Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Počela proizvodnja đubriva u pančevačkoj Azotari:
Visoka cena gasa i dalje problem
Pančevačka HIP Azotara počela je, posle nekoliko meseci zastoja, proizvodnju mineralnih đubriva. - Još u decembru prošle godine upozoravali smo da bi trebalo što pre pokrenuti novi ciklus proizvodnje kako bi poljoprivrednici dobili dovoljno mineralnog đubriva potrebnog za prolećnu setvu. Uz veliku podršku resornih ministarstava i razumevanje nadležnih u JP Srbijagas Novi Sad postignut je dogovor o novoj isporuci energenata tako da od 24. februara naše preduzeće ima na raspolaganju dovoljne količine prirodnog gasa za redovnu proizvodnju - izjavio je za Danas Đura Pavlović, generalni direktor HIP Azotare Pančevo. U Azotari se dnevno proizvede oko 1.200 tona kana, tri stotine tona uree, a ostatak od oko 150 tona amonijaka uglavnom je namenjen potrebama fabrike Zorka - Farmakom u Šapcu koja proizvodi NPK đubrivo. Azotara na zalihama ima oko 19 hiljada tona kana, hiljadu tona uree i sirovina dovoljnih za proizvodnju oko 12 hiljada tona NPK đubriva. Na pitanje da li će biti dovoljno mineralnih đubriva za prolećnu sezonu, Pavlović kaže da je teško dati odgovor, jer mu je za sada nepoznat podatak koliko je đubriva već uvezeno, a koliko kupljeno kao uvoz koji tek treba i fizički da uđe u našu zemlju. Problem su i agrorokovi, koji se ne mogu ispoštovati, jer klimatski uslovi ne dozvoljavaju obavljanje poljoprivrednih radova. Kao i prethodnih godina veliki problem u proizvodnji mineralnih đubriva predstavlja cena prirodnog gasa koja je izuzetno visoka, čak 265 američkih dolara za hiljadu kubnih metara, odnosno oko devetnaest dinara, bez PDV, za jedan kubni metar. - To neminovno rezultira izuzetno visokim cenama mineralnih đubriva. Tokom prošle godine bili smo suočeni sa stalnim rastom cene prirodnog gasa od čak 60 odsto, ali i sa stagnacijom cena mineralnih đubriva što je bio osnovni razlog što smo 2005. poslovnu godinu završili sa velikim gubitkom. Sada je cena kana - 14.500 dinara (bez PDV) po toni. Za nas je i ta cena, imajući u vidu velike troškove, niska, dok je za poljoprivrednog potrošača previsoka - objašnjava Pavlović. Inače, proces privatizacije pančevačke Azotare u završnoj je fazi. U narednih desetak dana očekuje se da Agencija za privatizaciju objavi rang listu ponuđača odnosno kompanija koje su podnele prijave na tender. Pavlović je optimista, jer su svi ponuđači respektabilne kompanije i njihove ponude su ozbiljne. On ocenjuje da upravo broj pristiglih ponuda govori da je Azotara uspela da sačuva poziciju preduzeća interesantnog potencijalnim investitorima. Izvor: "Danas".

Italijani zakupili zemljište u industrijskoj zoni Zrenjanina

Ugovor o zakupu zemljišta na 99 godina u industrijskoj zoni Zrenjanina potpisan je juče izmedu predstavnika tekstilne industrije Pompea spa iz Italije i lokalne samouprave Zrenjanina. Ugovor o ustupanju zemljišta potpisao je predsednik zrenjaninske opštine, Goran Knežević, a obavezu za infrastrukturno opremanje overio je direktor direkcije za izgradnju Laslo Fuks. Prema rečima Mirka Bernucija, direktora srpskog predstavništva kompanije Pompea spa, zakupnina je 480.000 evra, a u izgradnju pogona za proizvodnju donjeg veša i čarapa trebalo bi da bude uloženo sedam miliona evra. - Pored fabrika u Italiji, imamo proizvodne kapacitete i u Španiji, Poljskoj, Tunisu. Pre tri godine započeli smo prvi posao u Srbiji, u Brusu, gde sada zapošljavamo 500 radnika - istakao je Bernuci. Izvor: "Danas".

Visoke cene prehrambenih proizvoda:
Roba skuplja zbog trgovačkih marži
Ima li u Srbiji trgovinskog monopola ili je samo reč o optičkoj varci? U Ministarstvu trgovine smatraju da su kod nas cene prehrambenih proizvoda najviše u regionu, te su naložili tržišnoj inspekciji da to proveri. Da li su onda visoke cene osnovnih namirnica ono što privlači strane trgovce da ulažu u Srbiju i koliko domaće trgovine teže da nadmaše stranu konkurenciju? Prema rečima Srđana Srećkovića, pomoćnika ministra trgovine, cene prehrambenih proizvoda u Srbiji više su nego u okruženju, a one najviše utiču na standard građana. - Treba da utvrdimo visinu trgovačke marže, koja je kod nas oko 25 odsto, a u okruženju između osam i 15 odsto, kao i da li visinu cena uslovljava proizvođački ili trgovački monopol. Cilj je zaštita slobodnog tržišta - ističe Srećković. Stranci su očigledno videli povoljnost za ulaganje u trgovinski sektor u Srbiji, te se broj objekata „Merkatora“, „Vera“ i ostalih megamarketa periodično uvećava. - Prisustvo stranih trgovinskih lanaca kod nas možemo oceniti kao bum. Oni su dobili dobre lokacije, što je veoma bitno. U Beogradu je mnogo veća kupovna moć nego u ostalim gradovima Srbije, i zato oni imaju razlog da posluju ovde - smatra Gordana Hašimbegović, sekretar Udruženja za trgovinu u Privrednoj komori Srbije. S druge strane su veliki domaći trogovinski lanci, kojih je najviše u posedu kompanije „Delta M“ i to 64 prodavnice „Maksija“, 75 „Pekabete“ i jedna „Tempo keš end keri“. I kupovinu „C marketa“, nekada najvećeg trgovinskog lanca kod nas, zvanično je kupila firma „Primer C“, koja je finansijsku podršku dobila od „Delta M“. Prodavnica „C marketa“ ima najviše na teritoriji Beograda, ali i u Kraljevu, Aranđelovcu i Pančevu. - Ukoliko posmatramo broj radnji, ipak ne možemo govoriti o monopolu „Delta M“, jer oni ne poseduju više od 50 odsto ukupnog broja radnji - smatra Gordana Hašimbegović. Prema podacima PKS, treći je trgovinski lanac „Rodić MB“ sa 70 trgovina, 11 veleprodaja, šest megamarketa, 42 marketa i 30 komisionih radnji, od kojih su sve u Vojvodini. Ova kompanija poseduje još 40 supermarketa i pet hipermarketa. Stručnjaci tvrde da jedan hipermarket u Beogradu može ostvariti mnogo veći promet od desetine malih radnji u unutrašnjosti, ali da ne treba zaboraviti da su takve radnje neophodne malim gradovima. Tako se i nekada mali trgovinski lanci sada šire. „Univer eksport“ kupovinom „Trgoprometa“ sada ima oko 70 prodajnih objekata, koji se nalaze uglavnom u Vojvodini. I „Si market“ sada ima oko 110 prodavnica, a „Jabuka“ oko 34 objekta. - Domaće tržište je spremno da primi i strane i domaće trgovine. Treba se okrenuti ka južnoj Srbiji, jer tamo ima mnogo manje velikih marketa. Čini se da polako i stranci uviđaju mogućnost ulaganja na ovoj teritoriji - ističe Hašimbegovićeva. Izvor: "Blic".

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta