|
|
|
|
|
Arhiva vesti |
|
U "koncesionu avanturu" Srbija ulazi bez geološko-ekonomske procene rudnog bogatstva: Koncesije otvaraju Pandorinu kutiju Oluka Vlade Srbije da odobri prve koncesije za istraživanja i eksploataciju rudnog bogatstva, aktuelizovala je pitanje da li i pod kojim uslovima treba davati koncesije. Procenjeno je da više od dve decenije u istraživanje i rudnike ništa nije ulagano, pa je strani kapital koji dolazi kroz koncesije ili privatizaciju, jedini način da se prevaziđe ekonomsko i tehnološko zaostajanje i pokrene proizvodnja sirovina. - Prva koncesija koja je posle 70 godina data jednoj stranoj kompaniji odnosi se na istraživanje i eksploataciju bornih minerala u Baljevcu. Britansko australijska firma Rio Tinto u narednih pet godina treba da obavi završna istraživanja i sačini elaborat i u taj posao biće uloženo oko 20 miliona evra. Još oko 120 miliona evra investiraće se u izgradnju rudnika i postrojenja za proizvodnju rafinisane borne kiseline u prahu, kapaciteta oko 100 hiljada tona godišnje. Na tom poslu trebalo bi da bude angažovano oko 700 radnika. U svetu su retka nalazišta borne rude koja ima široku primenu u industriji i poljoprivredi, i mi je do sada nismo proizvodili. Prema sadašnjim cenama na svetskoj berzi, u državnu kasu bi, na ime koncesione nadoknade, godišnje trebalo da se slije oko 140 miliona dolara. Što se tiče tri koncesije za istraživanje i eksploataciju rude na Crnom vrhu kod Bora, koje su date kanadskoj firmi Dendi-plemeniti metali, detalji još nisu utvrđeni, ali je sigurno da je geološka neizvesnost veća. To znači da će Dendi samo u istraživanje uložiti oko 12 miliona evra. To će biti šansa za naše stručnjake, čak i za pripravnike i apsolvente Geološkog fakulteta da provere svoje znanje - kaže za Danas Dejan Rajković, pomoćnik ministra za rudarstvo i geologiju. On podseća da je procedura za dobijanje koncesija u rudarstvu izuzetno složena i u proseku traje oko dve godine. Rajković ističe da nije planirano sklapanje novih koncesionih poslova, jer su veliki rudarski baseni, poput borskog, predviđeni za privatizaciju, rudnici nemetala su već prošli kroz taj proces dok je jedan rudnik metala nakon privatizacije pokrenuo proizvodnju olovo cinkane rude sa primesama srebra, i sada radi za izvoz. - Tri rudnika olova i cinka - Grot u Vranju, Suva Ruda i Lece, koji sada ne rade, privatizovaće se kroz stečaj. Sa izuzetkom rudnika visokokvalitetnog industrijskog uglja, antracita i razgovora koji se sa jednim domaćim investitorom vode za kupovinu rudnika Štavalj i izgradnju termoelektrane, za ugljenokope ne postoji veće interesovanje stranih investitora jer je reč o relativno malim ležištima - tvrdi naš sagovornik. U Ministarstvu kažu da ne postoji jasna vizija šta je od rudnog blaga pogodnije za privatizaciju a šta za davanje u koncesiju, ali su dozvole za istraživanja na slobodnom tržištu i ove godine će za geološka ispitivanja tla na oko 50 lokacija, domaće i strane firme uložiti više od 20 miliona evra. - Najveći problem za jednu zemlju u tranziciji je nedostatak strategije iz koje se vidi koje će sirovine biti važne za proizvodnju. Ne postoji ni geološko-ekonomska procena rudnog blaga koje posedujemo a bez toga nije moguće odrediti šta treba da ostane domaći resurs a šta je isplativije dati u koncesije. To znači da samo načelno možemo da konstatujemo da su svi energenti, od nafte i gasa do uglja, od strateškog značaja, ali dilemu već otvara pitanje da li postoje nalazišta sirovina za nuklearnu energiju i hoćemo li taj vid proizvodnje razvijati u nekom narednom vremenu. Načelno takođe možemo da kažemo kako su olovo, cink, bakar, srebro i zlato, sa pratećim metalima koji se nalaze u tim rudama, strateški minerali jer se njihova cena na svetskom tržištu gotovo učetvorostručila, ali bez definisane mineralno-sirovinske strategije teško je utvrditi da li treba pokrenuti ili nastaviti proizvodnju neke od tih sirovina - kaže za Danas Radule Tošović, docent na katedri za ekonomsku geologiju Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu. On ističe da su za strane investitore najveća prepreka ekonomska i politička nestabilnost. Zakonski okvir za strana i domaća ulaganja nije zaokružen, pa bi uz zakon o geološkim istraživanjima i zakon o rudarstvu koji je u skupštinskoj proceduri, bilo neophodno korigovati i neke odredbe Zakona o koncesijama i Zakona o privatizaciji koje se odnose na rudarstvo. - Privatizacija rudnika je specifična jer novi vlasnik kupuje objekte i osnovna sredstva, a država mu poklanja pravo na eksploataciju rudnog blaga, jer ne postoji pravni okvir koji reguliše visinu naknade koju bi kupac trebalo da plaća. Velike strane kompanije koje su došle na naše tržište, poput La Farža koji je kupio Beočinsku cementaru, znaju da se to svuda u svetu plaća, pa su sami otvorili račun na koji izdvajaju sredstva kao nadoknadu za korišćenje mineralnih sirovina. Treba naglasiti da je rudno blago neobnovljiv resurs zbog čega mora da ima poseban tretman kada je reč o njegovom korišćenju - naglašava Tošović i podseća da je taj problem došao u žižu javnosti posle prodaje kompanije Knjaz Miloš. Rudno blago kao enigma - Restrukturiranje i procenu vrednosti velikih sistema, poput RTB Bor i NIS nemoguće je uraditi adekvatno bez preseka stanja mineralno sirovinskih resursa na kojima počiva funkcionisanje tih preduzeća, a mi nemamo procenu rudnog blaga kojim raspolažemo što je za nas kao tranzicionu zemlju veoma bitno. Poslednji put je geološka procena rađena 80-tih godina ali ti podaci se danas ne mogu koristiti jer je u međuvremenu metodologija, značaj i cena pojedinih sirovina na geološkoj mapi i svetskom tržištu bitno izmenjena - upozorava profesor Radule Tošović, docent na Rudarsko geološkom fakultetu. Na udaru ekologa - Nedostatak strategije posebno je došao do izražaja kada su započela istraživanja na Mokroj Gori i Lipovici. Stručnjaci su ispitivali da li na tom području ima rude gvožđa, ali je u nivou ekonomske isplativosti pronađen nikl, čija je cena sada na svetskoj berzi 14 hiljada dolara za tonu. Strana kompanija koja je posao započela nije mogla da privede kraju čak ni početnu fazu geološke obrade terena, jer su ekolozi procenili da bi to ugrozilo životnu sredinu. To je nametnulo pitanje hoćemo li da budemo ekološki čista sredina ili ćemo definisati uslove istraživanja rudnog bogatstva - kaže Tošović. Izvor: "Danas".
Privatizacija javnih preduzeća test za finansijsko tržište U proteklih pet godina vidljivi su pomaci na finansijskom tržištu Srbije koje ima perspektivu. Ali pitanja koliki su dometi tržišta, da li su oni iznuđeni ili ne i u kom pravcu bi razvoj tržišta trebalo da ide, podelila su učesnike naučnog skupa koji su zajedno organizovali Naučno društvo ekonomista, Ekonomski fakultet u Beogradu i Beogradska berza. Gordana Dostanić, direktor Beogradske berze, primetila je da na tržištu kapitala danas postoje potrebni instrumenti, kao i pravna regulativa, ma koliko to bilo osporavano. Najveći problem je, smatra ona, što je to tržište i nastalo pod prinudom, a ne kao prirodni izraz želje emitera da se u njega uključe, pa sada imamo veliki broj needukovanih učesnika na tom tržištu koji su nedovoljno motivisani da ga produbljuju. Prema oceni Aleksandra Stevanovića, saradnika Centra za slobodno tržište, Srbija ima samo rudimente finansijkog tržišta, a glavni krivac za to je država koja je u želji da zadrži kontrolu nad privredom uništavala temlje zdravog i dinamičnog tržišta. "To je za posledicu imalo mali broj hartija od vrednosti kojima se trguje, berza se razvija veoma sporo, tržište derivata ne postoji, devizno tržište nije pretrpelo potrebne izmene, penzijsko i zdravstveno osiguranje su i dalje u rukama države", tvrdi Stevanović. Ekonomista Ljubomir Madžar smatra da su iskazane razlike u pogledu ocene stanja i razvoja tržišta kapitala sasvim razumljive jer je reč "o najkomplikovanijem tržištu koje se dugo i mukotrpno gradi i oko koga uvek postoji polarizacija kada je reč o ulozi države i njenoj regulativi". Dodatni problem je u tome što bez veoma precizne regulative može lako da dođe do lomova, a nije slučajno što se upravo za tržište kapitala vezuju pojmovi haosa i katastrofa. Uprkos ispoljenim razlikama vezanim za delovanje tržišta, jedinstven zaključak svih učesnika naučnog skupa je da će pravi test spremnosti države da razvija tržište kapitala biti privatizacija javnih preduzeća, posebno iz sektora energetike i telekomunikacija, bez čijih akcija na berzi nema ni govora o produbljivanju finansijskog tržišta u Srbiji. Izvor: "Danas".
IZ ITALIJE DANAS STIŽE PRVI KONTINGENT "PUNTA" Prvi kontingent od 600 automobila "punto" proizvedenih u Fijatovim pogonima u Italiji, u Srbiju stiže danas isporuka domaćim kupcima početi u ponedeljak. "Već je rezervisana kupovina 450 automobila, ali postoji interesovanje kupaca i za preostalih 150, tako da će prvi kontingent "punta" brzo biti rasprodat", izjavio je juče direktor novoformirane firme Zastava auto. "Punto" sa benzinskim motorom na domaćem tržištu koštaće 7.990 evra, (sa PDV-om). On podseća da se danas zatvara pozivni tender za firme koje će se baviti transferom Fijatove opreme iz Italije u Kragujevac. "Na tenderu je učestvovalo osam specijalizovanih inostranih firmi iz Italije i Nemačke i jedna od njih će uskoro započeti posao modifikacije i transfera Fijatove opreme u Zastavu. U pogonu Karoserija već je ontirana linija za proizvodnju karoserijskih delova za "zastavu 10", kaže Bogdanović i dodaje da će sklapanje domaćeg "punta", odnosno "zastave 10" u pogonima Zastave auto početi do kraja ove godine. Izvor: "Danas".
Upravni odbor privrednih komora Vojvodine i Pančeva podržao inicijativu sindikata javnih preduzeć Pravo na besplatne akcije za četiri miliona građana Na zajedničkoj sednici Upravnog odbora Privredne komore Vojvodine i Regionalne Privredne komore Pančevo data je podrška inicijativi udruženih sindikata javnih preduzeća NIS, EPS i PTT kojom se traži donošenje zakona o izmenama i dopunama zakona o privatizaciji i paketa Zakona o podeli besplatnih akcija zaposlenim u javnim preduzećima, javnom sektoru i javnim službama kao i svim ostalim punoletnim građanima, koji do sada nisu iskoristili pravo na dobijanje besplatnih akcija. Kako je Nikola Stojšić, predsednik Privredne komore Vojvodine, objasnio, tim zakonima će se omogućiti sprovođenje narodne inicijative za podelu besplatnih akcija zaposlenim u javnim službama pre privatizacije javnog sektora. Branko Pavlović, savetnik Jedinstvene sindikalne organizacije NIS Naftagas, obrazložio je sva četiri zakonska rešenja, naglašavajući da bi donošenjem ovih zakona upravljanje transformisanim preduzećima, bilo transparentnije, što znači da bi i upravljanje profitom koji ta preduzeća ostvaruju bilo usmereno ka bržem razvoju tih preduzeća. Osim toga, usvajanjem ovih zakona oko četiri miliona građana steklo bi pravo na besplatne akcije. Izvor: "Danas".
Ugovori o transportu gasa sa Molom i izgradnji gasovoda sa Rusima vezali ruke Srbiji: Država izgubila, profitirao Progres Srbija je, zahvaljujući ugovorima o transportu gasa sa mađarskom kompanijom MOL i o gradnji gasovoda sa ruskom kompanijom Gasprom, koji su sklapani u vreme Slobodana Miloševića, sebi "vezala ruke". Rusi preko mešovite rusko-srpske firme "Jugorosgas" imaju koncesiju do 2021. godine za gradnju gasovoda na teritoriji od Pojata, mesta iznad Niša, do krajnjeg juga Srbije. Privatne veze Ugovorom o transportu gasa, koji je potpisan sa Mađarima 1998. i važi do 2018, predviđeno je da iz Rusije ne može da se prebaci više od deset miliona kubika dnevno, iako je Srbiji potrebno oko 13 miliona. Rusi, inače, što je i pre dva dana ponovio njihov ambasador Aleksandar Aleksejev, ne odustaju od gradnje gasovoda, a zainteresovani su i za završetak skladišta u Banatskom dvoru. Firma "Jugorosgas" formirana je na osnovu sporazuma Savezne Republike Jugoslavije i Ruske Federacije, kao zajedničko akcionarsko društvo za izgradnju, eksploataciju i tranzit prirodnog gasa preko teritorije SRJ južno od Pojata. Ugovor je tada potpisao potpredsednik Savezne vlade Nikola Šainović, ali je celom poslu "kumovao" Mirko Marjanović, poznat po dobrim vezama sa Rusima, posebno sa Viktorom Černomirdinom, tadašnjim ruskim premijerom. Od polovine akcija "Jugorosgasa", koje su po sporazumu Rusije i SRJ pripale srpskim firmama, 23 odsto dobili su "Progres" i "Progres gas trejding". Akcionari PGT-a bili su NIS, "Progres" i "Gasprom". PGT je, pre izvesnog vremena, otkupio akcije "Progresa", a pre nekoliko nedelja "Gasprom" je kupio sve akcije PGT-a u "Jugorosgasu". Dobar pazar Država je tako izgubila mogućnost da bude ravnopravan partner u ovome poslu, a akcionari "Progresa" su profitirali jer su dobili od "Gasproma", koga je to koštalo ukupno 4,5 miliona evra, značajan deo novca. Sadašnji akcionari "Progresa" su privatna lica sa 54 odsto i država sa 46 odsto. Jedan od stručnjaka za poslove u gasnom sektoru kaže da je država napravila propust prilikom prodaje akcija "Progresa" i PGT-a "Gaspromu" jer nije iskoristila pravo preče kupovine. "Ali, i da je uradila sve kako treba, ne bi došla do ovih akcija s obzirom na dobre veze Marjanovića i Rusa. Propust je napravljen na početku, kada je "Progres" dobio akcije", objašnjava on i dodaje da nije problem što "Gasprom" gradi gasovod jer je reč o velikoj svetskoj kompaniji, već "što je Srbija jedina država u svetu čiji jedan deo gasovodnog sistema drži strana kompanija". Transportni sistemi za gas, struju, naftu u većini zemalja su u vlasništvu države, jer se tako obezbeđuje da ona ima kontrolu nad osnovnom infrastrukturom, objašnjavaju stručnjaci. Nepovoljan ugovor o transportu gasa NIS je 1998. potpisao ugovor o transportu gasa na 20 godina. S obzirom na to da je ovo bio jedini put da Srbija dobije gas iz Rusije, uslovi za NIS su bili loši, ali ta firma nije imala izbor. Upućeni kažu da je najlošije u toj transakciji to što ne može da se "povuče" onoliko gasa koliko Srbiji treba. Izvor: "Glas javnosti".
Investitori ne znaju šta će sa firmama Srbija mora da promeni neke zakonske propise, jer postoji veliki pritisak da se akcijama trguje van berze. Na slobodnom berzanskom tržištu nalaze se akcije 900 kompanija, ali su one tu prisilno uključene i uglavnom bez prospekta. Na listingu berze nalaze se samo državne obveznice i obveznice stare devizne štednje, iako se i njima trguje uglavnom van berze, kazala je Gordana Dostanić, na jučerašnjem skupu o razvoju finansijskog tržišta. Asistent Pravnog fakulteta u Beogradu Tatjana Jovanić, ukazala je na to da je kod nas problem što ne postoje rejting agencije, iako Beogradska berza vodi liste A i B za dužničke hartije od vrednosti, što predstavlja posredni rejting. Ona je rekla da se u nekim razvijenim zemljama zahteva od preduzeća koja emituju komercijalne zapise da moraju biti na listingu berze i da imaju određenu veličinu osnovnog kapitala. U SAD je praksa, ali ne i zakonska obaveza, da se ne prodaju zapisi koji nemaju rejting neke od najpoznatijih agencija. Učesnici skupa složili su se da bi akcije javnih preduzeća, posebno onih iz energetike i telekomunikacija, što pre trebalo da se pojave na berzi. Prema opštoj oceni, kod nas nema pravih domaćih investitora na tržištu kapitala, jer su se oni tu pojavili više pod prisilom tranzicije nego zbog procene da je to dobro. Dostanićeva je ukazala i na to da je na finansijskom tržištu dosta domaćih investitora slabog obrazovanja, koji nemaju jasno opredeljenje zašto su to uopšte postali i šta će dalje da rade sa firmama koje su kupili. Izvor: "Glas javnosti".
|
|
|
|
|
|
|
|