Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Dug poljoprivrednicima iz 2008. biće isplaćen do kraja juna

Sva dugovanja države registrovanim poljoprivrednim gazdinstvima u Srbiji za prošlu godinu, koja iznose oko 800 miliona dinara, trebalo bi da budu isplaćena do kraja juna, izjavio je danas pomoćnik ministra poljoprivrede Milan Stegić

Planirano je da novac bude isplaćen iz mesečnih kvota koje iznose dve milijarde dinara, a koje su Ministarstvu poljoprivrede odobrene za isplatu subvencija za 2009. godinu, rekao je Stegić.

Prema njegovim rečima, najviše zahteva za subvencionisanje prošle godine, oko 60.000, stiglo je za tov junadi, a za isplatu je ostala četvrtina od tog broja. Veliki broj zahteva stigao je i za regres za priplodnu stoku, oko 30.000, a neisplaćeno je ostalo oko 20 odsto. Stegić je ukazao i da će drugi rok za prijavljivanje poljoprivrednika za ovogodišnje subvencije biti u septembri i oktobru, ali smatra da će najveći deo sredstava biti isplaćen tokom maja i juna.



Pobediti krizu pobedom konkurenata

Iskoristite krizu da premostite jaz između vaše kompanije i vaših klijenata i istovremeno produbite jaz između vaše firme i vaših konkurenata, poručuje Rovan Gibson, jedan od najpoznatijih eksperata za recesiju

Savet menadžerima – radite na promenama: Rovan Gibson Kompanije mogu da profitiraju u vreme krize i da baš u periodu recesije preteknu svoje konkurente, prilično smelo na početku razgovora za „Politiku” tvrdio je Rovan Gibson, trenutno jedan od najpoznatijih svetskih eksperata za recesiju i prodajne strategije. Svoj, na prvi pogled utopistički stav, obrazložiće i početkom juna i srpskim privrednicima na predavanju u hotelu „Kontinental”, ali će otkriti i kako je inovativnim idejama pomogao „Microsoftu”, „Nokiji”, „Hajnekenu”, „Najkiju”, „Nestleu” i drugim velikim svetskim kompanijama da povećaju svoj profit. U njegovoj poslovnoj biografiji stoji i to da je radio i sa Tonijem Blerom i Bilom Gejtsom, a strani mediji, među njima i Bi-Bi-Si i „Fajnenšel tajms”, nazvali su ga „najboljim guruom među guruima”.

Uoči posete Beogradu pitali smo ga na osnovu čega tvrdi da iz finansijskih nepogoda firme mogu da izađu netaknute i jače, kako to kompanije mogu da profitiraju u kriznim vremenima i zašto je recesija šansa za povećanje prodaje.

– Jednostavno. Samo nudeći proizvode i usluge jeftinije nego konkurenti. Kad na tržištu ima manje novca, potrošači prave liste prioriteta tako što biraju jeftiniju robu. U vremenu recesije šampioni uštede mogu da preuzmu poslove od ostalih firmi i tako osvoje tržište. I to ne mora da bude kratkotrajna pobeda. Potrošači često u takvim okolnostima znaju da otkriju da je jeftinija roba kvalitetnija od skuplje. U mnogim slučajevima takve promene su trajne. Ti kupci se više neće vratiti starim navikama. To, opet, ne znači da će u ovakvim vremenima, firme koje su se odlučile na tako nešto moći odmah da povećaju plate svojim radnicima. Ali, dugoročno gledano takvim ponašanjem dobijaju veći deo tržišnog kolača. To je dobra prilika za srpske kompanije da ponude prave vrednosti za novac.

A ukoliko su troškovi toliki da proizvođač ne može jeftinije da ponudi robu?

Ako kompanija to ne može, onda mora da ponudi drugačije poslovne modele koji će uticati na to da kupci promene svoje potrebe. Naravno, mač sa dve oštrice može da bude i to što se ponekad poslodavci uspaniče pa drastično smanjuju cene svojih proizvoda u nameri da pobede konkurenciju. Ali to može da bude vrlo loš potez. Istovremeno, vi na taj način praktično kažete kupcima da je moguće robu ponuditi i po nižim cenama i dolazite u nezgodnu situaciju kada poželite da podignete cene kad kriza prođe. Takođe, povećavate i rizik menjanja osnovnih pozicija vaših brendova što se više približavate takozvanom SOS marketu, tržištu jeftinije robe. To može da znači da gubite lojalne kupce zato što više ne vide neku dodatu ili nadzidanu vrednost vašeg proizvoda.

Kako onda pobediti konkurenciju u vremenu recesije?

Moj savet menadžerima jeste da uvedu novine u ceo biznis model. Počevši od tržišta koje snabdevaju, proizvoda i usluga koje prodaju pa do načina na koji zarađuju novac. Kod potrošača to neće proći neprimećeno. Ipak, morate imati na umu da tržište ne trpi nagle i dramatične promene nekog proizvoda u vrlo kratkom vremenu.

Tvrdite da nestabilno okruženje otvara prostor za nove ideje. Možete li to da ilustrujete nekim uspešnim primerima?

U istoriji ih ima mnogo. Najveće svetske kompanije zapravo su počele da rade u vreme najvećih kriza. Na primer, krajem turbulentnog 19. veka nastali su „Prokter end Gembl” i Aj-Bi-Em. U drugoj polovini dvadesetog veka osnovani su „Burger king”, Hajat hoteli, „Fedeks”, „Hjulit-Pakard”, „Microsoft”, Si-En-En, Em-Ti-Vi i Vikipedija. „Neskafa” je na primer lansirana uoči Drugog svetskog rata. Aj-Bi-Emov personalni kompjuter nastao je u recesiji 1981–1982. godine, dok je Epl ajpod nastao 2001. godine. Kao što vidite, period ekonomske nestabilnosti uvek otvara prostor za nove ideje. To može da bude pravo vreme za lansiranje novog proizvoda, promociju novog radikalnijeg poslovnog modela, pa i za osnivanje kompanije ili jednostavno učvršćivanje veza s kupcima. Uveren sam da će aktuelna kriza iznedriti mnogo svežih poslovnih ideja i da ćemo o nekima od njih sigurno pričati u budućnosti.

Kako se to kriza pretvara u poslovnu šansu?

Ja bih to rekao jednostavnije: iskoristite krizu da premostite jaz između vaše kompanije i vaših klijenata i istovremeno produbite jaz između vaše firme i vaših konkurenata. Sada više nego ikada treba iskreno da pogledate vašu robu i usluge i upitate se da li postoji jaz između onoga što vi nudite i onoga što kupci žele. Vaš cilj treba da bude zatrpavanje te rupe što brže i što efikasnije, kako biste što relevantnije zadovoljili potrebe tržišta. Treba da pokažete kupcima da ih razumete i da saučestvujete s njima. „Del” je na primer lansirao kampanju u kojoj poručuje „Proći ćemo kroz ovo zajedno”.

Kako preduhitriti konkurenciju?

Drugi deo moje jednostavne formule odnosi se na proširenje jaza između vaše firme i konkurenata. Kriza obezbeđuje jedinstvenu priliku da to uradite, jer sada mnoge firme drastično smanjuju potrošnju. Smanjuju budžet za marketing i ostavljaju nove inovativne projekte na tankom ledu. Ali, ako vaša kompanija nastavi da investira u kriznim vremenima, ona može da prestigne konkurenciju, povećavajući potrošnju u situaciji kada vaši rivali štede.

Kako učiniti proizvod atraktivnijim u situaciji kada zbog krize „niko više ne želi da kupuje”, kao što i sami kažete?

Dozvolite mi da citiram Pola Otelinija, direktora „Intela”. On kaže da je recesija pravo vreme da vašim kupcima ponudite nove razloge da kupuju.

Jedan britanski supermarket je, na primer, zajedno sa Džejmijem Oliverom, popularnim kuvarom, ponudio svojim kupcima jeftina jela u akciji pod nazivom „Prehranite vašu porodicu sa pet funti“. Celokupna prodaja se u periodu od januara do marta ove godine povećala za 6,2 odsto, dok je u odnosu na isti prošlogodišnji period ona veća za čak 60 odsto.

Ipak, moj omiljeni primer odnosi se na „Hjundai”, korejskog proizvođača automobila. U poslednjem kvartalu prošle godine njihovo tržište automobila u Americi palo je za 50 odsto. Ali za razliku od drugih, „Hjundai” je odlučio da preduzme nešto tim povodom. Kompanija je ponudila šemu „Izvesno u neizvesnim vremenima“. Naime, obećali su da će svaki kupac koji izgubi posao moći da vrati automobil ili da ga eventualno zameni. To je zaista donelo sreću „Hjundaiju” jer je u januaru prodaja skočila za 14 odsto, u februaru 25, a u martu čak 33 odsto.



Tender za prodaju Galenike u junu

Tender za Galeniku biće raspisan u junu, a mogući kupci su nemačka Štada vlasnik Hemofarma i grčki Alapis, vlasnik Šumadijaleka, piše Blic

Na tenderu će biti oglašena prodaja 70 odsto kapitala te zemunske fabirke koja, prema procenama vredi između 100 i 150 miliona evra. Detalji oko prodaje „Galenike“ skoro da su precizirani, počev od toga da će tender biti raspisan najkasnije do kraja juna, pa do toga da će država prodati celokupno vlasništvo i da će prethodno odrediti minimalnu početnu cenu.

Kako list saznaje, tenderski uslovi biće izuzetno rigorozni, a prema nezvaničnim informacijama, kupac će morati da ima godišnji promet, najmanje pet puta veći od vrednosti Galenike.

Na proceni vrednosti Galenike radi se od 10. aprila, kada je Agencija za privatizaciju potpisala ugovor sa privatizacionim savetnikom - konzorcijumom dve firme Citadel i Rotšild. Rok za izradu studije je oko dva meseca, kada bi o njoj trebalo da raspravlja Vlada Srbije.

List navodi da privatizacioni savetnik još uvek nije uradio procenu kapitala, ali se špekuliše da bi Galenika mogla biti prodata po ceni od 100 do 150 miliona evra. Prema informacijama od pre šest meseci iz kruga engleskih bankara, koji su tada tvrdili da Galeniku žele farmaceutskse kompanije iz Indije, zemunska fabrika je vredela oko 200 miliona evra.

„To je i bila okvirna, realna, cena za septembar, prošle godine. Danas je to skoro upola manje, s obzirom na to da je ‘Galenika’ imala prilično lošiju godinu nego što je bila 2007“, kaže sagovornik Blica blizak jednoj od revizorskih kuća u Srbiji.

Galenika je prošle godine ostvarila neto dobit od 580 miliona dinara, dok je njena neto dobit u 2007. bila za 60 odsto veća (950 miliona dinara).

Prošle godine ta zemunska fabrika je i povećala svoje obaveze: dugoročna rezervisanja i obaveze su skočili više od tri puta, na 1,1 milijardu dinara, dok su kratkoročne obaveze duplirane, na 1,6 milijardi dinara. Pokazatelj koji obara vrednost „Galenike“ jeste i pad tržišnog učešća koje je početkom 2007. iznosilo nešto više od 26 odsto, dok je u septembru 2008. bilo blizu 21 procenat.

Prema procenama Udruženja zaposlenih i penzionera u „Galenici“ iz tog perioda, zemunska fabrika lekova je vredela blizu 220 miliona evra (bez potraživanja od RZZO-a od 137 miliona evra, koje danas ne postoji). Brend gde prednjače „brufen“, „bensedin“, „pentraksil“ i „baktrim“ procenjivao se na oko 50 miliona evra, objekti i oprema na blizu 110, zemljište 25, a patenti i licence na tridesetak miliona evra.

Potvrđena zainteresovanost Štade i Alapisa


Konačno, cena zavisi od konkurencije potencijalnih kupaca koja je, kako saznajemo, u slučaju „Galenike“ prilično ozbiljna.

U izjavi za „Novac“ Miodrag Babić, predsednik UO Hemofarma i potpredsednik nemačke STADA grupe, kazao je da je Štada zainteresovana za kupovinu Galenike.

„S obzirom na to da se već razgovaralo o novim ulaganjima, svakako da ćemo otkupiti dokumentaciju, pa ćemo analizirati celu situaciju. STADA već ima potvrdu opravdanosti opredeljenja da investira u srpsku privredu. Videćemo šta će stručnjaci koji će raditi analizu, sugerisati u vezi Galenike“, kazao je Babić.

To je isto nedavno potvrdio i Džon Georgakopulos, generalni direktor grčke kompanije Alapis koja je u Srbiju ušla pre dve godine, kupovinom Šumadijaleka. Georgakopulos je u aprilu naveo da Alapis želi da bude jedan od glavnih konkurenata na tenderu i dodao da u kupovini Galenike vidi šansu da postave dobru bazu za proizvodnju u Srbiji i širenje na zapadnom Balkanu.

Iako se špekulisalo, u toj priči nije i "Jugohemija" u vlasništvu Miroslava Miškovića, što je nedavno u izjavi medijima potvrdila i njena direktorka Smiljka Mileusnić Adžić. Mala je mogućnost da se na tenderu pojavi i izraelska kompanija "Teva" koja je kupovinom američkog "Bara" postala vlasnik hrvatske "Plive".

Privatizacija Galenike nije dobar potez?


S druge strane, u „Galenikinom“ Sindikatu „Nezavisnost“ tvrde da prodaja sada nije pravi potez.

„Bilo bi bolje da se sačeka proleće, kada ćemo imati novu fabriku i veću vrednost. Sada jedini razlog za prodaju može da bude punjenje budžeta. Kao razlog se ne postavlja ni pitanje monopola jer Galenika ne drži najveći deo tržišta lekova“, kaže Zoran Pantelić, predsednik sindikata.

Sagovornik lista dodaje da bi za državu bilo najbolje da ostane većinski vlasnik i da nađe jakog strateškog partnera. Takav potez bi, ocenio je Pantelić, značio da država ima kontrolu nad cenom lekova, i da ostali proizvođači ne bi imali mogućnost da u tu svrhu naprave lobi.

Galenika je bila privatizovana 1991. godine kada je prodata Milanu Paniću, Amerikancu srpskog porekla, ali je prodaja poništena s obrazloženjem da novi vlasnik nije ispunio ugovorne obaveze. Paniću je na temelju presude međunarodne arbitraže kao nadoknada isplaćeno 40 miliona dolara, a Galenika se ponovno našla u državnom vlasništvu.



Program Vlade Srbije pod velikim rizicima, izbeći gomilanje dugova

Izvršni odbor MMF-a odobrio je prošlog petka povećanje i produženje stendbaj aranžmana sa Srbijom. Finansijska podrška MMF-a bi sada iznosila skoro tri milijarde evra, ili 10 procenata od bruto domaćeg proizvoda (BDP) i više ne bi imala karakter podrške date iz predostrožnosti


Program Srbije zasnovan je na kooperativnom pristupu koji čine tri glavna elementa:


prvi, Vlada se obavezala - što je za pohvalu - da ograniči potrošnju uprkos mnogo manjim prihodima, uz istovremeno očuvanje izdataka za socijalne potrebe,

drugi, ključne inostrane matične banke dobrovoljno su se saglasile da obnove svoje kredite Srbiji i da obezbede da njihove filijale imaju dovoljno kapitala,

treći, MMF i druge međunarodne finansijske institucije spremni su da obezbede sredstva koja su potrebna da bi se zatvorila preostala praznina u spoljnom finansiranju.

Velika spoljna finansijska podrška treba da pomogne Srbiji da se ublaže udari koji potiču od sadašnje globalne ekonomske krize. Međutim, stari problem Srbije predstavlja njena ozbiljno neuravnotežena eksterna pozicija: deficit na računu tekućih transakcija u 2008. godini, u visini od 17 procenata od bruto nacionalnog proizvoda, jedan je od najvećih u regionu, a u privatnom sektoru je akumuliran veliki dug u evrima.




Globalna ekonomska kriza iznela je na videlo ove ranjive tačke, međutim, ona ih nije izazvala. Po našem mišljenju, čak i kada kriza bude prošla, Srbija ne može da očekuje da ima deficite na računu tekućih transakcija od 15-20 procenata od BDP-a.
Prema tome, i privatni i javni sektor u Srbiji će morati da smanje svoju potrošnju u skladu sa održivim prihodima i raspoloživim finansiranjem. A podrška MMF-a može samo da olakša - ali ne da spreči - potrebno prilagođavanje. Konkretno, fiskalna politika treba, prema programu, da dovede do ravnoteže između potrebe da se izbegne preveliko pooštravanje mera na kratak rok i potrebe da ojača poverenje u održivu stabilnost na srednji rok.
Okvir programa, kao i pristup testiraće svetska kriza. Za one koji počinju poslovanje, pad proizvodnje u Srbiji bi mogao biti mnogo ozbiljniji nego što se u ovom trenutku predviđa. Osnovne projekcije programa predviđaju pad BDP od dva odsto u 2009. godini, međutim, alternativni „lošiji” scenario, predviđa kontrakciju od šest odsto. Pokazatelji za prvi kvartal i u Srbiji i u evro području nagoveštavaju - uprkos nekim znacima poboljšanja u martu/aprilu - da neke pretpostavke koje leže u osnovi ovog „lošijeg” scenarija mogu da se ostvare.
Takođe, a jednako važno, mere fiskalne politike u okviru programa nose u sebi rizike koji zahtevaju pažljivo praćenje i hitno reagovanje odgovarajućim merama. Ključni konkretan rizik jeste da bi smanjivanja potrošnje dovelo do daljih budžetskih kašnjenja u plaćanjima, i to iz dva glavna razloga:
prvi, ciljana smanjenja u okviru diskrecionih rashoda (za 26 odsto) su velika, delimično zbog toga što su koncentrisana samo na nekoliko područja;
drugi, može doći do odlaganja, odstupanja ili problema u koordinaciji prilikom stvarne realizacije budžetskih mera.
Bez obzira na to o kome se razlogu radilo, akumuliranje bilo kakvih zaostalih obaveza ili kašnjenja u plaćanjima, predstavlja element koji razara privredu i treba da se izbegne po svaku cenu.
Program koji je podržan od strane MMF-a sadrži nekoliko kratkoročnih mera za rešavanje fiskalnih rizika. Među ovima su bolje praćenje zaostalih obaveza, striktna kontrola preuzetih obaveza, određivanje prioriteta kod mesečnih rashoda i koordinacija politike na svim nivoima Vlade. Sva kašnjenja u izvršenju ovih koraka bila bi samoporažavajuća i, iskreno govoreći, bilo bi ih teško opravdati. Ovo se posebno odnosi na poboljšanje kvaliteta i ažurnost podataka, dva elementa koja su od suštinskog značaja za ispravnu dijagnozu i za odgovarajuće aktiviranje „mera za slučaj potencijalne opasnosti”.
Pored toga, vladin paket mera pomoći koji treba da obezbedi likvidnost privatnog sektora mogao bi postati dragoceno sredstvo u borbi protiv zaostajanja u ispunjavanju obaveza, koje je u fazi jake recesije prisutno u celoj privredi. Ove mere bi trebalo da budu pažljivo koncipirane i ugrađene u celokupan program.
Konačno, program bi funkcionisao samo ukoliko se dugoročniji put u pravcu reformi i održivog rasta bude održao. Na primer, obaveza koju su preuzele matične banke prema Srbiji zasniva se ne toliko na kratkoročnim podsticajima, koliko na verovanju da Srbija realizuje zdrave politike i mere koje se baziraju na rastu, a na putu svog članstva u EU.
Ključni izazovi u ovom smislu bi bili:
(1) zameniti kratkoročne mere fiskalnog prilagođavanja iz programa stalnim fiskalnim reformama u cilju poboljšanja efikasnosti javne potrošnje uz istovremeno pružanje boljih usluga javnosti i
(2) pospešivanje konkurencije i razvoja privatnog sektora.
Ove mere bi bile ključni ciljevi budućih sagledavanja (revizija) programa.



"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta