Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
„Verano” imperija – od „pežoa” do Beogradskog sajma

O Radomiru Živaniću, sadašnjem vlasniku kompanije „Verano” u čijem je sastavu 25 firmi, malo se zna. – Do kupovine Robnih kuća „Beograd” važio je za uspešnog trgovca automobilima, a onda je uz pomoć grčkih partnera ušao u biznis s nekretninama. –Kupovina Beogradskog sajma s partnerima iz Italije

Radomir Živanić na otvaranju robne kuće „Beograd” Foto Beta Tragali smo za ozbiljnom srpskom kompanijom i mislimo da smo je našli u firmi „Verano”.

Tako je pre neki dan predsednik Upravnog odbora sajma „Rimini” Lorenco Kanjoni pohvalio svog partnera u konzorcijumu za kupovinu Beogradskog sajma Radomira Živanića.

Posle grčke Marfin banke s kojom je kupio Robne kuće „Beograd”, Živanić je ušao u u partnerstvo s „Riminijem” da bi kupio Beogradski sajam i tako navukao na sebe još veću pozornost javnosti.

O vlasniku „Verana” zapravo se i ne zna mnogo.

Za Miliju Babovića, dugogodišnjeg poslovnog partnera Radomira Živanića, zna se barem kako je počeo – otvorio je butik u rodnom Ivangradu (Beranama), proširio je biznis do Užica i odatle se probio do radnje u Beogradu. Kakav je ulog u kapitalu i radnom iskustvu Živanić doneo 1991. godine kada je sa Babovićem osnovao „Verano grupu”, nije poznato. U njegovoj zvaničnoj biografiji navedeno je samo da je rođen u Beogradu 1958. godine, diplomirao na Pravnom fakultetu, oženio se i dobio tri sina. Govori engleski, italijanski i grčki jezik.

Prvi uspeh „Verana” bio je pravo na ekskluzivno zastupstvo „Dizela”, „Ripleja” i ostalih poznatih svetskih marki, ali su zasluge za to mediji pripisivali Baboviću i njegovom bratu. Još veće postignuće bilo je obezbeđivanje ugovora o zastupanju „Pežoa”, sklopljenog 1996. godine. Uz to se tandem Babović–Živanić izborio i da budu ekskluzivni prodavci „gudjer” guma i „eko” motornih ulja. Osim toga postali su zastupnici „Sonija”, „Gorenja” i „Armala”, kupili su pumpu „Ciklon” i deo akcija Nove banjalučke banke.

Novinari nisu mogli ništa drugo osim da spekulišu da li je Živanićevo bogatstvo stečeno samo u tim poslovima. A on se početkom 2000. godine privremeno preselio u Grčku zbog, kako je rekao, problema s vlastima, ali nikada nije objasnio u kakvom je sukobu bio s njima. Evropska unija je smatrala da barem izvesno vreme nije bio u lošim odnosima s krugovima bliskim Slobodanu Miloševiću, pa ga je zato uvrstila u listu osoba nepoželjnih na njenom tlu. Bez obzira na to, novinarskih tekstova o Živaniću iz tog perioda skoro da i nema.

Mediji ga nisu spominjali ni pošto je zemunski klan oteo njegovog poslovnog partnera Miliju Babovića radi otkupnine. Kako je posvedočio Dušan Mihajlović, tadašnji ministar policije, Živanić se odmah prijavio na poligraf i prošao test. Ni istraga nije ukazala da ima razloga da se sumnja da je on znao išta o otmici.

Pošto je platio kidnaperima 10,5 miliona evra, Babović je pušten na slobodu a zatim se povukao iz javnog života i Živaniću prepustio „Verano”. Nije poznato kako su se partneri raskusurali ni u kakvim su odnosima ostali.

„Verano grupa” je danas konglomerat 25 firmi. I dalje je najpoznatija po prodaji „pežoa” i zauzima (prema poslednjim dostupnim procenama) oko osam odsto srpskog tržišta. Pre dve godine su se hvalili da im je prodaja porasla 46 odsto, odnosno 14 odsto više nego što se proširilo celo tržište.

Dok su njegovi stručnjaci za spinovanje koristili svaku priliku da uspehe„Verana” vežu za auto-biznis, Živanić je gotovo neopaženo izrastao u jednog od najvećih (uz Miroslava Miškovića i Petra Matića) investitora u poslovima s nekretninama u Beogradu.

Spektakularan ulazak u tu vrstu biznisa Živanić je obelodanio u oktobru 2007. godine kada je kupio Robne kuće „Beograd” za 360 miliona evra. Ubrzo se, međutim, ispostavilo da sve pare nisu baš njegove jer je garanciju od 44 miliona evra (koju je trebalo položiti za kupovinu Robnih kuća) Živaniću dala jedna grčka banka, dok je ostatak novca pripadao takođe grčkom „Marfin” investicionom fondu. Taj fond imao je i istoimenu banku nastalu spajanjem tri banke, među kojima je i Laiki banka, spominjanu u nalazima istražitelja Haškog tribunala kao mesto na kome su završile pare koje je devedesetih godina iz Srbije ispumpavao režim Slobodana Miloševića.

Samo dan posle kupovine Robnih kuća „Beograd” dobri prijatelji iz „Marfina” (tako ih je Živanić oslovljavao) oglasili su se tvrdeći da su oni vlasnici 66 odsto kapitala RK „Beograd”. Živanić je to opovrgao tvrdeći da je on vlasnik Robnih kuća, da bi posle nekoliko meseci „Verano” priznao da je vlasnik svega trećine Robnih kuća, uz naglašavanje da je rukovođenje firmom prepušteno njima. Nikada nije rečeno ko će nabaviti obećanih 70 miliona evra koje je Živanić planirao da investira u RK „Beograd”.

Do danas „Verano” je renovirao i otvorio „Beograđanku” i objekte Robnih kuća na Terazijama, u Zemunu i na Dušanovcu čije rafove uglavnom popunjava italijanski lanac robnih kuća „Koin“ i proizvođač „Oviese“. Najavljuje se i skoro otvaranje preostalih 28 objekata Robnih kuća u 24 grada Srbije. Uz sve to „Verano” je dobio i dve zgrade u Knez-Mihailovoj, mada su na njih polagali pravo stari vlasnici čijim precima je ta imovina nacionalizovana i prepuštena na korišćenje RK „Beograd”.

Sve one zajedno zauzimaju oko 240.000 kvadrata.

Nešto sporiji Živanić je bio u renoviranju još jedne propale robne kuće iz zlatne ere potrošačkog socijalizma, nekadašnje „Beteksove” zgrade na Banovom brdu. Da su je preuzeli nakon što je bila, kako se pretpostavljalo, u rukama Mišković i Miodraga Kostića, javnost je saznala prošle godine, ali u „Veranu” nisu bili voljni da otkriju koliko su je platili i koje je veličine. Otvaranje je bilo najavljeno za sredinu ove godine, ali radovi još nisu počeli.

Vladimir Vukasović

Sutra: Novi šoping molovi

-----------------------------------------------------------

Vlasnik „Verana” izgubljen u elektronskoj pošti

Čim se u javnosti pročulo da je „Verano” zajedno sa italijanskim „Riminijem” zainteresovan za kupovinu Beogradskog sajma, redakcija „Politike” zatražila je intervju od Radomira Živanića.

Još 16. juna u marketingu „Verana” dobili smo potvrdan odgovor, ali i zahtev da pitanja pošaljemo elektronskom poštom pa će vlasnik kompanije, iako nerado razgovara sa novinarima – odgovoriti.

Interesovalo nas je kakve namere ovaj biznismen ima kada je reč o ekskluzivnoj lokaciji na kojoj se trenutno nalaze sajamske kupole i kako je došlo do saradnje sa italijanskim „Riminijem”, odnosno ko je koga našao kao partnera, ali i iz kojih će izvora kupovina biti finansirana. Zanimalo nas je i da li se kupovina Robnih kuća „Beograd” isplatila i kakva je trenutna uloga grčko-britanskog fonda Marfin investment grupa? Interesovao nas je i komentar gospodina Živanića na izjavu Aleksandra Vujičića, direktora Uprave za sprečavanje pranja novca, da se u Srbiji novac najčešće „opere” ulaganjem u nekretnine, velike trgovinske lance, kockarnice i poslove preko ofšor kompanija.

Na ova i mnoga druga pitanja odgovore smo dobili posle osam dana. Ali je umesto Živanića, na naše iznenađenje, na pitanja odgovorio Krsto Sandić, potpredsednik „Verana” i direktor Robnih kuća „Beograd”. Uz obrazloženje da je unutar kompanije došlo do rupe u komunikaciji i da je tako, bez obrazloženja i prethodne najave Krsto Sandić „zalutao” u redakcijskoj elektronskoj pošti. Iz Kompanije „Verano” su se izvinili i priznali grešku, ali obećani intervju nismo dobili.



Kriza pogađa i privatizovane firme

Ekonomska kriza utiče na sve privatizovane firme u Srbiji i to predstavlja veliki problem vlasnicima u ispunjavanju ugovornih obaveza, kaže Vladislav Cvetković


Vršilac dužnosti direktora Agencije za privatizaciju naveo je da "Agencija pokazuje određeni stepen tolerancije u smislu nešto dužih rokova za ispunjenje pojedinih obaveza kupaca onda kada je evidentno da kupac ispunjava ostale obaveze iz kupoprodajnog ugovora".

"Ipak suština se ne menja - ugovorne obaveze se moraju poštovati", rekao je Cvetković.

On je, povodom sve učestalijih štrajkova radnika u privatizovanim firmama, podsetio da Agencija nakon privatizacije vrši kontrolu ispunjenja ugovornih obaveza, i da je, ukoliko je preduzeće prodato na javnoj aukciji, period kontrole dve godine nakon prodaje, a da je, ukoliko je preduzeće prodato javnim tenderom, period kontrole je pet godina.

"Moguće je ugovorom definisati i duže rokove, ali se to radi samo u specifičnim slučajevima", kazao je Cvetković, i dodao da se tokom nadzora kontrolišu kontinuitet delatnosti, investicioni program, socijalni program, plaćanje rata, raspolaganje imovinom.

"Ako tokom redovnih i vanrednih kontrola uočimo određene nepravilnosti, dužni smo da u skladu sa zakonom odobrimo jedan ili više naknadnih rokova da kupac ispuni obaveze. Ako ni nakon opomene i ostavljenih naknadnih rokova kupac ne ispuni ugovorom preuzete obaveze, agencija raskida ugovor, kapital preduzeća postaje akcijski i prenosi se Akcijskom fondu", objasnio je Cvetković.

On je naglasio da je agencija do sada raskinula skoro 450 kupoprodajnih ugovora, što svedoči o tome da se kontrola sprovodi zaista temeljno i da se nikom "ne gleda kroz prste".

Nakon isteka kontrolnog perioda, prestaje nadležnost Agencije za privatizaciju, a ukoliko tada dodje do odredjenih nepravilnosti u radu nadležni su Ministarstvo za rad i socijalnu politiku, Inspekcija rada i MUP, u zavisnosti od konkretnog slučaja, objasnio je Cvetković.

On priznaje da je primećeno da kupci privatizovanih preduzeća često ispunjavaju svoje obaveze samo u periodu dok ih kontroliše Agencija za privatizaciju.

"Nakon isteka naše kontrole, prestaju da isplaćuju plate, prekidaju proizvodnju... Istekom rokova iz kupoprodajnog ugovora, agenciji praktično postaju vezane ruke za dalja postupanja, ali bi u svim takvim slučajevima trebalo da reaguju drugi nadležni organi", ukazuje Cvetković.

On napominje, da u privatizaciji problemi ne mogu jednostrano da se posmatraju jer je čest slučaj i da kupci nailaze na neočekivane stvari.

"Najčešća su svakako skrivena dugovanja, sudski postupci i izvršna rešenja, nerešena imovinska pitanja, neuknjiženi objekti, nerealno povećanje plata neposredno pred privatizaciju, skrivene prodaje imovine i davanje u dugoročne zakupe bez saglasnosti agencije. Sve to može u velikoj meri otežati rad novom vlasniku", zaključio je Cvetković.



Kredit privredi - samo ako mora
U periodu visokog rizika, banke često radije ulažu u državne papire ili "drže pare", pa i po cenu gubitka, nego što daju kredite privredi i rizikuju da im se ne vrate, kažu stručnjaci



Kredit privredi - samo ako mora


Kako naterati banke da kreditiraju privredu, jedno je od najvažnijih pitanja izlaska iz krize, rešavanja problema nelikvidnosti i zaustavljanja privrednog pada, mnogo puta do sada isticali su ministri i guverner NBS. Kako bi se banke umilostivile da finansiraju privredu, država je subvencionisala kamate za kredite za likvidnost i za to je u startu izdvojeno osam milijardi dinara, što je podstaklo banke da odobre zajmova u vrednosti od oko 450 miliona evra.
Sve bi to bilo sjajno da u isto vreme, država koja jednom rukom pomaže privredi da dođe do kredita, nije njen najveći konkurent u borbi za novac tih istih banaka, jer se država od početka godine do sada, putem tromesečnih trezorskih zapisa, zadužila u neto iznosu od oko 60 milijardi dinara, dok je NBS od početka godine prodala dvonedeljne blagajničke zapise u vrednosti od 1.072 milijarde dinara, a trenutno repo-stok iznosi 105,3 milijarde dinara.
Od početka godine do kraja maja, prema podacima Udruženja banaka, banke su pozajmile privatnom sektoru, odnosno privredi i stanovništvu svega 44,5 milijardi dinara. U isto vreme, i bankari otvoreno priznaju da im je milije da "štekuju" pare kod Narodne banke nego da se izlažu riziku da im se kredit ne vrati. Ni kamata koju dobijaju nije zanemarljiva, trenutno je 13 odsto, ali prosečna ponderisana od početka godine iznosi 15,4 odsto. Uz to, devizni kurs je stabilan, pa nema ni straha da će ulog biti obezvređen.
Aleksandar Stevanović, saradnik Centra za slobodno tržište ističe da banke imaju dovoljno kapitala, ali nemaju kome da ga plasiraju u privredi, dok s druge strane imaju sigurnog klijenta sa dobrim prinosom - državu.
- Banke u državi imaju jednog klijenta kome daju novac sa visokom kamatom bez rizika i trenutno nemaju straha od promene deviznog kursa. S druge strane, ni preduzeća se ne zaleću da uzimaju kredite pod uslovima kakve im nude banke. Ako bi se država povukla iz tog posla, bojim se da bi samo manje kapitala bilo plasirano od strane banaka. Lakšem zaduživanju privrede mnogo bi više doprinelo stvaranje sigurnijeg ekonomskog okruženja i manjeg rizika, ali od toga nema ništa dok ne prođe kriza - ocenjuje on.
Međutim, postoji i rizik da ukoliko se suviše smanji bazna kamata Narodne banke, a u nedostatku dobrih projekata koji bi se mogli kreditirati, da banke dinare iz repo-stoka iznesu na devizno tržište i kupe evre. To bi značajno oborilo dinar, a moguće je i da bi se banke u evrima razdužile kod matica.
- Taj rizik postoji, ništa nije sigurno u ekonomiji, ali rizik se mora prihvatiti. Ako bi do toga i došlo, NBS bi mogla opet da poveća kamatnu stopu. Međutim, rizično je i kada pada privredna aktivnost - kaže ekonomista Milojko Arsić.

Penzije "pojedoše" pare od PDV-a
Da će država morati sve više da se zadužuje ne bi li finansirala budžetski deficit smatra i Miroslav Zdravković, autor internet sajta "Ekonomija. org" i saradnik Ekonomskog instituta, ali prema njegovim rečima "zaduživanje radi održavanja postojećeg nivoa budžetske potrošnje bi imalo smisla ukoliko bi u sledećoj godini očekivali rast ekonomije i poreskih prihoda kojima bi se sada uzeti krediti vraćali. Ali, rasta ekonomije neće biti".

Prema njegovoj analizi ove godine bi, u optimističkom slučaju, posle transfera PIO fondu od 213 milijardi dinara, od prihoda od PDV-a, u budžetu ostalo svega 62 milijarde dinara, dok je prošle godine ta razlika iznosila 167 milijardi dinara. Međutim, i to će biti otežano jer dodatni pad uvoza i domaće proizvodnje dodatno će smanjiti i naplatu PDV. A eventualno povećavanje PDV će dodatno pogoršati likvidnost, još više obarajući nivo ekonomske aktivnosti i još više smanjujući naplatu najizdašnijeg javnog prihoda.

- Pad likvidnosti i nivoa ekonomske aktivnosti, uz rast poreza na zarade, dodatno će ubrzati otpuštanja zaposlenih i smanjiti doprinose za penzije, dodatno smanjujući udeo doprinosa u fondu isplaćenih penzija - smatra Zdravković, i ističe da će tako budžet imati dvostruki udar: manje prihode od PDV-a i manje doprinose zaposlenih.



"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta