Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Trgovinski sud u Beogradu poništio dokapitalizaciju Centroproizvoda:
Centro hrana nije većinski vlasnik?
Kako Danas saznaje, Trgovinski sud u Beogradu, odlučio je da poništi dokapitalizaciju Centroproizvoda. Dokapitalizacija je poništena "zato što prilikom izglasavanja odluke o dokapitalizaciji u bilansu stanja nije prikazana imovina Centroproizvoda". Reč je o akcijama kod Centro banke u visini od 6,4 odsto ukupnog kapitala kao i o skladištu Centroproizvoda u Baru punom zaliha kafe koja stiže iz celog sveta. Time je s namerom umanjena vrednost preduzeća, ali i akcija Centroproizvoda. U izjavi za Danas, Vladan Simeunović, punomoćnik malih akcionara Centroproizvoda iz advokatske kancelarije "Radovanović" kazao je da odluka Trgovinskog suda još nije pravosnažna ali da je ona dokaz da su akcionari Centroproizvoda bili u pravu kada su osporavali zakonitost sprovođenja dokapitalizacije, zahvaljujući kojoj je, podsetimo, preduzeće Centro hrana (osnivač Donkafa) postalo većinski vlasnik. - Trgovinski sud ovu odluku doneo je 20. jula a mi smo rešenje o tome dobili početkom avgusta. Odluka još uvek nije pravosnažna jer tužena strana - Centroproizvod ima pravo da uloži žalbu na tu presudu Višem trgovinskom sudu. Ukoliko i ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu, sudu će biti naloženo brisanje upisa o dokapitalizaciji iz sudskog registra - kaže Simeunović i dodaje da je sud utvrdio i da su postojale manjkavosti u postupku glasanja na skupštini akcionara. Ukoliko se dogodi da se dokapitalizacija poništi, onda će to zapravo značiti da Centro hrana nije većinski vlasnik Centroproizvoda. Inače, prema nezvaničnim informacijama, rukovodstvo Centroproizvoda odbija da na oglasnoj tabli objavi odluku Trgovinskog suda o poništavanju dokapitalizacije i tako drži u zabludi male akcionare od kojih nastavlja da otkupljuje akcije. Podsećanja radi dokapitalizaciju Centroproizvoda pratilo je dosta kontroverzi. Akcionari su optuživali rukovodstvo preduzeća da je, postavljajući diskriminatorne uslove (količina proizvedene robe, veličina poslovnog prostora, dobit preduzeća), u oglasu za dokapitalizaciju, favorizovalo - Donkafu. Na Skupštini akcionara (8. jula 2004. godine) izglasana je sporna dokapitalizacija. U međuvremenu je i Podravka iz Hrvatske dala ponudu za preuzimanje najviše 29,86 odsto akcija Centroproizvoda, ali je ponuda, zbog najavljene dokapitalizacije, koja bi značajno promenila strukturu vlasništva, stopirana sve dok se u sudskim postupcima ne utvrdi koliki je akcijski kapital ovog preduzeća. Izvor: "Danas".

Iako je prošlo dve godine od prodaje, bivši radnici Brodogradilišta Beograd ni danas ne znaju ko
Ko se krije iza UBA Holdinga
Nekada ugledno preduzeće Brodogradilište Beograd danas je pretvoreno u skladište za uvoz robe široke potrošnje i automobila. Iako su više puta upozoravali javnost da se iza stečaja a nakon toga i prodaje, "kriju nezakonite" radnje, inspekcijski organi ni dve godine posle prodaje nisu našli za shodno da provere sumnje Udruženja akcionara Brodogradilišta. Nije stigao ni odgovor na pitanje - zašto brodogradilište više ne pravi brodove i zašto se kapaciteti za proizvodnju i izvoz brodova koriste kao carinsko skladište uvezene robe. U vezi sa "sumnjivim" stečajem Brodogradilišta spominjana su i mnoga konkretna imena poput Zorana Janjuševića, bivšeg stečajnog upravnika i Vuka Hamovića, vlasnika Kompanije EFT kome je Brodogradilište dugovalo popriličnu sumu novca, ali njihova konkretna odgovornost nikada nije utvrđena. Prema rečima člana Udruženja akcionara Brodogradilišta Ljubomira Živkovića, od preseljenja sa Čukarice na sadašnju lokaciju (početkom osamdesetih) Brodogradilište je stalno bilo na meti onih koji su, na toj atraktivnoj lokaciji hteli nešto drugo da grade. - Na mestu gde je nekada bilo brodogradilište danas niče centar za skladištenje robe a verovatno će jednog dana biti pretvoreno u bescarinsku zonu imajući u vidu dobre saobraćajne veze kako suvozemnim tako i vodenim putem. Prema tome izgovor da je "slučaj Brodogradilište" zastareo i da bi pokretanje njegove revizije loše uticalo na priliv stranih investicija samo je potvrda da nešto tu nije u redu - tvrdi Živković. Prema njegovim rečima, većinski vlasnik Brodogradilišta je UBA Holding iz Švajcarske, koji je na javnoj licitaciji Brodogradilište kupio za samo 885.679.000 dinara, odnosno za 13,1 milion evra. Javno nadmetanje se prema svedočenju prisutnih bivših radnika Brodogradilišta odvijalo tako što su u salu gde se licitacija obavljala ušli predstavnici Komisije Trgovinskog suda za sprovođenje licitacije i dok je predstavnik Komisije objavljivao da se na nadmetanje javila samo Zepter banka, jedna gospođa koja se nije predstavila saopštila je da je reč o firmi UBA Holding iz Švajcarske. Predsednik komisije saopštio je da je milion dinara minimalni iznos za nadmetanje a zatim upitao ko nudi milion dinara više od početne cene. Pomenuta gospođa, čiji identitet Komisija nije utvrdila, niti je od nje zatraženo ovlašćenje firme koju zastupa na licitaciji, podigla je početnu cenu za milion dinara, nakon čega je predsednik Komisije konstatovao da je Brodogradilište prodato Zepter banci. Bivšim radnicima Brodogradilišta koji su prisustvovali licitaciji ni danas nije jasno da li je kupac bila Zepter banka ili UBA Holding iz Švajcarske. - Iako je stečaj pokrenut 9.marta 2001. godine, donošenje rešenja o prodaji stečajne mase i sama licitacija sprovedeni su za samo 10 dana, i to neposredno pred predsedničke izbore (18. decembar 2003. godine). I pored evidentne zainteresovanosti kako domaćih tako i stranih firmi, raspisana licitacija sa rokom od samo pet dana za pripremu, razgledanje firme i uplatu jemstva na račun Zepter banke, sprečila je mnoge potencijalne kupce da učestvuju u ovom poslu. Osim toga, danima unapred se znalo da je kupac firma Zepter, jer su se nedelju dana pre licitacije već uselili u prostorije Brodogradilišta. Podozrenje i sumnju da je Zepter zaista kupac, "podgrejala" je i činjenica da je glavni poverilac Brodogradilišta - Vuk Hamović, preko svojih povezanih firmi već ranije prodao svoje potraživanje upravo firmi Zepter - tvrde bivši radnici Brodogradilišta. Procenu kapitala ovog preduzeća uradio je 2003. godine Ekonomski institut u Beogradu. Simptomatično je, međutim, da je taj isti institut samo dve godine ranije procenio da Brodogradilište vredi 50 miliona evra, što znači da se za nepune dve godine kapital Brodogradilišta "istopio" za 37 miliona evra. Radnici Brodogradilišta su više puta iznosili u javnost sumnju da je Zoran Janjušević, koji je upravo u periodu, od marta 2001. godine pa sve do izbijanja afere Janjušević - Kolesar (u septembru 2003. godine) bio stečajni upravnik u Brodogradilištu, rasprodao imovinu i tako "pripremljeno" brodagradilište namenio konkretnom kupcu. Rasprodaja imovine U Brodogradlištu je danas od 100 radnika koliko ih je bilo u momentu prodaje, ostalo samo njih 38. Najveći broj mašina prodato je na licitaciji, po bagatelnoj ceni. Brodogradilište ne radi, a novi kupac UBA Holding (ili Zepter) postao je za samo 13 miliona evra vlasnik atraktivnog poslovnog prostora sa pokrivenim proizvodnim halama koje se prostiru na 44.000 kvadratnih metara. Tome treba dodati i 6.300 kvadratnih metara kancelarijskog prostora. Finansijska gimnastika Filipa Zeptera Ovo zamešateljstvo, tvrde akcionari, ne bi bilo moguće učiniti bez "zaštitničke ruke" Trgovinskog suda u Beogradu, koji je na ročištu za glavnu raspravu o deobi stečajne mase (održana u decembru 2003. godine) doneo odluku da se se svi poverioci Brodogradilišta namire sa 90 odsto vrednosti njihovih potraživanja. Iz Nacrta za glavnu deobu stečajne mase vidi se da je Filip Zepter od uplaćenih 13 miliona evra, koliko je uplatio za kupovinu Brodogradilišta, uzeo 11 miliona evra i tako namirio potraživanja preuzeta od Vuka Hamovića. Izvor: "Danas".

Hoće li cena nafte probiti barijeru od 100 dolara po barelu:
Političke tenzije podižu cenu crnog zlata
Dok se sirova nafta približava ceni od 70 dolara za barel, analitičari kažu da će geopolitičke nevolje gurnuti cenu još više. Nafta je juče bila za 65 odsto skuplja nego na početku godine i blizu je rekordnih visina svih vremena postignutih odmah posle iranske revolucije. Mada je poslednja serija poskupljenja bila podstaknuta strahom od oluja u Meksičkom zalivu i padom američkih zaliha petroleja, analitičari se danas slažu da je pojačana potražnja glavni pokretač skoka cena. SAD ne pokaziju znake da će olabaviti svoju potražnju, dok brzo rastuće azijske privrede uvoze sve veće količine nafte za svoje razvojne potrebe. Međunarodna agencija za enegriju (IAE) procenjuje da će potražnja za naftom do kraja godine dostići blizu 84 miliona barela dnevno, i da će se, do kraja 2006. godine, popeti na 87 miliona barela. Ali, rastuća potražnja ne otkriva celu priču o skoku cene nafte. Geopolitički činioci takođe doprinose i mogu da utiču na skok cena nafte ka "super šiljku" od 100 dolara za barel, o čemu su neki ekonomisti govorili početkom godine. Kao i 1979. godine, jedna zemlja izaziva probleme. Reč je i ovoga puta o Iranu koji "gura" cenu nafte u nebo, ali ne zbog pretnje novom revolucijom već zbog mogućih posledica iranske potrage za atomskim oružjem koja je unervozila svetsko petrolejsko tržište. Iran je uvek tvrdio da njegove nuklearne ambicije ne idu dalje od razvoja mirnodopske atomske energije. Međutim, rastući persijski nacionalizam i otkriće da zemlja već 20 godina u tajnosti radi na nuklearnom programu, pojačali su međunarodne sumnje i doveli do pretnji ekonomskim sankcijama. Posmatrači se pitaju zašto bi zemlja koja se nalazi na četvrtom mestu po rezervama nafte, kao što je Iran, želela nuklearni energetski program. Međunarodna zajednica, posebno SAD, izgleda da su odlučne da ne dozvole Iranu, islamskoj državi koja odavno ima Izrael u svom raketnom dometu, da se domogne atomske bombe. Sličnost sa slučajem Iraka je jasna i upotreba vojne sile se ne može isključiti. Analitičari kažu da neizvesnost zbog ishoda nuklearnog spora znatno utiče na kretanje cene nafte. Iran je, posle Saudijske Arabije, najveći proizvođač nafte u kartelu OPEK-a, sa produkcijom od četiri miliona barela dnevno. Analitičari, u anketi londonskog Tajmsa kažu da će cena nafte skočiti na 100 dolara za barel ako pretnje sukoba sa Iranom budu ojačale. Nigerija i Venecula, četvrti i peti najveći proizvođači u OPEK, takođe imaju svoje probleme. Politička situacija u Venecueli je napeta i ispunjenja štrajkovima, dok je proizvodnja nafte u Nigeriji ometena akcijama pobunjenika koji se nadaju da će napadima na izvore nafte skrenuti pažnju sveta na svoje muke. U Sloveniji benzin skuplji za 4,8 tolara Ljubljana - Cene goriva u Sloveniji juče su dostigle novu rekordnu vrednost i to bezolovni 95-oktanski benzin poskupeo je za 4,80 tolara na 237,90 tolara ili jedan evro za litar, dok se ista vrsta 98-oktanskog benzina na benzinskim pumpama prodaje po ceni od 246,50 tolara (nešto više od jednog evra) za litar. Poskupeli su i dizel gorivo i lož ulje, koji koštaju 230,70 tolara ili nešto manje od jednog evra za litar odnosno 148,70 tolara ili oko 0,60 evra za litar. Poskupljenje goriva na benzinskim pumpama posledica je kretanja berzanskih cena derivata višeg kursa dolara i nepromenjenih akciza, koje su već nekoliko nedelja blizu najnižeg nivoa, koji dozvoljava domaće i evropsko zakonodavstvo. Novo poskupljenje goriva 9. septembra? Nakon najnovijeg poskupljenja sirove nafte na svetskoj berzi stekli su se uslovi za novo poskupljenje goriva, tvrde privatni prerađivači i prometnici naftnih derivata u Srbiji. "Pošto je republičko Ministarstvo rudarstva i energetike poslednji zahtev za poskupljenje goriva, ministarstvima finanasija trgovine Srbije uputilo 9. avgusta, sledećeg petka ističe rok od mesec dana od poslednje korekcije cene. S obzirom na to da je barel sirove nafte ural koja se prerađuje u našim rafinerijama dostigao cenu od 60 dolara očigledno je da su se stekli uslovi za novo poskupljenje", kaže za Danas Maja Bađin, portparol kompanije Petrobart - AVIA. I predsednik Upravnog odbora kompanije Nafta a.d. Nebojša Atanacković smatra da je još jedno poskupljenje neminovnost jer su se, prema njegovoj proceni, uslovi za to stekli još u vreme poslednje korekcije cene goriva. "Ako nadležni žele da se striktno pridržavaju Uredbe o cenama derivata nafte, poskupljenje bi trebalo da usledi 9. septembra. Treba takođe podsetiti da je gorivo u svim zemljama u našem okruženju već poskupelo", tvrdi Atanacković. Na benzinskim pumpama u Srbiji litar bezolovog benzina sada košta 76,8 a dizela 65,9 dinara. Izvor: "Danas".

Kredi agrikol banka hoće Vojvođansku banku

Od četiri srpske banke u kojima država ima većinski udeo, francuska Kredi agrikol banka zainteresovana je za Vojvođansku banku, izjavio je direktor Kredi agrikola za jugoistočnu Evropu Božidar Đelić. "Kredit agrikol banka, međutim, nije donela nikakvu odluku o kupovini Vojvođanske banke. Naš prioritet je da razvijamo Meridijan banku, ali pratićemo i razvoj na bankarskom tržištu, uključujući privatizacije koje su najavljene", istakao je Đelić i dodao da je od preostalih banaka najinteresantnija privatizacija Vojvođanske banke. On je rekao da je njegova poruka malim bankama da se specijalizuju, jer će ih "velike banke u Srbiji u globalnom bankarstvu bukvalno pregaziti". Đelić je očekuje da će uskoro doći do novih spajanja na bankarskom tržištu u Srbiji, kao i da je vreme lakog bankarstva i profitnih stopa od 30 odsto definitivno prošlo. Odgovarajući na pitanje šta će uraditi strane banke ukoliko Srbija upadne u dužničku krizu, Đelić je rekao da samo oni koji na banke gledaju sa nacionalističkih pozicija mogu da tvrde da će strani bankari prvi pobeći. On smatra da je mogućnost dužničke krize za sada "benigni tumor", ali da Srbija ne sme sebi da dopusti luksuz da dođe u situaciju kao Hrvatska, koja je bila manje zadužena od Srbije, a sada je prezadužena. "Mi smo na ivici, ali se kriza može izbeći uz stalni rast društvenog proizvoda i izvoza, s tim što na tome ni prethodna vlada, a ova naročito, ne radi dovoljno", upozorio je Đelić. Inače, francuska Agrikol banka, koja je najveća u Evropi, kupila je Meridijan banku iz Novog Sada, čiji je Đelić postao predsednik Upravnog odbora. Izvor: "Glas javnosti".

Hrvatski „Agrokor“ vlasnik fabrike „Dijamant“ iz Zrenjanina:
Todorić brži od Miškovića
Kontrolni paket akcija fabrike „Dijamant“ iz Zrenjanina, kako „Blic“ nezvanično saznaje, prodat je firmi „Agrokor“, čiji je vlasnik hrvatski biznismen Ivica Todorić koji planira da postane većinski, a možda i jedini vlasnik najveće srpske fabrike ulja. Sem akcija malih akcionara, „Agrokor“, koji je vlasnik i hrvatske fabrike ulja „Zvijezda“, otkupio je i 26,9 odsto akcija „Dijamanta“ koje su bile vlasništvo Investicionog fonda za jugoistočnu Evropu iz Beča. Na pitanje da li je „Agrokor“ zainteresovan da otkupi još akcija u zrenjaninskoj uljari, Željko Brozović, generalni direktor „Frikoma“ za SCG (koji je takođe u vlasništvu „Agrokora“), hrvatskom „Večernjem listu“ odgovorio je potvrdno. I Savo Knežević, generalni direktor zrenjaninske uljare, kaže da je bilo samo pitanje hoće li „Agrokor“ prodati svoj portfelj u „Zvijezdi“ ili povećati regionalni uticaj, a sada mu se ukazala prilika da u pregovorima s vlasnicima „Dijamanta“ kupi udeo i poveže te dve kompanije. U „Agrokoru“ su istakli da se taj posao može realizovati u najskorije vreme, pošto je njihov cilj da razvijaju oba brenda - i „Zvijezdu i „Dijamant“. Kako pojašnjavaju, „Zvijezda“ je ostala bez sirove prerade, pa od „Dijamanta“ dobija sirovinu, a s druge strane „Agrokor“ će raditi na doterivanju „Dijamantovih“ proizvoda kako bi mogli da se plasiraju na hrvatsko tržište, baš kao što će se „Zvijezdini“ proizvodi izvoziti u Srbiju. Naš izvor tvrdi da „Agrokor“ svakodnevno kupuje nešto akcija zrenjaninske uljare i da na taj način povećava udeo u fabrici. Juče je, po ceni od 12.500 dinara, prodato svega 45 od ponuđenih 12.597 akcija. Ko je kupac ovih udela, nismo mogli da dobijemo informaciju, a država, kako saznajemo, još uvek nije iznela svoj paket na tržište hartija od vrednosti. Za kupovinu akcija „Dijamanta“ bila je zainteresovana i kompanija „Delta M“ (vlasnik „Sunca“) Miroslava Miškovića, koji, iako u dobrim odnosima sa Todorićem, nije oduševljen širenjem „Agrokora“ u Srbiji. Izvor: "Blic".

Još uvek nejasno vlasništvo u „Tozi Markoviću“:
Dmitar Šegrt nudi saradnju Hrvatima
Teoretski nije moguće da sa 30,3 odsto kapitala „Nekse grupa“, odnosno „Našice-cement“, preuzme upravljanje fabrikom crepa i pločica „Toza Markoviće“ u Kikindi. U budućem upravljanju fabrikom moraće biti ili dogovora ili će nadmoć dobiti onaj ko kupiti državni paket ili akcije od malih akcionara pošto većinski upravljački paket iznosi 39,6 odsto, kaže Dmitar Šegrt, direktor kikindske firme. Na Beogardskoj berzi juče i prekjuče cena „Tozinih“ akcija je porasla sa 2.849 na 2.989 dinara. U ponedeljak je prodato 1.220, a juče 883 akcije, a kupovali su i „Nekse“ i „Delta“. Šegrt kaže da se sadašnje poslovodstvo, odnosno firma „TM Invest“, koju su osnovali kako bi se „odbranili od neprijateljske ponude iz Hrvatske“, a koja ima 17 odsto akcija, i njihov partner „Delta holding“ sa 9,4 odsto „neće neprijateljski odnositi ni prema bilo kom procentu kapitala, pa ni prema kapitalu „Našice-cementa“. - Nemamo nameru da pravimo nikakav partnerski odnos, ali ćemo se vrlo ozbiljno i odgovorno postaviti prema tom kapitalu i zajedno sa „Deltom“ predložićemo ravnopravno učešće u svim upravljačkim strukturama saglasno kapitalu. Da li će to biti prihvaćeno i sa druge strane, ne znamo. Po našim informacijama, oni su spremni na to jer neće imati drugog izbora - kaže Šegrt. Izostavaljujući ranije optužbe na račun kompanije iz Hrvatske, Šegrt je borbu za akcije i izrazito negativnu kampanju koju su protiv „Nekse grupe“ vodili njemu lojalni akcionari, uporedio sa preizbornom kampanjom i borbom za vlast. Izvor: "Blic".

Amerikanci u „Vitalu“

Ponuda multinacionalne kompanije BUNGE iz SAD za strateško spajanje sa uljarom „Vital“ biće podneta u roku od 20 dana, izjavio je član Upravnog odbora i predsednik sindikata „Nezavisnost“ u toj vrbaškoj uljari Slavko Vlaisavljević. Vlaisavljević je agenciji Beta rekao da je na jučerašnjem sastanku novoizabranog menadžmenta „Vitala“ i stručnog tima američke kompanije BUNGE dogovoreno da se rok za dostavljanje konkretne ponude maksimalno skrati. Nakon ponude četiri investitora iz zemlje i inostranstva za strateško spajanje sa vrbaškom fabrikom ulja, Tim za privatizaciju i Upravni odbor „Vitala“ prihvatio je, 3. avgusta, da pregovara samo sa kompanijom BUNGE, kojoj je dat rok od dva meseca da dostavi konkretnu ponudu. Ponude za strateško spajanje „Vitalu“ su dostavili još i „Fokus Capital Partners“ iz Beograda, Koncern „Swišlion - Takovo“ iz Vršca i kompanija iz Ukrajine „Zaporoška fabrika ulja i biljnih masti“ posredstvom svoga brokerskog dilerskog društva ECOTEL iz Beograda. Izvor: "Blic".

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta