Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Industrijska proizvodnja u julu veća za 7,8 odsto:

Industrijska proizvodnja u Srbiji u julu u odnosu na jul 2005. godine veća je za 7,8 odsto, a u odnosu na prošlogodišnji prosek za 1,5 odsto, saopštio je juče Zavod za statistiku Srbije. U periodu januar-jul ove u odnosu na isti period prošle godine, industrijska proizvodnja u Srbiji veća je za 6,5 odsto. Posmatrano po sektorima, u julu ove u odnosu na isti mesec 2005. godine, prerađivačka industrija ostvarila je rast od 8,6 odsto, sektor vađenje ruda i kamena pet odsto, a proizvodnja i distribucija električne energije, gasa i vode 4,8 odsto. Trajni proizvodi za široku potrošnju porasli su u obimu za 41,5 odsto, netrajni proizvodi za široku potrošnju za 16,9 odsto, intermedijarnih proizvoda, osim energije, za 9,7 odsto, i energije za 0,8 odsto, a pad je zabeležen kod kapitalnih proizvoda, za 25,1 odsto, precizira se u saopštenju republičkog statističkog zavoda. U ukupnoj industrijskoj proizvodnji u julu, rast je ostvarilo 15 oblasti, koje u strukturi učestvuju sa 75 odsto, dok je pad ostvaren u preostalih 14 oblasti. Izvor:"Danas".

Izjave zvaničnika Vlade da će Srbija iz sopstvenih sredstava finansirati izgradnju deonice Koridor
Možemo li dobiti i jare i pare
Iako Nacionalni investicioni plan još nije zvanično definisan kao celovit Vladin program ulaganja u razvoj srpske privrede, izjava srpskog premijera Vojislava Koštunice da će "Srbija iz sopstvenih sredstava finansirati deonice autoputa Koridor 10 na jugu Srbije ukupne vrednosti 900 miliona evra", mnoge je iznenadila. Pre samo koji mesec, upravo iz Vlade, stiglo je upozorenje da Srbija ne može, bez podrške međunarodnih kreditora, da uđe u taj poduhvat i tada su koncesije pominjane kao najbolje rešenje iako je MMF upozoravao da treba biti veoma oprezan kako se ne bi ispostavilo da ceh moraju da plate poreski obveznici Srbije iz sopstvenih džepova ukoliko se pokaže da izgrađeni putevi ne odbacuju očekivani profit. Delimično razrešenje ove dileme stiglo je od ministra finansija Mlađana Dinkića koji je objasnio da je Vlada uputila pismo Pariskom klubu poverilaca sa predlogom da se deo našeg preostalog duga zameni za investicije (odustalo se od ranijeg termina otpis dugova) tako što bi srpska vlada umesto da vraća svoje obaveze prema vladama zemalja EU zapravo te pare uložila u izgradnju infrastrukture uz obrazloženje da je "to i njima u interesu jer bi tako skratili vreme prolaska njihovih špeditera kroz našu zemlju" i zanimljivu opasku da zapravo "hoćemo i jare i pare". Slučajnost je, objašnjavao je Dinkić, što se taj iznos od 850 miliona evra praktično poklapa sa procenom potrebnih sredstava za deonice Koridora 10 od Leskovca do makedonske granice i od Niša do Dimitrovgrada. Prema računicama stručnjaka, deonica autoputa do makedonske granice u dužini od 96,5 kilometara koštaće 458,4 miliona evra dok je prema procenama vrednost radova na 84 kilometra puta od Dimitrovgrada do Niša 450 miliona evra. Kako se prema rečima čelnika Vlade Srbija računa na pomoć Grčke (sredstva iz "Helenik plana" u iznosu od 100 miliona evra), to znači da bi iz sopstvenih sredstava ili zamenom duga za investicije država trebalo da obezbedi minimum 800 miliona evra. Praktično, kako se moglo zaključiti iz ovih izjava, u izgradnju Koridora 10 na jugu Srbije kreće se sa ili bez pristanka poverilaca Pariskog kluba na našu inicijativu. Kako je teško poverovati da je priča sa Pariskim klubom obelodanjena u javnosti a da prethodno neki načelni sporazumi sa bar nekom od 17 vlada kojima dugujemo još oko 1,6 milijardi evra nisu postignuti, verovatnija je prva opcija. Sam Dinkić to i ne krije i najavljuje prve pregovore već za septembar. Pregovaraće se sa vladom Nemačke o dugu od 369 miliona evra i ako dogovor bude postignut "nemačke firme će bez tendera učestvovati u igradnji ovih deonica". Zanimljivo je da je pre pominjanja izgradnje autoputa ova solucija bila vezivana za navodnu zainteresovanost nemačke vlade da njene firme grade energetska postrojenja u Srbiji. To međutim ne smeta srpskom premijeru da kaže kako je "doneta odluka o finansiranju deonica autoputa iz sopstvenih prihoda najbolji mogući dokaz da naša privreda staje na noge i da Srbija kao država vraća samopouzdanje koje joj je bilo preko potrebno". Pri tom ni jednom rečju nije se osvrnuo na to da ta "sopstvena sredstva" predstavljaju zapravo ili ono što nekome dugujemo ili ono što smo obezbedili jednokartnom prodajom kapitala, dakle ne nešto što je srpska privreda direktno i stvorila. Milan R. Kovačević, stručnjak za strana ulaganja, kaže za Danas da ukoliko Vlada Srbije planira da suficit iz budžeta investira u izgradnju infrastrukture, onda se to ne može tretirati kao suficit već kao rashod budžeta. On naglašava da bi taj rashod mogao da podigne inflatorne tenzije. - Da li je Ministarstvo finansija najpozvanije da bira gde i na koji način će se ulagati, takođe, je problematično pitanje, pre svega, ako se ima u vidu da upravo to Ministarstvo propisuje visoke poreske namete opterećujući i ovako iznurenu privredu - kaže Kovačević. Na pitanje u čemu bi se sastojao eventualni interes nemačke vlade da otpiše deo duga Srbije prema Pariskom klubu, a da zauzvrat dobije posao na izgradnji Koridora 10, Kovačević kaže da bi anagažovanje Nemačke podiglo društveni proizvod te zemlje, imajući u vidu interes evropskih zemalja za izgradnju deonice autoputa na Koridoru 10, koji bi preko Srbije povezivao srednju i severnu Evropu sa južnijim delovima. Da bi predupredio eventualna neslaganja u vezi sa neraspisivanjem tendera, ministar za kapitalne investicije Velimir Ilić objasnio je da "se u Srbiji sada toliko gradi a ima malo spremnih izvođača tako da se na mnogim putnim pravcima čeka i nekoliko meseci na početak radova "pa je valjda logično da se poslovi prepuštaju stranim kompanijama koje će "svakako angažovati naše firme kao podizvođače". Očigledno, reč je o objašnjenju koje je do pre nekoliko meseci kada se raspravljalo o mostu kod Beške, ili drugim deonicama Koridora 10 bilo nepojmljivo. Objašnjenje ministra Dinkića da Srbiji neće biti teško da sama isfinansira gradnju dela autoputa "jer su privatizacioni prihodi ove godine već premašili 1,6 milijardi evra" dopunjeno izjavom da "je tih 800 miliona evra upravo onoliko koliki je i naš budžetski suficit, pa je Vlada odlučila da umesto u otplatu kamata taj višak usmeri u izgradnju Koridora 10" unelo je dodatnu zbunjenost. Ekonomistima koji su se, inače, zalagali za to da se visoki privatizacioni prihodi usmere baš u izgradnju infrastrukture i prevremenu otplatu nekih dugova ili njihovu štednju za momenat kada na red budu stigli anuiteti mereni milijardama evra, nije sasvim jasno, zašto se Vlada tako lako odriče povoljnih međunarodnih kredita namenjenih za finansiranje infrastrukture. Posebno ih zbunjuje računica ministra Ilića da će kada bude završen Koridor 10 samo od naplate putarine Srbija moći da "servisira sve kredite prema EU". Ekonomisti podsećaju da je završetak Koridora 10 planiran u najboljem slučaju za tri do četiri godine, dok je otplata ne samo kamate nego i glavnice duga od oko milijardu evra godišnje već naša stvarnost, a pitanje je na kolike privatizacione prihode u budućnosti možemo da računamo. To, naravno, nije jedina dilema koju su otvorile izjave zvaničnika kada je reč o investicionom planu. Tako bi, recimo, kada se pominje suficit budžeta, bar prvi čovek finansija o tome morao da govori samo u okviru zakonskih odredaba, a to znači da privatizacione prihodi ne svrstava u budžetski suficit. U svakom slučaju, bilo bi dobro ako konačnu verziju NIP budu pratile veoma precizne kalkulacije i to za svaku pojedinačnu oblast i projekt, uz jasnu naznaku o vremenskim rokovima njihovog korišćenja. Tako bi se tačno znalo koliko će para biti izdvojeno do kraja ove godine, kome i zašta, a koliko se preliva u narednu ili naredne godine. Izvor:"Danas".

Zašto strani investitori radije ulažu u Rumuniju i Bugarsku nego u Srbiju:
Svet kapitala obilazi nesređeno tržište
Srbiji nedostaju grinfild investicije i to je već postalo opšte mesto u analizama privrednog ambijenta zemlje, a procene stručnjaka su da bi u navedenih deset godina bilo potrebno najmanje četiri milijarde evra godišnje za pokretanje zamajca posustale privrede. Uprkos tome, strani investitori radije ulažu u zemlje u okruženju, iako većina njih tvrdi da je Srbija deset do petnaest godina ispred suseda u tehnološkoj obučenosti radne snage. Podaci upozoravaju da je sa 180 evra stranih investicija godišnje po glavi stanovnika, Srbija daleko iza Hrvatske, Rumunije i Bugarske a u regionu Jugoistočne Evrope, samo su BIH i Albanija manje interesantne potencijalnim ulagačima. Veliki investitori se slažu da srpsko tržište ima perspektivu, a u prilog tome govori podatak da ne propuštaju šansu da novac ulažu u kupovinu banaka sa izgrađenom mrežom, ili cementara i većih fabrika koje imaju kontinuiranu proizvodnju. Za očekivati je da strane kompanije pokažu interes i za privatizaciju NIS, EPS i RTB Bor, ali prave investicije koje pokreću privredni rast, zapošljavaju radnu snagu i doprinose kontinuiranom razvoju, su mala i srednja preduzeća. Zašto su ulaganja u taj sektor izostala? Opšti utisak je da je neadekvatna zakonska regulativa jedan od uzroka, a ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom Milan Parivodić nedavno je precizirao da nam je administracija korumpirana dok sudstvo selektivno primenjuje zakone. Ukoliko sve te prepreke nekako i savladaju, strani investitori se već u sledećem koraku suočavaju sa nesređenim tržištem koje je opterećeno hipotekom prošlih vremena. Jedan od najboljih primera za to jeste tekstilna industrija gde su i nekada veliki proizvođači izgubili dah. Ipak, pojavilo se više od 300 novih konfekcionara iz sektora privatnih, malih preduzeća koji pokušavaju da povrate stari ugled, mada su svesni da je bez značajnijih investicija to Sizifov posao. Država je sa svoje strane pokušala da pomogne, pa su sklopljeni povoljni ugovori sa Evropskom unijom i Rusijom, koji omogućavaju bescarinski izvoz robe. Ali, kako to podrazumeva domaće poreklo sirovine, a sve fabrike koje proizvode tkanine nalaze se već godinama u likvidaciji ili stečaju, ta prednost nije dovoljno iskorišćena. Ni novi Zakon o stečajnom postupku, koji je više od godinu i po dana u primeni, i koji bi trebalo da skrati agoniju zvanu stečaj nije učinio neki značajniji pomak. Kada se tome doda visoko učešće sive ekonomije za čije suzbijanje ne postoji istinska volja državne administracije, ne čudi što je već nekoliko svetskih proizvođača iz Italije i Britanije, nakon obilaska domaćih fabrika pripremljenih za privatizaciju, izjavilo da su zadovoljni objektima i raspoloživom radnom snagom, ali su svoje pogone otvorili u Bugarskoj i Rumuniji. Uspešni modeli privlečenja stranog kapitala, poput opštine Inđija, u koju se slila gotovo četvrtina prošlogodišnih investicija, samo su izuzeci koji potvrđuju pravilo, a Goran Ješić, predsednik opštine Inđija, kaže za Danas da u nastojanju da obezbedi atraktivne programe investiranja u svojoj sredini, najviše energije utroši na pregovore sa republičkim administracijama. Realno je očekivati da će problemi biti delimično prevaziđeni realizacijom Nacionalnog investicionog plana, kojim je oko 46 miliona evra opredeljeno za izgradnju i opremanje industrijskih zona u oko 50 opština. Iako je to manje od pet odsto ukupnih sredstava koje će se plasirati kroz NIP, dobro je što će, kako je najavljeno, novac biti uložen u manje razvijene sredine, što bi, prema rečima ministra privrede Predraga Bubala, trebalo da doprinese ravnomernijem ekonomskom razvoju. Ukoliko se ti planovi ostvare, ostaće još "samo" posao oko formiranja efikasne i posvećene administracije. Izvor:"Danas".

Od prodaje vršačkog koncerna profitirali samo akcionari Hemofarma, ali ne i šabačke Zorka Pharme
Štada ne odustaje od ulaganja u proizvodnju lekova
Prodajom Hemofarma u Vršac se slilo 70 miliona evra, ali mali akcionari šabačke Zorka Pharme koja je deo vršačkog koncerna nisu od tog posla profitirali. Hemofarm je, inače, kupio 62 odsto akcija šabačke fabrike lekova za 14,67 miliona evra, uz obavezu da investira 27 miliona evra. Ovim investicijama paket manjinskih akcionara sveo se sa 18 na 10,45 odsto. Akcije Hemofarma i Zorka Pharme su, pre nego što ih je kupila nemačka Štadea, na Beogradskoj berzi nuđene odvojeno, ali su akcije vršačkog koncerna dostizale znatno višu cenu - tenutna cena akcija Zorka Pharme je 1.200 dinara. Predsednik manjinskih akcionara Zoran Prokić kaže da treba sagledati sve aspekte kupoprodaje vršačkog koncerna. On smatra da je onaj ko preuzme upravljački paket akcija dužan da ponudu da i manjinskim akcionarima. U međuvremenu mali akcionari Zorka Pharme promenili su brokersku kuću kako bi najbolje zaštitili svoje interese. Sigurno je da cena akcija Zorka Pharme ne može da bude niža od 9,18 evra, kako piše u kupoprodajnom ugovoru. S druge strane, portparol Hemofarma Gordana Lazić-Velovan ističe da je ovaj koncern vlasnik 78 odsto kapitala šabačke fabrike lekova i da je i taj deo akcija kupila Štada. - Akcije malih akcionara Zorka Pharme nisu uzete u obzir u ovoj transakciji, mada postoji mogućnost da ih kasnije otkupi Hemofarm. Ulaganja u razvoj šabačke fabrike biće nastavljena jer je Štada zainteresovana da se više i intenzivnije bavi proizvodnjom lekova, kaže Gordana Lazić - Velovan. Inače, Zorka Pharma je najuspešnije šabačko preduzeće, a pre nego što ju je kupio Hemofarm pokrivala je oko 13 odsto tržišta lekova i po tome bila najproduktivnija fabrika u ovoj oblasti. Fabrika zapošljava oko 600 radnika i među prvima je uvela međunarodne standarde u proizvodnji. Izvor:"Danas".

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta