Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Više od 3,7 milijardi evra za nove izvore energije

Sudeći prema izjavama nadležnih, Elektroprivreda Srbije se u narednom periodu neće orijentisati samo na izgradnju termoelektrana već se u toj kompaniji ozbiljno razmišlja i o izgradnji hidrokapaciteta


Državni sekretar u Ministarstvu rudarstva i energetike Dušan Mrakić obelodanio je nedavno da su u toku pregovori sa predstavnicima dve kineske kompanije o izgradnji reverzibilne hidroelektrane Đerdap 3, a nedavno je sa italijanskom kompanijom Seći potpisan Sporazum o izradi studije izvodljivosti za izgradnju hidroelektrana na Ibru. Kapacitet reverzibilne hidroelektrane Đerdap 3 trebalo bi da bude 2.000 megavata, dok je na Ibru planirana izgradnja ukupno devet mini-hidrocentrala od kojih bi svaka imala snagu od po 15 megavata.

- Sa italijanskom kompanijom Seći potpisali smo Sporazum o izradi analize i studije izvodljivosti gradnje hidroelektrana na Ibru, a cilj je da se obezbede uslovi za izradu analize koja bi pokazala da li je izgradnja hidroelektrana na Ibru ekonomski opravdana. U ovom trenutku teško je precizno reći koliko bi izgradnja te hidroelektrane koštala i upravo je jedan od zadataka studije da utvrdi koliko bi tačno investicija vredela - kaže za Danas Momčilo Cebalović, direktor Sektora EPS za odnose s javnošću.

Snaga Đerdapa 3 trebalo bi da se kreće oko 2.000 megavata, što je više nego dovoljno za potrebe Srbije. Procenjuje se da će izgradnja trajati tri do pet godina, a radila bi se u četiri faze. S obzirom na to da Srbija nema novca da sama finansira izgradnju ove hidroelektrane stručnjaci za energetiku smatraju da bi najbolje bilo kada bi se na realizaciji ovog projekta udružilo nekoliko strateških partnera. Stručnjaci objašnjavaju da bi Đerdap 3 godišnje proizvodio oko 7,6 milijardi kilovat-sati električne energije i to isključivo noću. Ta energija bi se iskoristila i za vraćanje vode u jezero, pa bi se njena snaga ponovo koristila za proizvodnju struje u periodu kada je cena najprofitabilnija.

Izgradnja hidroelektrana na Ibru, pojedinačne snage oko 15 megavata, za koju je zainteresovana italijanska kompanija Seći, predviđena je Prostornim planom Srbije iz 1996. godine. Prema tom planu, protočne mini-hihroelektrane na Ibru bile bi izgrađene uglavnom u donjem toku reke, između Raške i Kraljeva. Tačnije, u Ibarskoj klisuri, počev od rudarske varošice Ušće, zatim kod sela Gokčanice, Glavice, Cerja, Gradine, Bele Glave, Dobrih Strana, srednjovekovnog grada Magliča, do mesta zvanog Lakat kod Bogutovca, četrdesetak kilometara nizvodno, na samom izlazu iz klisure i u neposrednoj blizini Mataruške banje.

Osim na Ibru, Prostornim planom Srbije predviđena je izgradnja hidroelektrana i na Velikom Rzavu, Vlasini, Nišavi, na Jermi i Pakleštici, pa čak i na Zapadnoj i Velikoj Moravi. Procenjuje se da će u održavanju stabilnosti elektroenergetskog sistema Srbije veliku ulogu odigrati i Hidroelektrana Buk Bijela koju će zajednički da grade EPS i Elektroprivreda Republike Srpske. Izgradnja HE Buk Bijela snage 150 megavata, koštaće najmanje 300 miliona evra. Pored Buk Bijele, EPS je sa partnerima iz Republike Srpske spreman da gradi i HE Foča, a potom i hidroelektrane Paunci i Sutjeska. Reč je o ukupnoj investiciji od oko 435 miliona evra i kada te hidroelektrane budu gotove, proizvodiće godišnje 800 miliona kilovat-sati električne energije.

Na dugom štapu

U EPS ističu da je izgradnja reverzibilne hidroelektrane Đerdap 3, zbog cene i obima radova još na „dugačkom štapu“. Kako Danas nezvanično saznaje izgradnja Đerdapa 3 koštala bi tri milijarde evra, dok je za elektrane na Ibru potrebno oko 300 miliona evra.



Promet na Produktnoj berzi pao 62 odsto

U trgovanju na novosadskoj Produktnoj berzi ( od 8. do 12. juna), ostvaren je promet od 2.321 tone, što je 62 odsto manje nego prethodne nedelje, saopštila je Berza


Finansijska vrednost prometa dostigla je 28,8 miliona dinara a, kako ocenjuju stručnjaci, osnovni razlog pada prometa sezonskog je karaktera. Približavanje žetve i oslobađanje skladišnog prostora za prijem novog roda, uslovili



Država spotiče energetičare
U velikim radovima u srpskoj energetici kajmak bi mogle da pokupe samo strane firme, upozoravaju domaći proizvođači opreme i izvođači radova


Domaće firme u oblasti energetike velike poslove u Srbiji mogu da dobiju jedino ako se udruže u konzorcijum ili ako na tender izađu partnerski sa nekom stranom firmom, jer im država često diktira veoma oštre uslove i kratke rokove, a ne omogućava olakšice koje kompanije iz ostalih zemalja u tranziciji imaju na domaćem terenu. Kada bi srpske firme bile angažovane samo na izgradnji dve elektrane u Srbiji obezbedilo bi se da oko 40 odsto poslova vrednih više od 1,7 milijardi evra pripadne srpskoj privredi. Na izgradnji TE "Kolubara B" i trećeg bloka u TE "Nikola Tesla", počev od sledeće godine, posao bi moglo da dobije direktno 3.000, a indirektno do 10.000 radnika.
Vladimir Marković, konsultant za ulaganja u energetski sektor, smatra da je potrebno osigurati učešće srpskih firmi, posebno imajući u vidu činjenicu da će to na neki način biti i poslovi od nacionalnog interesa. Naše firme treba da budu glavni izvođači radova po realnim, a ne damping cenama. Strateški partner je uvek projekt menadžment firma, ali podizvođači treba da budu iz Srbije, smatra Marković.

Vučko Vuković, direktor "Rudnap grup - Minel kotlogradnje", preduzeća za projektovanje, proizvodnju i prodaju termo-energetskih i industrijskih postrojenja i opreme koje nema serijsku proizvodnju (već svaki proizvod posebno radi), takođe kaže da nemaju "privilegije".

- Bez obzira na to što smo praktično jedini u stanju da uradimo određeni posao, retko smo u situaciji da iskoristimo zakonsku mogućnost direktnog ugovaranja i poslove uglavnom dobijamo preko tendera - kaže Vuković.

"Minel kotlogradnji" je trenutno najveći projekt rekonstrukcija kotlarskog postrojenja u TE "Ugljevik" u Bosni, gde je u konzorcijumu sa još tri strane kompanije. Što se domaćeg tržišta tiče, najveći posao ostvarili su u toku prošle godine i to proizvodnjom dva kotla od 116 MW i 140 MW za "Beogradske elektrane".

U kompaniji "ABS Minel transformatori" kažu da je plasman njihovih proizvoda na domaćem tržištu uslovljen nedovoljnim investicionim sredstvima kojima raspolažu EPS, EMS i elektrodistribucije.

- Transformatore plasiramo uglavnom na inostrano tržište, dok trafo-stanice, rastavljače, srednjenaponska i visokonaponska postrojenja, dalekovode i kontaktne mreže radimo za tržište Srbije - kaže Ljubomir Lukić, generalni direktor "Minel transformatora".

Lukić kaže da oni u inostranstvu dobijaju poslove u konkurenciji "Simensa", ABB-a i drugih najpoznatijih svetskih proizvođača, a da su u Srbiji najveći posao, od skoro pet miliona evra, za proizvodnju četiri transformatora za HE "Bajina Bašta" sklopili tek kada su se udružili sa austrijskom firmom "Vatek hidro".

On smatra da bi nekoliko domaćih firmi trebalo da se udruže i da kao konzorcijum budu generalni izvođač svih radova na dva najveća srpska energetska projekta, izgradnji i opremanju TENT i TE "Kolubara B". U tom slučaju bi se od stranih proizvođača nabavljala samo primarna oprema, kao što su turbine, generatori i regulatori. Lukić takođe smatra da bi država trebalo ozbiljnije da se angažuje, kako bi omogućila domaćim firmama da povećaju obim svojih poslova. To je moguće pokretanjem investicionih projekata u oblasti elektro-energetike kao i podizanjem nivoa preferencijala za domaća preduzeća sa sadašnjih 20 na 30 do 40 posto u odnosu na strana preduzeća. Time bi se doprinelo upošljavanju domaće radne snage i očuvanju radnih mesta u uslovima krize.
 
 
Stranci prejaki?
Prvi poslovi za domaće firme mogli bi da da se pojave već oko tendera sredinom godine u oblasti konsultantskih usluga, a kako vreme prolazi, obim poslova bi trebalo da se povećava. Tako bi trebalo da bude, međutim naša realnost i trenutna situacija na energetskom tržištu kada su u pitanju domaće firme nije nimalo ružičasta jer je, tvrde u Ministarstvu energetike, strana konkurencija prejaka.

- Strane firme dobijaju poslove, ali to je zato što su ekonomski jače i mogu da obezbede jače garancije i ponude bolje uslove - kaže državni sekretar Nikola Rajaković.

Rajaković, međutim, priznaje i da domaće firme imaju veoma ograničene mogućnosti poslovanja u Srbiji, kako zbog jake konkurencije velikih svetskih kompanija tako i zbog toga što država nije još uvek ništa konkretno preduzela da im olakša položaj.

- Naš zakon o javnim nabavkama ne predviđa olakšice za domaće ponuđače na tenderima kao što je to slučaj u većini zemalja u tranziciji, ali to je samo jedan deo problema. Mi domaćim kompanijama moramo da ponudimo bolje uslove, da ih motivišemo da poboljšaju kvalitet, da dobiju reference i više bodova na tenderima - kaže Rajaković.


"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta