Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Država da pomogne a da ne razbacuje

Mnoga domaća privatizovana preduzeća kupljena su znatno ispod realne vrednosti čime su, na kraju krajeva, oštećeni svi poreski obveznici. Ako bi država dodatno pomagala tako privatizovana preduzeća, mislim da to ne bi bilo u interesu građana, kaže za „Blic nedelje“ Dejan Šoškić, član ekonomskog saveta premijera Mirka Cvetkovića

Deo biznismena vrši pritisak na vlast kako bi se njihovim kompanijama što pre dodelila pomoć?
Ako se ustanovi da postoji strateški državni interes da se neka domaća preduzeća podrže, mislim da bi to trebalo učiniti na vremenski ograničenoj osnovi „projektnog finansiranja“ sa izlaznom strategijom države, gde mora da bude sasvim jasno da uloženi dinar poreskih obveznika mora da vredi više na kraju projekta nego na početku. U suprotnom, državna pomoć privredi mogla bi se pretvoriti u nekontrolisano trošenje novca poreskih obveznika od strane neodgovornih političara radi njihove političke promocije ili zadovoljenja uskih interesa uticajnih lobija.

Da li je pomoć trgovini naš strateški interes?
– Trgovina je aktivnost koja je po definiciji visokoprofitabilna. Trgovci često i posluju tako što dobavljačima plaćaju tek pošto prodaju robu. A to znači da ne moraju da angažuju previše sopstvenog obrtnog kapitala. Zato je moje mišljenje da trgovina svakako nije strateški interes na koji treba trošiti novac poreskih obveznika. Ima mišljenja kako treba pomoći domaće trgovinske firme u regionu jer su to kanali kojima bi se podstakao srpski izvoz. Ja mislim da to u ovom trenutku uopšte nije prioritet.

Pored „punta“, predviđene su i subvencije za kreditiranje kupovine nameštaja, iako je ova industrija tokom 2008. ostvarila značajan rast. A programom pomoći, na primer, nije obuhvaćena tekstilna industrija? Zašto?
– Mere koje navodite usmerene su na podsticanje potrošnje domaćih proizvoda. Bila bi sreća da to nije samo „punto“, već da se u Srbiji proizvode i druge marke automobila, poljoprivrednih mašina, bele tehnike, elektronskih uređaja itd. Tako će, nadam se, i biti ako naša zemlja želi da izađe iz relativnog siromaštva. Tada bi svu tu potrošnju trebalo stimulisati. Ovako, pošto proizvodimo malo toga što ulazi u grupu trajnih potrošnih dobara, onda je i lista subvencionisanih potrošačkih kredita relativno mala.

Ali „punto“ se favorizuje iako se većina delova u njemu ne proizvodi u Srbiji?
– Nije realno očekivati da će delovi u „puntu“ odmah biti Made in Srbija, jer smo mi u tehnološkom zaostatku od ko zna koliko decenija. Ali „Fijatu“ se isplati da ima lokalne snabdevače i on će ih pronaći onog trenutka kada ti lokalni snabdevači budu u stanju da ispune standarde „Fijata“. Naš je interes da „punto“ koji se pravi u Srbiji ne bude manje kvalitetan od „punta“ koji se pravi u Italiji. A da bi se to dogodilo, i snabdevači moraju da se podignu na određeni nivo. Ako vozila sklapaju naši ljudi i ako postoji perspektiva da se u taj „punto“ ugrađuje sve više delova koji su proizvedeni u Srbiji, ja mislim da to treba podržati.

Kakav je vaš stav o ideji da „Srbijagas“ konverzijom dugova u akcije postane većinski vlasnik Srpske fabrike stakla?
– Očigledno je da privatizacije često nisu obezbedile ono zbog čega su preduzimane: efikasnije poslovanje i rast proizvodnje domaće privrede. Konverzija duga u akcije nije neobična finansijska transakcija. Ono što je važno je da se na taj način ne kreira neprirodni kvaziholding, već da se tako stečene akcije ponude na tržištu zainteresovanim investitorima. Time bi se delimično ili u celini rešio i inicijalni problem nenaplaćenih potraživanja.

Iskustva s uplitanjem države u privredu u Srbiji nisu baš sjajna. Hoćemo li ovog puta biti bolje sreće?
– U uslovima krize neophodna je državna intervencija radi ublažavanja posledica. Ja ne mogu govoriti u ime saveta, ali moj lični stav je da država u ovoj situaciji mora da pokuša da pomiri teško pomirljive krajnosti: da ne troši previše, ali da pomogne domaćoj privredi, naročito izvoznoj industriji. Vrlo je važno da se ne izgubi kontrola u trošenju sredstava i da se država ne pretvori u državnog bankara ili državnu holding kompaniju koja ponovo postaje vlasnik srpske privrede.

Preporuke za delovanje Vlade
-Da ste vi premijer, koje biste mere preduzeli?
-Verujem da treba ići u pravcu mera koje ne koštaju puno a mogu imati značajne efekte, kao što su:
-državne garancije za kredite domaćoj privredi, pre svega izvoznoj industriji, i potrošačke kredite za nabavku domaćih proizvoda,
-poreske olakšice za produktivne investicije, kako domaće, tako i strane, ali i poreske olakšice za emitovane hartije od vrednosti ukoliko se njima finansiraju ovakve investicije,
-u najvećoj mogućoj meri državne nabavke se moraju orijentisati ka domaćim proizvodima,
-poreskom politikom dugoročno stimulisati deviznu štednju građana,
-propisima NBS dodatno stimulisati poslovne banke na kreditiranje naše industrije, naročito izvozno orijentisane. To svakako nije izvodljivo ukoliko NBS nastavi da bezrizičnu kamatnu stopu drži na nivou od 16,5 odsto godišnje. Banke u tim uslovima imaju interes samo da pod višim kamatnim stopama odobravaju kredite. Sa takvom monetarnom politikom nije moguće boriti se protiv recesije.



Regioni – šansa za brži razvoj

Za pomoć iz fondova EU regionalni BDP treba da bude niži od 75 odsto proseka Unije 

Predložena podela na regione isključivo služi za statistiku i utvrđivanje nivoa finansijske pomoći posle pristupanja Evropskoj uniji i nije ni u kakvoj vezi s bilo kakvom političkom ili teritorijalnom podelom – tvrdi Ognjen Mirić, koordinator za fondove EU u Vladi Srbije. Time on, zapravo, negira pojedine stavove iznete u javnosti, prema kojima regionalna podela Srbije dovodi do slabljenja i razbijanja zemlje. Ovi regioni zapravo su „skrojeni” za to da bi Srbija direktno mogla da povuče sredstava iz fondova Unije.

Mirić, za „Politiku”, naglašava da je Srbijapotpisivanjem SSP-a preuzela obavezu uspostavljanja regiona, prema tzv. NUTS klasifikaciji, u roku od četiri godine. Sudeći prema nedavnoj izjavi ministra ekonomije i regionalnog razvoja Mlađana Dinkića, konačna verzija zakona o regionalnom razvoju – kojim se predviđa formiranje sedam regiona (Vojvodine, Beograda, zapadnog, istočnog, centralnog, južnog i regiona Kosova i Metohije) –biće završena do kraja ovog meseca, a zakon usvojen u parlamentu do sredine ove godine.

Doktor Nađa Ćuk, iz Kancelarije Saveta Evrope u Beogradu, objašnjava da se termin „region” u Evropi danas odnosi na različite oblike teritorijalne organizacije države. Iako nema jedinstvenog „evropskog” modela regionalizacije, iskustva zapadnoevropskih država poslužila su za izradu takozvanih NUTS-a, statistički definisanih EU regiona. Ilustracije radi,ona navodi da NUTS jedan odgovara parametrima federalnih jedinica, NUTS dva italijanskim ili španskim regionima, odnosno autonomnim zajednicama, a NUTS tri predstavlja različite vidove asocijacija lokalnih samouprava, kao što su departmani u Francuskoj, udruženja opština u Portugaliji ili oblasti u Švedskoj.

Činjenica da su regioni korisnici fondova EU presudno je, kako kaže naša sagovornica, uticala na zemlje centralne i istočne Evrope da transformišu svoje državne strukture.

Šta je suština regionalne politike EU i kako su njene države iskoristile šansu za brži razvoj koju im pruža zajednička kasa? Osnovni cilj te politike EU je, kaže Mirić, „da prenosi resurse iz bogatih u siromašnije regione putem tzv. strukturnih fondova”, koji su, inače, dostupni samo članicama EU. Iz tih fondova finansira se obrazovanje, infrastruktura, životna sredina, konkurentnost.

Glavni kriterijum koji region mora da ispuni kako bi mogao da primi pomoć EU, prema njegovim rečima, jeste da je regionalniBDP niži od 75 odstoproseka Unije, a i stopa nezaposlenosti, takođe, važan je pokazatelj razvijenosti nekog regiona.

–Mnogi od regiona „starih” država članica izgubili su mogućnost korišćenja sredstava strukturnih fondova posle pristupa novih deset članica zbog spuštanja proseka BDP-a EU, na kome se temelji određivanje regiona koji mogu da koriste strukturne fondove – kaže Mirić dodajući da su danas najnapredniji regioni u EU London, Brisel i Hamburg.Po stanovniku, u Londonu je BDP čakdevet puta viši nego u najsiromašnijim regionima u Rumuniji.

Podelom „na ekonomsko-statističke teritorijalne jedinice”,kakva, dakle, postoji u okviru država EU, Srbija, zapravo, ide u susret regionalnoj politici EU. Kao potencijalni kandidat, ona danas koristi sredstva iz dva od pet programa IPA (Instrumenta za pretpristupnu pomoć) i to za razvoj institucija i prekograničnu saradnju. Kada bude imala status kandidata otvoriće joj se još tri komponente IPA: za regionalni razvoj, razvoj ljudskih resursa i ruralni razvoj. Budući da svaka IPA komponentaodgovara nekom od strukturnih fondova namenjenih državama članicama, Mirić ističe da cilj IPAnije samo pružanje pomoći nego i „učenje” pravila i uvođenje novih propisa kako bi se osiguralo da posle pristupa Uniji država iskoristi sredstva koja su za nju predviđena.

–Izuzetnoje važno što će pripreme za korišćenje ostale tri IPA komponente započeti u prvoj polovini ove godine. Istovremeno s pripremama za status kandidata za članstvo, pripremamo se i za IPA komponente koje su dostupne isključivo državama kandidatima – kaže on.

Inače, da bi Srbija posredstvom regiona mogla iz strukturnih fondova EU da povuče znatna sredstva, da je članica Unije, pokazuju sledeći podaci. Od 2007. do 2013. godine za podršku najmanje razvijenim članicama EU odvojeno je 282,8 milijardi evra. Bugarskoj je namenjeno oko 6,7 milijardi evra, Slovačkoj 11,3 milijarde evra, Sloveniji 4,1 milijarda evra, Poljskoj 22,1 milijarda evra. Prema trenutnim procenama, na 12 novih članica (primljenih u EU od 2004) –koje, inače, čine manje od četvrtine ukupne populacije EU –u ovom razdoblju biće utrošeno oko 51 odsto ukupnog budžeta namenjenog regionalnom razvoju.

Od 2000. do 2006. godine, na te fondove za razvoj članica potrošena je gotovo trećina evropskog budžeta,a najveći korisnici su bili Grčka, Španija, Portugal, Irska, južna Italija i istočni deo Nemačke.

Šta su evropski fondovi značili, recimo, za Španiju bliže je predstavljeno pre dve godine i u Beogradu. Na seminaru o programiranju i upravljanju evropskim fondovima iznet je podatak da je Španija godinama bila najveći korisnik evropske kase i da je, zahvaljujući dobijenom novcu, ta zemlja, koja se najbrže razvija u EU, danas osma ekonomska sila na svetu.

 

Ove godine novi programi

Srbija je kroz programe prekogranične saradnje stekla iskustvo u primeni pravila koja važe za strukturne fondove. U tim programima saradnje učestvovali su dosad južna i istočna Srbija i Vojvodina. Od 2004. do 2007. Srbija za projekte prekogranične saradnje utrošila je 16 miliona evra kroz KARDS program.

– Ova iskustva će se proširiti i na ostale delove Srbije tokom 2009. godine otvaranjem programa prekogranične saradnje s Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom – najavljuje Mirić.



Ju-Es stil dobio sertifikat za proizvodnju za autoindustriju

Kompanija Ju-Es stil Srbija (U.S. Steel Serbia) saopštila je da je dobila sertifikat standarda za automobilsku industriju ISO/TS 16949:2002. Kako se navodi, standard koji je izdala švajcarska sertifikaciona kuća SGS trebalo bi da omogući Ju-Es stilu da zauzme mesto "ozbiljnog proizvođača" limova za auto-industriju



Svrha sertifikacije prema ISO/TS standardima za automobilsku industriju je razvoj sistema menadžmenta kvalitetom koji obezbeđuje stalna poboljšanja, prevenciju nedostataka, smanjenje odstupanja i gubitaka u lancu isporuke, rekao je generalni direktor SGS-a za Srbiju i Crnu Goru Marinko Ukropina.

Na ceremoniji urucivanja direktor proizvodnje Ju-Es stila Vladan Mihailović rekao je da je Ju-Es stil Srbija započeo proces uvođenja tog standarda početkom 2007. godine na zahtev kupca, rumunske kompanije Dačija.

- Nama je veoma važno da uđemo u svet isporučilaca sirovina za auto-industriju. To će pred nas postaviti nove zadatke, više standarde u pogledu kvaliteta proizvoda, ispunjavanja specijalnih zahteva korisnika, kao i pouzdanosti i tačnosti isporuke - rekao je on.

Direktor Obezbeđenja kvaliteta u smederevskoj kompniji Brajan Mek Gregor (Brian McGregor) je izrazio uverenje da će lim Ju-Es stila Srbija za automobilsku industriju naći kupce u susednim zemljama.

- Sertifikacijom smo zadovoljili samo jedan od zahteva - da se nađemo na listi proizvođača materijala za auto-industriju. Na nama je sada da osvojimo tu proizvodnju i da se i dalje poboljšavamo u toj oblasti - rekao je on.



"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta