz to se obezbeđuju deviznom klauzulom. Za mene njihove kritike nisu neočekivane, jer banke nisu socijalne ustanove, samo treba reći i drugi deo priče. Upravo to što banke ne žure sa dizanjem kamatnih stopa, što je naravno dobar signal, svedoči da imaju prostora u bankarskim maržama i da je konkurencija blagotvorna. Uvažavam kritike stručne javnosti, dok se onima koje dolaze od strane predstavnika Vlade zaista čudim, jer je obaveze prema MMF preuzela Vlada, ali bih cenio da neko ponudi i odgovor na koji drugačiji način je moguće iduće godine imati jednocifrenu inflaciju. Što se tiče NBS i mene kao guvernera, mi uvek izvršavamo obaveze koje smo preuzeli, ne samo kada je MMF u pitanju - uvek. Zašto onda kritike, doduše ne tako direktne, stižu i od nekih ljudi u Vladi? - Sada kada je NBS prva preduzela mere koje bi trebalo da doprinesu jednocifrenoj inflaciji iduće godine, pojavili su se i kritičari koji, umesto da odrade svoj deo posla u svom dvorištu, kao da su jedva dočekali da dobiju povod, a zapravo samo pokazuju šta misle o inflaciji. Monetarni paket je svakako mogao da bude urađen drugačije da je budžet nominalno manji, da se suficit i privatizacioni prihodi ne usmeravaju i u potrošnju, da, umesto bržeg restrukturiranja javnih preduzeća, i posle pet godina ne razgovaramo o rastu njihovih plata, da je smanjenje inflacije zaista prvorazredni cilj za sve donosioce ekonomskih odluka. Onda ne bi bilo potrebe da Narodna banka diže obaveznu rezervu na strano zaduženje na 35 odsto. Ne bi bilo potrebno ni da nudimo kamatne stope od 18 odsto na naše hartije od vrednosti da bismo sterilisali novac i da bi inflacija bila manja. Ovako, ove monetarne mere su bile nužne, ali same nisu i dovoljne. Zato bi za sve kritičare bilo bolje da pogledaju gde je njihova odgovornost i šta su oni u svom domenu uradili da nemamo inflaciju od 16 do 17 odsto. Ponekad imam utisak da neki ljudi treba ponovo da prođu osnovni kurs ekonomije, da bi shvatili da jednostavno sve ciljeve nije moguće ostvariti istovremeno. I ja bih voleo da imamo privredni rast od 10 odsto i inflaciju od 3 odsto, na osnovu toga kamatnu stopu od 7 do 8 odsto i super stabilan dinar. Ali, očito, ne može sve. Sada je, valjda, jasno da nije dobro rešenje po kojem ćemo ostvariti visoke stope rasta, ali tako što ćemo "žrtvovati" inflaciju, zavaravajući se da je ona samo jedan od pokazatelja uspešnosti, a ne zbirni pokazatelj u kome se reflektuje sve što se dešava. Naprotiv, smatram da je to jako neodgovorno. Prevashodni zadatak centralne banke ostaje, dakle, vezan za inflaciju. Od čega će zavisiti kakve će mere NBS dalje preduzimati? - Pre svega, nastojaćemo da monetarnom politikom upravljamo i dalje tržišnim a ne administrativnim merama, kakvo je recimo uplitanje centralne banke u visinu bankarskih marži, što je inače jedan od predloga naših kritičara. Jedino što NBS tu može da uradi jeste da putem povećane konkurencije izvrši određeni pritisak. Država, međutim, može da uradi daleko više, naročito prilikom privatizacije banaka, manje gledajući koliko će para dobiti od njihove prodaje, a više koliko će ulazak neke nove banke, ili neke već potvrđene na našem tržištu, obezbediti povećanje konkurentnosti. I pored toga, povodom očekivanja velikog pada kamata, moram da kažem da kredita iz 70-ih i 80-ih, i kamatnih stopa koje su u kategoriji socijale a ne tržišnog privređivanja, jednostavno više neće biti. Svesni ste da ostvarivanje jednocifrene inflacije nije nimalo lak posao, posebno ako se ponovi ovogodišnje iskustvo kada je već posle dva meseca bilo jasno da ciljna stopa neće biti ostvarena. Da li to znači da bi bilo dobro da najavljena poskupljenja struje i komunalija za iduću godinu budu ukalkulisana već u ovogodišnju inflaciju? - To je jedina mogućnost, ako se želi jednocifrena inflacija iduće godine s obzirom na to sa kakvom stopom inflacije ćemo ući u 2006. godinu, i kada sa druge strane imamo budžet koji se povećava i na strani prihoda i na strani rashoda. U takvim uslovima bez nekih drastičnih mera, ne samo monetarne nego i fiskalne politike na nivou republike, ali i na nivou lokalnih samouprava, jednocifrenu inflaciju ćemo teško postići. Bojim se kombinatorike da ovogodišnja inflacija po svaku cenu bude statistički što niža, a onda ćemo, kao i na početku 2005, biti u situaciji da već u prva dva meseca imamo visoke stope rasta i da počnu licitiranja oko toga kolika će inflacija biti do kraja naredne godine. Pri tom neće više biti MMF koji će tražiti dodatno prilagođavanje ekonomske politike novonastalim okolnostima. Zato bi bilo jako dobro da se već sada pripremi set mera koje će biti primenjene, ukoliko se pokaže da je stopa inflacije u prva dva- tri meseca prešla granicu od tri odsto. To znači da se unapred razmišlja gde će se uštedeti. Nikako se ne sme računati na dodatne prihode. Što se tiče NBS, mi ćemo preduzeti sve, kao i do sada i ma koliko to bilo nepopularno, da zaustavimo inflaciju, bez straha da ćemo kritičarima dati novu municiju za napade. Gde je granica povećanja obavezne rezerve? - Obaveznu rezervu je teoretski moguće još povećati, moguće je teoretski preduzimati i neke administrativne mere oko propisivanja granice zaduživanja fizičkih ili pravnih lica. Ali, mislim da još možemo tržišnim načinom postići cilj a istovremeno obezbediti stabilnost bankarskog sektora, mada znam da će kreativnost banaka i drugih aktera u finansijskom sektoru, kao i do sada, brzo razviti neke nove ponude, pa ćemo morati i tome da se prilagođavamo, kaže Jelašić. Nije uloga NBS da kroji kurs Svi koji su pričali o precenjenosti dinara i da zbog toga ne raste izvoz, sada su zaćutali jer je izvoz veći 40 odsto. Pokazalo se da nije reč o kursu, nego o tome koliko je našu privredu potrebno restrukturirati. Trenutno, nema potrebe da se politika kursa menja, ali sa srednjoročnog stanovništva gledano treba videti koliko sadašnja politika obezbeđuje dugoročni privredni rast. Sigurno je da se postepeno mora smanjiti uloga NBS na deviznom tržištu, što se već i čini, jer ona nije u tome da Narodna banka dugoročno kroji kurs, već dinar treba kompletno prepustiti odnosima ponude i tražnje na deviznom tržištu. Šansa za vladu - Vlada sada ima ogromnu šasnu da, bez pritiska MMF, u januaru izađe pred javnost i kaže šta je sama zacrtala da će uraditi do kraja marta, a onda da u martu kaže šta je zaista realizovano, a šta nije i zašto. Time bi pokazala da je sposobna da sprovede ono što je nužno, a ne da čeka da neko dođe i da joj to kaže, a da se posle hvali time šta je urađeno, iako je na sve načine pokušavala da se svemu tome odupre. Izvor: "Danas".

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta