Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Gaspromnjeft želi od NIS-a da napravi lidera u regionu
Beograd - Predstavnik Gaspromnjefta Oleg Sidomonidze izjavio je juče da je ta kompanija spremna da pregovara sa sindikatima Naftne industrije Srbije i da želi od NIS-a da napravi lidera u regionu. „Nismo došli sa lošim namerama. U Srbiju dolazimo da bismo razvijali NIS i spremni smo da radimo sa vama kako bismo postali lider u regionu“, rekao je on na okruglom stolu o privatizaciji u energetskom sektoru Srbije. Sidomonidze je rekao da je ruska kompanija spremna da sa sindikatima u NIS-u pregovara „i 25 sati da bi se rešili svi problemi“ i kako bi obe strane imale koristi
 


Prema njegovim rečima, Gaspromnjeft shvata strah zaposlenih, kao i političku situaciju u zemlji. „Susret sa predstavnicima sindikata NIS-a je dodatni stimulans za međusobno razumevanje i poverenje“, kazao je Sidomonidze i dodao da je „Gasprom socijalno odgovorna kompanija koja zna da uspeh kompanije zavisi od zaposlenih“. On je rekao da će odnos Gaspromnjefta sa sindikatima NIS-a zavisiti od ishoda pregovora Gaspromnjefta i Vlade Srbije. Predstavnici Jedinstvene sindikalne organizacije NIS-a iz Novog Sada i NIS Naftagasa su na okruglom stopu insistirali da sindikati treba aktivno da učestvuju u privatizaciji NIS-a i da socijalni program mora da bude deo kupoprodajnog ugovora. Predstavnici ove dve sindikalne organizacije naglasili su da podržavaju privatizaciju, ali da žele da zaštite prava radnika i da zato insistiraju na socijalnom programu. Ove dve sindikalne organizacije okupljaju oko 90 odsto radnika NIS-a.


Sa MMF-om je stabilnije
Potpisivanjem aranžmana skresaće se potrošnja, prikočiti inflacija, a investitorima poslati pozitivan signal

Pavle Petrović; Goran Nikolić; Milan Kovačević Osim pozitivnog signala stranim investitorima i kreditorima da iza rejtinga Srbije ponovo budno stoji međunarodni „finansijski policajac”, skresaće se prekomerna potrošnja na svim nivoima. A sa njom će se prikočiti i inflacija, ističu ekonomisti kao najvažnije prednosti novog aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom.

Svi su jednodušni u oceni: da nije bilo aranžmana sa MMF-om, deficit budžeta bi „eksplodirao”.

– Zaokret u fiskalnoj politici je presudan za održavanje ekonomske stabilnosti u Srbiji– kaže profesor beogradskog Ekonomskog fakulteta Pavle Petrović. – Koalicioni partneri nisu mogli sami da dogovore smanjenje javne potrošnje, što su pokazali u rebalansu budžeta za 2008. koji značajno povećava deficit. Uz javnu potrošnju, silom prilika, u 2009. smanjiće se i privatna, jer će biti manje kredita, a i plate će sporije rasti. Takođe je važno da je sada, uz restriktivnu monetarnu politiku, i fiskalna pod kontrolom.

Manja javna potrošnja, uz smanjenje „rupe” u budžetu, „prikočiće” inflaciju u narednoj godini. S druge strane, kako ističe Petrović, nižoj inflaciji doprineće i smanjene cene nafte na svetskom tržištu, a očekuje se i da se smiri rast cena prehrambenih proizvoda.

Kao pozitivne efekte smanjene potrošnje, naš sagovornik navodi iočekivano smanjenje spoljnotrgovinskog deficita, jer će se manje uvoziti. Istina, biće manji i ekonomski rast, ali je to nužno kako bi se smanjio spoljni deficit i pritisak na kurs dinara. „Sada smo na dobrom putu, ali to još ne znači da smo se sigurno izvukli”, zaključuje Petrović.

Za Gorana Nikolića, analitičara Privredne komore Srbije, najvažnija je što će aranžman uticati na veći priliv kapitala u Srbiju. Više nego što će na smanjenje javne potrošnje.

– Srbija se ne može oslanjati na svoje snage i time se ne možemo više zaluđivati. Neophodne su nam strane investicije, a izveštaji MMF-a su za kreditore mnogo važniji nego od tri najbonitetnije svetske rejting agencije. Više se u globalnoj krizi ne pita pošto su pare, već je važno dobiti ih – kaže Nikolić.

On dodaje da su nam i prethodna tri aranžmana sa Fondom bila od velike pomoći, pre svega za makroekonomsku stabilnost.

– Aranžman će omogućiti MMF-u da prati kako Srbija sprovodi ekonomsku politiku i dobro je što ćemo istovremeno imati stend-baj aranžman koji će osigurati deviznu likvidnost – ocenio je ekonomista Milan Kovačević. – Aranžman sa MMF-om može doprineti stabilizaciji kursa dinara. Taj efekat, bio bi,doduše, više psihološki nego suštinski, jer bi korišćenje kredita povećalo dug Srbije, ali bi moglo da pomogne kao dodavanje rezerve sposobnosti države da prevaziđe i domaću i svetsku krizu.

Pozitivan efekat aranžmana sa MMF-om na privlačenje stranih investicijavideće se, istakao je Kovačević, ako se bude poštovao dogovor sa tom međunarodnim finansijskom institucijom.Ako se napravi sporazum o tome kako će Srbija „rezati” javnu potrošnju i MMF potvrdi da je to urađeno prema dogovoru, to će biti veoma korisno za strana ulaganja. Korist aranžmana sa MMF-om je, prema njegovim rečima, i u tome što imamo nekoga ko će nas savetovati, a ima veliki ugled u svetu.


Penzije s povišicom, plate po meri inflacije
Masa penzija iduće godine biće veća 15, a zarada u javnom sektoru osam odsto nego u 2008. – Rast inflacije osam, a bruto-domaćeg proizvoda tri odsto

Albert Jeger, Diana Dragutinović i Radovan Jelašić: Aranžman sa MMF-om je postignut (Foto Beta) Penzioneri i zaposleni u javnom sektoru, računajući i javna preduzeća, i republička i lokalna, posle dve nedelje pregovora ovdašnjih fiskalnih i monetarnih vlasti sa tvrdokornim MMF-om, mogu, koliko-toliko, da se opuste. Umesto najavljivanog ukidanja penzionerskih povišica i stavljanja na led plata iz državnih kasa, najnovija vest glasi: njihova primanja biće ograničena – jesenas povećane penzije neće biti umanjene, a činovničke i ostale „javne” plate neće biti zamrznute, ali će ukupni izdatak za ove zarade moći da poraste samo za projektovanu inflaciju.

– Masa penzija iduće godine biće veća za 15, a zarada u javnom sektoru za osam odsto u odnosu na 2008, uz mogućnost da rast bude i veći ukoliko ekonomske prilike budu povoljnije nego što se sada mogu predvideti – precizirala je Diana Dragutinović, srpski ministar finansija.

Ona je na jučerašnjoj konferenciji za novinare, zajedno sa šefom MMF-ove misije Albertom Jegerom i guvernerom NBS Radovanom Jelašićem, obnarodovala osnovne postavke dogovora koji će rezultirati 15-mesečnim stend-baj aranžmanom sa MMF-om.

Za sada dogovoreni rast zarada, čija će se tehnika precizirati budžetom, uz mogućnost revidiranja i različitih kombinacija, koji je ministarka finansija Dragutinović tek na insistiranje novinara pretočila u procente, po njenim rečima, biće „umeren, ali ostavlja prostor za fleksibilnost, posebno za dobro targetiranu socijalnu politiku”. Ma šta to značilo.

Obrazlažući tvrdnju da je štednja osnovni element programa koji je dobio podršku MMF-a, ministarka je najavila da će iduće godine morati da štede i država i opštine i fondovi socijalnog osiguranja, i to pre svega na tekućim izdacima, ne dovodeći u pitanje kapitalna ulaganja. Kapitalna ulaganja će, kako je najavila, značajno porasti, za razliku od, recimo, subvencija koje će opasti, uz mogućnost da država reaguje, ako zatreba – „ne da spase pojedinačno preduzeće ili granu, nego da obezbedi normalno funkcionisanje tržišta”.

Manji izdaci za državne dotacije, čije je sadašnje učešće u BDP 2,5 odsto, po rečima ministarke Dragutinović, obezbediće se završetkom privatizacije društvenih preduzeća, smanjivanjem sredstva za tranzicioni fond, ali i subvencija koje se privredi usmeravaju posredstvom Fonda za razvoj, subvencija poljoprivredi (kroz pooštravanje uslova za njihovu dodelu), kao i državnim preduzećima, pre svega železnici, ali i lokalnim komunalnim.

Dok se u narednih sedam dana, za koliko će vlada predložiti budžet za narednu godinu, dogovori ne pretoče u konkretne brojke, ministarkina najava zamrzavanja srpskih javnih finansija na ovogodišnjem nivou značila bi da u 2009, kako je rekla, deficit neće preći 1,5 odsto BDP, da će država poreske obveznike koštati 50 milijardi dinara manje, a da će javni prihodi iznositi od 42 do 42,5 procenata BDP, odnosno da će javna potrošnja biti veća maksimalno 1,5 odsto nego u 2008. godini.

– Ovaj deficit neće biti rezultat ekspanzivne fiskalne politike, već faze prirodnog ciklusa usporavanja privredne aktivnosti. Kada bismo smo u 2009. godini imali sedmoprocentni rast, deficita ne bi bilo – objasnila je ministarka Dragutinović. A rast bruto-domaćeg proizvoda, po rečima guvernera Radovana Jelašića, sledeće godine zadržaće se na tri odsto.

Da bi se postigao cilj monetarne politike – niska stabilna inflacija, pri čemu će se u 2009. ciljati ukupna (i to na osam plus minus dva odsto), guverner Jelašić je najavio savezništvo sa fiskalnim vlastima: Narodna banka će sa Vladom Srbije potpisati memorandum o razumevanju kako bi se utvrdila jasna podela odgovornosti.

Kao instrument za postizanje tog cilja Narodna banka će i dalje koristiti referentnu kamatnu stopu, neće odobravati kredite javnom sektoru, ni direktno, ni indirektno (kupovinom hartija od vrednosti), zadržaće plivajući valutni režim, a intervencije će biti limitirane na amortizaciju domaćih, odnosno eksternih šokova. Centralna banka će predložiti i izmene zakona o NBS, koje će doneti i zabranu odobravanja kredita javnom sektoru, razjašnjenje procedure dokapitalizacije NBS i generalno dodatno jačanje nezavisnosti centralne banke.

Od dodatnih mera guverner je najavio: dnevno praćenje likvidnosti banaka, bolju saradnju sa supervizorima u inostranstvu, formalizovanje odnosa vlade NBS i Agencije za osiguranje depozita, razvoj dinarskog tržišta hartija od vrednosti i privatizaciju državnog vlasništva u bankama i osiguravajućim društvima, zavisno od uslova na tržištu.

Takođe, do marta 2009. vlada će pripremiti sveobuhvatnu strategiju vezanu za državno vlasništvo u bankarskom sektoru, kojom će biti razmotreno i pitanje spajanja Poštanske štedionice, Srpske banke, Kredi banke i Privredne banke Pančevo.


Aranžman iz predostrožnosti

Aranžman koji su srpske ekonomske vlasti dogovorile posle dve nedelje pregovora sa misijom MMF i koji bi, sredinom decembra, tačnije 19, trebalo da odobri Bord direktora ove međunarodne finansijske organizacije, trajaće 15 meseci, do marta 2010. i biće podržan kreditom od 516 miliona dolara, koliko iznosi 75 odsto kvote Srbije u Fondu. Ali, samo za slučaj da taj novac Srbiji zatreba, bez startne namere da se on povlači.

Predloženi stend-baj aranžman, za razliku od dosadašnjih, zapravo je program iz predostrožnosti, dogovoren da deluje preventivno radi očuvanja makroekonomske i finansijske stabilnosti. Da pruži sigurnost i obezbedi, kako je objasnila ministarka finansija Diana Dragutinović, veću fleksibilnost da apsorbujemo eventualne šokove izazvane svetskom finansijskom krizom i učvrsti poverenje pre svega stranih investitora, kako privatnih, tako i međunarodnih finansijskih institucija.

Po oceni Alberta Jegera, šefa MMF-ove misije, Srbija bi trebalo da bude u stanju da izdrži finansijske probleme koji dolaze, ali pod uslovom da primeni mnogo jaču i kredibilniju ekonomsku politiku nego do sada. Mada Srbija ima visoku likvidnost bankarskog sistema i nizak nivo kratkoročnog duga, ona je na druži rok jedna od ranjivijih zemalja u regionu zbog visokog tekućeg deficita, zbog toga što godišnje troši 500 milijardi dinara više nego što zarađuje, što ima slabu izvoznu bazu, male uštede u privredi i zato što je proteklih godina vodila neadekvatnu fiskalnu politiku.

Stoga, dogovoreni program, kako se navodi u MMF-ovom saopštenju, podrazumeva: umerenost u fiskalnoj politici uz deficit koji je ograničen na 1,5 odsto BDP, monetarnu politiku čije je težište na obuzdavanju inflacije, mere u finansijskom sektoru koje bi predupredile eventualne pretnje stabilnosti i strukturne reforme kojima bi se unapredio potencijal za rast privrede i izvoza. Osnovni elementi fiskalnog paketa obuhvataju strogu politiku dohotka, kako bi se ograničio rast plata u javnom sektoru i penzija i racionalizaciju elemenata tekuće potrošnje koji ne spadaju u prioritete. Time bi se, smatra MMF, stvorio fiskalni prostor za povećanje preko potrebnih investicija u infrastrukturu.
 


Otplata kredita pre roka – bez naknade

Građani koji u ovoj i narednoj godini odluče da pre ugovorenog roka vrate kredit, neće morati da plate naknade koje su, inače, u ugovorima predviđene u slučaju prevremene otplate. Sem ako to ne čine uz pomoć druge banke – odnosno kroz refinansiranje. Takođe, predviđene naknade neće platiti ni oni, koji kredite, pre svega hipotekarne, indeksirane u švajcarskim francima, požele da prebace u evre, a svima koji su se zadužili na period do deset godina biće ponuđena mogućnost prelaska sa kredita u stranoj valuti – evrima i švajcarcima, na dinarske. Uz to, klijentima, sem korisnicima stambenih zajmova, bankari će omogućiti produžetak roka za vraćanje pozajmljenog novca, takođe bez dodatnih troškova.

Ukidanje uobičajenih naknada prilikom ovih transakcija, po rečima guvernera Radovana Jelašića, Narodna banka dogovorila je sa četiri najveće banke – Intezom, Rajfajzen, Komercijalnom i Hipo Alpe - Adrijom, uz očekivanje da će se se akciji pridružiti i ostali bankari.

Ove pogodnosti, kako je najavio guverner, najverovatnije će važiti do kraja 2009, a detalji će biti utvrđeni narednih dana sa poslovnim bankama.


Cene robe i namirnica veštački visoke
Krajem novembra prošle godine cena bezolovnog benzina bila je 86,4 dinara, a danas je oko 87,3 dinara. Evro dizel je bio 78,9, dok sada košta 77,2 dinara. Kilogram pšenice na produktnoj berzi prodavao se za 19, a ovih dana cena je 13 dinara. Kukuruz je pre godinu dana bio oko 18, a danas više nego upola manje, sedam dinara


To znači da su cene sirovina ili onoga što ekonomisti zovu „input“ otprilike jednake prošlogodišnjim vrednostima. Međutim, cena hleba i mesa je višestruko povećana, a prodavci takve cene najviše pravdaju poskupljenjima upravo "inputa" koji ulaze u cenu finalnog proizvoda.

Ako su ulazne vrednosti danas na nivou prošlogodišnjih, a jesu, potrošači u Srbiji s pravom postavljaju pitanje šta sve ulazi u cenu gotovog proizvoda, te kada će manje cene sirovina značiti i smanjenje cena gotovih proizvoda?

Hleb je namirnica koja se kupuje svakodnevno i njegova cena i te kako utiče na kućni bužet. Svi, osim samih proizvođača, smatraju da prostora za smanjenje cene ima. Proizvođači kategorično tvrde da "mesta za pojeftinjenje zaista nema".

"Realna cena hleba je oko 50 dinara. Ne može se samo posmatrati to što je pšenica ili gorivo jeftinije. A gde su pare za plate radnika, koje u pekarstvu nisu velike, pa troškovi amortizacije. U nekim pekarama mašine su stare i više od 30 godina, a kad bi kupili nove, sa ovim cenama hleba trebalo bi 16 godina da se isplate", tvrdi Zoran Pralica, predsednik udruženja Unije pekara Srbije.

Prema njegovim rečima proizvođačka cena hleba je od 25 do 28 dinara, u zavisnosti od toga ko ga pravi, koje brašno koristi, da li je pakovano u džakove, pa je skuplje, ili u rinfuzi, koje je jeftinije. Na tu cenu treba dodati i troškove koji se plaćaju državi, a oni su prema njegovom mišljenju veliki, zatim skupu struju, vodu, pa čak i posuđe jer se jedan pleh, zbog nagorelosti menja na svakih 15 do 18 meseci.

"Hleb je u Srbiji i dalje najjeftiniji u odnosu na ostale zemlje u okruženju. A i oni tamo da proizvode sa sličnim cenama goriva, struje, vode pa i brašna", kaže Pralica. Njegovo mišljenje, ipak, ne dele mnogi.

"Ako bi bili pošteni mislim da prostora za smanjenje cene ima", smatra Zlatko Beglerbegović sa Produktne berze u Novom Sadu. Prema njegovom mišljenju realno je očekivati da cena hleba padne, jer će jeftine pšenice biti više nego dovoljno.


Milan Prostran, sekretar za agrar pri Privrednoj komori Srbije, kaže da je od pojeftinjenja važnije zagovarti ideju da se ne razmišlja o dodatnom povećanju. Ako se gleda samo sirovina za hleb prostora za pojeftinjenje ima, ali je poskupeo gas i telefon, a najavljuje se i struja, pa proizvođači i trgovci to sve direkto prenose i na finalni proizvod.

"Pekari uglavnom ne zarađuju na hlebu, već na pecivima. Te cene se slobodno formiraju, i ja mislim da ih pekari dobro naplaćuju. Takođe, smatram da su i maksimalno iskoristili prostor za povećanje cena hleba, i da u dužem periodu ne bi trebalo da ih menjaju", kaže Milan Prostran.

I cene mesa su ove godine skoro rekordne. Tako je kilogram teletine u Beogradu, Kragujevcu i Pančevu koštao čak 690, a svinjetine oko 500 dinara. Na cene mesa najviše utiče stočni fond, koji je u našoj zemlji prethodnih godina skoro uništen.

Tako je kukuruz, glavna hrana za stoku, prošle godine koštao oko 18, a ove svega sedam dinara po kilogramu. Da li će meso pojeftiniti zavisi pre svega od proizvođača, da li će ponovo stavljati svinje i telad u tov.

"Danas jedemo meso iz ciklusa proizvodnje koji je koristio skupe ’inpute’. Pojeftinjenje svinjskog mesa možda može da se očekuje tek krajem marta, a pilećeg nešto ranije. Ipak, i to će zavisiti od tadašnjih uslova na tržištu", tvrdi Prostran.

Trenutno se za kilogram žive vage svinjskog mesa plaća oko 175, dok je pre oko godinu dana trebalo oko 50 dinara.

"Trenutna zarada po jednoj svinji je 100 evra. I ako se prethodne godine bile loše svako ko danas gaji svinje ne samo da odlično zarađuje, već može da pokrije i sve gubitke koje je imao prethodnih godina", objašnjava Zlatko Beglerbegović.


Petar Bogosavljević, iz Pokreta potrošača Beograda kaže da to što proizvođači smatraju da nema prostora za sniženje cena je razumljivo sa stanovišta maksimiziranja profita, kao i da on od proizvođača i trgovaca ni ne očekuje da kažu bilo koji drugi razlog zašto ne snižavaju cene, osim da ne mogu zbog troškova prizvodnje.

"Većina trgovaca zloupotrebljava tržišno ekonomske zakonitosti, a ekonomsku krizu koriste da veštački napumpaju cene i vrše psihološki pritisak na potrošače. Takođe, najveći broj njih su monopolisti, pa nemaju ni potrebe da cenama brane svoju poziciju na tržištu", objašnjava Bogosavljević.

On, međutim, tvrdi da će neće moći neargumentovano da se povećavaju cene i najavljuje da će se od proizvođača i trgovaca tražiti da obrazlože cene svojih proizvoda, od primarne proizvodnje pa sve do distribucije. Napraviće precizne kalkulacije i traziti da država reaguje.

Ekonomista Milan Kovačević takođe smatra da ima prostora za smanjenje cena. Međutim, to je kod nas teško jer prave konkurencije u stvari nema ni u jednoj oblasti poslovanja. Prema njegovim rečima skoro polovinu cena određuje država, a ona se trudi da ih povećava.

Na ostali deo, oko 55 odsto, utiče evro pa je skoro izvesno i da će cene uvoznih proizvoda rasti. Do značajnijeg smanjenja cena moglo bi da dođe ako bi država zamrzla plate u javnom sektoru, jer bi tada i značajnije opala kupovna moć stanovništva.

"Naše cene i inače ne prate pojeftinjenja na svetskim tržištima. Samo poskupljenja. Problem je i to što mi u stvari ne znamo kakav je ugovor sa Rusima o isporuci nafte. Tako da imamo monopolistu u preradi nafte NIS, tajni ugovor sa Rusima, ali i državu koja teži da uzme što više para kroz akcize i poreze", smatra Milan Kovačević.


"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta