Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Krepko monetarno čedo

Deset godina evra: u godinu dosad najvećih iskušenja jedinstvena evropska valuta, kojoj su neki proricali brzi krah, ulazi snažnija nego ikad – znatno iznad dolara i gotovo u ravni (nekad jake) engleske funte
Evro je, bar u jednom, ujedinio nepomirljive optimiste i pesimiste: iznenadio je i jedne i druge. U slučaju prvih, prevazišao je i njihova najoptimističkija očekivanja. Ovi drugi priznaju i sami da su u svojim predskazanjima potpuno omanuli. Neki od njih su ga u času tegobnog rađanja – prošle su godine dok ideja o jedinstvenoj valuti i velikom poduhvatu, koji je, uistinu, bio skopčan sa dosta rizika, nije realizovana – već označili kao „mrtvorođenče”, a mnogi su mu proricali kratak vek


Među njima i Milton Fridman, koga su dugo smatrali za vidovitog i neprikosnovenog ekonomskog gurua. On je evru proricao krah za (najviše) pet godina, ili, u najboljem slučaju, prilikom prvog suočavanja sa iole ozbiljnijom privrednom krizom. U tom sumornom predskazanju sledio bi potom neizbežni povratak nacionalnim valutama, uz aktiviranje nacionalnih kovnica novca koje je evro „zapečatio”.

Procenjivalo se, naime, da je reč o nemogućoj ambiciji da se pod jedinstvenim monetarnim krovom nađu privrede toliko različite moći i stabilnosti: slabašnije grčka i portugalska, ili hirovita italijanska, prema (pre)moćnoj i stabilnoj nemačkoj privredi.

Iako daleko od punoletstva, evropsko monetarno čedo na desetu godišnjicu (1. januar 1999 – 1. januar 2009) deluje, bar trenutno, krepkije i snažnije nego ikad. Dok je u prvoj godini, kada je bio samo obračunska i knjigovodstvena činjenica (keš je ušao u upotrebu 1. januara 2002) evro izgubio trideset odsto vrednosti u odnosu na dolar (na startu je odnos bio jedan prema jedan), nedavno je preskočio magičnu granicu od dolar i po i, gotovo se, prvi put, izjednačio sa (nekad) moćnom engleskom funtom (0,94).

Predstoji mu, međutim, godina verovatno dosad najvećih iskušenja: eksperti proriču da će pad privrednog rasta i bruto nacionalnog proizvoda u zoni „evrolenda” u godini koja tek počinje biti (veoma) osetan. Između 2,5 i tri odsto.

Niko, međutim, u minulim nedeljama, i u suočavanju sa „krizom veka”, od nacionalnih lidera, ne bar javno, nije pomislio da bi kroz ovu dramu bezbolnije prošao izvan monetarne unije i sa (bivšom) nacionalnom valutom umesto evra.

Naprotiv. Jedna od kardinalnih (nadamo se ne i varljivih) pouka koje ekonomski eksperti izvlače iz aktuelne finansijske i privredne agonije, nepredvidivih razmera i posledica, jeste ona o prednostima koje je zemljama u njegovoj zoni doneo evro. Doprineo je, kako konstatuje Mihael Gremling iz Instituta za nemačku privredu, stabilnosti, poverenju i smirenosti.

Kao kontrapunkt spominju se, pored ostalih, dve zemlje, istina, nejednakih privrednih potencijala i kondicija, ali obe izvan „evrolenda”, koje se grozničavo, i gotovo davljenički, upinju da spasu svoje nacionalne valute: Danska i Mađarska. Prva posve drukčijim smerom od sadašnjeg trenda: dok najjače ekonomije sveta, SAD i Japan, svode referentne kamate praktično na nulu, Danci ih, zarad svoje krune, podižu na 3,75. Druga uz astronomske pozajmice.

Male zemlje izvan evrozone trpe strahovit, dodatni pritisak zbog činjenice da investitori sve pretvaraju u evro, koji je postao „sigurna luka” i, uz (ćudljivi) dolar, rezervna valuta u globalnim razmerama.

Malo „evro istorije”: ideja o jedinstvenoj evropskoj valuti, u okviru privredne i monetarne unije, prvi put je konkretizovana 1970. u izveštaju jednog od odbora Evropske ekonomske zajednice pod rukovodstvom tadašnjeg luksemburškog premijera i ministra finansija Pjera Vernera. „Vernerov izveštaj”, kako je potom imenovan taj dokument, predviđao je da se evropska monetarna unija realizuje do 1980. u tri etape. Prva: uspostavljanje monetarne saradnje u okviru evropske familije. Druga: koordinacija mera (politike) koje se tiču konjunkture. Treća: slobodan protok kapitala i regulisanje finansijskog poravnanja. Dok se u realizaciju prve faze ušlo već naredne godine, kolebanje kursa u sedamdesetim sprečilo je ostvarivanje ambicioznog poduhvata: pribeglo se nacionalnim strategijama u prevladavanju kriznih situacija.

„Revolucionaran” prodor učinjen je na čuvenom samitu u Mastrihtu i (potom) Mastrihtskim ugovorom koji je potpisan 7. februara 1992. Jedna od najradikalnijih reformi čuvenih (osnivačkih) Rimskih ugovora, sa stvaranjem Evropske unije i – glavna novina – osnivanjem ekonomske i monetarne unije.

Autor ovih redaka se našao na tom „istorijskom” samitu kao specijalni izveštač „Politike” i bio je svedok euforije koja je vladala među liderima EU. Tadašnji francuski predsednik Fransoa Miteran je čak proricao, na završnoj konferenciji za štampu, da će ta formacija do kraja (sada već minulog) veka postati, ekonomski i politički, prva sila sveta: Sovjetski Savez se upravo raspao, a SAD su bile, u tom času, pritisnute grdnim privrednim nevoljama. Ništa od toga.

U Mastrihtu je, međutim, kao „veliki Evropljanin” slavljen (tadašnji) nemački kancelar Helmut Kol, zbog njegove rešenosti da na oltar monetarne unije prinese veliku žrtvu: da se, u ime jedinstvene valute, odrekne (jake) marke, koja je za Nemce bila daleko više od monete, njihov simbol moći i blagostanja.

U strahu da bi umesto jake marke mogao da dođe malokrvni evro, Nemci su bili inicijatori ugradnje „osigurača”. Važenje strogih mastrihtskih uslova za ulazak u zonu evra produženo je i na vreme potom: ne sme biti (ekonomskog) opuštanja, svaka (finansijska) nedisciplina se kažnjava.

Jedan od tih rigoroznih uslova propisuje da države prilikom pokrivanja budžetskog deficita ne mogu ulaziti u zaduživanja (uglavnom kod nacionalnih banaka ili Centralne evropske banke) iznad tri odsto bruto nacionalnog proizvoda.

U ovom trenutku se, međutim, već zna da će, zbog velikih državnih intervencija u (posustalu) privredu i (bankrotirani) finansijski sistem doći u 2009. do „eksplozije dugova”. I do velikih iskušenja za evro.



Mirko Cvetković: Ima para za podršku privredi

Te večeri kada smo presekli, rekao sam ministrima: „Gospodo, ovo vam je budžet, ostavke primam do 10 sati ujutru”. – Trenutna primena Opšteg kolektivnog ugovora značila bi direktan ulazak u hiperinflaciju i haos

Ko se šalio s premijerom Mirkom Cvetkovićem kao Deda Mrazom, grdno se prevario. Premijer u novu godinu ulazi s odlučnim stavom da istraje u zatezanju kaiša i obuzdavanju potrošnje, mada frišak budžet opisuje kao „restriktivno podsticajni”. Iako je natezanje oko usvajanja budžeta pretilo da zemlju dovede na korak do privremenog finansiranja, premijer kaže da je neusvajanje državne kase u parlamentu za njega sve vreme bila krajnje neverovatna opcija.

– Budžet je jedna od dve ključne poluge ekonomske politike. Ako toga nema, onda niste u mogućnosti da sprovodite fiskalnu politiku. Zato sam nekoliko puta pisao, ali i lično razgovarao sa poslaničkim grupama i objašnjavao koliko je to važno.

Budžet se već dva meseca predstavlja kao vladin odgovor na krizu. Ne čini li Vam se da je dosadašnji način ophođenja prema budžetu bio i neodgovoran i neozbiljan?



Mirko Cvetković (Foto L. Adrović)Odgovor vlade je veoma odgovoran, iako nas kritikuju za zakašnjenje, morali smo da napravimo zaokret zbog krize. On je značajnije restriktivan. Rashodi su, u određenom smislu, zavisni od prihoda. Kada bi prihodi bili veći, onda bismo imali mogućnost većih rashoda. Visina prihoda planira se na osnovu ostvarenih prošlogodišnjih prihoda, očekivane inflacije i stope rasta bruto domaćeg proizvoda. U poslednjem kvartalu došli smo do korekcije procene rasta BDP-a i umesto planiranih šest do sedam odsto, taj rast je tada projektovan na tri do tri i po odsto. Morali smo da idemo na procenu manjih prihoda. To je uticalo i na manju procenu rashoda, što je uzrokovalo restriktivnost budžeta.

Kada je reč o očekivanim prihodima, ekonomisti predviđaju da će osim pada BDP-a na to uticati i smanjenje uvoza. Imate li rešenje za taj problem?

Naravno da su u stvarnom životu moguće, posebno u ovakvim uslovima, nepredviđene situacije. Zato je važno da mere za prevladavanje krize postoje. Postoji nešto što sam definisao kao princip kontinuiteta, po kome je potrebno pratiti šta se događa. U zavisnosti od toga, preduzimaće se ili nove mere ili pojačavati postojeće. Naravno da imamo nove instrumente koje bismo mogli da iskoristimo, ali je prerano o tome govoriti. Ipak, ne sme se prevideti da nam može biti i bolje nego što mislimo. Jer, program oporavka svetske privrede imaće efekte i na našu ekonomiju. Ako na svetskom tržištu poraste tražnja za osnovnim metalima, onda će se to odraziti i kod nas i naši proizvođači će imati kome da prodaju svoju robu. Izvoz u CEFTA region, odnosno zemlje iz komšiluka, takođe je naša šansa, jer već duže vreme tu imamo plus u spoljnoj trgovini.

Mnogi su bili nezadovoljni budžetom i mnogi su Vas kritikovali…

Ne mnogi. Svi! Niko nije bio zadovoljan. Te večeri kada smo presekli, rekao sam ministrima: „Gospodo, ovo vam je budžet, ostavke primam do 10 sati ujutru”. Nije im ostavljena mogućnost neslaganja. Ministri su mogli ili da daju ostavke, ili da prihvate budžet kao takav.

Pojavilo se mnogo nezadovoljnih u društvu. Poslodavci govore o krizi autoriteta vlasti...

Ideja budžeta je i da održi podsticajni karakter u jednom delu privrede, pošto smo analizirajući krizu došli do zaključka da će se ona u jednom trenutku, u svojoj zrelijoj fazi, ozbiljno osetiti i u našoj zemlji.

U startu je postojala bitna razlika. U Srbiji imamo takozvani suficit tražnje, pregrejanu tražnju koja je generisala veliko tržište za domaću proizvodnju i uvoz, onda se to prelivalo na visoki deficit u spoljnoj trgovini koji je uticao na deficit tekućeg računa plaćanja. To je bila potpuno različita situacija u odnosu na onu u velikim državama, gde je kriza uslovljena padom tražnje. Odatle pitanje kako će se kriza kod nas razvijati. I odmah su se javila dva problema, održanje kursa dinara i pitanje inflacije. I to smo onda analizirali u kombinaciji sa viškom tražnje. Kako se, međutim, kriza razvija i kod nas će doći do opadanja tražnje. Zbog toga je jedan deo budžeta morao biti podsticajan. Dok je u delu državnih troškova državna kasa restriktivna, ka privredi su planirane intervencije u sektoru infrastrukture kako bi se obezbedila nova radna mesta. Druga podsticajna mera jeste obezbeđenje likvidnih sredstava koja bi se plasirala privredi. Primetili smo da bankarski sektor ima dosta para, a s druge strane realnom sektoru pare nedostaju. Problem je što ne postoji adekvatan most koji bi to povezao. Glavni razlog je što je stopa za repooperacije, koja se uzima kao cena kapitala, suviše visoka i krediti koji se uzimaju su toliko skupi da ne postoji biznis koji može da ih izdrži. Zbog toga država mora da kreira kanal za prelivanje likvidnosti iz finansijskog sektora u privredu. Preko Fonda za razvoj dogodine će se iz budžeta standardnim načinom plasirati 200 miliona evra u privredu, a još 250 miliona su budžetske garancije za apeks kredite Evropske investicione banke za mala i srednja preduzeća.

U budžetu imamo i nestandardni način podsticaja, što znači da će državaobezbediti suverenu garanciju za Narodnu banku Srbije, a ona će iz svojih sredstava, preko finansijskog sektora, ulivati likvidnost u privredu. Smisao suverene garancije jeste u tome da se smanji cena kapitala i velika je verovatnoća da će ona biti prepolovljena i da će kamata na repooperacije sa skoro 18 odsto pasti na devet. Kad se na tih devet odsto doda još tri-četiri, koliko zaračunavaju poslovne banke, dobija se kamata od 12-13 odsto, što je već prihvatljivo za privrednike.

Nezadovoljni su i radnici koji se pozivaju na obećanja?

U Socijalno-ekonomskom savetu, koji čine poslodavci, sindikati i vlada, koja je ujedno i poslodavac i kreator ekonomske politike, upravo se rešava taj problem. U Opštom kolektivnom ugovoru, potpisanom pre nekoliko meseci, ključne finansijske stavke su topli obrok i regres. Njihova primena bi praktično povećala plate 20 odsto. To je u ovoj situaciji nemoguće. Vlada je predložila da se dejstvo članova Kolektivnog ugovora koji imaju finansijske implikacije odloži za godinu dana. Svako normalan vidi da je situacija teška. S druge strane, Unija poslodavaca traži otkaz Opšteg kolektivnog ugovora. Dobili smo i stotine pojedinačnih pisama poslodavaca u kojima traže otkazivanje Ugovora. I strani ulagači misle isto i upozoravaju da to nisu povoljni uslovi za dolazak investitora. Primena Opšteg kolektivnog ugovora značila bi direktan ulazak u hiperinflaciju i haos, a dodatni pritisak na privredu doveo bi i do otpuštanja radnika.

Radnici su na to zapretili protestima, a ja smatram da se hleb ne zarađuje na ulici.

Znači li to da je vlada spremna da žrtvuje to što je poslodavac zbog vođenja ekonomske politike?

Zalažemo se da se prihvati srednje rešenje i da se primena odloži za godinu dana, dok ne prođe kriza. Ukoliko ne budemo uspeli u to da ubedimo sindikate, povući ćemo potpis države, u skladu sa zahtevom poslodavaca. Odlaganje primene je jedino rešenje. Nisam spreman da zarad trenutnog socijalnog mira ili opstanka vlade žrtvujem privredu i budućnost zemlje.

Rekli ste da je situacija teška i da nema mogućnosti da se plate povećaju za petinu. Ali, bila je teška i pre dva meseca. Zašto je onda taj ugovor potpisan?


Imali smo neku vrstu džentlmenskog dogovora, prema kome je tim potpisom trebalo okončati proces pregovaranja. Svesni da će se taj deo ugovora teško sprovesti,dogovorili smo se da u decembru bude urađena dodatna analiza o tome kada treba da počne primena. Očigledno je da su posle potpisa sindikati smatrali da nema nikakvog razloga da se dokument ne primeni uprkos tom dogovoru i finansijskoj analizi koja je ukazivala da će to biti nemoguće. Problem je što to „videćemo“ nije u samom tekstu ugovora, nego je to bio rezultat našeg dogovora. Neću da kažem da sindikati sada krše dogovor, ali je razlog potpisivanja uprkos ograničenjima bio to što smo želeli da podržimo proces pregovaranja.

Kao premijer i kao građanin, da li ste se uplašili kad je „Ju-Es-stil” najavio gašenje obe peći?

Pa da, jesam. Ali su oni došli kod mene pre nego što su to uradili, kako bi izvestili vladu o svojim planovima. Pitao sam kako bi država mogla da im pomogne.Međutim, problem je to što nisu imali porudžbina i nema smisla proizvoditi robu koju niko neće da kupi. U takvoj situaciji nemoguće je pomoći da se nastavi proizvodnja i pomoć može, nažalost, da bude samo socijalnog, a ne podsticajnog karaktera. Možemo da pomognemo radnicima da sačuvaju posao, da ukoliko dođe do otkaza, da im pomognemo da se odmah vrate, čim proizvodni proces počne.

I ako Valjaonica bakra „Sevojno” smanji proizvodnju, vlada ništa ne može da pomogne?

Nije tu kriva vlada, to je ekonomska logika. Ako nemate tržište za ono što proizvodite, ko vam tu može pomoći. Nema tržišta, nema ni pomoći. Odnosno, ima. Ali ona je socijalna, a ne podsticajna.

Jedan visoki rumunski zvaničnik je nedavno izašao pred javnost i rekao da je situacija takva da neće moći da ispuni predizborna obećanja. Da li je to i ovde trebalo javno reći?

Pitanje je dokle možete da stežete kaiš. Ako je jedan od principa ove vlade kontinuitet, onda je prvi jedinstvenost. Solidarnim podnošenjem krize, jedinstvenošću oko prioriteta, smanjenjem potrošnje možemo učiniti dosta, svesni da će nešto morati da sačeka i bolja vremena.

Kako gledate na kritike da vlada, generalno, nema autoritet?

Ova koaliciona vladaima svoj autoritet, ali je on direktno u vezi sa stepenom suvereniteta koji imaju koalicioni partneri. Pitanje autoriteta znači da li vi možete da uradite nešto što mislite da je pametno i onda kada koalicioni partner nije u potpunosti saglasan sa tim. Uprkos svemu, kao vlada uspevamo da dogovorom za sada prevaziđemo sve probleme.

Jeste li još koji put rekli ministrima da ostavke mogu da podnesu do 10 ujutru?

Nemam problem sa ličnim autoritetom, što može da se vidi na sednicama vlade.



Nema subvencija za „Jat”

Kako ćete pomagati Rudarsko-topioničarskom basenu „Bor”, „14. oktobru”, „Jat ervejzu”?

„Jat” kao avio-prevoznik ne može da dobije subvenciju države, jer se to kosi sa međunarodnom konvencijom.Mogu da im se daju neki povoljniji krediti, ali direktne subvencije ne mogu da dobiju. Naša radna grupa predviđa socijalni program koji vlada može da finansira samo na kreditnoj osnovi. Predviđa se i racionalizacija u poslovanju, potencijalna prodaja nekih objekata. Kada je o subvencijama reč, RTB „Bor” je u boljoj situaciji, jer će država moći da pomogne. Nažalost, reč je o subvencijama koje samo mogu da pomognu u preživljavanju.



Ukinuće se i porez na štednju

Vlada je obećala pre dva meseca da će garantovati štedne uloge do 50.000 evra i da će ukinuti poreze na štednju od 20 odsto. Šta je od toga urađeno?

Delimično jeste. Prvi paket mera koji se odnosi na garantovanje štednje je prošao skupštinsku proceduru, dok je drugi paket pred poslanicima. To je kombinovana mera, želeli smo tako da stimulišemo štednju. Ukidanjem poreza na štednju, država faktički uvećava kamatnu stopu. I na kraju se, uprkos svim tvrdnjama, pokazalo da je bankarski sitem stabilan.

A da li je zaustavljen odliv štednje iz banaka?

Jeste. Vraćanje novca ne ide tako brzo, ali je odliv zaustavljen.



„Fijat” i NIS

Vladu kritikuju za mnoga predizborna obećanja. Spominje se posao sa „Fijatom” i energetski sporazum sa Rusijom. Koliko ste, u procentima, sigurni da će italijanska kompanija početi proizvodnju u Kragujevcu i da će Južni tok poteći Srbijom?

Prema dinamičkom planu, „Fijat” treba da počne proizvodnju 2010. godine, a sledeća godina je predviđena za investiranje. U budžetu je izdvojeno 200 miliona evra, namenjenih za poboljšanje elektrike, infrastrukture… Nalazimo se u situaciji kada je, zbog krize automobilske industrije, ključno pitanje da li ćemo nastaviti sa investiranjem, odnosno da li u 2010. godini počinje proizvodnja. Trenutak za početak proizvodnje je, čini mi se, vrlo dobar. Ispašće da smo investirali u periodu krize, a proizvodnja počinje sa njenim stišavanjem. Ne mogu da spekulišem, mogu da kažem samo ono što sam čuo kao poruke iz „Fijata”. Ne mogu da kažem „rekli su ali neće, ni rekli su ali hoće“. Mi ćemo uložiti novac. Ako bude sve u redu, što očekujem, onda će tajming biti odličan, ako dođe do zastoja, bože moj. I to je za ljude, pa ćemo sačekati.

Jel’ to znači da smo spremni da se oprostimo od 200 miliona evra?

Ne, ostala bi nam infrastruktura. Ako bismo videli da „Fijat” ne može da proizvodi, lako bismo našli način da usmerimo ta sredstva u nešto drugo.

A Južni tok?

Dobili smo sve potvrde od ruske strane. Ako mene pitate šta će biti stub oporavka ruske privrede – to će sigurno biti energetika. Ruska Federacija nema ozbiljnijeg oslonca za razvoj od toga. U njihovom je najboljem interesu da to urade. Ako ostanemo u domenu spekulacija, gotovo sam siguran da će taj posao uspeti.

Zašto smo kad su u pitanju ta dva posla, umesto da se oslanjamo na garancije, u poziciji da se pozivamo na lične spekulacije državnih zvaničnika?

Nije poenta da nekome naplatite garanciju, a da od posla ne bude ništa, već je poenta da se to realizuje. Da se dobije fabrika. Šta imamo od naplaćene garancije? U tome je suština.

Da li će novi vlasnik NIS-a plaćati koncesiju?

Kupac NIS-a će plaćati istu koncesiju državi koju sada plaća NIS. Ona je, doduše, nešto niža nego u svetu, ali su kod nas i nalazišta manja. Ako budu nađena nova izvorišta, na nama je da novim propisima i to regulišemo.



Novogodišnja čestitka

Građanima želim zdravlje i sreću, a pare će već nekako da se zarade. Privrednicima poručujem da vlada prati šta se događa na svetskoj ekonomskoj sceni i da će se maksimalno truditi da olakša dolazak krize.



Spoljnotrgovinski deficit Srbije 7,5 milijardi evra

Spoljnotrgovinski deficit Srbije u prvih 11 meseci ove godine iznosio je 7,5 milijardi evra, što je za 18,5 odsto više nego u istom periodu 2007, objavio je Republički zavod za statistiku

Direktor Zavoda Dragan Vukmirović kazao je da je izvoz porastao za 17,2 odsto, na 6,9 milijardi evra, dok je uvoz dostigao 14,4 milijarde evra, što predstavlja rast od 17,9 odsto.
- Ukupna spoljnotrgovinska robna razmena Srbije dostigla je 21,3 milijarde evra, što je za 17,7 odsto više nego za 11 meseci 2007. godine - naveo je on.

Pokrivenost uvoza izvozom iznosi 47,9 odsto i manja je nego u istom periodu prethodne godine, kada je iznosila 48,1 odsto.

Prema navodima Zavoda, svetska finansijska kriza uticala je na spoljnotrgovinsku razmenu Srbije, pošto se zbog smanjenje svetskih porudžbina od avgusta konstantno beleži pad izvoza. Od jula se beleži i pad uvoza, zbog usporavanja privredne aktivnosti u Srbiji, navodi se i dodaje da je u novembru uvoz bio za pola milijarde dolara manji nego u oktobru.

Za sada se efekti svetske finansijske krize na spoljnotrgovinsku razmenu vidno ublažavaju izvozom poljoprivrednih proizvoda, posebno u zemlje Cefte, ocenio je Republički zavod za statistiku.

Srbija je tokom 11 meseci ove godine najviše robe izvezla u BiH za ukupno 1,24 milijarde dolara, sledi Crna Gora, gde je izvezeno robe za 1,2 milijarde dolara, a na trećem mestu je Nemačka sa 1,08 milijardi dolara. Zavod je naveo da je u Srbiju najviše uvezeno robe iz Rusije, za ukupno 3,2 milijarde dolara, na drugom mestu je Nemačka sa 2,5 milijardi dolara, a treća je Italija iz koje je uvezeno robe za nešto više od dve milijarde dolara.

Spoljnotrgovinska robna razmena bila je najveća sa članicama Evropske unije, sa kojima je ostvareno više od polovine ukupne razmene, ističe se i dodaje da je suficit u razmeni ostvaren sa BiH, Crnom Gorom i Makedonijom. Najveći deficit u spoljnotrgovinskoj razmeni Srbija ima sa Rusijom zbog uvoza energenata, pre svega, nafte i gasa.

Pad industrijske proizvodnje u novembru za 2,6 odsto
Industrijska proizvodnja u Srbiji u novembru ove godine bila je manja za 2,6 odsto nego u novembru 2007, saopštio je Zavod.

Vukmirović je rekao da je industrijska proizvodnja u periodu januar-novembar 2008. godine bila veća za dva odsto nego u istom periodu lane.

Najveći uticaj na pad industrijske proizvodnje u novembru imale su proizvodnja osnovnih metala, hemikalija i hemijskih proizvoda, odevnih proizvoda i krzna, motornih vozila i prikolica, kao i proizvodnja metalnih proizvoda, osim mašina, dodao je on.

Prerađivačka industrija u novembru ove godine, poredeći s novembrom prošle godine, imala je pad od 4,2 odsto, sektor valjane rude i kamena rast od 0,7 odsto, a sektor proizvodnja i distribucija električne energije, gasa i vode rast od 2,5 procenta, kazao je Vukmirović.

Prema njegovim rečima, po namenskim grupama, manja proizvodnja zabeležena je u novembru kod kapitalnih proizvoda za 3,2 odsto i netrajnih proizvoda za široku potrošnju za jedan odsto, dok je rast imala proizvodnja energije za 0,8 odsto i trajnih proizvoda za široku potrošnju za 10,5 odsto.

Industrijska proizvodnja u novembru ove godine, poredeći s istim mesecom 2007, imala je pad kod 20 oblasti, koje učestvuju u njenoj strukturi sa 68 odsto, a rast kod devet oblasti, čije učešće je 32 odsto.

Rast BDP ove godine 6,1 odsto
Rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) u 2008. godini biće 6,1 odsto, procenio je Zavod.

Direktor Zavoda izjavio je da posmatrano po aktivnostima, najveći rast beleže sektor saobraćaja, skladištenja i veza, finansijskog posredovanja, poljoprivrede i trgovine.

Kako je rekao, u trećem kvartalu ove godine BDP je porastao za 4,9 odsto u poređenju sa istim periodom prošle godine.

Najveći rast beleže sektor finansijskog posredovanja 13,9 odsto, sektor saobraćaja 13,6 odsto, sektor trgovine 7,6 odsto i sektor vađenja ruda i kamena 4,2 odsto.

- U sektoru hotela i restorana zabeležen je pad od 1,8 odsto - rekao je Vukmirović.



Tržište kapitala plaća danak svetskoj ekonomskoj krizi

Beograd - Iako još preliminarni, rezultati za 2008. godinu jasno pokazuju da se svetska ekonomska kriza koja se iščekuje ili većoseća (zavisno od ugla gledanja) prvo odrazila na tržište kapitala i berzansko poslovanje. Indeksi Beogradske berze, BELEX15 i BELEXline su pad vrednosti beležili bezmalo cele 2008. godine, sa tek nekoliko svetlih „trenutaka“ rasta, a promet na Berzi, posebno umanjen u drugoj polovini protekle godine za više od 50 odsto niži je u odnosu na „blistavu“ 2007. godinu. To je još jedan od dokaza da su berze indikatori stanja u celoj privredi i da se na ovim tržištima prvo odražavaju sve one promene koje neminovno pogađaju svaki segment poslovanja



Dešavanja na početku i u prvoj polovini 2008. godine još jednom su u centar pažnje dovela pitanje uticaja političkih i širih društvenih faktora na kretanja na Berzi. Periodični pozitivni trendovi vrednosti indeksa koji su bili uzrokovani različitim spoljnim faktorima bi se sa ove vremenske distance bi mogli možda najbolje opisati rečenicom „ide, ide, pa stane“, jer koliko god da je trajao i u kolikom god intenzitetu da je bio rast ovih pokazatelja, negativna promena bi usledila brzo, obično sa pomeranjem vrednosti indeksa na novi godišnji ili istorijski minimum vrednosti. Druga polovina godine prostora za optimizam nije ostavila čak ni toliko, s obzirom na to da je iole značajniji pozitivan pomak zabeležen samo u prvoj polovini oktobra brzo neutralisan novim padom indeksa i obima prometa, koji se zatim nastavljaju skoro do samog kraja 2008. godine.

Pored trgovačkih podataka, koji svakako interesuju najveći deo javnosti, berzansko poslovanje obuhvata i druge aspekte, koji direktno ili indirektno imaju za cilj upravo razvoj tržišta. Tako je januar 2008. bio obeležen prodajom licence za indeks najlikvidnijih akcija BELEX15, banci ABN AMRO Bank N.V, što je bio još jedan korak približavanja srpskog tržišta kapitala svetskoj investicionoj javnosti. Mart i april bili su više okrenuti tehničkim unapređenjima, pre svega servisa BELEXinfo, a sredinom aprila u rad je pušten novi informacioni sistem Berze, zasnovan na FIX protokolu, koji obezbeđuje povećanje kvaliteta, efikasnosti i transparentnosti trgovanja. Uvođenje FIX protokola približava domaće tržište kapitala i sprovođenju MiFID direktive (harmonizovane regulative finansijskih tržišta na području EU), što je jedan od preduslova za ulazak u Evropsku uniju. Sledeće zapaženije unapređenje proizvoda Berze usledilo je početkom oktobra, kada su unapređeni servisi SMS pružanja podataka o trgovanju na Berzi, kao i ponovo inoviran servis za praćenje trgovanja u realnom vremenu - BELEXinfo i to uvođenjem prikaza dubine tržišta, podataka o poslednjih pet obavljenih transakcija i portfolio tracker, što predstavlja funkcionalnosti koje korisnicima znatno olakšavaju praćenje ukupnog stanja na tržištu i pojedinačnih akcija.

U oktobru je publikovan Kodeks korporativnog upravljanja Beogradske berze, koji predstavlja skup pravila i principa izraženih kroz preporuke i odredbe kojima se „korisnicima“ Kodeksa bliže ukazuje na poželjnu praksu u oblasti korporativnog upravljanja. Takođe, krajem desetog meseca akcije nekoliko srpskih preduzeća i banaka uključeno je u novoformirane indekse kompanije Dau Džons STOXX, kojima se mere performanse akcija iz 18 istočnoevropskih zemalja, i koji predstavljaju još jedan korak u povećavanju dostupnosti informacijama o domaćim hartijama od vrednosti investitorima sa drugih evropskih i svetskih tržišta. Sredina novembra bila je rezervisana za Međunarodnu konferenciju Berze, sedmu po redu, na kojoj su se još jednom susreli domaći i strani predstavnici tržišta kapitala.

U toku godine redovno je unapređivana pravna regulativa Berze, internet prezentacija - kao centralni izvor informacija o trgovanju i poslovanju na Berzi, a saradnja sa medijima i najširom javnošću takođe je podignuta na viši nivo u odnosu na prethodni period. Prve akcije zatvorenog investicionog fonda na tržište Berze uključene su u septembru 2008. godine, dok je početak decembra doneo i prvog market mejkera, brokersko dilersko društvo Interkapital sekjuritis, za akcije Tigra iz Pirota. Sve navedene promene predstavljaju faktore koji, uprkos negativnom trendu kretanja indeksa i čini se, prisutnom opštem pesimizmu na tržištu, govore u prilog razvoja berzanskog poslovanja u Srbiji. Svakako, put do konačnog cilja - razvijenog tržišta kapitala još je dug i pod uticajem različitih faktora koji nemaju uvek pozitivan smer delovanja i koji nisu pod uticajem same Berze, tj. tržišta, ali za narednu, 2009. godinu, za početak ostaje da se nadamo pozitivnim promenama u svim aspektima tržišta, od internog razvoja, do rasta indeksa i intenziteta trgovanja, koji bi trebalo da donesu korist svima koji su direktno, ali i indirektno povezani sa tržištem kapitala.



Svetske berze: Prednovogodišnji rast tržišta kapitala
AZIJSKE BERZE
 
 
Jučerašnje trgovanje na azijskim berzama donelo je rast berzanskih indexa uz smanjeni obim trgovanja. Berzanski indexi Japana, Južne Koreje i Indije završili su trgovanje u plusu, dok je index u Hong Kongu nakon čitavog dana provedenog u zelenoj zoni, kraj trgovanja ipak završio u blagom minusu. Japanska berza 31.12.2008. godine neće raditi.
 
Promene vrednosti najvažnijih berzanskih indexa na azijskim berzama:
    Hang Seng (H. Kong) -0,65% 
    Nikkei225 (Tokio) +1,28% 
    KOSPI (J.Koreja) +0,62% 
    SENSEX (Bombai) +1,92%
 
Vesti iz Azije:
- Japan- NIKKEI225 je u 2008. godini ostvario najveći jednogodišnji pad (-42,01%) u istoriji dugoj 58 godina. Najveći jednogodišnji pad ovog berzanskog indexa pre 2008. godine, iznosio je -39% i ostvaren je 1990. godine
- Kina- Prodaja kompanije Honda Motor Co. u novembru tekuce godine skocila je za 8,7% u odnosu na isti mesec 2007. godine.
 
 
 
EVROPSKE BERZE
 
Evropske berze i juče su opravdale očekivanja investitora da će poslednjiih trgovačkih dana u godini cene akcija rasti i vodeći indexi zapadnoevropskih zemalja čitavo trgovanje proveli su u zelenoj zoni beležeći solidan rast.
 
Promene vrednosti najvažnijih berzanskih indexa na zapadnoevropskim berzama:
    FTSE 100 (London) +1,70%
    CAC 40 (Pariz) +2,76%
    DAX (Frankfurt) +2,24%.
 
WALL STREET
 
Berzanski indexi na Wall Street-u juče su ulagačima doneli radost, s obzirom da su tokom čitavog trgovanja bili iznad nivoa ostvarenih na prethodnom trgovanju i trgovanje su završili osvarivanjem prilično dobrog rasta. Informacija da je General Motors dobio dodatnih USD 6 mlrd pomoći, podigla je cenu ove akcije, što je uticalo na lagani rast i većine drugih akcija. Međutim loše makroekonomske vesti i dalje pritiskaju tržište kapitala u Americi:
    - pad cena kuća u 2008. godini iznosi 18%
    - index poverenja potrošača pao je u decembru na nivo od 38 (sa 44,7 koliko je iznosio unovembru). Ekonomisti su očekivali nivo od 45,8 u decembru..
Ovo ukazjje na činjenicu da je rast Wall Streeta pre svega rezultat smanjenog broja učesnika na trgovanju, kao i pokušaja da se godina završi rastom cena akcija.
 
Promene (dnevne) vrednosti najvažnijih berzanskih indexa na Wall Street-u:
    DJIA +2,17%
    NASDAQ +2,67%
    S&P500 +2,44%.
 
Promene vrednosti najvažnijih berzanskih indexa na Wall Street-u (od poečtka 2008. godine zaključno sa 30.12.2008. godine):
    DJIA -35,01%
    NASDAQ -41,96%
    S&P500 -40,02%.
 
 
Vesti sa Wall Street-a:
- Američko ministarstvo finansija predstavilo je paket pomoći za GMAC u iznosu od USD 6 mlrd, a namenjen za rešavanje problema General Motors-a. Ministarstvo je kupilo prioritetne akcije GMAC-a u vrednosti USD 5 mlrd, s dividendom u visini 8%, a daće GM-u još milijardu dolara zajma
- Nakon neuspelog poslovnog aranžmana sa Kuvajtom, procenjuje se da bi Dow Chemical mogao dobiti USD 13 mlrd pomoći (iz paketa od odobrenih USD 700 mlrd) za preuzimanje konkurentske kompanije Rohm & Haas.
 
 
 
Vesti iz sveta:
- Tajland: Tajlandski premijer Abhisit Vejjajiva upozorio je u utorak kako bi ekonomija njegove zemlje mogla upasti u recesiju
- Rusija: Ruski Premijer Vladimir Putin izjavio je u ponedeljak (29.12.2008. godine) da će i pored krize Ruska ekonomija u 2008. godini zabeležiti rast GDP-a od cca. 6% (u 2006. godini rast je iznosio 7,4%, dok je u 2007. godini GDP rastao po stopi od 8,1%). Dakle, očigledno je da je došlo do usporavanja ekonomije. Očekuje se daće u 2008. godini stopa inflacije iznositi 13,5%. Takođe, Ministrka zdravstva i socijalnog razvoja Tatjana Golikova izjavila e da će broj nezaposlenih porasti na 2,1 do 2,2 miliona u 2009. godini, u odnosu na sadašnjih 1,5 miliona.
- MMF- Zvaničnici MMF-a objavili su da pomoć vlada država koja je bila a i dalje je aktuelna, mora biti detaljno osmišljena i usmerena na one potrošače koji su skloni potrošni, a ne štednji. Takođe, MMF smatra da pomoć automobilskoj industriji u Americi predstavlja protekcionizam, te da novčana sredstva trebalo mudrije iskoristiti.
 


PM: Collective Agreement spells chaos

Prime Minister Mirko Cvetković says that implementation of the Collective Agreement would lead straight to hyperinflation and chaos.

Cvetković told daily Politika that application of the Collective Agreement would mean a 20 percent wage increase, which is impossible in the current situation. He said that the government had proposed that the Collective Agreement’s implementation and its financial consequences be postponed for a year.

“At the same time, the employers’ union is calling for the collective agreement to be scrapped. We’ve received hundreds of letters from employers saying that it is completely pointless. And foreign investors think the same. We realize that this is one of the most critical links for next year,” Cvetković said.

Commenting on workers unions’ plans for protests in January, Cvetković said that “the workers have threatened protests again, but I say again: you cannot earn a crust on the streets.”

Union leader Ljubisav Orbović said that negotiations between the union and the government were ongoing and that nothing had been agreed on yet.

Union officials are expected to meet with Cvetković today to receive a final decision, Orbović told B92.

“This is the second time we’ve effectively backed down, because, compared to what’s set out in the Collective Agreement, we’ve cut our demands by a quarter, but it is clearly a problem with the budget that failed to take into account the implications of the implementation of the Collective Agreement,” he said.

“We want to find a solution for the Collective Agreement to be respected during the year and for part of the funds to be given. Tomorrow we will have a meeting at the Presidency and we will make our positions clear on that issue,” he added.

The government proposed at a meeting of the Social-Economic Council three days ago that implementation of the Collective Agreement should be postponed by six months to a year.

The employers’ union recommended that the agreement be postponed for a year, which the workers’ unions have deemed unacceptable.

Workers’ unions are threatening to begin protests from January 1 until the Collective Agreement is applied.



‘Ikea’ interested to invest in ‘Simpo’ factories

Serbia Minister of trade and services Slobodan Milosavljevic said that Swedish ‘Ikea’ was interested to invest in three factories of ‘Simpo’.

According to the Minister ‘Ikea’ is interested in the factory of beds for kids, mattresses and factory of elements for wood industry.
Milosavljevic also mentioned ‘Ikea’ intention to build three shopping malls in our country in the following three to five years (about 100,000 square meters).



Application of EU Trade agrement postponed

Application of Trade agreement with European Union will not begin from January, 1st, 2009, as previously planned, it was stated today (December, 30, 2008) by the Serbian Government President, Mirko Cvetkovic.

At the press conference, Mr.Cvetkovic explained that application of this agreement could not be started before the changes in the law about customs tarrifs were adopted, and the law was one of the laws followin the budget for 2009.

Adoption of customs law changes in the Serbian Parliament was postponed in order to provide more time for acceptance of the budget for 2009, which was finally accepted on Monday.

This law, as well as six other laws following the budget, will be once agin submitted to the Serbian Parliament, in the beginning of January, according to Cvetkovic, and he expects that they would be adopted very soon, when EU agreement could start with application, too.



Promena vrednosti Indexa u 15:30


Bivše SFRJ
BELEX15 (Beograd) -1,43% close
CROBEX (Zagreb) 0,39% close
SBI20 (Ljubljana) 0,37% close
BIRS (Banjaluka) 1,23% close
MBI10 (Skoplje)   close

Zapadna Evropa
FTSE 100 (London) 0,94% close
CAC 40 (Pariz) 0,03% close
DAX (Frankfurt)   /   open
ATX (Beč)   open
SMI (Cirih)   open

Istočna Evropa
WIG20 (Varšava) -0,89% open
SOFIX (Sofija)    close
BET (Bukurešt)   /  close
RTSI (Moskva) 1,03% close
BUX (Budimpešta) -0,36% close

Azija
Hang Seng (H. Kong) 1,07% close
Nikkei225 (Tokio)    close
KOSPI (J.Koreja)   close
SENSEX (Bombai) -0,71% close
 

Amerika
DJIA (Njujork) 2,17% close
NASDAQ (Njujork) 2,67% close
S&P 500 (Njujork) 2,44% close


Akcijski fond u 2008. imao 84,2 mil EUR prihoda - dva puta manje nego 2007.

Akcijski fond Srbije saopštio je danas (31. decembar 2008. godine) da je od prodaje udela privatizovanih preduzeća u 2008. godini ostvario 84,2 mil EUR prihoda, što je dva puta manje nego prethodne godine.

Tokom 2008. godine prodati su manjinski paketi 322 preduzeća, navodi se u obaveštenju objavljenom u "Politici".

Ukupna vrednost paketa akcija koje je Akcijski fond prodao od 2002. godine iznosi 698 mil EUR, a prodati su manjinski udeli 1.653 firme.

Najveći prihodi zabeleženi su 2007. godine, kada su prodate akcije 423 firme za 163,2 mil EUR, a najmanji prihodi bili su 2004. godine, kada su prodate akcije 74 preduzeća za 52 mil EUR.

Akcijski fond prodaje akcije koje su preostale od privatizacije.



"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta