Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Putevi prljavog kapitala kreću iz Srbije
Iako je ministar ekonomije Mlađan Dinkić najavio da će izmenama Zakona o privatizaciji biti sprečen prodor prljavog kapitala u privredne tokove, stručnjaci malo nade polažu u efekte tih mera. Oni ističu da je privatizacija uveliko u "drugom poluvremenu" i da će većina preostalih firmi pokušati da nađe novog vlasnika kroz stečaj ili će ići u likvidaciju, a to sigurno nije polje pogodno za pranje novca. Takođe, ukazuje se i da je prljavi kapital na mala vrata ulazio u gotovo sve oblasti, jer iako imamo moderne zakone koji bi to trebalo da spreče, oni se jednostavno ne primenjuju.
- Prljavi kapital potiče iz Srbije i još uvek se tu stvara. Potom odlazi na Kipar ili neko od egzotičnih ostrva i čeka priliku da se vrati u zemlju. Prema tome, prvo bi trebalo analizirati kako su do sada funkcionisale institucije zadužene za borbu protiv nelegalno stečenog kapitala. Nije utvrđen ni način stvaranja prljavog novca, a činjenica je da neki od razloga leže u tome što institucije države, od pravosudnih do finansijskih, ne funkcionišu i što je korupcija, pre svega u vlasti, jedan od važnih generatora te pojave. Još uvek niko nije objasnio kako se domaći kapital neometano vratio u zemlju preko velikih inostranih kompanija koje su u vlasništvu srpskih biznismena. Taj kapital nije imao razloga da bira grane u koje će da bude plasiran, važno je bilo samo da se legalizuje. Velika količina novca "oprana" je preko berze, jer je kroz veliki broj transakcija moguće plasirati manje iznose, koji ne podležu prijavljivanju, mada je značajan kapital, registrovan u zemljama "poreskog raja", gde se poreklo ne kontroliše, ušao i kroz privatizaciju - rekao je za Danas Milan R. Kovačević, konsultant za strana ulaganja.
Prema podacima Agencije za privatizaciju, sa takvih destinacija stigao je kapital kojim je na aukcijama i tenderima kupljeno oko 40 preduzeća, pri čemu je država inkasirala 60 miliona evra. Više od 55 miliona potiče sa Kipra, jer je 17 firmi registrovanih u toj zemlji, kroz konzorcijume sa domaćim preduzećima ili sa fizičkim licima, kupilo 27 srpskih kompanija, među kojima su najpoznatije Valjaonica bakra u Užicu, Fabrika kablova u Zaječaru, Beogradska pekarska industrija, Klas i Žitozajednica (sve u vlasništvu Ist pointa, Zorana Drakulića). Na tom spisku je i Galenika, koju je kupio konzorcijum kiparskog Dormena i Gemston finans sa Maršalskih ostrva. Fabriku kože u Rumi kupila je Herma investments sa Nikozije zajedno sa još nekoliko domaćih i kiparskih sufinansijera a najveća investicija, teška više od 38 miliona evra, realizovana je preko Akcijskog fonda kada je kiparska Aciona iza koje zvanično stoji ruski kapital, kupila većinski paket akcija beogradskog Putnika. Kapitalom koji je plasiran preko firmi registrovanih na britanskim Devičanskim ostrvima, kupljen je hotel Mažestik, petrovaradinsko Ribarstvo i kompleks hotela Fontana u Vrnjačkoj Banji. Naravno da nije uvek reč o nelegalnom kapitalu, jer veliki broj kompanija koje posluju na međunarodnom tržištu, za sedište firmi bira države sa fleksibilnim propisima, i pre svega, carinskim i poreskim olakšicama. Ipak, činjenica je da su te zemlje, privlačeći legalno stečen uspele da dovedu i prljavi kapital.
Pažnja javnosti bila je usmerena i na niz privatizacija u kojima su se kao kupci velikih i profitabilnih firmi pojavljivali anonimni "biznismeni", ali državnim institucijama to nije bilo signal za uzbunu. Reagovalo se jedino u slučajevima kada tako prodata preduzeća zapadnu u probleme i zaposleni pokrenu proteste. Najsvežiji primer za to je Jugoremedija, koju je kupila makedonska firma Jaka 80. Njen vlasnik, Jovica Stefanović, gotovo dve godine uživao je zaštitu domaćih sudova, pred kojima su mali akcionari uporno pokušavali da dokažu da novi vlasnik "isisava" kapital iz preduzeća obezvređujući tako njihove udele. I kruševačka Hemijska industrija Župa, tek je nakon višegodišnje borbe zaposlenih, uspela da raskine ugovor sa beogradskom firmom Vektra M vlasnice Violete Josifove, a država je reagovala tek kada su vodovodne mreže u Srbiji postale ugrožene jer je ta fabrika od strateškog značaja prestala da proizvodi hlor. Ni u jednom od tih slučajeva, uzrok za raskid kupoprodajnog ugovora nije bilo poreklo novca novog vlasnika, već neizmirene obaveze.
I mada ministar Dinkić ističe da je kontrola novca mogla da se vrši samo ako je preduzeće prodavano na tenderu, a da su kod aukcija državni organi bili nemoćni, jer niko nije imao prava da isključi iz procesa kupca koji je uredno položio kauciju, podaci Agencije za privatizaciju stvaraju drugačiju sliku. Prema tim podacima, od oko 40 firmi čiji novi vlasnici imaju bar deo kapitala registrovanog u zemljama "poreskog raja", samo tri su prodate na aukcijama, dok su u ostalim slučajevima bili raspisani tenderi, što znači da je o izboru najpovoljnije ponude odlučivala komisija sastavljena od predstavnika firme, lokalne samouprave i nadležnih ministarstava. Kapital sumnjivog porekla prisutan je i u poslovima sa nekretninama, zatim u građevinarstvu ali i u poljoprivredi. Ali, ono što posebno brine jeste nedostatak volje državnih institucija da reaguju i primene već usvojene zakone. Kako drugačije objasniti da niko od nadležnih, i pored medijskih izveštaja, nije reagovao kada je firma na fiktivnoj adresi i "praznog" bilansa kupila jednu od najatraktivnijih lokacija u Novom Beogradu, po ceni od oko 12 miliona evra.


Akcije Pobeda holdinga privukle pažnju investitora
Na Beogradskoj berzi trgovano je juče sa 171 hartijom od vrednosti, a zabeleženo je i nešto više akcija sa rastom cene (52), što se odrazilo na blago uvećanje vrednosti sva tri indeksa. BELEXLINE je zabeležio rast od 0,2 odsto, BELEX15 0,5, dok je SRX uvećao vrednost za 0,5 odsto. Ukupan promet ostao je na gotovo istom nivou kao i prethodnih dana i iznosio 354,2 miliona dinara, trećina te sume rezultat je aktivnosti stranih investitora.
Najtrgovanije hartije od vrednosti bile su akcije Pobeda holdinga iz Petrovaradina. Promet akcijama te firme premašio je 73 miliona dinara, a visok obim prometa doprineo je uvećanju cene akcija za 19,9 odsto. Vrednost prometa akcija AIK banke dostigla je 40,6 miliona dinara, dok se hartijama od vrednosti Telefonije trgovalo za 19,4 miliona dinara. Povećano interesovanje investitora nije zaobišlo ni akcije Metals banke i Energoprojekt holdinga. Vrednost prometa za akcije ove dve kompanije iznosila je 18,2, odnosno 17,3 miliona dinara.
Najveće cenovne oscilacije zabeležene su na delu tržišta na kome se trguje metodom preovlađujuće cene. Maksimalan rast od 20 procenata registrovan je u trgovanju akcijama preduzeća Rudnik iz Kovina, dok akcije Fasila iz Arilja beleže skok od 19,9 procenata. I akcije Banatske Dubice vrede više, jer im je cena skočila za 19,9 odsto. Sve pomenute akcije beleže i višemilionske promete. Kad je reč o padu cene, izdvajaju se akcije kompanije Simpo iz Vranja, sa padom vrednosti od 7,9 odsto, kao i akcije Veterinarskog zavoda iz Subotice sa padom od 5,9 odsto.
U trgovanju obveznicama RS ostvaren je simboličan rezultat - promet je dostigao 52.328 evra.


"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta