Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Hrana – izvozna šansa

Ukoliko ne zapadnu u nelikvidnost, većina srpskih izvoznika hrane neće osetiti posledice ekonomske krize, poručuju izvoznici i ekonomisti

 

Poznati slogan „izvesti ili umreti” u uslovima svetske ekonomske krize mogao bi da postane glavna strategija srpske ekonomije. A stručnjaci i uspešni privrednici smatraju da bi ako ne jedini, a ono svakako najznačajniji, devizni priliv u ovoj godini mogao da bude ostvaren izvozom hrane.

Ekonomski rast zemalja u razvoju (pre svih Indije i Kine) proteklih godina doveo je na svetskom tržištu do povećanja tražnje za poljoprivredno-prehrambenim proizvodima. Tome su doprinele i klimatske promene, nizak nivo zaliha, kao i korišćenje agrarnih proizvoda za proizvodnju biogoriva. Navedene okolnosti otvaraju mogućnost da Srbija poveća izvoz hrane.

Poljoprivredno-prehrambena industrija Srbije je jedina grana privrede koja više izvozi nego što uvozi. Prošle godine izvezeno je hrane za skoro 1,5 milijardi evra i ostvaren je suficit od oko 450 miliona evra. Ekonomisti tvrde da od 2005. godine poljoprivreda konstantno beleži pozitivan spoljnotrgovinski saldo. Najviše se izvozilo u zemlje članice CEFTA i na tržište Evropske unije, a pojedine kompanije uspele su da plasiraju skoro celokupnu proizvodnju u Sjedinjene Američke Države.

Jedna od takvih firmi je kruševački „Marni”, koja se bavi preradom šumskih pečuraka. Prošle godine to preduzeće je izvezlo na američko i zapadna tržišta robu u vrednosti od dva miliona evra, a već na početku ove godine sklopilo je ugovore vredne oko četiri miliona. Prema rečima Zorana Nikolića, direktora i vlasnika, potrebna je i određena pomoć države da bi ti planovi bili realizovani.

– Najveći problem sa kojim se izvoznici suočavaju jeste nelikvidnost. Mnoga preduzeća već su postala nelikvidna, ali bi ta negativna tendencija mogla da se zaustavi pre svega povoljnim komercijalnim kreditima – smatra Nikolić i ističe da bi značajnu ulogu trebalo da odigra Agencija za osiguranje i finansiranje izvoza (AOFI).

Prošle godine prehrambena delatnost je zauzela najznačajnije mesto u portfoliju AOFI sa ukupnim učešćem od čak 47 odsto, a Agencija je najviše pospešila voćarstvo i ratarstvo. Upravo uz pomoć te državne institucije, „Marni” je uspeo da ostvari povoljne izvozne rezultate, a Nikolić veruje da ukoliko ne zapadnu u nelikvidnost, većina srpskih izvoznika hrane neće osetiti posledice ekonomske krize. Nikolić naglašava da velika šansa leži i u stočarstvu jer je, kaže, znatno isplativije izvoziti stočne proizvode nego viškove kukuruza i pšenice.

– Valjalo bi da razvijamo i proizvodnju zdrave hrane jer bi Srbija na taj način mogla da napravi značajniji prodor na američkom tržištu – ističe Nikolić.

Proizvođači hrane morali bi, smatra Milan Prostran, sekretar Odbora za agrar Privredne komore Srbije, da se fokusiraju na uvođenje novih tehnologija, kao i novog sistema kvaliteta, što je uloga menadžmenta. On deli mišljenje kruševačkog izvoznika da mesni kompleks ima veliki izvozni potencijal, ali naglašava da su za njegov razvoj neophodne velike investicije, ali i usvajanje nove zakonske regulative.

– Do tada bi trebalo da se orijentišemo na izvoz voća i povrća, kao i konditorskih proizvoda koji su konkurenti čak i na izuzetno probirljivom evropskom tržištu. U svakom slučaju, hrana je uvek u vreme velikih kriza, recesija i depresija izuzetno tražena i Srbija bi to mogla da iskoristi – kaže Prostran i napominje da bi naša zemlja trebalo da potpiše trgovinske sporazume sa državama poput Belorusije, Ukrajine i Turske, kako bi hrana iz Srbije pod što povoljnijim uslovima mogla da bude izvezena na navedena tržišta.

On ističe i da bi država, posle jednostrane primene Prelaznog trgovinskog sporazuma sa Evropskom unijom, morala znatno više da pomaže izvoznicima, ali i proizvođačima koji će biti suočeni sa žestokom konkurencijom. Dodaje i da će biti veliki uspeh ako u ovoj godini izvoz poljoprivredno-prehrambene industrije bude makar na prošlogodišnjem nivou.



Srbiji odobren stendbaj aranžman

MMF će sa 402,5 miliona dolara podržati makroekonomsku i finansijsku stabilnost države

Srbija tražila aranžaman iz predostrožnosti: Radovan Jelašić Odluka Međunarodnog monetarnog fonda da odobri aranžman Srbiji je za našu zemlju potvrda da sprovodimo odgovarajuću ekonomsku politiku i to znači da je MMF spreman da tu politiku podrži svojim finansijskim sredstvima u slučaju da to Srbija zatraži, ocenio je juče guverner Narodne banke Srbije Radovan Jelašić. „Srbija je prva zemlja u regionu koja je dobila aranžman sa MMF-om”, kazao je guverner u izjavi Tanjugu. On je objasnio da je Srbija tražila aranžaman iz predostrožnosti, kako bi sprečila turbulencije u domaćoj ekonomiji, a ne zbog hitnosti jer naša ekonomija trenutno nije toliko ugrožena.

– Posle tri godine Srbija ponovo ima makroekonomsku politiku koja je transparentna i prihvaćena, kako od MMF-a, tako i od svih ostalih međunarodnih finansijskih institucija – istakao je Jelašić, naglasivši da će „aranžman Srbije sa MMF-om predstavljati sidro za našu zemlju u nestabilnim vremenima koja trenutno vladaju u svetskoj ekonomiji”.

Stranke vladajuće koalicije pozdravile su odluku MMF-a da Srbiji odobri stendbaj aranžman u visini od 402,5 miliona evra. Šefica poslaničke grupe „Za evropsku Srbiju” Nada Kolundžija ocenila je u izjavi Tanjugu da je odluka MMF-a jasan signal svim potencijalnim stranim investitorima da je Srbija ekonomski stabilna zemlja, odnosno da njena ekonomska politika garantuje sigurnost eventualnih investicija. Ona je podsetila da Srbija može, ali ne mora, da povuče ta sredstva, naglasivši da to garantuje stabilnost u slučaju da svetska ekonomska kriza i posledice po Srbiju budu takve da to bude potrebno.

Odluku MMF-a pozdravlja i G17 plus, izjavila je ovoj agenciji Suzana Grubješić, fef poslaničke grupe G17 plus, naglašavajući da finansijski aranžman omogućava održanje makroekonomske stabilnosti u Srbiji, prenosi Tanjug. Prema njenim rečima, taj novac ide direktno u devizne rezerve zemlje i služi, pre svega, za stabilizovanje kursa dinara.

Branko Ružić, šef poslaničke grupe Socijalistička partija Srbije – Jedinstvena Srbija, ocenjuje da aranžman sa MMF-om pokazuje da Vlada Srbije na ispravan način tretira mogućnost i potrebu upravljanja svetskom ekonomskom krizom i njenim posledicama.

– Ovo je pre svega priznanje srpskoj vladi i našoj budžetskoj politici, koja jeste u dogovoru s Međunarodnim monetarnim fondom restriktivna, ali će se na ovaj način svakako sprečiti i neka moguća inflatorna dejstva – rekao je Ružić Tanjugu. On je objasnio da će sredstva od skoro pola milijarde evra „relaksirati negativne efekte finansijske krize ukoliko se na mudar i racionalno utemeljen način bude vodila domaća ekonomija”. Vlada će pokazati u praksi da je kadra da tako nešto i učini, naveo je Ružić.

Funkcioner Liberalno-demokratske partije Zoran Ostojić u sporazumu sa MMF-om vidi mogućnost „da se pod pritiskom međunarodnih institucija smanji javna potrošnja u Srbiji”.

– Pozdravljamo odluku MMF-a i usput upozoravamo vladu da sada mora strogo da poštuje pravila i obaveze koje je preuzela – rekao je Ostojić Tanjugu. On je dodao da LDP vidi moguće probleme u realizaciji sporazuma jer kriza u Srbiji ima i drugačije korene nego kriza u drugim zemljama. „Specifičnosti u Srbiji su velika javna potrošnja, mnogo ministarstava, razularena trošadžijska država”, ocenio je on.

S druge strane, Srpska radikalna stranka ocenila je da će novi aranžman Srbije sa MMF-om, koji se uzima radi popune deviznih rezervi, predstavljati dodatno opterećenje za državu i da je besmisleno što vlast pokušava da takvu odluku predstavi kao pozitivnu i kao „potvrdu ekonomske politike Srbije”. „Srpska radikalna stranka poziva vlast Borisa Tadića da ne naseda na ovakvu ponudu MMF-a i da ne uzima novi nepovoljni kredit koji će biti deo tereta ostavljen narednoj generaciji koja će trpeti zbog nesposobnosti ove vlasti”, ističe se u saopštenju radikala.

Potpredsednik SRS-a Dragan Todorović izjavio je Tanjugu da su građani „već opterećeni dugovima koji su narasli do neslućenih granica”.

– Idemo putem zaduživanja i praktično putem ekonomskog ropstva u koje upada Srbija i njeni građani – izjavio je Todorović i dodao da će novi kredit koji će Srbiji odobriti MMF samo trenutno neke stvari gurnuti u stranu „da bi nas, verovatno za vrlo kratko vreme zapljusnuo talas velike svetske ekonomske krize”.

I potpredsednica Nove Srbije Dubravka Filipovski ocenila je da odobrenje MMF-ovog kreditnog aranžmana „predstavlja dalje zaduživanje naše zemlje”, koje je aktuelnoj vladi neophodno jer „nema konkretne i efikasne mere za zaštitu od nadolazeće ekonomske krize, niti program razvoja u uslovima krize”.

Filipovski je rekla Tanjugu da dalje zaduživanje zemlje nema efekta bez konkretnih mera koje treba da budu usmerene ka tri cilja, a to su zaštita standarda građana, povećanje konkurentnosti domaće privrede i rast ulaganja u kapitalne infrastrukturne projekte koji će uposliti domaća preduzeća i stvoriti nova radna mesta.



Bajec:Srbiji treba još novca od MMF

Beograd -- Srbija je od MMF-a trebalo da traži više novca, s obzirom na težinu ekonomske situacije i uticaj svetske finansijske krize, kaže savetnik premijera Jurij Bajec


"Lično smatram da je, s obzirom na težinu situacije i uticaj svetske finansijske krize na Srbiju, trebalo od MMF-a tražiti veća sredstva, pošto nas čeka težak zadatak finansiranja deficita tekućeg platnog bilansa, koji iznosi oko pet milijardi evra, u uslovima kada je priliv inostranih sredstava smanjen", istakao je Bajec.

On je dodao i da je dobro što je MMF odobrio aranžman Srbiji jer je time vlada pokazala da je budžetom za 2009. godinu ispunila zahteve te međunarodne finansijske insitucije, a istovremeno, s obzirom na ekonomsku situaciju u zemlji, definisala restriktivan budžet što je bio jedan od zahteva Fonda.

Bajec je istakao i da je dobro što deo odobrenih sredstava Srbija može da povuče odmah, s obzirom na slab priliv deviza u zemlju.

"S obzirom na širinu i dubinu krize, verujem da će i sam MMF polako da prerasta u instituciju koja, ne samo što će raspolagati većim sredstvima za finansijsku podršku zemljama članicama, već će biti i fleksibilnija u pogledu načina korišćenja tih kredita", naglasio je Bajec.

Komentarišući činjenicu da je u aranžman unet budžetski deficit od najviše 1,75 odsto bruto domaćeg proizvoda, umesto prvobitno najavljenih 1,5 odsto, on je ukazao da je očigledno da su pretpostavke na kojima je prvobitno pravljen budžet precenjene, s obzirom da je rast od 3,5 odsto BDP-a u 2009. godini teško ostvariv, kao i da je kurs dinara unet u budžet takođe precenjen.

Ekonomki stručnjak Vladimir Gligorov već je ocenio da Srbiji treba novi aranžman, koji bi značio povlačenje više novca, a sličnog mišljen ja je i guverner srpske centralne banke Radovan Jelašić.



Berza čeka sistemske promene

U okolnostima koje čine karakter našeg tržišta: slaba ponuda kvalitetnih finansijskih instrumenata, često vrlo loša komunikacija kompanija sa investicionom javnošću, zakonska ograničenja za izloženost kompanija tržištu i izdavanje šire lepeze finansijskih instrumenata iz investiciono privlačnih oblasti, loše negovana i nedovoljna domaća tražnja, naše tržište je dočekalo krizu širokih razmera koja je zahvatila, najpre, finansijska tržišta, a zatim se proširila i na realni sektor



Iako na našem tržištu nije bilo instrumenata uzročnika krize, a kompanije čijim se akcijama trguje nisu imale (ili još uvek nemaju) realne probleme u osnovnom poslovanju, negativne informacije sa razvijenih tržišta, kriza finansijskog sektora i ponašanje stranih investitora ulili su zebnju i nepoverenje na domaći teren i proizveli psihološki efekat usmeren ka izlasku sa tržišta, čime se dodatno uticalo na pad cena, a potom i na novi talas povlačenja investitora.

Koliko smo kao tržište zavisni od stranih investitora, odnosno, od stranog kapitala?

Strani investitori su učestvovali sa 50 odsto u ovogodišnjem prometu akcijama, ali oni, generalno svojim portfeljom, nisu bili previše izloženi u pozicijama na našem tržištu, imajući u vidu njihovu ukupnu aktivu i uloge.

Neki od njih su se opredelili, iz različitih razloga, za napuštanje pozicija uz ostvaren gubitak (prelazak na profitabilnije investicije, popravljanje portfelja „ranjenog“ ulozima u sumnjive finansijske instrumente, očuvanje domicilnog tržišta i sl.), a njihove investicione odluke uticale su na ponašanje i onako krhkog domaćeg investicionog potencijala, jer je, kako vidite iz podataka, naše tržište prilično zavisno od stranih investitora.

Da li su domaći investitori mogli da neutrališu takve negativne efekte?

Domaći investitori u hartije od vrednosti imaju relativno kratak investicioni staž. Individualni investitori još uvek se prevashodno opredeljuju za štednju u bankama, te sektor stanovništva, iako veoma poželjan, još uvek ne predstavlja značajnu investicionu snagu.

Domaći institucionalni investitori su tek početkom 2007. godine dobili pravnu pretpostavku osnivanja i funkcionisanja, što se, na žalost, pokazalo kao loš perod s obzirom na to da je tržište tada bilo u snažnom rastu. Tako opšti postulat investiranja (kupuj kada tržište pada, prodaj kada tržište raste) nije primenjen, čime je suočavanje sa padom tržišta bilo prvo bolno otrežnjenje domaće investicione javnosti.

Koja rešenja bi mogla ili su mogla da deluju preventivno na situaciju na tržištu kapitala?

Više puta tokom prethodnih godina ukazivalo se na stanje na našem tržištu kapitala, kao i na činjenicu da se razvoj ovog finansijskog segmenta odvija bez jasne strategije, više stihijski, uz pokušaj institucija da ukažu na zakonske preduslove neophodne za dobro osmišljen razvoj, sa jasno postavljenim ciljem i dinamikom njegovog dostizanja.

Potezi koje je u toku godine povukla Beogradska berza imali su administrativni karakter i kao takvi nisu u mogućnosti da pojačaju nedovoljnu tražnju i kvalitet ponude, odnosno, ne mogu nadomestiti propuštene prilike potavljanja cilja, ako je cilj razvijeno tržište kapitala.

Koliko otežavajuću okolnost za Beogradsku berzu predstavljaju kompanije čije se akcije, možemo reći, samo formalno nalaze na berzi, a kojima se ne trguje?

Mada je neobično da broj kompanija čijim se hartijama trguje na berzi predstavlja za berzu otežavajuću okolnost, u našim okolnostima bi se i tako moglo gledati na stvari.

Naše kompanije su na berzi po osnovu zakonske obaveze, a neke od njih su tržišno potpuno neaktivne, jer su investitorima nezanimljive.



Ilustracije radi, na Beogradskoj berzi registrovano je više od 1.800 akcija. Od toga, samo 4 akcije se nalaze na listingu A, odnosno B, a podaci pokazuju da 100 akcija koje ulaze u korpu indeksa BELEXline čini više od 70 odstoukupnog godišnjeg prometa.

Šta vidite kao moguće rešenje?

Odgovor na to pitanje je vrlo kompleksan, jer je uzrok ovakvog stanja u primenjenim metodama privatizacije iz kojih je nastala armija akcionara, često vlasnika akcija koje niko ne želi da kupi. Zato se ne može prosto pristupiti isključenju nelikvidnih akcija sa berze. Postoje drugi načini, potrebne su stimulativne mere za kompanije, izdavaoce likvidnih akcija, da se uključe na berzansko tržište, ali i stroge sankcije za vlasnike i upravu kompanija koje ne poštuju primeren i obavezan stepen i način izveštavanja.

Šta je to što nedostaje srpskim preduzecima da se listiraju na A ili na B listingu, i koliki broj takvih hartija možemo očekivati u 2009. godini?

Nekim kompanijama ne nedostaje ništa više od dobre volje, odnosno, poslovne odluke definisane u pravcu uključenja na neki od listinga berzanskog tržišta. Naime, uslovi koje treba da ispune da bi se našle na tržištu rezervisanom za kompanije višeg tržišnog kvaliteta odnose se na visinu kapitala, period poslovanja, reviziju finansijskih izveštaja prema međunarodnim finansijskim standardima i slično.

Neke kompanije ne mogu ispuniti zadate definisane minimalne veličine navedenih kriterijume, ali neke kompanije i ne vide poslovnu prednost za uključenje na berzansko tržište.

Koliko je postojeća regulativa ograničavajući faktor za investitore?

Nove strane institucionalne investitore ne možemo očekivati sve dok se na našem tržištu ne dogode sistemske promene, koje se ogledaju u sprovođenju sekundarne i inicijalne javne ponude kod velikih i poznatih kompanija sa delatnošću u oblastima privlačnim za investiranje, boljem odnosu kompanija prema redovnom i kvalitetnom informisanju, poboljšanju ponude lepezom dužničkih hartija od vrednosti, stimulativnim merama države prema ulagačima u hartije od vrednosti ili bar jasnim i jednostavnim procedurama izmirenja fiskalnih obaveza, uspostavljanju ravnopravnih i konkurentnih mehanizama ulaganja u instrumente tržišta novca i tržišta kapitala, a svakako i smanjenju stepena političkog rizika i slično.

Kakve su naše perspektive? Kako vidite Beogradsku berzu u 2009. godini?

Nema drugog rešenja do pomenutih sistemskih mera, otklanjanja zakonskih prepreka, disharmonije i nedorečenosti, emisije novih finansijskih instrumenata (dužničkih hartija od vrednosti), načina privatizacije javnih preduzeća i slično. I pored sveprisutne krize, ovim rešenjima je neophodno što pre se okrenuti ukoliko želimo razvoj tržišta kapitala.

Kraj ove godine izbaciće na videlo probleme sa gubicima u bilansima po osnovu investiranja u akcije kod niza pre svega finansijskih organizacija (dilera, fondova, osiguravajućih društava, a u manjoj meri, možda i nekih banka).

Liberalizacija propisa u pogledu većih mogućnosti ulaganja na stranim tržištima mogla bi u narednoj godini biti od pomoći pojedinačnim organizacijama, ali uz veliku i nenadoknadivu štetu po srpsku ekonomiju jer bi se tako slobodna sredstva domaćih investitora preusmerila u finansiranje tuđe privrede, a Srbija bi i dalje ostala zavisna od skupih kredita. U tim okolnostima, dalji razvoj tržišta kapitala Srbije ostao bi u potpunoj senci.

 

Koliko će smanjenje poreza na promet hartijama od vrednosti, kao relaksirajuća mera, doprineti oživljavanju berze?

Smanjenje poreza na kapitalnu dobit događaju se u vreme ekstremnog pada tržišta, kada će zanemarljivo mali broj investitora ostvariti kapitalnu dobit. Ipak, njegovo ukidanje, kada se dogodi, može biti od značaja kao podsticajna mera za nove uloge u budućem periodu. Ukidanje poreza na prenos apsolutnih prava uticalo bi na smanjenje troškova investiranja već sa donošenjem takve odluke.

 

Kakva je uloga novih "igrača na tržištu", market mejkera koji se pojavio u slučaju kompanije Tigar?

Postojanje market mejkera donosi pozitivne efekte na likvidnost hartije na kojoj postoje ovi učesnici, a posledično i na likvidnost celog tržišta. Market mejkeri obezbeđuju da za predmetnu hartiju uvek, ili u određenom vremenskom periodu, postoji i ponuda i tražnja, što dalje dovodi i do manjih oscilacija cene, čime će tržišna vrednost samog preduzeća, biti postavljena na fer reprezentativnom nivou.

 



"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta