Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Očekuje se veliki skok cena nafte na svetskom tržištu

Era jeftine nafte bliži se kraju, jer se postepeno troše lako i jeftino akumulirane rezerve, u 2009. očekuje se "skok" cene nafte na 55 dolara po barelu, a u narednih tri do pet godina moguće čak i na 200 dolara po barelu, ocenio je analitičar naftnog sektora u "Erste Grupi" Ronald Šteferle

Prognozira se da će u 2009. i 2010. godini tražnja za naftom opasti za oko jedan odsto, a čim bude primetnog poboljšanja globalne privredne situacije situacija će se promeniti.
"To je razlog što za 2009. godinu očekujem prosečnu cenu od 55 dolara po barelu, ali čim nastupi održivi ekonomski oporavak cena bi trebalo da se popne iznad 70 dolara", rekao je Šteferle.
Na rast cena nafte na dugi rok ukazuje i mnogo veća zavisnost od naftnih grupacija u državnom vlasništvu i vrlo mali udeo naftnih grupacija iz privatnog sektora u proizvodnji i rezervama.
Nemoguće je predvideti preciznu tačku u kojoj će se dostići ili prevazići maksimalna stopa svetske proizvodnje nafte, ali čini se da jasne signale predstavljaju zavisnost od gigantskih naftnih polja i pad proizvodnje u mnogim državama koje su među najvećim proizvođačima nafte, kao što su Meksiko, Norveška i SAD.
"Činjenica da su u proteklih deset godina proizvodni kapaciteti međunarodnih naftnih kompanija generalno opali - uz cene koje naglo rastu, mnogo nam govori," izjavio je Šteferle.
Jedan od pozitivnih aspekata rekordnih nivoa koje su prošle godine dostigle cene nafte jeste i javna rasprava o obnovljivim izvorima energije.
Pored toga što je koristan za životnu sredinu, prelazak na alternativne izvore energije bi unapredio i mir, jer bi pomogao da se spreči sve veći rizik od rata oko resursa, navedeno je u saopštenju "Erste Grupe".
Analitičari te grupe su istakli da što duže cena nafte ostane u rasponu oko 40 dolara i niže, to će ponuda u budućnosti biti sve intenzivnija i brže postajati oskudnija, jer će se uz takve cene odlagati ili otkazivati programi investiranja i istraživanja.
U ovom trenutku, investicije nisu čak ni 20 odsto preporučenog obima koji bi bio potreban da se proizvodnja poveća sa sadašnjih 86 miliona barela na 125 miliona barela do 2030. godine.
Očekuje se da se ponuda izvan OPEK-a smanji za gotovo 0,6 odsto usled pada proizvodnje u Rusiji, Meksiku i Severnom moru. Analitičari procenjuju da će OPEK smanjiti obim proizvodnje za još najmanje dva do tri miliona barela dnevno.
U 2001, proizvodnja je u četiri koraka smanjena za pet miliona barela, što je kao posledicu imalo trend rasta koji je trajao šest godina.
Sada smanjenja iznose 14,5 odsto ukupne proizvodnje OPEK-a, ali izgleda da je pad privredne aktivnosti mnogo dramatičniji nego u 2001. godini.
Cena nafte više neće funkcionisati prema zakonima ponude i tražnje, već prema pravilima oligopola malog broja zemalja koje su veliki proizvođači nafte.
Pošto i u proizvodnji sve više raste učešće troškova i pošto će se realizovati samo mali deo potrebnih ogromnih investicija, a mnoga naftna polja i zemlje koje proizvode naftu su već prošli tačku maksimalne proizvodnje, na dugi rok se opet mogu očekivati mnogo više cene nafte, smatraju analitičari "Erste Grupe".



Stanove nema ko da kupi

Cene stambenih kvadrata u Beogradu i Novom Sadu pale za 15 do 20 odsto, u drugim gradovima ostale iste kao i pre šest meseci

 

Agenti za nekretnine su na neplaniranom odmoru. Nemaju posla, jer se u Srbiji malo ko odlučuje da pazari stan. Potencijalni kupci se samo raspituju, očekujući da se vrtoglavi pad cena nekretnina u svetu dogodi i našoj zemlji. Dok su u Beogradu i Novom Sadu pale tek za oko 15 do 20 odsto, što je dvostruko manje nego u regionu, cene nekretnina u unutrašnjosti gotovo su iste kao i pre šest meseci.

Sniženje u glavnim gradovima Srbije i Vojvodine, agenti tumače kao „urazumljivanje alavih prodavaca”.

– Najdrastičniji slučaj su novobeogradski blokovi. Prodavcima sada ne pada na pamet da za kvadrat traže 2.000 evra. Tamo su cene pale za 300 pa i više evra po kvadratnom metru. U ostalim delovima grada nekretnine nisu padale ispod 20 odsto – kaže Jasna Dašić, vlasnica agencije „Jadran nekretnine”.


U Novom Sadu je takođe postalo nezamislivo ceniti garsonjeru u centru 2.000 evra po kvadratu. Kvadratni metar je sa prosečnih 1.500 evra pao na 1.300, jer nekretnine, kažu u agenciji „Metron”, kupuju samo oni koji imaju gotovinu.

Zbog skupih kredita i opšte besparice, interesovanje za stanove u Kragujevcu je drastično opalo od oktobra. Tek posle nedavne najave jeftinih stambenih kredita za stanove u novogradnji i vesti o ukidanju učešća pri uzimanju zajmova kod banaka, građani se opet raspituju za nekretnine, kaže Miroslav Brković, agent iz Kragujevca.

Ali to, baš kao i u Nišu, nije uticalo na prodavce. Oni i dalje drže stare cene. Sličnu je i u Čačku i Valjevu, s tim što u sedištu Kolubarskog okruga nema stanova za prodaju, pa sve što se ponudi na tržištu brzo nađe kupca.

Oskudna ponuda je upravo razlog što cene nekretnina u Srbiji ne padaju onom brzinom koju kupci priželjkuju, ali i što je Beograd i dalje među najskupljim gradovima u regionu, gde su nekretnine izgubile na vrednosti od 30 do 40 odsto.

U Zagrebu je, recimo, u poslednje vreme izgrađeno dosta stanova, došlo je do zasićenja tržišta i cene su počele da padaju, kaže Nedeljko Malinović, vlasnik agencije „Legat”.

– Promenama na tržištu je kumovala i velika prezaduženost tamošnjeg stanovništva, ali i sve češće posustajanje pri otplati kredita. Tako kvadrat stambenog prostora na elitnim lokacijama u Zagrebu košta 2.500, dok se u ostalim delovima može naći za 1.500 evra – kaže Malinović.

Da bi u Beogradu cene nekretnina značajnije bile snižene, nije dovoljno samo stimulisati kupovinu kroz subvencije i jevtine kredite. Neophodno je i pospešiti i omasoviti gradnju, smatra Srđan Vujičić, direktor konsultantske kuće „King strdž”.

– Nedostupni bankarski kreditisu zaustavilifinansiranje projekata. To može dastopiragradnju novih stanova u Beogradu, pa će oni i dalje biti skupi – kaže Vujičić.

Ako se nešto ne promeni za dve godine, prognozira Nedeljko Malinović, u Beogradu neće imati šta da se kupi.

– Mnogi investitori koji su lane zakupili lokacije, sada ih vraćaju. Krediti su poskupeli, na dozvole se čeka dugo, pa mnogi odustaju od izgradnje – ističe Malinović.

Ako država zaista namerava da podstakne gradnju i obori cene nekretnina, to može da učini smanjenjem nadoknade za građevinsko zemljište. Naši sagovornici, međutim, ne očekuju da će se to dogoditi, jer je u Beogradu ta nadoknada nedavno poskupela za šest, a najavljeno je i njeno usklađivanje sa rastom cena na malo.

Sledeća stavka na koju država može da utiče jeste promena poreske politike. Jer, ona upravo vlasnicima udžerica na atraktivnim lokacijama u Beogradu omogućava da ucenjuju investitore. Država naplaćuje porez na imovinu, odnosno na ono što građani imaju u vlasništvu, a vredi veoma malo, dok pravo na zemljište ne oporezuje. Zato se vlasnicima straćara ne žuri. Atraktivne placeve drže zarobljene godinama, sve dok za njih ne dobiju željenu cenu.

I najzad, da bi cene pale, potrebno je sistemsko rešavanje problema – denacionalizacija i privatizacija građevinskog zemljišta, ali i donošenje zakona o planiranju i izgradnji, kaže Vujičić.

Niko, međutim, ne pominje da bi tome možda mogli da doprinesu i investitori, tako što će se odreći dela zarade koja nije mala. Naročito u Beogradu, gde dostiže 80, a u pojedinim slučajevima 100 odsto.



Imlek gradi magacin u Zemunu

Beograd - Kompanija Imlek gradi magacin u Zemunu, u koji će, zajedno sa predviđenom hladnjačom, biti uloženo 500.000 evra, izjavio je juče direktor logistike i distribucije u Imleku Milen Miladinović

„Novi magacin imaće površinu od oko 900 kvadratnih metara, dok će površina nove hladnjače koja treba da se izgradi biti 600 metara kvadratnih“, rekao je on agenciji Beta. Kako je kazao, u Imleku očekuju da „završetak magacina za dugotrajno mleko bude tokom marta, kada kreće montaža regala za skladištenje proizvoda, čime će se obezbediti adekvatni uslovi za njihovo čuvanje i distribuciju“. Prema njegovim rečima, finansiranje tih investicija je iz sopstvenih sredstava Imleka namenjenih za unapređenje poslovanja.



Milko Štimac, predsednik KZHoV: Tržište se stabilizuje, nastavljamo reforme

I brokeri bi trebalo da se potrude oko kompanijskih obveznica jer u Srbiji sigurno ima firmi čije bi se hartije dobro prodavale


Donošenjem novog Zakona o tržištu hartija od vrednosti, i hitnim izmenama Zakona o investicionim fondovima, država bi konačno ispunila zahteve berzanskih učesnika za nastavak reformi. Time bi se, kako kaže Milko Štimac, prvi čovek Komisije za hartije od vrednosti (KHOV), nastavilo sa neophodnim reformama koje će omogućiti da srpsko tržište kapitala spremno dočeka kraj svetske ekonomske krize.

- Grupa konsultanata, koju finansira USAID, završila je Predlog nacrta zakona o tržištu hartija od vrednosti, koji je u potpunosti urađen prema evropskoj regulativi, tako da ćemo za mesec dana imati finalni tekst sa kojim ćemo otići u Ministarstvo finansija, gde su već dosta uradili na hitnim izmenama Zakona o investicionim fondovima. To nija kraj priče, jer očekujemo i dalje promene Zakona o investicionim fondovima kao i ostalih osam zakona koje su tražili učesnici. Pravi je trenutak da se krene sa onim što se zagovaralo na konferenciji "Razvoj tržišta kapitala", u oktobru prošle godine. 

Kako, po Vama, treba reagovati na krizu i šta kažete na mere Vlade?

- One koje se odnose na tržište kapitala, su svakako nešto što nam je trebalo i bez krize. Fiskalno rasterećenje transakcija na tržištu kapitala je nešto što je uvek dobrodošlo i što sve zemlje u regionu imaju već duže vreme. Naš odnos prema krizi treba da bude defanzivan i da se svodi na ublažavanje i anuliranje efekata krize, gde je to moguće. To su pregovori sa "Fijatom", redefinisanje odnosa države prema velikim sistemskim preduzećima itd. Ovaj period treba da iskoristimo i da nastavimo reforme tržišta kapitala, iako, treba otvoreno reći, one neće imati neki efekat dok kriza traje.

Kakva će biti ova godina za srpsko tržište kapitala?

- Očekujem da će ova godina biti godina konsolidacije, sa smirivanjem tržišta ali ne i rastom. Ako uradimo reformu kako treba, biće sigurno brže i kraće da se, kada nastupe, pozitivni efekti izlaska iz krize preliju i kod nas. Novi zakon je upravo ta temeljna priprema za period neposredno posle krize.

Krizu na finansijskom tržištu Srbije formalno je obeležilo i gašenje brokerskih kuća i društava za upravljanje investicionim fondovima. Ima li novih najava gašenja?

- Ne, sada imamo neku stabilnu situaciju. I to jedno društvo koje je podnelo zahtev i koje se ugasilo, nije to učinilo zbog problema na našem tržištu već zbog problema u matičnoj zemlji. Ne očekujem dalje negativne posledice krize na društva za upravljanje.

A ima li zahteva za pokretanje novih društava?

- U proceduri osnivanja su dva i u najavi jedno društvo. Od toga je jedno društvo iz regiona, drugo je strani kapital, i treće mešoviti domaći i strani kapital. Čelnici jednog društva iz regiona, koje je najavilo svoj dolazak, rekli su nam da godinama prate situaciju na našem tržištu, da je sve uređenije i da su pozitivno iznenađeni efikasnošću Komisije, jer pred njihovom matičnom komisijom je godinu dana potrebno da se reši jedan predmet, a kod nas je prosečno vreme tri dana.

Da li ima nešto što KHOV može da uradi, a što bi pomoglo tržištu i učesnicima u uslovima krize?

- Ono što smo mogli, uradili smo već kroz izmene pravilnika o investicionim fondovima.

A šta je sa zahtevom za liberalizaciju ulaganja u inostranstvo i pitanjem povezanih lica?

- Šesti član Zakona o investicionim fondovima prilično restriktivno postavlja okvire u kojima fondovi osnivaju i razvijaju svoju delatnost. Pošto je to zakonski definisano, nismo mogli podzakonskim aktom da izmenimo. Ministarstvo finansija je zajedno sa fondovima, uz našu podršku, pokušalo da reši ovaj problem uredbom, ali ni to nije moglo da derogira zakon. Ovo možda izgleda kao da se previše držimo procedura, ali to zaista obezbeđuje pravnu sigurnost, a bez sigurnosti nema razvoja tržišta kapitala. Mnogo je bolje i efikasnije ići na izmene zakona po hitnoj proceduri nego na uredbe i podzakonske akte koje su pravno teško održive.

Šta je sa visinom taksi Komisije, na koju se žale učesnici sa tržišta i preduzeća koja bi možda izdala korporativne obveznice?

- Ukoliko su takse Komisije problem, smanjićemo ih. Brokerska kuća sa nekim preduzećem treba da dođe kod nas sa namerom da emituje korporativne obveznice i sve prepreke koje su do nas mi ćemo otkloniti. Kod nas se niko nije pojavio sa ozbiljnim zahtevom za emisiju korporativnih obveznica.

A da li Vi smatrate da su takse visoke?

- Svakako, i moje mišljenje u Komisiji nije usamljeno. To je začarani krug, kao što moramo da se borimo za integritet tržišta ali i za integritet Komisije. Biće ovako dok god nam se, kao regulatoru, samostalnost ne vrati u potpunosti, uključujući i finansijsku, da ne moramo višak novca da predajemo budžetu i da svake godine krećemo od nule. Takse su jedini prihod Komisije. Šta bi se desilo da ostanemo bez novca i da ne možemo da funkcionišemo? Ali i pored svega toga, spremni smo da smanjimo takse, ukoliko neko bude zatražio i rekao da mu promili koje Komisija uzima predstavljaju preveliki problem.

Ali rekli ste da bi tako ostali bez prihoda?

- Kada neko izda korporativnu obveznicu krenuće za njim i drugi, pa će Komisija zaraditi na obimu posla. Međutim, nisu sve takse u istoj ravni. Ima nekih procesnih taksi koje ne treba smanjivati, ko što je preuzimanje firmi, jer to i treba da bude skupa igra. Preuzimanje ne treba da se dešava serijski već u tačno određenom trenutku i oni koji se odlučuju da preuzmu neku firmu, treba da se kvalifikuju kao ozbiljni igrači, pa samim treba da podnesu i relativno skupu taksu.

Da li samo zbog toga nema korporativnih obveznica?

- Realno je da se krene sa takvim načinom prikupljanja kapitala, kada se pogledaju kamate u bankama. Ali, sa druge strane, nema kapitala. On se povukao u banke, tako da je to začarani krug. Brokeri bi mogli malo više da se potrude oko svojih klijenata i da rade na edukaciji i promociji tržišta i njegovih instrumenata. Siguran sam da ima velikih i dobrih brokerskih kuća, sa velikim klijentima čije bi se obveznice prodavale na tržištu i u koje bi klijenti imali poverenja.

 

Kakve su disciplina i zakonitost na srpskom tržištu?

- Komisija raspolaže sa dve vrste kazni, isključenjem sa tržišta i prijavom za privredni prestup. Aktivni smo i sa jednom i sa drugom kaznom, i godišnje imamo oko 1.200 predmeta, od kojih se oko 80 odsto završi izricanjem neke mere. Problem je što je isključenje sa tržišta teška kazna, ima mnogo prekršaja gde bi novčana kazna bila mnogo primerenija. Pred Novu godinu isključili smo sa tržišta dve brokerske kuće na po 50 i 60 dana, ali tako ispaštaju i njihovi klijenti. Ima i mnogo akcionarskih društava gde bi menadžment trebalo drastično kazniti, a nemamo direktne ingerencije već posredne. Onda se obraćamo tužiocu i šaljemo prijave policiji ili eventualno uključujemo i Agenciju za sprečavanje pranja novca. Drugi problem je i naše sudstvo, koje ne prepoznaje ovu vrstu krivičnih dela. Dok traje proces, prestupnik slobodno radi i najveća kazna koju je neki sud izrekao je 200.000 dinara, direktoru jednog preduzeća, i to uslovno. Ovo deluje stimulativno na to da se krše principi korporativnog upravljanja. Po nacrtu zakona Komisija će imati veće nadležnosti, a recimo "isisivanje kapitala" će se tretirati kao krivično delo.



Nema krize za inflaciju
Dok u svetu recesija obara cene u Srbiji je januarska inflacija nikad veća, pa je realnije da se podigne referentna stopa NBS nego da se obori



Razvijene zemlje sveta pritiska recesija koju prati stagnacija ili čak pad cena. Protiv zaustavljanja ekonomskog života vlade se bore besomučnim snižavanjem kamatnih stopa i pumpanjem para u banke i privredu, ne hajući za inflaciju. S druge strane, srpske cene kao da privredna kontrakcija i smanjenje tražnje i ne dotiču, pa je već u prvom mesecu ove godine inflacija merena cenama na malo dostigla tri odsto, a prema indeksu potrošačkih cena biće oko 2,2 odsto. To će, na godišnjem nivou, iznositi 10,1 odsto, tako da se Narodna banka Srbije nalazi u nezavidnom položaju da je, s jedne strane kritikuju zbog nedostatka novca u privredi, a s druge strane, opasnost od inflacije ne da nije nestala, već je još veća nego prošle godine. Ekonomski analitičari smatraju da će februarska inflacija biti još veća.

NBS podbacila
Prošle godine NBS je žestoko podbacila u ciljanju bazne inflacije. Cilj je bio tri do šest odsto, a ona je završila na nivou od 10,1 odsto. Za ovu godinu, cilj je, ovoga puta meren potrošačkim cenama, prilično širok - od šest do 10 odsto - ali sudeći prema prvim mesecima i teško ostvariv.
Branko Hinić, direktor Sektora za istraživanja NBS, ocenio je da je u januaru bio visok inflatorni pritisak, pre svega zbog rasta cena regulisanih od strane države za 5,8 odsto, što je polovina ukupnog rasta državnih cena za celu godinu, dogovorenog u Memorandumu o razumevanju između Vlade i NBS. On je takođe upozorio da se u aprilu planira poskupljenje struje od osam odsto, što će imati značajan efekat na ostale cene.

- Za prvi kvartal planiramo inflaciju od 4,4 odsto, a tome će najviše doprineti poljoprivredni proizvodi sa 7,7 odsto i regulisane cene sa 7,8 odsto. Zato nije realno da se smanji referentna kamatna stopa, već bi pre trebalo očekivati njeno povećanje - istakao je Hinić.

Ima li granice
Takođe, u pitanju je i ugled NBS kao centralne monetarne vlasti jer ako bi i ove godine inflacija podbacila cilj, njen kredibilitet bio bi ozbiljno doveden u pitanje.

- Od početka godine inflacija je blizu gornje granice. Već smo promašili u 2008. godini i bilo bi nekredibilno da se isto ponovi i ove godine. To bi onda postala praksa, a i ovo je prva godina zvanične politike ciljanja inflacije - ocenio je Hinić.

Ivan Nikolić, saradnik Ekonomskog instituta, ističe da je projekcija NBS da će u prvom tromesečju inflacija iznositi 4,4 odsto u najmanju ruku optimistična.

- Mislim da će rast cena na malo u februaru biti još viši nego u januaru i da će iznositi četiri do pet odsto. Tek će se u februarskim indeksima pokazati efekti povećanja akciza i poskupljenja nafte i njenih derivata. U proseku je to iznosilo oko 40 odsto i samo na osnovu toga će cene na malo u februaru biti više za tri odsto. U CPI indeksu (potrošačke cene), manji je ponder regulisanih cena, ali i tamo će samo na osnovu akciza inflacija biti veća za 1,6 odsto. Takođe mislim da će se slabljenje dinara odraziti na februarske cene više nego na januarske, jer su firme tek krajem meseca ukalkulisale kurs u cene - upozorava Nikolić.
 
 
Danak zatvorenosti

Mereno cenama na malo, već posle dva meseca možemo doći u situaciju da ispunimo bonus inflacije za celu godinu, ocenjuje Ivan Nikolić. Prema njegovim rečima, cene bi mogle da se zauzdaju u drugoj polovini godine samo ako se fiksira kurs ili čak i obori, ali to je teško ostavarivo.

On ističe da su i druge zemlje koje imaju plivajući kurs u sličnom problemu jer im rastu uvozne cene, ali Srbija ima jedan dodatni nepovoljni efekat, a to je nedovoljno konkurencije na svom tržištu. To se najbolje vidi po rastu cena hrane u prošloj godini, gde je Srbija apsolutni rekorder u Evropi. Kod nas je hrana poskupela 21 odsto, dok je u okruženju 10 do 15 odsto, a u EU tek dva do tri procenta.

I Goran Nikolić, analitičar Privredne komore Srbije ističe da je nerealno očekivati da se inflacija nađe u planiranom okviru.

- Nije realno držati inflaciju na osam odsto. Najveći rizik će biti kurs i inflatorna očekivanja, dok regulisane cene država može da neutrališe. S druge strane, pitanje je i da li će cene na globalnom nivou i dalje padati - smatra Goran Nikolić.


Bruto kolač tanak za neto potrebe

Srbija ove godine u najboljoj varijanti može da napravi od 32 do 33 milijarde evra bruto-domaćeg proizvoda, ali je već sada izvesno da ta suma neće biti dovoljna za nesmanjene troškove društva



Prof. dr Miladin Kovačević Fotodokumentacija „Politike” Poslednjih nekoliko meseci nema dana da se ne ukrste koplja ekonomista i političara o realnosti procenjenog ovogodišnjeg rasta bruto-domaćeg proizvoda od 3,5 odsto. Jedni se ubiše dokazujući da je tih 3,5 odsto, s kojim se ušlo u sve računice, pa i projekcije budžetskih izdatka, potpuno nerealna veličina. Iz vlade, kojoj ne nedostaju dobri znalci ekonomije, ali koja im se sada prelama kroz političko ogledalo, tvrde da je tako nešto sasvim moguće. Ako, ipak, i ne bude? Pa, bože moj – biće rebalans budžeta. Naravno – naviše.

Otuda i pitanja – šta je to bruto-domaći proizvod i ko ga stvara? Konačno, da li je te 32 do 33 milijarde evra, po kursu od 93 dinara, koliko se ove godine može očekivati, dovoljno za sve naše apetite, koji su, a to ne možemo nikako skriti, daleko veći od onoga što stvorimo?

Profesor dr Miladin Kovačević, zamenik direktora Republičkog zavoda za statistiku i saradnik biltena „Mesečne analize i trendovi”, statističar i ekonomista, kaže, u najkraćem, da se bruto-domaći proizvod izračunava tako što se na bruto dodatu vrednost, dakle sve ono što se stvori tokom godine u jednoj zemlji, doda naplaćeni porez, pa se tako dobijena suma umanji za date subvencije privredi. BDP čine dve proizvodnje – razmenjivih i nerazmenjivih dobara. Roba (industrija i poljoprivreda), a ostalo su uglavnom usluge. (Vidi tabelu.). I to je, kaže, cela stručna priča, ali od koje se mogu izatkati mnoge druge, pa i ova – zbog čega strepimo u ovo vreme opšte recesije?

– Posmatrajući statističke podatke od 2000. do 2007, udeo poljoprivrede u BDP-u u međuvremenu se prepolovio – sa 20 odsto pao je na desetak odsto – ističe Kovačević. – Industrija je sa 25 sišla na 20 odsto, ali su zato skočile usluge. Sve to, kaže, ne znači da manje proizvodimo hrane ili drugih potrošnih dobara, ali u strukturi BDP-a, po baznim cenama, njihovo učešće opada.

Šta nam to govori?

– Da smo prihode od privatizacije, umesto u potrošnju, usmeravali u infrastrukturu, otplatu javnog duga ili neizbežne a skupe reformske politike, podigli bismo kreditni rejting zemlje i samim tim privukli investicije u industriju, a to znači i u one proizvodne grane koje imaju mnogo veći izvozni potencijal – ukazuje naš sagovornik. – Umesto toga, izgubili smo neke od jakih proizvodnji koje su nas pre dve decenije odlikovale – celokupan metaloprerađivački kompleks, tekstil, kožu, obuću... „Zastava” je sa 200.000 pravljenih automobila 1989. godine pala na desetak hiljada. Više ne proizvodimo televizore, audio i belu tehniku... mašine alatljike, elektro i drugu opremu.

Trošeći, najčešće i ono što nemamo, a ponajmanje za investicije, krenuo je uvoz – gladnom tržištu, godinama iscrpljivanom sankcijama, sve je trebalo. Pošto su plate sve vreme realno rasle 15 odsto, a BDP od pet do šest odsto, skočio je uvoz. Od 13,8 odsto vrednosti uvoza u odnosu na BDP u 2000. stigli smo, upozorava Kovačević, do čak 46,3 odsto u 2007. Toliki uvoz je napravio te godine trgovinski robni deficit od 24,2 odsto BDP. A to je lane bilo svih osam milijardi evra.

– Bilo bi grešno – upozorava naš sagovornik –ne reći da ni izvoz u tih sedam-osam godina nije napredovao, ali, na našu žalost, mnogo sporije. Izvozom smo 2000. pravili svega 6,5 odsto BDP-a, već 2005. svih 17,7, a 2007. solidnih 22,1 odsto. Ali, to je malo za ono što nam treba.

Šta nam valja činiti, jer je jasno da je dosadašnji model razvoja, zasnovan na ubrzanoj privatizaciji, visokoj potrošnji, niskim investicijama, rastu svih deficita i dugova prema svetu, sasvim iscrpen?

– Srbija ove godine u najboljoj varijanti može da napravi od 32 do 33 milijarde evra bruto-domaćeg proizvoda, ali ta joj suma ni izbliza neće biti dovoljna za sve potrebe društva. Zato bi bilo dobro da ovu, bez svake sumnje, veoma tešku godinu, iskoristimo za odlučnije strukturne promene. Ako se otvaramo Evropi, neka to bude i u investicionom pogledu. Hajde da donesemo sistemske i druge propise koji će investitorima širom otvoriti vrata, ali to u isti čas mora da znači manje korupcije, veću efikasnost sudova, ekonomsku, pravnu, socijalnu pa i ličnu sigurnost – ističe Kovačević.

Konačno, moramo prilagoditi državnu potrošnju potrebama održivog razvoja, a to znači ukupnu tražnju uskladiti sa dinamikom rasta BDP-a. Ali, Kovačević smatra da to ne bi trebalo učiniti tako da nekim polovičnim i iznuđenim merama smanjujemo pojedine elemente javne potrošnje, već da se celovitom reformom javnog sektora snize troškovi i istovremeno obezbede poreski prihode za socijalne funkcije države.



Svetske berze (Trgovanje u petak): Kraj nedelje završen padom berzanskih indexa
AZIJA
 

Azijske berze u petak su doživele snažan pad svojih indexa. U nedostatku dobrih informacija, cene akcija poklekle su od samog početka i u minusu ostale čitav dan. Informacija o mogućoj nacionalizaciji City banke i Bank of America, loši markoekonomski pokazatelji Zapadne Evrope, finansijski problemi Jugoistočne Evrope.. samo su neke od vesti koje su dodatno pritisle ulagače.

Promene vrednosti najvažnijih berzanskih indexa u Aziji:
    HANG SENG (Hong Kong) -2,49%
    NIKKEI225 (Japan) -1,87%
    KOSPI (Južna Koreja) -3,72%
    SENSEX (Indija) -2,67%


Bitne vesti:
- Izvoz Tajlanda pao je u januaru 26,5%, što mu je najveći pad u poslednjih 12 godina

EVROPA

Nakon snažnog pada berzanskih indexa u Aziji, evropski indexi kao da su se u petak utrkivali koji će više da ode u minus. Od samog početka trgovanja bilo je jasno da će usled nedostatka dobrih informacija berzanski indexi čitav dan provesti u crvenoj zoni. Dubina recesije širom sveta, kao i oslabljeni bankarski sistem oterali su ulagače sa evrospkih berzi.

Promene vrednosti najvažnijih berzanskih indexa u Zapadnoj Evropi:
    FTSE100 (London) -3,22%
    DAX (Frankfurt) -4,76%
    CAC40 (Pariz) -4,25%
 


AMERIKA

Vesti o nacionalizaciji banaka i probijanje nivoa Dow Jones-a iz novembra 2008. godine (za koji se verovalo da je "dno tržišta medveda", snažan pad azijskih i evropskih berzi doneli su pesimizam na Wall Street, tako su berzanski indexi trgovanje u petak započeli padom svojih vrednosti, a u minusu su ostali do kraja trgovačkog dana.

Promene vrednosti najvažnijih berzanskih indexa na Wall Street-u:
    DJIA -1,34%
    NASDAQ -0,11%
    S&P500 -1,14%.


Svetske berze (Trgovanje u petak): Kraj nedelje berzanski indexi dočekali u crvenom
AZIJA
 

Azijske berze u petak su doživele snažan pad svojih indexa. U nedostatku dobrih informacija, cene akcija poklekle su od samog početka i u minusu ostale čitav dan. Informacija o mogućoj nacionalizaciji City banke i Bank of America, loši markoekonomski pokazatelji Zapadne Evrope, finansijski problemi Jugoistočne Evrope.. samo su neke od vesti koje su dodatno pritisle ulagače.

Promene vrednosti najvažnijih berzanskih indexa u Aziji:
    HANG SENG (Hong Kong) -2,49%
    NIKKEI225 (Japan) -1,87%
    KOSPI (Južna Koreja) -3,72%
    SENSEX (Indija) -2,67%


Bitne vesti:
- Izvoz Tajlanda pao je u januaru 26,5%, što mu je najveći pad u poslednjih 12 godina
 

EVROPA

Nakon snažnog pada berzanskih indexa u Aziji, evropski indexi kao da su se u petak utrkivali koji će više da ode u minus. Od samog početka trgovanja bilo je jasno da će usled nedostatka dobrih informacija berzanski indexi čitav dan provesti u crvenoj zoni. Dubina recesije širom sveta, kao i oslabljeni bankarski sistem oterali su ulagače sa evrospkih berzi.

Promene vrednosti najvažnijih berzanskih indexa u Zapadnoj Evropi:
    FTSE100 (London) -3,22%
    DAX (Frankfurt) -4,76%
    CAC40 (Pariz) -4,25%.
AMERIKA

Vesti o nacionalizaciji banaka i probijanje nivoa Dow Jones-a iz novembra 2008. godine (za koji se verovalo da je "dno tržišta medveda", snažan pad azijskih i evropskih berzi doneli su pesimizam na Wall Street, tako su berzanski indexi trgovanje u petak započeli padom svojih vrednosti, i u minusu su ostali do kraja trgovačkog dana.

Promene vrednosti najvažnijih berzanskih indexa na Wall Street-u:
    DJIA -1,34%
    NASDAQ -0,11%
    S&P500 -1,14%.


Promena vrednosti Indexa u 16:30


Bivše SFRJ
BELEX15 (Beograd) -3,57% close
CROBEX (Zagreb) -0,53% close
SBI20 (Ljubljana) -0,33% close
BIRS (Banjaluka) -0,44% close
SASX-10 (Sarajevo) -2,72% close
MBI10 (Skoplje) -0,47% close

Zapadna Evropa
FTSE 100 (London) -0,04% open
CAC 40 (Pariz) 0,46% open
DAX (Frankfurt) -0,01% open
ATX (Beč) 0,61% open
SMI (Cirih) -0,04% open

Istočna Evropa
WIG20 (Varšava) -0,70% open
SOFIX (Sofija) -0,30% close
BET (Bukurešt) -1,09% open
RTSI (Moskva)   /   close
BUX (Budimpešta) -0,74% open

Azija
Hang Seng (H. Kong) 3,75% close
Nikkei225 (Tokio) -0,54% close
KOSPI (J.Koreja) 3,15% close
SENSEX (Bombai)    close
 

Amerika
DJIA (Njujork) 0,05% open
NASDAQ (Njujork) -0,87% open
S&P 500 (Njujork) -0,17% open


Serbia to ask IMF for EUR 2bn loan
Prime Minister Mirko Cvetković has revealed that Serbia expects to get EUR 2bn from the International Monetary Fund (IMF).

He told Reuters that the loan, meant to strengthen the hard currency reserves, is expected to be concluded by April, and that the country will seek a further EUR 400mn from the EU.

The IMF already approved about one quarter of that sum earlier this year, but under the condition that the budget deficit comes down to 1.75 percent of the GDP in 2009.

The latest announcement from the cabinet comes as growth is seen falling far short of earlier official estimates.

Cvetković said it will most probably grow between 0.5 and 1 percent after the fall in fiscal revenues since the beginning of the year.

But last week the National Bank of Serbia (NBS) said the economy was most probably heading into recession, Reuters reminded.

Serbia's economy grew 5.5 percent in 2008.


Dinkić: Deficit increase appropriate
Minister of Economy Mlađan Dinkić says it is unrealistic to expect Serbia to end this year with a deficit of 1.5 pct of the GDP.

Instead, the country should look to increase the figure to 2.5-3 percent, Dinkić told Blic Novac magazine.

“It is unrealistic to expect Serbia to end this year with a deficit of 1.5 perncet. Much more developed countries will be unable to close the year with a three-percent deficit, let alone 1.5 percent."

"Romania has gone up to 7 percent, and we should not follow suit, but I believe that the deficit level between 2.5 and 3 percent of the GDP is appropriate for this situation,” Dinkić said.

According to him, Serbia's deficit could be financed from foreign loans and in the securities market.

Dinkić spoke against the VAT level hikes, and said that a reduction of pensions and wages is "out of question" – but that "some other expenditure should be cut and, probably, the budget deficit increased".


Stockholders of "Sojaprotein" made decision about additional capitalization - capital to be increase
Stockholders of Bečej-based "Sojaprotein" have decided to increase basic capital of the largest soybean processor in southeast Europe.

The capital of "Sojaprotein", the company whose stocks are traded on A listing of the Belgrade Stock Exchange, will be increased by 2.49 billion RSD through announcement of public offer for sale of common stocks from the 8th issue.

The funds collected in this way will be used for the investments in expansion of capacities for production of soybean products for the sake of export growth, as well as for refinancing of credit debts.

Total of 5.39m common stocks with the accounting value of 463.66 RSD will be issued.

The priority in purchase of stocks from the 8th issue will be given to the stockholders who are registered with the Central Registry on February 19th.

The stockholders of "Sojaprotein" with the priority in purchase will be paying the price of 851 RSD per stock, while the price for all others will be 946 RSD.

The additional capitalization will be considered successful if minimum 10% of the offered stocks are sold before the deadline.

The current price of stocks of "Sojaprotein" is 765 RSD, only 1 RSD more than the minimum price that was registered at the end of January. The maximum price in the last 12 months was registered at the beginning of June 2008 when the stock cost 3,399 RSD.

The value of market capitalization of the soybean processor is 4.18 billion RSD.


"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta