Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Varvari pred kapijom?

Institucionalni investitori koji ulažu u privatni akcijski kapital očekuju veliki rast i odlično korporativno upravljanje. – Bilo koja kompanija, koja nije na berzanskoj listi, može biti potencijalno interesantna za ovakve fondove

Pravi šok u finansijskoj industriji nastao je kad je investicioni fond „Blekston grupa” kupio „Equity Office Properties” za 40 milijardi dolara.

Iako se to desilo pre dve godine, nimalo ne iznenađuje šok javnosti najavom „Blekstona” da investira u Srbiju, mada je današnja cena akcija „Blekstona” na berzi od oko 16 dolara daleko ispod one iz 2007. godine kada je izašao na berzu (tadašnja cena bila je 31 dolar).

Na pitanje o mogućim potencijalnim „metama” za ulaganje, rukovodstvo „Blekstona” posle posete Beogradu nije želelo da komentariše te, kako su ih nazvali, spekulacije o angažmanu ovog fonda koje su se pojavile u srpskim medijima proteklih dana.

„Blekston grupa” jedna je od vodećih privatnih akcijskih kompanija na svetu i prošlu godinu završila je sa neverovatnih 91 trilion dolara imovine kojom upravlja, a na koju dodatno naplaćuje razne naknade. I pored toga, „Blekstonov” ekonomski neto prihod doživeo je u četvrtom kvartalu prošle godine gubitak od 0,68 dolara po akciji i 1,03 dolara po akciji za celu godinu.

Stiven Švarcman, direktor i predsednik „Blekstona”, o svojoj kompaniji kaže: „Mi nismo kao ostale finansijske kompanije. Mi smo iskreni, dugoročni investitori i strpljivi smo. Što znači da držimo postojeće investicije sve dok tržište ne dostigne odgovarajuću visinu i likvidnost i izlazimo onda kada dobijemo punu vrednost. Nas niko ne može da natera na paniku i brzu prodaju. To takođe znači da smo agresivni u okruženju koje ide nadole i u koje ulažemo kapital sa maksimalnim benefitom za naše investitore onda kada je za to pravo vreme”.

Najava da bi „Blekston” mogao da se „iskrca” u Srbiju otvorila je pitanje šta su zapravo takvi investicioni fondovi. Najkraći odgovor je da su to kompanije koje ulažu u privatni akcijski kapital (private equity).

Pre tačno 21 godinu „Kolberg Kravis Roberts” (KKR), vodeća kompanija privatnog akcijskog kapitala, preuzela je firmu RJR Nabisko za 25 milijardi dolara i označila preokret u finansijskoj industriji. KKR i slične kompanije su ranije bile poznatije kao LBO – firme koje kupuju dugom. To im je zauzvrat donelo naziv „varvari”.

Od 1988. godine LBO firme se pojavljuju u novom znaku – privatni akcijski kapital. Za razliku od LBO firmi, kompanije privatnog akcijskog kapitala koristile su tehnike kako bi unapredile performans firmi koje kupuju, a da, pri tom, te kupljene firme ne natovare dugom (kao što je dobro opisano u knjizi „Varvari pred kapijom”).

Da li su kompanije privatnog akcijskog kapitala (investicioni fondovi) zaista „varvari”? I šta je zapravo privatni akcijski kapital?

Institucionalni investitori koji ulažu u privatni akcijski kapital daju kapital preduzetnicima. Njihovi investicioni fondovi su strukturisani kao ograničene partnerske firme i investiraju u najrazličitije poslove. Bilo koja kompanija određene veličine u Srbiji, koja nije na berzanskoj listi, može biti potencijalno interesantna za ovakve fondove koji bi u nju mogli da investiraju.

Investitori u privatni akcijski kapital (za razliku od hedž fondova) često pomažu kompanijama koje su unutar njihovog portfolija da se razviju i unaprede svoje poslovanje, ali to zahteva i od kompanija da imaju isti pogled na svet. Kada se ti pogledi susretnu privatne akcijske kompanije mogu da pomognu firmama dodatnim ulaganjima, novim akvizicijama, otvaranjem novih tržišta i relokacije operacija u neku drugu zemlju kako bi se smanjili troškovi.

Privatne akcijske kompanije nisu spremne da daju svoj kapital kao dobrotvornu pomoć. Od svakog ulaganja očekuju veliki prihod, ali ostavljaju sebi mogućnost da kad požele izađu iz te kompanije. Kao rezultat tog očekivanja, kompanije žele da vide jako veliki rast i odlično korporativno upravljanje. Trotersi (za one koji su gledali „Mućke”), ili svi oni koji sanjaju o lakoj zaradi, biće potpuno razočarani institucionalnim pristupom investiranja. Fokus privatne akcijske kompanije je ono što se naziva „interni iznos naknade”. Takvi fondovi tipično povećavaju profit, putem onoga što se zove „carry” – držanje novca u fondu dokle god fond postoji. Investicioni savetnik svakog fonda koji ima „carry” generalno prima godišnju naknadu za upravljanje fondom koja se kreće između jedan i dva odsto od kapitala investiranog u investicioni fond u vreme investicionog perioda i najmanje 0,75 odsto od investiranog kapitala posle investicionog perioda.

Uprkos teškoćama, kompanije privatnog akcijskog kapitala imaju još puno para. Stručnjaci procenjuju da neinvestirani kapital iznosi oko 400 milijardi dolara. Ali, tipične megatransakcije od po nekoliko milijardi, koje su privatne firme akcijskog kapitala radile pre finansijske krize, verovatno se neće tako brzo ponoviti. Nove transakcije će većinom biti finansirane akcijskim kapitalom, a ne dugom. Prva oblast u kojoj bi trebalo da se vidi oporavak su „roll-ups” dogovori (u kojima se akumulira kapital) u kojima će kompanije iza kojih stoji privatni akcijski kapital konsolidovati fragmentovane industrije tako što će kupiti male kompanije koje su u problemima.


Uticaj krize

U prvoj polovini 2009. godine bila je završena transakcija privatnog akcijskog kapitala u vrednosti od 24 milijarde dolara na globalnom nivou. Samo tri zajma proširena su da uključe akvizicije finansirane dugom, što predstavlja najniži nivo od 1985. godine. To je ogromna razlika u odnosu na transakcije od 131 milijardu dolara prošle godine i od 528 milijardi dolara u 2007. godine.

Finansijska kriza doprinela je da su mnoge firme koje su privatne akcijske kompanije kupile prethodnih godina zapale u teškoće, pa su šefovi privatnih akcijskih kompanije morali mnogo vremena da posvete njihovom održavanju umesto prodaje istih za profit i kupovine drugih po niskoj ceni.

Ed Altman (Štern škola, Njujork) kaže da su u ovoj godini najmanje 32 veća investiciona fonda (privatnih firmi akcijskog kapitala) propala.

Najjači signal da će stvari krenuti ponovo nabolje za investicione fondove biće izlazak na berzu giganta „Kolberg Kravis Robertsa” – KKR) koji je zbog krize odložen.



Neuspešne transakcije

Veliki promašaji nisu nepoznati ni u svetu privatnog akcijskog kapitala čak i od obično pouzdanih firmi.

„Apolo”, na primer, nije uspeo da spase kompaniju „Linens’n Things” od bankrotstva.

„Kerberus” je kupio „Krajsler” i od sebe napravio patuljka kada je ta auto-kompanija otišla u bankrot.

Ali možda najveći gubitak u istoriji privatnog akcijskog kapitala imala je „Teksas Pacifik grupa” koja je u aprilu 2008. investirala 1,35 milijardi dolara u Vašington mjučual. Sav taj novac se skroz „istopio” samo pet meseci kasnije kada je izdavalac hipotekarnih zajmova otišao u bankrot, a veći deo imovine kupio „Džej-Pi Morgan Čejs”.

Neke privatne firme akcijskog kapitala investirale su pod uslovima koje su neki stručnjaci nazvali „don Korleone” vrstom finansiranja.

Transakcije su sada jako male u poređenju sa onima od ranije kad je, na primer, „Bankrejt” (sajt koji pruža finansijske usluge) prihvatio da ga kupi „Apaks partner” za 571 milion dolara.



Kupim, „ugojim“ i skupo prodam

Prvi put se šira javnost sa investicionim fondovima upoznala 2004. godine prilikom privatizacije „Ce marketa” i „Knjaza”

Uspešan posao u Aranđelovcu (Foto A. Vasiljević) Nije investicioni fond „Salford” kupio požarevački „Bambi” i mlekare zato što je menadžment te kompanije odrastao na „plazma” keksu i Imlekovoj „kravici“, već je procenio da na ovim proizvodima može dobro da se zaradi. „Kupiću te samo ako mogu dobro da te prodam“ – pravilo je bez koga rukovodioci ovakvih grupacija uopšte i ne razmišljaju da uđu u posao.

Prvi put se šira javnost sa ovom vrstom investitora upoznala 2004. godine prilikom privatizacije „Ce marketa” i „Knjaza”. I dok je investicioni fond FPP Balkan limited uspešno obavio posao u Aranđelovcu, od londonskog „Ašmora” bio je brži biznismen Miroslav Mišković pri kupovini „Ce marketa“. Investicioni fond iz Britanije, zvanično je ispao iz utakmice jer se njegovo geografsko poreklo dovelo u pitanje. Naime, na osnovu dokumentacije, utvrđeno je da je fond „Ašmor investment menadžment” iz Londona, dao prvobitnu ponudu, dok je „Ašmor global specijal fond limited”, registrovan na Islandu, dao bankarsku garanciju u nastavku procesa preuzimanja. Zbog te neusaglašenosti Komisija za hartije od vrednosti eliminisala je ponuđača.

Ništa manje nije bila uzbudljiva ni tržišna utakmica za „Knjaza”. I dok je ponuda Vlade Divca, ali i francuskog „Danonea” primljena podjednako kiselo kao što je bio ukus mineralne vode, investicioni fond FPP Balkan limited, pred nosom proslavljenog sportiste zabio je koš u fabrički krug ovog preduzeća. Iz mehurića je kasnije kao vlasnik izronio investicioni fond „Salford”.

Kad se ovoliko prašine diglo 2004. godine kada je šira javnost, praktično, bila upoznata sa investicionim fondovima, onda i ne čudi to što je građanima prva asocijacija na ovakva preuzimanja – prljava igra. A pravila su više nego jednostavna: kupi po što nižoj ceni, reorganizuj preduzeće tako da napraviš dobru firmu koju ćeš prodati za veće pare.

Menadžment „Salforda”, na primer, nije krio da će 2009. godine prodati neke fabrike iz sistema, ali im je kriza poremetila planove o prodaji.

Bez obzira na neuspeh prilikom kupovine „Ce marketa”, ni londonski „Ašmor” u Srbiji nije ostao praznih ruku. Novu šansu rukovodstvo ovog investicionog fonda čekalo je nekoliko godina, pa su krajem 2006. godine pazarili „Karneks” iz Vrbasa.

Štampom su se, u poslednjih nekoliko godina, prilikom različitih privatizacija provlačila imena raznih investicionih fondova. „Ist Evropa investment”, koji ima kapital u Univerzal banci, navodno je pre nekoliko godina bio zainteresovan za kupovinu „Si marketa”. Komisija za zaštitu konkurencije tada nije mogla da uđe u trag ko se krije iza ove holandske firme, odnosno ko su „osnivači osnivačevih osnivača”.

„Midland Risors” investicioni fond, zvanično registrovan na jednom britanskom ostrvu, kupovao je preduzeća širom jugoistočne Evrope, pa i neke srpske firme. Osnivač preduzeća Aleksandar Snajder, inače rođen u Rusiji, u našoj zemlji svojevremeno je bio vlasnik pančevačke luke „Dunav”, „Karneksa”, pekarske industrije „Klas”, ugostiteljskog preduzeća „Stari grad”, valjaonice bakra „Sevojno”. Luku „Dunav” i preduzeće „Stari grad” preprodali su kontroverznom biznismenu Predragu Rankoviću Peconiju, dok su „Karneks” ustupili već pomenutom „Ašmoru”. „Klas” i valjaonica bakra „Sevojno” danas su u rukama Zorana Drakulića.



Zarazni optimizam
Većina ministara deli ocenu premijera Cvetkovića da je kriza pri kraju, a sa malom zadrškom i privreda


Kriza je završena, a oporavak srpske privrede može se očekivati u prvom kvartalu iduće godine. Ovo je ocena koju je na prošlonedeljnom okruglom stolu predstavnika Vlade Srbije sa privredom, koju je organizovala "Ekonomist medija grupa" izrekao premijer Vlade Srbije Mirko Cvetković. Do ovog zaključka premijer je došao prosto gledajući dnevne prilive i odlive iz budžeta, pa kako su ovi prvi značajno porasli i nadmašili prilive koje je državna kasa imala u istom periodu lane, ekonomija Srbije će svetlo na kraju tunela ugledati već početkom 2010. godine.
Premijer je ocenio i da će oporavak od krize biti spor, navodeći da će pad BDP-a u ovoj godini biti između tri i četiri odsto. Cvetković je naveo da je optimista i da veruje da će pad BDP-a biti manji od četiri odsto, pošto će poljoprivreda zabeležiti rast od dva do tri procenta. On je kazao i da Vlada Srbije radi na rešavanju dva ključna problema u okviru javne potrošnje, a to su struktura i preveliko učešće javne potrošnje u BDP-u.
Ovu ocenu su manje-više potvrdili i ostali članovi Vlade, pa i trenutno najaktuelnija ministarka finansija Diana Dragutinović. Prema njenim rečima, zamrzavanjem penzija i plata u javnom sektoru i smanjenjem zaposlenih u administraciji biće ostvarena ušteda oko 60 milijardi dinara u 2010. godini, što će biti najveća ušteda u budžetu za iduću godinu.
Kako je podsetila, penzije i plate u javnom sektoru su bile zamrznute i u 2009. godini, što znači da su na nivou 2008. Dragutinovićeva je ponovila da budžetski deficit u 2010. godini ne bi trebalo da bude veći od četiri odsto BDP-a, i izrazila uverenje da će sporazum s Međunarodnim monetarnim fondom biti postignut.
Ministarka je kazala da bi u 2010. trebalo da bude usvojen novi zakon o fiskalnoj odgovornosti, kojim će se odrediti okviri javne potrošnje u periodu od tri ili četiri godine. Tim zakonom, kako je precizirala, definišu se pravila fiskalne politike, a njihova realizacija neće biti zavisna od političkih promena.
"Očekujem da će recesija u Srbiji proći u prvom kvartalu sledeće godine i da ćemo u 2010. godini imati blagi rast od 1,5 odsto BDP", rekao je ministar za ekonomiju i regionalni razvoj Mlađan Dinkić, i naglasio da će Vlada Srbije naredne godine nastaviti rad na poboljšanju privrednog ambijenta. Prema njegovim rečima - tri ključna poreza, PDV, porez na dobit i porez na plate, neće biti povećani. Paralelno sa tim Vlada će nastaviti da pruža stimulativne mere za privredu i pokušati da smanji budžetski deficit sa 4,5 odsto BDP na četiri odsto.
Prema rečima Zorana Petrovića, izvršnog direktora Rajfajzen banke, najgore je prošlo, ali to ne znači da će oporavak biti brz. Sledeće godina neće biti laka, ali će biti bar nekakav rast, a pitanje je kako će se to odraziti na lični standard građana. Naprotiv, biće i rasta nezaposlenosti, jer postoji kašnjenje od oporavka ekonomije do rasta zaposlenosti, tako da će mnogo bolje stanje biti 2011. i 2012. godine. Ovo nije nerealno optimistično.
Kada se radi o bankarskom sektoru, važno je da se stabilizuje procenat nenaplaćenih kredita, koji bi vrh trebalo da doživi krajem ove ili početkom sledeće godine. To je bitno za bankare kako bi imali stimulacije za dalje kreditiranje. Subvencije Vlade su bile dobre jer su onemogućile pad kreditne aktivnosti.
Dragan Nikolić, direktor korporacije "Tigar", smatra da je dobro da se optimizam iskaže, ali ne deli mišljenje da će se brzo izaći iz krize, a Vlada treba da istraje pri merama koje su najavljene, kako bi za nekoliko godina izašli iz krize.
I prema pokazateljima kompanije BAT, kako kaže Srđan Lazović, sledi nam blagi izlazak iz krize. Duvanska industrija, koja beleži izlazak iz krize još od avgusta meseca, ima trenutno problem sa stečajem kompanije "Štampa", koja je i bila najveći distributer ovih proizvoda. Takođe, i najavljeno uvođenje zabrane pušenja u ugostiteljskim objektima značajno će pogoditi duvanski industriju, ali i štetiti ugostiteljstvu, pa i kroz smanjene prihode od poreza i budžet Srbije.
Jedan od uslova koji svaki investitor traži, a koju bi Vlada Srbije trebalo da obezbedi, jeste makroekonomska stabilnost - pa je tako krajem prošle godine evro bio 75 dinara i na osnovu toga su pravljeni planovi za 2009, tokom koje je evro vredeo 93-95 dinara.
 


Nastavak pregovora sa MMF-om
Tehnički pregovori misije Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) sa predstavnicima Narodne banke Srbije i Ministarstva finansija počeće u četvrtak, 22. oktobra, a pregovori sa predstavnicima Vlade Srbije 26. oktobra, rečeno je u Kancelariji MMF-a u Beogradu

Misija MMF-a ove sedmice dolazi u Beograd kako bi se završili pregovori o nastavku realizacije kreditnog aranžmana Srbije i te međunarodne finansijske institucije vrednog tri milijarde evra.

Budžet kao okosnica pregovora

Predsednik Vlade Srbije Mirko Cvetković, kao i većina ostalih ministara iz ekonomskog dela vlade uvereni su da će se pregovori sa MMF-om završiti uspešno.

Okosnica pregovora biće koncipiranje državnog budžeta za 2010. godinu, čiju je izradu Ministarstvo finansija već privelo kraju, kao i prezentiranje mera preduzetih u pravcu racionalizacije državne uprave, koju je Vlada, prilikom poslednje posete MMF u avgustu, predstavila kao svoju glavnu strategiju za smanjenje budžetskih troškova.

Predsednik Vlade Srbije Mirko Cvetković očekuje uspešan završetak pregovora, a svoje očekivanje zasniva na dobrim pokazateljima budžetskih priliva poslednjih meseci.

Takođe, vlada je od MMF-a već dobila sugestije i predloge, koji se odnose na zakone koje je predložila u svojoj Strategiji, što zapravo ukazuje da MMF prihvata vladin princip u rešavanju budžetskog manjka. Premijer je i u nekoliko navrata potencirao da vlada neće predlagati povećanje poreza na dodatu vrednost.

Oprezni optimizam ministarke finansija

Ministarka finansija Diana Dragutinović izjavila je ranije da je oprezni optimista. I pored toga što pretpostavlja da pregovori neće biti laki, ona je navela da je "sigurna da će na kraju sporazum biti postignut".

Dragutinović je naglasila da će država i u narednoj godini nastaviti da štedi i najavila mogućnost zamrzavanja penzija i plata u javnom sektoru, redukciju broja zaposlenih u lokalnim samoupravama i u pravosuđu, kao i promene u socijalnoj zaštiti.

Ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić u jednom od svojih poslednjih obraćanja medijima, rekao je da vlada spremno dočekuje delegaciju MMF i podsetio da je usvojen Predlog zakona o maksimalnom broju zaposlenih u državnoj administraciji.

Dinkić je, takođe, ocenio i da se "situacija u zemlji poboljšala u odnosu na poslednju posetu MMF-a, koji je prognozirao "da ćemo imati manje budžetske prihode nego što ćemo ih stvarno imati".

On je ocenio da razgovori sa MMF-om nikada nisu laki i da obično traju dve nedelje, kao i da postizanje dogovora ima značajniji psihološki nego finansijski efekat.

Dvonedeljni pregovori

Misija MMF-a poslednji put u Srbiji je boravila od 24. avgusta do 1. septembra, kada su predstavnici te međunarodne finansijske organizacije istakli da Vlada Srbije mora da započne reforme penzionog, zdravstvenog i obrazovnog sistema i da smanji javnu potrošnju.

Kako je tada izjavio šef misije MMF Albert Jeger, uz odobrenje MMF, deo preostalog kredita mogao bi da se upotrebi za finansiranje budžetskog deficita Srbije.

On je tada obelodanio da je MMF tražio povećanje stope PDV-a od Vlade Srbije, kako bi se pokrio deficit budžeta, ali je dobio uveravanja da za tim nema potrebe, pošto će deficit biti pokriven iz drugih izvora.

MMF i vlasti Srbije postigli su 26. marta ove godine sporazum o "stend baj" aranžmanu vrednom tri milijarde evra koji je trebalo da traje do sredine aprila 2011. godine, ali i o štednji na svim nivoima u državi. Država je do sada od MMF-a povukla 800 miliona evra, za jačanje deviznih rezervi.


Nema skorog oporavka

Najave iz Vlade Srbije da će domaća privreda već početkom naredne godine izaći iz krize, ekonomisti su dočekali sa sumnjom. Pod znakom pitanja je i, kako kažu, najavljeni potpuni oporavak i rast standarda 2011. godine

Inače, ovakvo pozitivno očekivanje Vlade zasnovano je na trenutno zustavljenom daljem padu privredne aktivnosti, ali i proceni da će poslednji kvartal u ovoj godini doneti bolje rezultate.
Mada se prema nedavno objavljenim statističkim podacima, industrijska proizvodnja u Srbiji blago oporavila, pad je ublažen na 10 odsto, to ne znači i njen oporavak. Jer, prema poslednjim merenjima, porast proizvodnje rezultat je „uskakanja“ našeg „Ju-Es stila“ umesto železare u Košicama. A ne opšteg povećanja tražnje za ovim sirovinama na tržištu.
Domaća trgovina i dalje stagnira, izvoz je ponovo opao, pad uvoza se ublažava, pa se očekuje veći spoljnotrgovinski deficit nego pre par meseci. Sve to ukazuje da osnovni ekonomisti pokazatelji ne daju razloga za veći optimizam u odnosu na očekivanja.
Slična situacija je i u okolnim zemljama. Ima naznaka oporavka, ali i dalje vlada umeren optimizam, pogotovu što i sama privreda ne reaguje onako kako se očekivalo.
A, za razliku od njih, vodeće industrijske zemlje sveta očekuju već značajan rast 2010. godine.
Šta o tome misle vodeći domaći privrednici?


Nikola Pavičić, generalni direktor „Sintelona“, Bačka Palanka:
RANO ZA OPTIMIZAM
- Nisam veliki optimist. Imamo veoma tešku situaciju u ovoj godini: ogroman pad industrijske proizvodnje, 4,5 puta manji izvoz od ukupnog zaduženja zemlje, pad prodaje u maloprodaji za više od 10 odsto, što znači da imamo izuzetno visok pad tražnje.
Industrija nema mnogo prostora na domaćem tržištu i teško je očekivati da dođe do preokreta. Pad izvoza je veći od 20 odsto i pitanje je gde će to naša privreda napraviti ekspanziju, bez pravih proizvoda.
Javna potrošnja je veoma velika i nisam baš uveren da je Vlada čvrsto rešila da je smanji.
Izlaz iz krize jednim delom u rukama je čelnih ljudi srpskih preduzeća i menadžera. Ali, i u rukama Vlade, ukoliko smanji javnu potrošnju i dovede je u okvire koje može da podnese srpska privreda.
Što se tiče „Sintelona“, poslednjih godina poslovali smo uspešno. Sada smo i sami pogođeni krizom. Međutim, uveren sam da postoji izlaz i da ćemo vratiti poziciju koju smo imali pre izbijanja svetske krize. Jer, davno smo se pozicionirali na velikim tržištima i uspešniji smo od konkurencije.

Petrašin Jakovljević, generalni direktor holding kompanije „Metalc“, Gornji Milanovac:
TEŽAK IZLAZAK IZ RECESIJE
- Kriza je sve pogodila. Gotovo da nema kompanije koja nije osetila udare „finansijskog cunamija“, ali se situacija poslednjih meseci malo stabilizovala. Bolje je stanje u privredi nego proletos, a svet ukazuje da je i tamo napravljen pozitivan iskorak.
Ipak, mada sam po prirodi optimista, ne verujem da će srpska privreda uskoro izaći iz recesije. Ništa se značajno i konkretno po tom pitanju ne preduzima. A nisam baš siguran ni da će svetska privreda uskoro izaći iz krize, više je to psihološki podstrek.
Kada je reč o poslovanju naše kompanije, o prodaji, proizvodnji, prometu, nivo koji smo imali pre izbijanja krize neće se uskoro vratiti. Kada krenemo u neku stabilnu zonu rasta proizvodnje, makar i blagu, to će već biti uspeh. U ovakvim okolnostima ne mogu se, naravno, očekivati nekakvi skokovi, jer osnovni ekonomski postulati ponude i potražnje su ozbiljnio uzdrmani.

Ninko Tešić, generalni direktor „Impol Sevala“, Sevojno:
KAKO SE KO SNAĐE
- Kriza i recesija neće tako brzo proći ne samo kod nas, nego i u svetu. Ali, moramo da budemo optimisti. Pitanje je, svakako, i o kojoj se grani privrede radi i kako se ko snalazi. Mnoge firme u svetu će u potpunosti prestati da rade pod naletom krize i zbog totalnog pada tražnje. A neke će naći novi proizvod, možda jeftiniji, koji će zadovoljiti potrebe kupca.
Posle jako lošeg starta 2009. godine, u našoj kompaniji tražnja se oporavlja i rastu narudžbine. Posle naglog pada prometa u prvom kvartalu za 22-23 odsto, u poslednja četiri meseca vratili smo se na prošlogodišnji nivo prodaje. A prošla godina je bila za nas rekordna. Inače, 94 odsto ukupne proizvodnje plasiramo na inostrana tržišta.
Što se tiče naredne godine, očekujemo da protekne bez većih padova u proizvodnji i plasmanu. Ali, svesni smo da će cene prerade biti znatno niže. Pripremamo se da nekim proizvodima iz našeg programa nađemo adekvatnu zamenu, recimo sirovom aluminijumu, i to već uveliko rade naši timovi.

Toplica Spasojević, predsednik ITM kompanije, Beograd:
NEDOSTAJE NOVCA
- Iz sveta stižu ozbiljne najave oporavka industrijske proizvodnje. Kina planira rast od šest, sedam odsto u 2010. godini. Da li će se to dogoditi i u Srbiji? Delimično sam optimista, jer zavisi od više faktora.
Pre svega, nema oporavka bez ubacivanja „svežeg“ novca u privredu, ali i održavanja stabilnog kursa. I dalje domaća privreda nema mogućnosti da se zadužuje pod povoljnijim uslovima i da naši privrednici ostvaruju svoje planove. I pored toga što je poznato da su privrednici sa ovih prostora i u teškim vremenima veoma „žilavi“ i snalažljivi, njihov opstanak zavisi od daljih mera ekonomske politike. Država stoga mora da se okrene „industrijskoj“ politici, jer od „usluga“ ne može više da se živi u zemlji od gotovo osam miliona stanovnika.
Što se tiče ITM kompanije, i u ovim teškim vremenima uspela je da „ispliva“. Tokom ove godine investirali smo nekoliko miliona evra i sklopili značajne poslovne ugovore.

Rade Pribičević, direktor korporativnih poslova „Danube food group“, Beograd:
MANJE SMO POGOĐENI
- NaŠe kompanije su i do sada bile manje pogođene krizom nego većina drugih, jer poslujemo u prehrambenoj industriji. „Imlek“ i „Bambi“ će i ove godine zabaležiti rast, jedino je „Knjaz Miloš„ pao sa prometom za nekih 10 odsto, kao, uostalom, i cela branša bezalkoholnih napitaka. Očekujemo mnogo stabilniju 2010. godinu.
Sa najavom izlaska srpske privrede iz recesije već naredne godine, koja se poslednjih dana čuje sa najviših mesta, u potpunosti se slažem. Činjenica da ćemo izaći iz recesije, a ja verujem da hoćemo, još uvek ne znači da ćemo izaći i iz krize. Slažem se sa predviđanjem ministra Dinkića da se u Srbiji tek u 2011. godine može očekivati vidljivo poboljšanje standarda građana.



Serbia joins WTO in 2010

Serbia should become a member of the World Trade Organization (WTO) in 2010, claims Serbian State Secretary with the Ministry of Finance Vesna Arsic. Arsic says it does not depend only on Serbia, but also on the countries Serbia is negotiating with in the process.

Serbian representatives in the negotiations are trying to protect sectors that are significant for Serbian economy. Serbia began the negotiations in February 2005.



Bank of Moscow approves USD 100mn loan to oil company NIS

The Bank of Moscow has approved a loan worth USD 100mn to NIS, that will be realized in cooperation with its operation in Belgrade.

The bank's representatives in Serbia said that the oil company will receive the money shortly, after a contract has been signed.



Serbia about to sign free trade agreement with EFTA

State Secretary of the Ministry of Economy and Regional Development Vesna Arsic said that Serbia should sign a free trade agreement with the European Free Trade Association (EFTA) this year.

EFTA is an international organisation of Iceland, Norway, Switzerland and Liechtenstein, founded in 1960.

This agreement is important to Serbia not only because in this way it will increase trade exchange with EFTA members, but also because these countries are among leading investors to Serbia.

She said that Norway is the third greater investor to Serbia, with the mobile operator Telenor being by far the biggest investment. Switzerland is ranked 11th among the investors, Iceland made a significant investment in the privatisation of Zdravlje, which is now part of the Icelandic Actavis, while the investments of Liechtenstein are smaller in size.

Serbia currently exports €70 million to the countries of EFTA and imports around €180 million. As soon as it adopts the free trade agreement, Serbia will have free access to the market of EFTA countries for industrial products, which will enable bigger sales due to lower prices. EFTA member countries, for their part, will get liberalisation for industrial products on the Serbian market within five years.

Arsic added that Serbia has a regional CEFTA agreement on free trade with Russia, Turkey and Belarus and that it has free access to the EU market.



Germany to lend EUR 120mn for infrastructure, employment projects

Serbian Minister of Finance Diana Dragutinovic and Director of the division for South-East Europe at the German Ministry for Economic Cooperation and Development Leo Kreuz signed a Record on cooperation between the two governments for 2009.

Dragutinovic said at a press conference held after the signing that Germany provided €120 million in aid for Serbia for 2009.

The Minister said that this support is the result of German-Serbian negotiations which have just concluded in Belgrade, and recalled that Germany has provided a total of €870 million since 2000.

She pointed out that this is the right way to celebrate nine years of successful cooperation, especially at a moment when Serbia and Germany are facing the consequences of the economic crisis and when everyone in the world is lacking capital.

Dragutinovic specified that Germany provided a total of €155 million to Serbia for this year, of which €121 million was given by the German government and more than €33 million by the German Bank for Reconstruction and Development through soft loans.

This assistance is aimed at increasing energy efficiency, employment and capacities of the state administration and civil society.

German Ambassador to Serbia Wolfram Mass said that Germany is Serbia’s reliable friend on its road to the EU and added that with €870 million of total aid, it is the second largest donor to Serbia, after the US.

Mass explained that the aim of the €120 million donation is to offer direct assistance to citizens and thus show solidarity with German citizens, and also to make Serbian citizens more familiar with EU regulations.



"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta