Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
SLOVENCI ULAŽU U „GRAND-PROM”: Kolos na Balkanu

Strateško partnerstvo „Droge” i „ Kolinske” sa srpskim „Grand promom” pružilo bi šansu slovenackim firmama da se pojave kao najveci proizvodac i distributer kafe i ostalih proizvoda na podrucju jugoistocne Evrope a kasnije i na tržištima država Evropske unije, ocenio je generalni direktor „Droge Portorož”, Robert Ferko. „Potpisivanje sporazuma o strateškom partnerstvu izmedu „Kolinske”, „Droge” i „Grand proma” može se ocekivati krajem juna. Za 75 odsto udela u Grand promu slovenacke firme nameravaju da plate 52,5 miliona evra”, rekao je generalni dirktor „Kolinske” Iztok Bricl. „Treba imati u vidu da `Grand prom` u prodaji kafe ima 20 odsto udela na tržištu BIH, a u SCG skoro 50 procenata”. „Grandov” izuzetno razraden marketinški pristup tržištu i strucni i sposobni ljudi omogucice da se razviju i ostali programi Droge i` Kolinske`”, uveren je Ferko.
Partneri su se, takode, dogovorili o zajednickim investicijama na podrucju jugoistocne Evrope a „Droga” i „Kolinska” se i same nalaze u fazi udruživanja i prerastanja u jedinstvenu firmu.

Izvor: Politika.

IMA LI SPASA ZA „ZASTAVU”: Sve zavisi od SAD

Nedavna izjava italijanskog ambasadora da „Fiat” pregovara sa „Zastavom” nešto ranija, kako se prica, tajna poseta „Opela” kragujevackoj fabrici automobila, kao i najava ministra za privredu i privatizaciju vlade Srbije Predraga Bubala da bi „Zastava” mogla dobiti strateškog partnera u martu ove godine, iznova su probudile vec ugašene nade da bi jedan od najvecih problema srpske industrije mogao biti rešen.
Medutim, imajuci u vidu neke prethodne, a neuspešne pokušaje vlade Srbije i poslovodstva „Zastave” – pitanje je šta ce od svega biti. Jer, koliko je realno da bilo koji svetski proizvodac automobila, a nijednom ne cvetaju ruže, ulazi u nove investicije, pogotovo kad je rec o do daske propaloj „Zastavi”.
Još je interesantnije kako su se na sceni pojavili baš „Fiat” i „Opel” Pjero Bataci, jedan od direktora torinske fabrike, prilikom potpisivanja ugovora o otpisu dela „Zastavinog” duga, izjavio je da njegova firma nema nameru da ulaže u obnovu svog starog partnera, a „Opel” se do sada nije ni pominjao.
Ipak, predstavnici i jedne i druge firme posetili su „Zastavu” i to u više navrata u proteklih mesec dana, što govori da se, možda, ne „puca iz prazne puške”. Medutim, kako o pregovorima niko ne želi ništa da kaže, ostaje nam da o mogucem dilu „Zastave” sa „Fiatom” ili „Opelom” progovorimo preko nezvanicnih, ali dobro obaveštenih izvora, od kojih su neki i direktori pojedinih delova Grupe „Zastava vozila”.
Prednost „Fiata” kako tvrde jedni, zasniva se na dugogodišnjoj saradnji sa kragujevackom fabrikom, na italijanskoj opremi odavno instaliranoj u „Zastavi” i njenim radnicima koji u dušu poznaju modele torinskog auto giganta. Problem je, medutim, isticu naši sagovornici, teška situaciju u kojoj se nalazi „Fiat” o cemu najbolje svedoce dve milijarde dolare, koliko je „Dženeral motors” isplatio toj fabrici samo da bi ih ostavili na miru.
Opet, kako tvrdi druga grupa sagovornika, glavni „Zastavin” provodadžija je srpski ministar za privredu i privatizaciju Predrag Bubalo, a njegove veze sa „Opelom” nisu baš male. Naime, u Kikindi se, dok je on bio direktor tamošnje livnice, sklapala „opel ida”, a i sama livnica je, kako je gospodin Bubalo nedavni izjavio, dosta radila za kragujevacku fabriku. Ako se tome doda da je „Opel” još uvek deo „Dženeral motorsa”...
O cemu je, zapravo, rec? „Zastava kovacnica” deo nekadašnjeg „Zavoda crvena zastava” vec izvesno vreme saraduje sa „Dženeral motorsom”, a Amerikanci su i te kako zadovoljni razvojem situacije. Istovremeno, „Zastava tapacirnica”, takode deo nekada jedinstvenog srpskog auto giganta, odskoro za „Opelove” modele proizvode presvlake za naslon glave. Naši sagovornici smatraju da su baš ta dva pogona vrata kroz koja ce „Opel”, odnosno „DžM” uci u „Zastavinu” fabriku automobila.
Ako se tome dodaju najave da bi „opel astra” model koji bi se sklapao u „Zastavi” na ovogodišnjem Sajmu automobila trebalo da bude proglašen za auto godine – jasno je, kažu naši sagovornici, da taj tas preteže nad onim na kome se nalazi „Fiat”. Pogotovo što je „astra” pogodnija za manipulaciju od „punta” a i „Opel” nekako mora da se vadi izlaskom na africko i azijsko tržište, na kome je „Zastava” iako u malom obimu, ipak prisutna.
U citavoj ovoj prici ne treba zanemariti ni neke politicke detalje, kao što je skorašnja poseta predsednika SAD Džordža Buša Nemackoj i nedavno videnje predsednika Srbije Borisa Tadica sa najvišim zvanicnicima Libije i Kine.

Pregovori u sirovoj fazi
Miodrag Savicevic, predsednik Upravnog odbora „Zastave” izjavio je za „Politiku” da se pregovori vode i sa „Fiatom” i sa „Opelom” kao i sa nekim azijskim proizvodacima, ali da ne može ništa više od toga da kaže, jer je, kako je rekao, to zahtev tih firmi. Savicevic napominje da bi pravljenjem drame oko pregovora, kao u nekim prethodnim slucajevima, moglo doci do štrajkova radnika u maticnim fabrikama, što bi ugrozilo ionako krhku saradnju.
– Posle tri-cetiri godine ovo su prvi pravi industrijski pregovori, ali sve je to još uvek u sirovoj fazi. Sve mora da se ispita, pre svega rentabilnost, a pregovori se zasnivaju na mogucnostima sklapanja nekih starijih modela tih fabrika u „Zastavi”. To je za kragujevacku fabriku, u ovakvoj situaciji, jedino moguce rešenje, jer iz stare fabrike sa starim mašinama ne mogu izaci novi automobili – kaže Savicevic.

Izvor: Politika.

NA KOPU UGLjA „DRMNO”: Kilovati kostolackih „Sibiraca”

Vlada i Elektroprivreda Srbije obecali su da ove ledene zime iskljucenja struje nece biti. Od toga ne bi bilo ništa da na terenu ne postoje ljudi koji cine sve da u stanovima širom Srbije bude toplo, da sijalice svetle i elektricni aparati rade. Na kostolackim kopovima uglja, pre svega na najvecem „Drmno” koji snabdeva gorivom cetiri elektrane snage preko hiljadu megavata, zovu ih Sibirci. Oni i ovog februara rade u tri smene i na minus 15 stepeni Celzijusa, a mocni bageri kopaju ugalj i transportuje se gorivo trakama do turbina u Drmnu i Kostolcu.
Na koti zvanoj „minus 75”, na najdubljoj etaži kopa uglja „Drmno” sa svojim ljudima je inženjer rudarstva Goran Horvat. Tu je bagerista Saša Gavrilovic, mlad covek koji upravlja grdosijom od bagera sa oznakom „800”, ali je u smeni na ledini i najstariji radnik površinskog kopa Ivan Zebic sa skoro 40 godina radnog staža, pred penzijom.
– I na jednako niskim temperaturama u februaru – prica inženjer Horvat – ostvarili smo plan otkopa uglja. Za devet dana februara moji ljudi radeci u tri smene iskopali su 170.000 tona lignita za proizvodnju struje u elektranama „Drmno” i za zagrevanje stanova u Požarevcu i Kostolcu sa bloka namontiranog za proizvodnju toplotne energije. Naše je da turbinama obezbedimo gorivo, a u delu EPS za produkciju struje, u elektranama da sve radi.
I u kostolackom delu EPS sve radi. U pogonu su sva cetiri elektro-agregata: ukupno oko 650 megavata, što je na nivou kostolackog proseka i kad su vremenske prilike bolje. Zanimljivo je, a i nužno, da se kvarovi otklanjaju na licu mesta – što kažu – koševi se ciste od zamrznute zemlje i snega da ugalj može da dopre do drobilice... Onamo pukla je „gusenica” na mocnom bageru i tu rade i rukovalac mašine Saša Gavrilovic i veteran Zebic, pomaže inženjer Dragan Stevic...
– Sreca je u nesreci ovih ledenih dana – prica radnik Dragan Jovanovic – što se voda zamrzla i ne vrši se istovremeno odvodnjavanje kopa uglja pošto smo mi duboko ispod nivoa obližnjeg Dunava. Kote kopa su izmedu 73 i 75 metara nadmorske visine, a pojedine mašine i ljudi nalaze se na „nuli”!
– Šta je „nula” – pitaju laici.
Prosto, kop uglja „Drmno” je površinski a zapravo dubinski. Kad mocni bageri skinu jalovinu (zemlju) sa površine – krece se etažama u dubinu do slojeva uglja koji su duboki 15–20 metara, ali na apsolutnoj dubini kopa i od oko 75 metara. U toj „rupi” rade kostolacki kopaci uglja da bi bilo struje: i to blizu one famozne „nule” što oznacava najnižu kotu kopa, ali i nivo mora, „nulu” nadmorske visine!
Da bi sve išlo po planu inženjer Goran Horvat, sa kolegama i 150 radnika u tri smene, vodi racuna o nekoliko mocnih bagera, ali i o 20 kilometara traka kojima se ugalj šalje elektranama. Tu je i nekoliko desetina kilometara „puteva” kroz kop koji moraju biti prohodni i za ljude i za mehanizaciju.

Izvor: Politika.

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta