Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Šta guši dinar, a šta guvernera

Uvođenje fiksnog kursa ne bismo imali čime da branimo, tako nešto zahteva stabilne i jake devizne rezerve, smatraju stručnjaci

Srbija mora da se zaduži i u dolarima i u evrima Koliki će kurs biti do kraja godine, bilo je jedno od najčešćih pitanja privrednika kraljevačkog regiona koja su upućena Radovanu Jelašiću, guverneru Narodne banke Srbije, na koja je on reagovao tvrdnjom da se zalaže za plivajući kurs i najavom da će na to pitanje moći da odgovori tek kroz dve nedelje, odnosno posle pregovora sa predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda.

Tako se guverner Jelašić još jednom našao u poziciji da objašnjava zašto je za srpsku ekonomiju bolja primena kontrolisano plivajućeg od fiksnog uspostavljanja kursa. I dok ovih dana dinar guši manjak deviza na tržištu, prvog čoveka centralne banke ponovo pritiskaju zahtevi „iz senke“ za čvrsto sidrenje nacionalne valute na tržištu.

„Čarki” i kvazirasprava o osnovama monetarne politike bilo je i na Biznis forumu na Kopaoniku, gde je guverner okupljenima, između ostalog, pokušao da objasni zašto je „zakucavanje“ vrednosti nacionalne valute loše rešenje. Još jednom je sa govornice morao da ponovi koliko je bolje ostaviti nacionalnu valutu da slobodno pliva. Ministarka finansija Diana Dragutinović konstatovala je samo da je najbolja ekonomska politika koju Srbija može da vodi u ovom trenutku – održavanje stabilnog kursa. – Ne treba uraditi ništa što bi destabilizovalo kurs – kazala je ona.

Najglasniji zagovornik zakucavanja bio je predsednik Saveza ekonomista Srbije Dragan Đuričin,koji je ocenio da je Srbiji potreban novi model deviznog kursa. Trebalo bi, kazao je on, fiksirati kurs na određen period, s tim što taj režim podrazumeva i periodična pomeranja kursa. On je uveren da bi takav režim za privredu bio mnogo povoljniji od sadašnjeg fluktuirajućeg kursa. Za ovakav model formiranja kursa, nezvanično, zalagao se i Miroslav Mišković, vlasnik kompanije „Delta”.

Za stručnjake iz oblasti monetarne politike, ovakav predlog je potpuno besmislen, jer bi njegova primena podrazumevala da Srbija ima ozbiljne devizne rezerve, kako bi bila u poziciji da brani tvrdo usidren dinar. Prema rečima Gorana Pitića, predsednika Upravnog odbora Sosijete ženeral banke, uvođenje fiksnog kursa bila bi velika opasnost za odbranu deviznih rezervi.

– Mislim da je kontrolisano plivajući kurs trenutno najbolje rešenje, s tim što bi centralna banka morala da interveniše samo prilikom velikih oscilacija vrednosti nacionalne valute. Svedoci smo poslednjih dana da je, i bez intervencija NBS, uspostavljena koliko-toliko stabilna vrednost dinara – kazao je Pitić.

Profesor Ekonomskog fakulteta Đorđe Đukić smatra da bi uvođenje fiksnog kursa u ovakvim okolnostima bilo vrlo opasno, jer bi značilo brzo trošenje deviznih rezervi, a cenu odbrane nacionalne valute platile bi buduće generacije, jer bi država morala da se zadužuje u inostranstvu.

– U najboljem interesu države na srednji rok jeste da se uvede slobodno fluktuirajući kurs jer bi se time sprečilo brzo trošenje deviznih rezervi – smatra Đukić. – Uvođenje slobodno fluktuirajućeg, umesto kontrolisano fluktuirajućeg kursa znači da bi ciljanu stopu inflacije morale dosledno da primenjuju i Narodna banka Srbije i Vlada Republike Srbije. U suprotnom, automatski je moguće utvrditi da li krivca treba tražiti u kreatorima monetarne ili fiskalne politike ili je reč o odsustvu koordinacije između centralne banke i vlade, što je u Srbiji najčešće slučaj. Moguće je i dati odgovor zašto je tržište odreagovalo na neki način i najlakše ustanoviti uzroke i posledice.

Posebno je opasno primenjivati kontrolisani plivajući kurs ukoliko su devizne rezerve uglavnom rezultat privatizacionih prihoda, što je bio slučaj Srbije. Prema njegovim rečima, onda dolazi i do precenjenosti domaće valute što je mač sa dve oštrice, a kad prihodi presahnu obično nastupa munjevito obezvređivanje.

– Kad je struktura deviznih rezervi takva, nameće se pitanje šta će se desiti kad dođe do smanjenja prihoda od prodaje preduzeća. S obzirom na to da zemlja ne može trajno da računa na ovakvu vrstu priliva, onda devizne rezerve počinju brzo da se prazne. To se sada nama dešava i od oktobra je na odbranu dinara potrošeno 1,45 milijardi evra, a samo u januaru i februaru ove godine čuvanje nacionalne valute koštalo nas je 556,4 miliona evra, što je daleko više od priliva po osnovu prodaje NIS-a i sa tim ne mogu da se složim – kaže Đukić.

Prema njegovim rečima, takvo vođenje kursa može samo da gura zemlju u zaduživanje. Takođe, režim slobodno plivajućeg kursa elegantno destimuliše zaduživanje privatnog sektora u inostranstvu, jer svi rizici uzimanja kredita padaju na teret uvoznika i onih koji se zadužuju, objašnjava naš sagovornik.

– Slobodno plivajući kurs ne bi kažnjavao obične građane već špekulante, koji neće više moći da zarađuju na kursnim razlikama – dodaje.

Na primedbu da kritičari ovakvog načina formiranja kursa najčešće znaju da kažu kako bi građanima život izgledao kao lutrija jer bi ih jednog dana, zbog prevelikih oscilacija, „strefio” kurs od 75, a drugog 95 dinara za evro, Đukić odgovara:

– Ne zarađuju obični građani na kursnim razlikama. Uostalom, ukoliko bi vlada i NBS dosledno sprovodili svoju politiku i ukoliko bi među građanima vladalo poverenje u ono što vlasti rade, onda do takvih šokova ne bi ni dolazilo – ističe on.

Iako ne želi da komentariše kvaziraspravu koja se na Kopaoniku povela o politici kursa, Đukić kaže da je uveren da je reč o puštanju magle kako bi se sakrili uzroci i posledice, jer je već sada jasno da je nemoguće ispuniti projektovani nivo inflacije.

– To je samo bežanje od odgovornosti. Normalno je da u takvoj situaciji onaj ko je odgovoran podnese ostavku.

Na pitanje na koga misli kad tako nešto kaže, Đukić odgovara da odgovor na to pitanje moraju da daju koalicioni partneri koji su koalicionim sporazumom raspodelili funkcije, ali i narodni poslanici a ne on. Uostalom, dodaje, niko ne može da se zaklanja iza MMF-a, jer ta međunarodna finansijska institucija u neku zemlju ne dolazi sama, već samo kada se zakuca na njena vrata.



Država pregovara o refinansiranju dugova privatnih firmi

Srbiji ne bi bio potreban ni dolar od MMF-a ako bi se svi privatni inostrani krediti refinansirali, tvrdi ministar ekonomije Mlađan Dinkić


Mlađan Dinkić: MMF ulaznica za EU (Foto Tanjug) Razgovori sa Međunarodnim monetarnim fondom koji počinju u ponedeljak, su važni, ali nisu presudni za odgovor Srbije na svetsku ekonomsku krizu, najvažnije je postići dogovor sa stranim privatnim kreditorima za refinansiranje dugova privatnog sektora u Srbiji, izjavio je potpredsednik vlade i ministar finansija Mlađan Dinkić.

On je na konferenciji za novinare rekao da je za suočavanje sa krizom najvažnije da država obezbedi 500 miliona evra kredita od poslovnih banaka za popunu budžetskog deficita, uz dogovor da se refinansiraju dugovi privatnog sektora u Srbiji. Ministar ekonomije je potvrdio da su ministarka finansija i on već obavili razgovore sa najvećim kreditorima srpske privrede iz inostranstva kako bi se izvršilo refinansiranje. „Srbiji ne bi bio potreban ni dolar od MMF-a ako bi se svi privatni inostrani krediti refinansirali. Posledice ekonomske krize najviše se osećaju na likvidnosti privrede, zbog čega je sada najvažnije da se obezbedi odlaganje otplate privatnog spoljneg duga”, rekao je Dinkić. On je objasnio da je to važno zbog toga što bi firme, ako bi sada morale taj dug da vraćaju kupovale devize i tako smanjivale devizne rezerve, a ujedno bi, izdvajajući dinare za kupovinu deviza, smanjivale svoju unutrašnju likvidnost.

„Nama je potreban i kredit od MMF-a da bismo mogli da tražimo makrofinansijsku pomoć EU i da bismo odgovorili na izazove ukoliko banke iz inostranstva ne prihvate da refinansiraju kredite privatnom sektoru u Srbiji”, rekao je Dinkić.

Prema rečima Dinkića, makrofinansijsku pomoć EU za popunu budžeta Srbija može, u najboljem slučaju, očekivati u decembru ili naredne godine i „mi ćemo se zadužiti u narednim mesecima na komercijalnoj osnovi kako bismo popunili budžet”. „Važan je razgovor sa MMF-om, ali nije najvažniji, važni su razgovori sa kreditorima. Za mene je najvažnije napraviti dogovor sa privatnim kreditorima za refinansiranje dugova privatnog sektora u Srbiji. To je broj jedan. Broj dva je MMF, a broj tri zaduživanje za budžet”, istakao je Dinkić.

On je najavio da će „ključ dogovora sa MMF-om” biti smanjivanje nekih rashoda, a s druge strane dogovor o povećanju budžetskog deficita zbog nižih prihoda, što je posledica svetske krize.

Ministar ekonomije smatra da bi za sprečavanje ekonomske krize mera povećanja neoporezivanog dela plate bila bolja od skraćivanja radne nedelje. „Mnogo efikasnija mera, ako ima para u budžetu, jeste da se taj iznos koji je trenutno 5.000 dinara poveća”, rekao je Dinkić. On je naveo da je na tu temu razgovarao i sa predstavnicima „Ju-Es stila Srbija”, gde je prvo uvedena mera skraćenja radne nedelje, koji su objasnili da će ta kompanija iz svojih sredstava za petak – neradni dan obračunati 60 odsto zarade. To znači, rekao je Dinkić, da će radnici „Ju-Es stila” tog dana ići na plaćeno odsustvo i tako će u narednim nedeljama, sve do novembra, iskoristiti 45 dana koji im po zakonu pripadaju. „Oni su izračunali da će ima plate biti za sedam odsto niže nego da rade punih pet dana u nedelji”, naveo je Dinkić.

Prema njegovim rečima, uvođenje tog modela u krajnjoj liniji zavisiće od raspoloživih finansijskih sredstava i odluke ministarke finansija.



Građevinarstvo prvo na udaru krize

Situacija je kritična, i to u trenutku kada je građevinska operativa Srbije počela da se oporavlja i da se vraća na mesto koje je imala u privredi osamdesetih godina * Kad neki stranac ovde krene od nule to je prava muka


Svetska ekonomska kriza se u najvećoj meri odrazila na građevinarstvo, a poznato je da ova delatnost prva ulazi u krizu, ali i prva izlazi iz te krize. To nas je značajno pogodilo, kao i sve druge investitore i izvođače u zemlji. Mnoga gradilišta su zatvorena, a samo se projekti u odmakloj fazi izgradnje nastavljaju, tako da je situacija zaista kritična.


Dodatna nevolja je i ta što se to dogodilo u trenutku kada je građevinska operativa Srbije počela da se oporavlja od višegodišnje krize i da se polako vraća na mesto koje je imala u privredi osamdesetih godina, u vreme kada je veći broj građevinskih preduzeća bio u svetskom vrhu, među prvih 200. Ona su na osnovu poslova, koje su imali prethodnih godina, uspela da se relativno dobro tehnički i tehnološki opreme, kako bi bile sposobne da rade velike objekte, a onda je došla kriza koja će, siguran sam, ostaviti svuda velikog traga - kaže u razgovoru za Danas Dragan Buđevac, redovni profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu i direktor Delta Investa, koji posluje u okviru Delta M grupe.

Učestvovali ste u realizaciji velikih projekata. Kako to sada izgleda na terenu, ima li nade za građevinare i može li da se računa na neke kredite?

- Kada je o Delta Investu reč, mi smo prethodnih godina imali realizaciju od pedesetak objekata godišnje, različitog tipa i veličine. Nekada su to bili izuzetno veliki i zahtevni projekti, kao što su beogradski i podgorički Delta siti, Tempo objekti, naselje Belvil za potrebe Univerzijade... Trenutno je Delta Invest angažovan na projektu Belvil, a to je posao koji se privodi kraju i već smo pet objekata predali korisniku. Takođe izvodimo nekoliko objekata u drugim gradovima, koji su do 10.000 kvadratnih metara, u Čačku, Kraljevu, Užicu...

Kad je reč o kreditima činjenica je da je teško dobiti bankarske pozajmice pod povoljnim uslovima, jer su kamate izuzetno visoke, a to ne pogoduje bilo kakvom ozbiljnom ulaganju, tako da mi sada uglavnom izvodimo radove na srednjim i malim objektima koje možemo da realizujemo iz sopstvenih sredstava. To su objekti tipa supermarketa različite veličine, dok su veliki projekti koje smo planirali za ovu godinu, kao što su Delta Planet na Autokomandi, Delta Tauer i hotel Interkontinental u Bloku 20, prolongirani za šest meseci, sa nadom da će se situacija popraviti i da ćemo moći da uđemo u bar jednu od tih investicija do kraja godine.

Da li će država, odnosno Vlada, morati da menja većinu propisa. Novi zakon o građevinarstvu je u proceduri. Da li je sada i zbog krize važno da se to što pre završi?

- Izuzetno je važan taj deo pravne regulative. Pokušavao sam da pomognem i kad je prethodni zakon pravljen, davao sam dvadesetak primedbi, ali na žalost puno toga nije prihvaćeno. Generalno, svi investitori imaju problem, jer je evidentna sporost administracije u svim segmentima, način i procedura dobijanja odobrenja za gradnju je izuzetno komplikovan. Na primer, veoma važno bi bilo urediti da kada dobijete akt o urbanističkim uslovima, da u njemu budu i svi neophodni podaci o priključcima na infrastrukturu. To sada nije tako. Vi sada dobijete takav akt, posle mnogo muka i peripetija u Sekretarijatu, a onda vam tek predstoji mukotrpni deo dobijanja uslova za priključke od svih komunalnih službi. Za investitore bi bilo idealno da na jednom mestu predaju zahtev i tamo dobiju sve neophodne podatke za projektovanje. Morala bi da postoje i zakonska ograničenja za rokove pod pretnjom kažnjavanja, ako se akt ne izda u propisanom roku. Problema ima i sa projektom Belvil, iako imamo podršku grada i državnih institucija. Zato je razumljiva reakcija stranih investitora koji ne mogu da shvate ovakvu situaciju. Poznajem dosta potencijalnih ulagača koji su zbog svega toga odustali od investiranja u Srbiju.

Prognoze za novu sezonu su sumorne. Imate li bar naznaka kako će se ona odvijati?

- Teško je to reći, a ni mnogo verziraniji stručnjaci iz oblasti finansija ne mogu to da predvide. Delta Invest zajedno sa engleskom firmom MACE realizuju posao upravljanja projektom za Fijat automobile Srbija u Kragujevcu. Imamo i neke druge opcije i najavu poslova od stranih investitora, pre svega zbog referenci stečenih u prethodnom periodu. Za deset godina uspeli smo da se na ovom tržištu nametnemo kao pouzdan partner. Poštujemo zadate rokove, radimo kvalitetno uz konkurentne cene, a za 10 godina izveli smo 550 objekata, što praktično znači da smo na svakih šest dana završavali po objekat. Za neke od tih objekata smo čak obarali i svetske rekorde. Na primer, objekat Tempa u Beogradu uspeli smo da završimo za samo 94 dana. Dosad, zbog obima poslova koji smo imali za Delta holding nismo imali kapaciteta da izađemo van sistema, ali sada, u situaciji kada imamo ponude inostranih investitora, deo posla ćemo realizovati eksterno u zemlji i inostranstvu. Tajna uspeha je i u tome što smo iskustva sa gradilišta Zapadne Evrope, Amerike, Dubaija, Kine primenili ovde. Na primer, ono što je najznačajnije u biznisu nekretnina jesu kratki rokovi, da se kapital što je moguće pre oplodi, pusti u promet, što je često mnogo važnije od cene. To nas je primoralo da više ne radimo na standardan način.

Koliko će ljudi u ovoj oblasti ostati bez posla?

- Zasad se ne vidi tendencija otpuštanja radnika u građevinarstvu. Situacija je trenutno relativno dobra, jer uglavnom rade građevinske firme srednje veličine, koje su bile veoma oprezne u primanju ljudi, pa malo koja firma ima, kao pre rata, hiljade zaposlenih. U Srbiji samo nekoliko preduzeća ima više od 500 radnika, većina upošljava između 100 i 200 radnika. Velike firme će verovatno biti u problemu, jer sada je teško uposliti toliko radnika. Međutim, više me plaši sledeća godina, s obzirom na to da građevinari imaju nasleđene poslove ili čvrste ugovore koje moraju da realizuju. Mi smo, recimo, do oktobra angažovani na poslovima izgradnje naselja Belvil. Bojim se, međutim, da važniji novi poslovi neće početi ove godine, pa će sledeća godina za građevinarstvo biti izuzetno teška.

To važi i u drugim sektorima, ne samo u građevinarstvu. Mogu li kapitalna ulaganja u infrastrukturu nešto da promene?

- Mogu, ali postoji nešto što usporava taj proces. To je dug period pripreme, koji podrazumeva da se objekat projektuje, zatim da dobije odobrenje za izgradnju, a tu je i prijava radova, sve to je proces koji traži pet do sedam meseci. Ako sada nemate sredstva za gradnju, teško će bilo ko da finansira ovaj deo, jer ni plaćanje projekta nije beznačajno. Generalno gledano, izgradnja Koridora 10, koji je u Srbiji jedan od prioriteta, može da bude spas za srpsko građevinarstvo, ukoliko naši političari uspeju da obezbede povoljne kredite i finansiranje za tu namenu. Jer, infrastrukturni radovi su nešto što zahteva izuzetno velika finansijska sredstva. U kojoj meri oni uspeju da to obezbede, u toj meri će se i kriza lakše prevazići.

Ekonomisti kažu da je to ulaganje koje može da nadoknadi poslove u visokogradnji?

- Deo radnika sa poslova visokogradnje može da se angažuje i na građenju puteva, mostova i tunela, ali ne i većina, jer su to ipak specifične delatnosti. Tu mnogo zavisi i od angažovanja države. Dakle, ako država hitno obezbedi novac, to bi moglo da bude za našu branšu izuzetno značajno.

Nedostatak kvalitetnih radnika

U vreme građevinskog buma ispostavilo se da nema dovoljno kvalitetnih radnika. Da li to znači da je građevinarstvo suočeno sa nedostatkom kadrovskog potencijala?

- Konstantan je nedostatak kvalitetnih radnika svih struktura - betoniraca, armirača, tesara, zidara, keramičara... Slična je situacija i sa inženjerskim kadrom. Kod nas je jako teško realizovati i drugu smenu na poslu, a kamoli treću, što je preduslov za efikasan i brz rad, jer zaista nema dovoljno kvalifikovanih radnika, bez obzira na nivo zarada. Na primer, na gradilištu Univerzitetskog naselja imali smo veliki broj podizvođača, više od stotinu. Bio je tada problem sa keramičarima i parketarima, tu imate hiljade kvadrata keramike i parketa, a pogledajte koliko u Srbiji imate ovih majstora. I onda je počela pijaca - jedan izvođač ponudi majstoru iz druge firme evro više po kvadratu, pa ovaj pređe kod njega i tako u nedogled. Ne znam da li su na kraju izvođači uopšte pozitivno poslovali sa ovako naduvanim cenama, jer je to na kraju otišlo do nivoa koji je potpuno neprihvatljiv. Mislim da ćemo morati od početka da radimo na problematici kadrova, pogotovo što plate u građevinarstvu nisu više male. Dobri majstori mogu da zarade i do 1.000 evra mesečno.



Novi sistem gradnje

Do pre par godina kod nas u Srbiji radilo se po principu - pozicija po pozicija. Prvo se izvode temelji, pa konstrukcija, onda uradimo krov i fasadu, pa onda instalacije i enterijer... Sada više tako ne može, zbog kratkih rokova, pa se različiti radovi moraju odvijati istovremeno. U Americi se tako gradi oblakoder od 40 spratova za pet do šest meseci. Kreće se od prizemlja i prvih spratova, odmah se radi fasada u prizemlju, pa ulaze instalateri i ostali... Tako, dok se radi konstrukcija na petnaestom spratu, već su prizemlje i prva dva sprata kompletno završeni.To zahteva visoku stručnost i koordinaciju, da onaj ko vodi posao poznaje sve faze. Ne može se poznavati samo gruba građevina. Kod nas je to veliki problem.



Ministarstvo izmirilo obaveze prema proizvođačima duvana

Ministarstvo poljoprivrede Srbije izmirilo je sve obaveze prema proizvođačima duvana na ime premije za proizvodnju duvana za 2008. godinu

Pomoćnik ministra poljoprivrede Miloš Milovanović kazao je agenciji Beta da su obaveze prema proizvođačima izmirene 10. marta, a to je 20 dana pre dogovorenog roka.
Ministarstvo poljorivrede saopštilo je danas da je proizvođačima duvana "virdžinija" prema Uredbi o premiji za duvan u listu za 2008. godinu isplaćeno oko 492 miliona dinara.
Milovanović je kazao da je Ministarstvo poljoprivrede 5. marta ove godine donelo uredbu kojom će proizvođačima duvana biti omogućena subvencija od 32.000 dinara po hektaru.
"Donošenjem adekvatnih uredbi, ministarstvo poljoprivrede je ispunilo i svoju obavezu da proizvođači duvana koji žele da se prijave na druge programe ministarstva, pre svega na podizanje višegodišnjih zasada i investicije omogući prednost prilikom ostvarivanja ovih subvencija", kazao je Milovanović.
On je dodao da će ministarstvo ponuditi i preferencijalne uslove proizvođačima duvana koji žele da izađu iz aranžmana kojeg su imali sa bankama i prerađivačima duvana.
"Donošenjem adekvatne uredbe ministarstvo će proizvođačim duvna omogućiti da im kamatna stopa bude otpisana u potpunosti i da im rok otplate kredita bude prolongiran", kazao je Milovanović.



Beograd među zvezdama u Kanu

Naš glavni grad svetskim investitorima predstavio budući „Grad na vodi” na obali Dunava – 2,5 miliona kvadratnih metara stambeno-poslovnog prostora na 107 hektara

Detalj budućeg izgleda grada na vodi Luke Beograd Kan – Ne postavlja se pitanje da li imate i možete, na MIPIM-u, bleštavom i preskupom Sajmu nekretnina i investicija u Kanu – morate da se pojavite. Zato je ovde i Beograd, baš na ovom mestu pre neku godinu proglašen za najperspektivniji evropski grad. Da privuče ulagače i ostane na mapi svetskih investitora.

Pozivu Direkcije za građevinsko zemljište Beograda da zajednički nastupe i predstave svoje projekte odazvali su se Luka Beograd, „Ist point”, „Rudnap” i MPC holding.

Opšti trend su ove godine ekološki čisti gradovi i gradovi na vodi. Beograd u tome ne zaostaje, budući da se predstavlja sa strategijom razvoja priobalja.

Luka Beograd, na ovogodišnjem prolećnom MIPIM-u, svake godine se održava i jesenji, predstavlja svoju graditeljsku ideju – „Grad na vodi” na obali Dunava, 2,5 miliona kvadratnih metara stambeno-poslovnog prostora na površini od 107 hektara. Ivana Veselinović, predsednica Luke Beograd, kaže da kada projekat čuvenog arhitekte Danijela Libeskinda bude gotov očekuju strateške partnere. Kriza, kaže, ne pogađa ovu investiciju, jer je reč o projektu na duge staze.

– Učesnici na panel diskusijama govore o krizi, ali ne u smislu širenja pesimizma i odustajanja od projekata. Svi razgovori teku u pravcu prilagođavanja novim uslovima i hvatanja u koštac sa problemima – kaže Veselinović.

Vojin Lazarević, vlasnik Rudnapa, firme koja planira da u beogradskoj Višnjičkoj ulici da podigne 200.000 kvadratnih metara poslovno-stambenog prostora, smatra da ekonomsku krizu naša država može da preokrene u svoju korist, ako bude dovoljno efikasna i odluči da bude dobar servis platežno sposobnih investitora.

– Ako oni u Beogradu potroše šest meseci za pripremu nekog projekta, a na drugom mestu to mogu da urade za dva meseca, jasno je gde će uložiti svoje pare. Država, odnosno administracija mora da bude uslužni servis. U zavisnosti od toga koliko objekata će se graditi u narednih godinu-dve videćemo koliko dobar servis smo imali i koliko smo bili uspešni – kaže Lazarević.

Kompanija „Ist point” planira da preuredi objekte „Žitomlina”. Ona će umesto silosa i skladišta koji se nalaze pored Dunava da napravi nešto slično „doklendu” u Londonu. U Kan su, kaže Siniša Majsner, menadžer projekta, došli da prikažu svoju zamisao i privuku investitore, jer nijedna kompanija u ovo vreme ne može sama da ostvari ovakav projekat.

Ipak, svetska kriza je učinila svoje, pa je broj onih koji su došli da prodaju ideje i onih koji su spremni da ih kupe, sveden na 18.000, što je za 30 odsto manje nego prethodne godine.

Englezi i Španci su, na primer, vidno smanjili svoje štandove, a Dubai, koji je nekada zakupljivao 600 kvadratnih metara, ove godine je izostao. Oseku učesnika možda može da objasni podatak da je najam izložbenog prostora basnoslovno skup i da ulaznica košta 1.800 evra.

– Svi gradovi imaju problem sa investicijama, pogotovo u oblasti komercijalne izgradnje, jer je spor obrt i vraćanje novca – rekao je juče gradonačelnik Beograda Dragan Đilas posle konferencije gradonačelnika 80 gradova. – Glavna preokupacija je kako sačuvati započete projekte.

Svi su se složili da nije pravo vreme za investicije, ali će najhrabriji preživeti. Ali, ako se pogleda broj projekata koje trenutno realizuje i planira, Beograd je jedan od najhrabrijih gradova, uveren je Đilas.



Promene vrednosti indexa u 16:30


Bivše SFRJ
BELEX15 (Beograd) 0,03% close
CROBEX (Zagreb) -1,29% close
SBI20 (Ljubljana) -0,54% close
BIRS (Banjaluka) 0.02% close
SASX-10 (Sarajevo) 6,72% close
MBI10 (Skoplje) 1,79% close

Zapadna Evropa
FTSE 100 (London) 0,48% open
CAC 40 (Pariz) 0,15% open
DAX (Frankfurt) 0,13% open
ATX (Beč) 0,48% open
SMI (Cirih) 2,20% open

Istočna Evropa
WIG20 (Varšava) -0,45% open
SOFIX (Sofija) -0,95% close
BET (Bukurešt) 1,22% open
RTSI (Moskva) 1,38% close
BUX (Budimpešta) -2,57% open

Azija
Hang Seng (H. Kong) 0,59% close
Nikkei225 (Tokio) -2,41% close
KOSPI (J.Koreja) 0,08% close
SENSEX (Bombai) 2,25% close
 

Amerika
DJIA (Njujork) 1,17% open
NASDAQ (Njujork) 0,77% open
S&P 500 (Njujork) 1,26% open


"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta