Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Bugari za sada kupili najviše firmi u Srbiji:
Biznismeni iz susednih zemalja sve češće investiraju u našu privredu
Bugari grade fabriku u Inđiji, Mađari u Srbiji kupili tri banke, rumunska naftna kompanija namerava da učestvuje u privatizaciji NIS-a. Vesti o ambicijama biznismena iz tri susedne države sve su češće, a u većini slučajeva radi se o zainteresovanosti za ulaganja u srpsku energetiku. Protekle nedelje dve srpske firme dobile su nove vlasnike iz Bugarske. Najbolju ponudu za rudnik „Kovin“ dala je firma „Kornikom“ čiji je vlasnik Hristo Kovaškin, dok je bugarska firma „Medijasvet“ u nadmetanju za valjevsku „Srbijanku“ pobedila preduzeće „Vujić“, jednog od najjačih privatnika iz ovog dela Srbije. Dosad najpoznatiji bugarski investitor u Srbiji je Valentin Zaharijev, vlasnik sofijskog „Intertrusta“, firme koja je kupila „Zastava Kovačnicu“, leskovački „Lemant“ i železaru za pocinkovanje lima u Vučitrnu. I najznačajnija investicija u kruševački region stigla je iz Bugarske - prodajom Fabrike guma „Trajal“ kompaniji „Brikel“. U Paraćinu Srpska fabrika stakla prodata je bugarskom „Rubinu“, a bugarski proizvođač baterija „Monbat“ ulaže sedam miliona evra u izgradnju postrojenja za recikliranje olova u Inđiji. Iako ih po broju kupljenih srpskih firmi ima najviše, biznismeni iz Bugarske nisu baš na dobrom glasu, a njihove transakcije u Srbiji često su praćene glasinama o sumnjivim poslovnim vezama. Nakon blamaže kompanije „Kuprom“, famoznog pobednika na tenderu za RTB „Bor“, sličan imidž mogao bi da zadesi i biznismene iz Rumunije. Da stvar bude gora, afera sa „Borom“ proizvela je prilično izraženo antirumunsko raspoloženje u čitavoj istočnoj Srbiji, a koje je dodatno podgrejano objavom namera privatnog fakulteta „Tibiskus“ iz Temišvara da u Boru otvori fakultet. Ceh bi mogli da plate ozbiljni investitori u koje svakako spada rumunski „Rompetrol“, multinacionalna naftna kompanija sa sedištem u Amsterdamu i razvijenim poslovima u trinaest zemalja. Predstavnici ove kompanije, koja u 2007. ima projektovan prihod od sedam milijardi dolara, veoma su ozbiljno zainteresovani za NIS, a kao svoju prednost ističu dunavsku povezanost svojih i NIS-ovih rafinerija. Interes za NIS izrazila je i mađarska naftna kompanija MOL koja je prvu benzinsku pumpu otvorila u Beogradu u decembru 2005. Do sada MOL je u Srbiju investirao nekoliko desetina miliona evra, a cilj kompanije je da do 2010. godine zauzme 15 odsto tržišnog udela u maloprodaji naftnih derivata u Srbiji. U poređenju s kolegama iz Rumunije i Bugarske, investitori iz Mađarske imaju status najozbiljnijih. Tako je, iako okružena najvećim evropskim igračima, svoje mesto na srpskom tržištu pronašla i najveća mađarska OTP banka. Nakon preuzimanja tri ovdašnje banke - „Kulske“, „Niške“ i „Cepter“, OTP banka zauzima tri odsto srpskog bankarskog tržišta sa ambicijom da dostigne pet odsto. Takođe, mađarska firma „Biopetrol“, čiji je vlasnik Ištvan Kovač, kupila je zrenjaninsku „Naftagas-Montažu“, jedinu specijalizovanu srpsku firmu za izradu i montažu magistralnih gasovoda. Sve tri zemlje iz našeg komšiluka članovi su EU. Iako zvaničnici ovih država bez izuzetka Srbiju vide kao strateškog partnera, pitanje je kada će srpski kapital ući u ove zemlje. U nedavnom susretu sa Borisom Tadićem, predsednik Mađarske Laslo Šoljom dao je jedini mogući odgovor: „Nakon ulaska Srbije u EU.“ Mađarska grinfild investicija Mađarski kapital zaslužan je i za do sada najveću grinfild investiciju u Srbiji - gradnju fabrike za proizvodnju bioetionola u Zrenjaninu. Radi se o ulaganju od preko 370 miliona evra, a investitori su američko-mađarski konzorcijum sastavljen od osam specijalizovanih preduzeća iz Budimpešte. Izvor "Blic"

Zbog prodaje državnog paketa akcija Putnika na berzi Lucenko za danas najavio tužbu Trgovinskom su
GRAČANAC: Spasili smo Putnik od stečaja
Protiv Akcijskog fonda, Agencije za privatizaciju i Ministarstva privrede danas ćemo podneti tužbu Trgovinskom sudu u Beogradu zbog povrede člana 16 Zakona o Akcijskom fondu koji obavezuje tu instituciju da blagovremeno obavesti javnost i zainteresovane kupce o iznošenju akcija na tržište. Umesto toga, odluka Akcijskog fonda da 20. aprila akcije Putnika iznese na berzu, emitovana je 19. aprila u popodnevnim satima na televiziji Avala i sajtu Fonda, a tek 20. aprila, dakle na dan prodaje, objavljena je i u Novostima. Očigledno je da niko od zainteresovanih kupaca nije bio u mogućnosti da za tako kratko vreme pripremi potreban depozit kako bi mogao da učestvuje u berzanskoj trgovini. Zbog procedure preuzimanja Putnika koja je bila u toku, to nije imao prava da učini ni Dmitrij Lucenko, iako je bio zainteresovan za kupovinu akcija o čemu govori podatak da je na posebnom računu deponovao više od 40 miliona evra. I izbor medija na kojima je oglas o iznošenju akcija na berzu objavljen, ukazuje da je Akcijski fond nameštao prodaju, umesto da se trudi da postigne najbolju cenu za državni paket akcija - izjavio je za Danas Miroslav Boras, pravni zastupnik Dmitrija Lucenka. On podseća da se oglasi o stavljanju akcija određenih preduzeća na berzu, objavljuju i po mesec dana ranije, kao i da nije uobičajeno da se ceo državni paket proda odjednom. U Akcijskom fondu, međutim, ističu da zakon nije prekršen, jer je nakon pojave prve ponude za preuzimanje, koju je dostavila kiparska Aciona, (29. marta) objavljeno da se odustaje od ranije odluke o tenderskoj prodaji, što je, istovremeno, bio poziv svim zainteresovanim kupcima da se jave. - Na dan prodaje Putnika situacija je bila izuzetno napeta, jer su dugovanja firme dostigla 13 miliona evra, i pretila je opasnost da se poverioci već ove nedelje oglase što bi neminovno dovelo do stečaja Putnika. S druge strane, bivši vlasnik Putnika, Univorld, zatražio je od Trgovinskog suda u Beogradu da uvede privremenu meru zabrane preuzimanja, koja bi važila do okončanja arbitražnog spora pred Trgovinskom komorom u Parizu. Ročište za glavnu raspravu po predlogu za uvođenje privremene mere bilo je zakazano takođe za petak (20. april), i da je ona izrečena, dovela bi u pitanje preuzimanje Putnika. U takvim okolnostima, iz minuta u minut pratili smo šta se dešava na berzi. Na ekranu nismo mogli da vidimo da je kupac dao nalog za sve akcije kojima može da se trguje, kao ni da je bio spreman da plati 7.200 dinara po akciji. Rukovodili smo se trenutnom tražnjom, koja je varirala. Teoretski, da nismo dali nalog na cenu koja je postignuta prethodnog dana, moglo bi da se desi da, u nedostatku tražnje, vrednost akcija padne ispod 6.000 dinara. Dakle, sve je urađeno u skladu sa zakonima koji regulišu privatizaciju i rad Akcijskog fonda, dok je postupak preuzimanja neobavezujući za nas jer je iz grupe zakona koji regulišu drugu oblast - rekao je za Danas direktor Akcijskog fonda Aleksandar Gračanac. Na našu opasku da novi vlasnik Putnika, kiparska firma Aciona investmend koja posluje u sastavu ruske kompanije Metropol, sada nema obavezu da realizuje socijalni program i ulaganja koja je istakla u postupku preuzimanja, Gračanac je izrazio očekivanje da će se to ipak dogoditi. "Ne ulaže se toliki novac ako ne postoji interes da se pokrene poslovanje", kaže naš sagovornik. M. N. Stevanović Loš signal investitorima U brokerskim kućama, međutim, smatraju da prodaja Putnika nije urađena sasvim profesionalno. "Jasno je da je država imala sve uslove da akcije proda po 7.200 dinara, ali je ona umesto toga dozvolila kupcu da sam formira cenu. Problematično je i to što se kao kupac na berzi javila kiparska Aciona, s obzirom na to da je taj investicioni fond bio učesnik u proceduri preuzimanja, koja još nije bila okončana. To znači da do 23. aprila, Aciona kao ni Lucenko, nije smela da se pojavi na berzi. Način na koji je trgovina akcijama Putnika obavljena, stranim investitorima šalje poruku da nema pravila i da sve zavisi od dogovora sa državnim institucijama", tvrde brokeri i ističu da su rogobatni i nedorečeni zakoni glavni uzrok takve konfuzije na srpskom tržištu kapitala. Izvor "Danas"

Jumko jedini svetao primer:
Strani investitori nerado ulažu u nerazvijena područja Srbije iščekujući veći podsticaj države
Jedno od obećanja u predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore odnosilo se i na ravnomerni regionalni razvoj. Od tog cilja ne odustaju ni čelnici DS ni G17 Plus, samo je problem što niko ne pominje koliko štete nerazvijenim opštinama nanose time što se tri meseca bezuspešno dogovaraju o sastavljanju vlade. A uporedna analiza zarada i troškova života nimalo ne ohrabruje. Činjenica je da su samo Beograđani i stanovnici pojedinih mesta u Vojvodini svojim platama mogli da pokriju prosečnu potrošačku korpu, dok su stanovnici ne samo juga Srbije nego i većine gradova u centralnoj Srbiji i Vojvodini bili suočeni sa egzistencijalnim problemima. Na crnoj listi su se našli Zrenjanin, Subotica, Zaječar, Leskovac, ali pre svih Svrljig gde je prosečna plata od 9.997 dinara bila niža i od polovine proseka ostvarenog u Srbiji. Statistika, takođe, beleži da cene hrane nisu bile adekvatne zaradama. Naprotiv, veoma česta pojava je da su cene osnovnih artikala više na jugu nego na severu zemlje. Slično je, kažu statističari, i sa cenama komunalija. Ne čudi, otuda, što je prema podacima Poreske uprave samo 36 građana u 28 opština podnelo prijave o zaradama većim od 1,1 milion dinara, dok je opština Novi Beograd, rekorder po broju milionera u Srbiji (2.770 građana). Ispalo je tako da je žitelju Bele Palanke koji je lane zarađivao u proseku 90 evra mesečno, bilo potrebno da radi više od godinu dana da bi zaradio prosečnu platu jednog milionara. Prema procenama ekonomista, jedino rešenje za ispravljanje ovog disbalansa leži u investicijama, odnosno otvaranju novih radnih mesta u najnerazvijenijim sredinama. Međutim, prema podacima Agencije za promociju izvoza i stranih ulaganja, stranim investitorima nisu posebno zanimljive opštine na jugu i jugozapadu Srbije. Investicije iz inostranstva jednostavno obilaze Bujanovac, Preševo, Svrljig, Vladičin Han, Majdanpek, Zaječar, Krupanj, Mionicu, odnosno opštine gde stopa nezaposlenosti prelazi 30 odsto. Sličnu sudbinu dele i opštine raškog okruga, što zbog izražene sive ekonomije što zbog loše infrastrukture. Retki su primeri kao što je Vranje gde je britanska firma Alena svoj interes za ulaganje videla u kupovini dela pogona Jumka. Strani kapital očito odlazi tamo gde su bolji uslovi za ulaganje. Ekonomisti su imali ozbiljnih zamerki na mere koje je vlada dosta pompezno najavljivala lane stimulišući određenom svotom novca iz budžeta ili uvođenjem različitih poreskih olakšica za otvaranje svakog novog radnog mesta, posebno u nerazvijenim područjima. Smatrali su da je uloga države da ulaže u infrastrukturu, a ne da stvara različite uslove privređivanja za privrednike. Odlazeća vlada pokušala je i preko Nacionalnog investicionog plana da stimuliše dolazak stranih investitora u nerazvijena područja odobravajući svaku ideju lokalnih vlasti o gradnji i najmanje deonice puta ili drugih projekata infrastrukture. Međutim, i sami kreatori NIP, priznali su da su pogrešili u proceni, jer, ispostavilo se da nerazvijene sredine nemaju dovoljno stručnih kadrova koji mogu da pripreme projekat za koji se sredstva traže, pa je u tom smislu najavljivana pomoć države u budućnosti. Izvor "Danas"

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta