Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Radnici "Izolme" traže poništaj privatizacije

Preduzeće "Izolma" iz Rače, koje je prodato u junu 2003. godine Miloradu Tomaševiću i Vladi Nikoliću iz Čačka, duguje radnicima 11 plata. Tek nedavno je trebalo da se završi isplata zarada za 2004. godinu u iznosu od 1.500 do 5.000 dinara. Posla nema, zbog čega je, kako kažu, pola njih poslato na plaćeno odsustvo. Predsednik Sindikata Radomir Radić kaže da doprinosi nisu uplaćeni 18 meseci, a da je uz minimalnu otpremninu od ukupno tri do pet plata preduzeće već napustilo 34 radnika. "Izolma" je prodata za 5,48 miliona dinara, a novi vlasnik se ugovorom obavezao na investicije od 6,65 miliona dinara, ali manjinski akcionari tvrde da su novi vlasnici investicije istoga dana povukli na račune svojih firmi. Radnici tvrde da su pre privatizacije solidno poslovali, a da kupci sada ne održavaju proizvodnju i da je imovina založena kao hipoteka za kredite. "Naš najvažniji proizvod, stakleni flis u 2004. godini pravili smo samo 16 dana iako smo imali kupce za celu godinu. Račun preduzeća je više puta bio u blokadi, a zbog dugovanja isključeni su struja, voda i grejanje. Sindikalnim aktivistima su uručeni otkazi, a oni koji su tužili vlasnike izloženi su pritiscima i ucenama", kaže Radić. Tomašević je demantovao sve optužbe, a u inspekciji rada u Kragujevcu rekli su nam da je u "Izolmi" novembra prošle godine bilo 11 zaostalih plata i da je dat nalog da se to namiri. Početkom 2004. godine radnici su se obratili Agenciji za privatizaciju tražeći raskid ugovora o prodaji, ali im je nakon obavljene kontrole rečeno da za to nema razloga. Zbog neisplaćenih zarada uputili su ih da se žale inspekciji. Smatrajući da su ipak oštećeni, manjinski akcionari su septembra 2004. godine podneli tužbu Trgovinskom sudu u Beogradu tražeći raskid ugovora. U Agenciji za privatizaciju objašnjavaju da nema osnova za raskid ugovora sa kupcima. "Kupac redovno uplaćuje rate, a s malim zakašnjenjem investirali su obavezan iznos i delatnost je nepromenjena", tvrde u Agenciji. Izvor: "Glas javnosti".

Građanima akcije NIS-a i EPS-a pre prodaje:
Podelom 30 odsto akcija NIS-a i EPS-a građanima koji bi ih pre privatizacije ponudili na berzi profitirala bi i država jer bi se saznala tržišna cena deonica, koja bi sigurno bila veća nego da je odmah tenderom država prodala 70 odsto
Siniša Krneta direktor poslovnih operacija Beogradske berze smatra da našu državu ne zanima previše organizovano tržište kapitala. "Ako uspe da ovo tržište reguliše, država se legitimiše kao izuzetno transparentna. Što se tiče Srbije, u ovoj oblasti ostalo je još dosta da se uradi, a tu pre svega mislim na zakonsku regulativu", kaže Krneta. - Pa, Zakon o preuzimanju biće uskoro usvojen ? Potreba za tim zakonom je formulisana još pre više od dve godine. Isti slučaj je i sa Zakonom o tržištu hartija od vrednosti jer čim je počeo da se primenjuje konstatovano je da je šupalj. Od tada je prošlo više od dve godine, a u međuvremenu smo imali "Knjaza" i "Ce market" . - Da su ovi zakoni doneti da li bi bilo afere oko "Knjaza" ? U svakom slučaju Komisiji za hartije od vrednosti posao bio lakši jer može da joj se zameri i ovo i ono, ali činjenica je da postoji suviše veliki prostor za moguća tumačenja zakona o tržištu hartija od vrednosti. Berza sa druge strane ima jasno definisana pravila trgovanja i može da kontroliše učesnike. - A "Ce market" ? I ovaj slučaj nameće dilemu ako su već svi izdavaoci hartija, po zakonu dužni da dematerijalizuju svoje akcije, a nakon toga da ih u roku od tri dana uključe na berzu, zašto to nije učinjeno. Ovim ne tvrdim da bi mali akcionari "Knjaza" ili "Ce marketa" dobili više novca, ni da bi firme bolje poslovale, ali to zakon nalaže. - Koje su posledice ovoga ? Kada govorimo o stranim investicijama veoma je važna berza. Tačno je da to nije ona vrsta grinfild investicija koja gradi fabriku, ali preko kupovine hartija preduzeća strani investitori ulažu u srpsku ekonomiju. Država raspolaže draguljima kao što su NIS i EPS i ako nema izgrađenog finansijskog tržišta nema dovoljno ni investitora. - Kako su to uradile druge zemlje u tranziciji ? U Mađarskoj je država imala jasnu strategiju za privatizaciju MOL-a i to na berzi. Angažujući profesionalne investicione savetnike unapred je odredila deo za prodaju institucionalnim investitorima, odnosno bankama i fondovima, i deo namenjen građanima. Najbolje je i da naš NIS ili EPS ne idu na klasičan metod prodaje tenderom. - Taj mađarski model prodaje akcija NIS -a se više i ne pominje ? Berza sa ovom inicijativom smatra da deluje kao društveno odgovorna institucija iz prostog razloga što je ovo u interesu države i građana. Irelevantno je govoriti o interesu berze jer ona nigde nije sama sebi cilj. I sav profit berze ide isključivo za njen razvoj, a ne za dividende. - Gde je tu interes običnog građanina? U šansi da postane akcionar NIS-a, EPS-a , Telekoma i ostalih potencijalno profitabilnih javnih kompanija. Nakon takvih inicijalnih javnih ponuda kroz prvo iznošenje akcija, često raste vrednost tih kompanija jer iz menadžerskih fotelja izlazi država, a ulaze profesionalci. Raste profit, a sa njim i vrednost akcija, pa građani mogu da zarade. - Zašto se onda gura klasična tenderska prodaja ? Zato što je to najjednostavnije. Treba da gledamo kako su to zemlje u okruženju uradile. Ovaj model bi doveo do toga da akcionarska društva ili male porodične firme u Srbiji, a koje imaju proizvod i tržište, na primeru javnih preduzeća shvate kako mogu da razviju biznis. I umesto da odu u banku, emituju akcije koje se prodaju na berzi. - Pa to i sada mogu. Tačno, ali male firme u Srbiji teško mogu da poveruju takvom modelu, i država bi ih svojim primerom uverila da greše. Ovako vi njemu kažete to je uspelo u Kuala Lumpuru, a on ne zna ni gde se to nalazi. - Da li je realno da građani dobiju besplatne akcije NIS-a ili EPS- a pre privatizacije ? Da, uslov za to je samo odluka države. Potpuno razumem sindikate jer ako se najpre proda 70 odsto, građani mogu da prodaju svoje akcije samo ukoliko se kupac ugovorom unapred obaveže da ih kupi po istoj ceni. Ovako, ako građani pre prodaje dobiju 30 odsto akcija i iznesu ih na berzu, oni koji žele NIS ili EPS svoju poziciju će krenuti da grade kupovinom upravo ovih 30 odsto akcija. Time bi uz građane i država profitirala jer bi pre prodaje većinskog paketa znala tržišnu cenu akcija, i sigurno bi bila veća nego da je odmah tenderom prodala 70 odsto. - Zašto se država protivi tome ? Nemam za to ekonomsko obrazloženje jer je sama procena vrednosti ovih kompanija samo prateći posao. Međutim, tačno je da za to treba imati dobro razrađenu strategiju. Izvor: "Glas javnosti".

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta