Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Srbija razgovara: Privatizacija zemljišta – da, ali kako

Nebojša Janjić: Korišćenje ne znači posedovanje. – Mile Antić: Zakon odgovara tajkunima

Nebojša Janjić Novi Zakon o uređenju prostora, građevinskom zemljištu i izgradnji, o kome su proteklih nekoliko meseci vođene javne debate, u početku je doživljavan kao spasonosno rešenje za privlačenje stranih investicija jer su predstavnici međunarodnih institucija i strani investitori kao najveću prepreku za ulaganje u našoj zemlji navodili komplikovane procedure za izdavanja građevinskih dozvola i nemogućnost kupovine građevinskog zemljišta.

Kada je, međutim, nekoliko nedelja uoči njegovog ulaska u skupštinsku proceduru uneta odredba o konverziji prava korišćenja u pravo svojine, prema kojoj će vlasnici privatizovanih preduzeća morati da plate tržišnu cenu zemljišta ukoliko žele da postanu i njegovi vlasnici, deo javnosti je pohvalio državu što je konačno pronašla metod da se obračuna s tajkunima, koji su za malo novca pokupovali fabrike kako bi se domogli vrednog građevinskog zemljišta i na njemu dobro profitirali.

Drugi deo javnosti smatra, pak, da ovakva formula vodi konačnom zaokruživanju tajkunizacije Srbije i da se velikim igračima konačno omogućava da postanu vlasnici onoga što do sada jedino nisu mogli posedovati – gradsko građevinsko zemljište. Onima koji uporno upozoravaju da je ponuđeno rešenje ishitreno i da je najpre trebalo doneti zakone o denacionalizaciji i javnoj svojini, kao šlag na tortu došla je opomena evropskog komesara Olija Rena, koji je, kako prenose domaći mediji, protekle nedelje jasno stavio do znanja da Srbija ne treba da razmišlja o kandidaturi za članstvo u EU bez donošenja zakona o restituciji. Jer, EU želi čistevlasničkeodnose, azemljakojastarimvlasnicimanijevratila oduzetu imovinuneispunjavausloveda bude deo evropske porodice.

Sagovornici „Politike” Nebojša Janjić, pomoćnik ministra životne sredine i prostornog planiranja, i Mile Antić, koordinator Mreže za restituciju, saglasni su da građevinsko zemljište mora da bude privatizovano, ali ne i na koji način to treba učiniti.

Politika: Da li je Zakon krojen prema meri tajkuna ili je ovo jedini način da se naknadnom naplatom tržišne cene zemljišta isprave greške privatizacije društvene imovine?

Janjić: Republika Srbija pri prodaji preduzeća nikada nije prodavala svojinu nad građevinskim zemljištem nego pravo korišćenja građevinskog zemljišta. Netačno je da je u procenu vrednosti kapitala preduzeća ulazilo i zemljište. Treba razgraničiti da li je neko kupovao društveno preduzeće kroz stečaj, preuzimanjem akcija ili na licitaciji. Stari zakon o privatizaciji nije podrazumevao prodaju društvenih preduzeća, nego je 60 odsto akcija deljeno zaposlenima i penzionerima. Da li hoćete da kažete da je država nekome kome je podelila besplatne akcije dodelila i svojinu nad građevinskim zemljištem?



Mile AntićAntić: Naprasno ubacivanje promena oblika svojine nad građevinskim zemljištem otvara sumnju da je Zakon u poslednjem trenutku, možda na osnovu nekog pritiska, napravljen tako da najviše odgovara samo nekolicini povlašćenih. Da li su među njima tajkuni? Jesu. Ali, tu ima privilegovanih iz sedamdesetih i osamdesetih godina. Činjenica je da je delu korisnika po važećem zakonu o planiranju i izgradnji, koji je zaista čudno da se ne primenjuje, prestalo prava korišćenja. Novi zakon prevashodno odgovara njima, ali naravno i onima koji se kroz postupak privatizacije domogli zemljišta. Ne bih se složio da su uvek došli do prava korišćenja. Ima veliki broj slučajeva gde kupovinom preduzeća nisu nasleđivali nikakva prava korišćenja, već su ta prava mogla ili da se prekinu ili izuzmu u korist bivših sopstvenika, ili čak da se vrate u svojinu crkvenim i verskim zajednicama. Uz veliku pomoć Agencije za privatizaciju i potpunu naklonost državnih organa, pa i korupciju na lokalnom nivou, tim preduzećima je omogućeno da i dalje uzurpiraju građevinsko zemljište. Novi zakon im je sada dao mogućnost da ta izgubljena prava rehabilituju, a ova koja su stečena kroz privatizaciju da se čak pretvore u pravo svojine po cenama koje su sve samo ne tržišne.

Janjić: Zakonitog tržišta građevinskog zemljišta u Srbiji nema. To je naš osnovni hendikep u privlačenju stranih investitora koji ne shvataju koncept prava korišćenja na građevinskom zemljištu. Pogotovo kada vide da se prodaju, odnosno kupuju neki urušeni objekti, za koje im naši advokati kažu da na osnovu njih crpe pravo na gradnju na tom zemljištu, što strogo tumačeći postojeći Zakon o planiranju i izgradnji nije istina. Jer pravo korišćenja traje dok traju i objekti. Kad se oni sruše po sili zakona lokalne samouprave i država bi trebalo da preuzmu to građevinsko zemljište.

Politika: Koja lokalna samouprava je oduzela zemljište i raspisala tender onog trenutka kada je ugašena delatnost nekog preduzeća, odnosno kada je objekat uklonjen?

Janjić: To se sigurno ne dešava već 20 godina. Pravo korišćenja u praksi se primenjuje kao pravo svojine. Na osnovu njega se gradi i stiče određena dobit, a opet, s druge strane, to i takvo pravo korišćenja nikada nije bilo adekvatno plaćeno. Ako u novi zakon unesemo da svako ko je korisnik građevinskog zemljišta ima pravo na gradnju gospodin Antić bi nas s punim pravom optužio da smo onima koji su jeftino privatizovali društvena preduzeća poklonili građevinsko zemljište. Dakle, građanima koji su kroz cenu kuće ili placa platili građevinsko zemljište, ono se daje u svojinu. Korisnici koji su do njega došli kroz privatizaciju preduzeća, moraće da plate naknadu za konverziju prava korišćenja u pravo svojine po tržišnoj vrednosti, od čega se odbija cena koja je plaćena za samu firmu. Visinu će određivati Poreska uprava jer se ne može raspisati licitacija za izgrađeno građevinsko zemljište. Mislim da je model za koji smo se opredelili pravičan i jedini sprovodiv.

Antić: Još od rimskog prava važi pravilo da vlasnik zemljišta ima pravo nad objektom, a ne suprotno. Zemljište je stalna kategorija, a objekta može biti, ali i ne mora.

Politika: Govorilo se da će rešavanje svojinskih pitanja početi onog trenutka kada budu doneti zakoni o restituciji i javnoj svojini. Zbog čega se požurilo bez suštinske odluke da li će bivši vlasnici biti novčano obeštećeni ili će im imovina biti vraćena u naturi?

Janjić: Svojinski odnosi su bili tema Nacrta zakona od samog početka njegovog pisanja. Pošto znamo šta se dešavalo u sferi urbanizma i građevinskog zemljišta u poslednjih deset godina, nije se požurilo. Nastavak pravne nesigurnosti bi značio produžetak prakse neuređenosti, haosa i ogromne korupcije.

Antić: Sama činjenica naprasnog ubacivanja ovako kompleksne i škakljive materije u Nacrt zakona je oglasila sve alarme. Šta se promenilo od vaše prezentacije zakona na Naledovom skupu 21. maja, kada ste ste rekli da su preduslovi privatizacije građevinskog zemljišta upravo dva navedena zakona? Ko će određivati tržišnu cenu kada slobodnog tržišta u pravom smislu nema?

Janjić: Agencija za privatizaciju će morati da dostavi spisak svim lokalnim samoupravama da vidimo koje je to zemljište i koliko je para dato. Svi oni koji nisu platili moraće to da učine. Deo novca će otići u fond za restituciju.

Antić: Platiće kako kaže Poreska uprava i vlada svojom uredbom. To nije tržište. U budžet je ušlo sedamsto miliona evra od svih privatizacija. Agencija prezentuje da je uzela 22,8 milijarde. O kakvom fondu za restituciju vi govorite?

Janjić: Privatizacija nije tema, već model uspostavljanja privatne svojine nad građevinskim zemljištem. Neizgrađeno građevinsko zemljište će biti vraćeno ranijim sopstvenicima, ali čvrsto i duboko verujem da model za koji se vi zalažete, kada je reč o izgrađenom zemljištu, nije sprovodiv. Naturalnom restitucijom raniji sopstvenici bi dobili zemljište i silom zakona bi se uspostavljao odnos zakupca i zakupodavca između vlasnika objekta i zemljišta. Takav model nigde nije uspešno sproveden. Srbija bi bila zatrpana raznim tužbama, a paradoks bi bio da raniji sopstvenici, tj. njihovi naslednici, mnogo lošije prođu nego što se nadaju. Visinu zakupnine, koju bi vlasnici stanova ili fabrika plaćali vlasnicima zemljišta, uspostavljale bi lokalne samouprave, a one imaju mnogo više birača među onima koji bi trebalo da plaćaju zakupninu nego među onima koji bi je ubirali, pa bi gledali interes većine. Raniji sopstvenici bi došli u situaciju da im država razrezuje viši porez na imovinu koju bi plaćali kao vlasnici građevinskog zemljišta.

Antić: Potražuje se 4,3 odsto ukupnog građevinskog zemljišta na teritoriji Beograda. Od toga najmanje pola, ako ne i više, i po jednoj i po drugoj soluciji će uspostaviti jedinstvo vlasništva istog trenutka kada se donese ili vaš zakon ili ovaj drugi koji predviđa naturalnu restituciju. Znači tu nema nikakve razlike. Ostaje manje od dva odsto. U Švajcarskoj, Francuskoj, Austriji i Nemačkoj imate veliki broj slučajeva da ne postoji jedinstvo vlasništva, odnosno građevinsko zemljište je u privatnoj ili opštinskoj svojini, a objekti u drugom vlasništvu.

Janjić: U svim zemljama koje poznaju rimsko pravo postoji jedinstvo objekta i zemljišta. Ako bismo primenili suprotno došli bismo u situaciju da nam svi stambeni i privredni kompleksi izgrađeni posle Prvog svetskog rata budu na neki način osporeni. Javili bi se oni kojima je zemljište nacionalizovano, eksproprisano, konfiskovano, za koje smatraju da nije pravično eksproprisano. Kao zemlja bismo se imali ogroman problem, koji ne bismo mogli da rešimo.

Antić: Kada raniji sopstvenici dobiju svoje zemljište imaju mogućnost da ga po nekim kontrolisanim cenama daju u zakup. Dobiće možda pet dinara na dnevnom nivou i to je više nego što će da dobiju tako što će država nešto da proda i tako ih obešteti. Sledeći vaš koncept, opštine bi bankrotirale.

Janjić: Vi biste milione građana Srbije i kompletnu srpsku privredu naterali da plaćaju zakupninu. To čak i nije pravično, pošto bi građani koji žive u zgradama podignutim na opštinskom zemljištu bili privilegovani u odnosu na stanare čije zgrade su na zemljištu koje je na ovaj način sporno. To bi svi odbili da plate, pošto bi smatrali da je takva vrsta naknade nelegitimna. Raniji sopstvenici bi zasuli sudove hrpom tužbi i mi se kao zemlja ne bismo decenijama ispetljali iz toga.

Antić: Nemojte to podvoditi pod brigu o građanima. Govorimo o dva odsto građana, koji će biti u sukobu s jednim ili nekoliko veleposednika. Davanje zemljišta u svojinu biznismenima koji su ga godinama besplatno koristili i ubirali profit treba saseći u korenu, a ne legalizovati. Ovaj nacrt zakona ide upravo u njihovu korist. Ukoliko ova vlada prihvati model privatizacije po sistemu: daj šta daš, kompenzacije ili kako već se dogovorimo, ispaštaćemo svi.



Povećan promet na Produktnoj berzi

Ukupan promet robe na Produktnoj berzi u Novom Sadu od 20. do 24. jula bio je 2.625 tona, što je za 54 odsto više nego sedam dana ranije, saopštila je ta berza

Vrednosni obim prometa bio je veći od 24 miliona dinara, što je za 11 odsto manje nego u prethodnoj sedmici. Razlog tome je, kako navode na berzi, to što je u prošloj nedelji dominirao promet soje čija je cena viša od cene žitarica, dok je u ovoj nedelji dominirao kukuruz, i to trgovina novim rodom sa isporukom u oktobru.

Kukuruzom se trgovalo u količini od 2.000 tona po ceni od 7,6 dinara za kilogram, bez PDV-a, što je prva ovogodišnja trgovina kukuruzom roda 2009. godine, istaknuto je u saopštenju. Prošlogodišnjim kukuruzom trgovalo se u količini od 50 tona po ceni od devet dinara za kilogram, bez PDV-a, što je za 18,77 odsto manje nego prethodne nedelje. Kako je navedeno u saopštenju, krajem prošle sedmice cena od 10,5 dinara za kilogram kukuruza ukazivala je na silazni cenovni trend, ali je cena od devet dinara ispod nivoa tržišnih očekivanja.

Pšenicom novog roda trgovalo se u količini od 450 tona i to u cenovnom rasponu od 9,4 do 9,6 dinara za kilogram, bez PDV-a. I pored toga što se u prethodnoj sedmici nije trgovalo prošlogodišnjim rodom pšenice, u toku ove nedelje ponuda od 11,7 dinara za kilogram, bez PDV-a, nije naišla na odgovarajuću tražnju.

Sojom novog roda za avansno plaćanje i isporuku u septembru trgovalo se u količini od 100 tona po ceni od 22 dinara za kilogram, bez PDV-a, što je za dva odsto manje nego prethodne nedelje. Sojom roda 2008. godine trgovalo se u količini od 25 tona po ceni od 34 dinara za kilogram, bez PDV-a, što je za četiri odsto manje nego pre dve nedelje, kada je poslednji put registrovana trgovina tim artiklom.

Dok naše tržište agrara iz nedelje u nedelju ima karakter opšteg pada cena svih artikala, cene poljoprivrednih proizvoda na berzama u Čikagu i Budimpešti relativno su stabilne sa minimalnim oscilacijama, istaknuto je u saopštenju Produktne berze.



June net salary RSD 31,768
The Serbian Statistics Office stated that the average gross salary in Serbia in June amounted to RSD 44,246, up by 2.5% in nominal and 2.4% in real terms when compared to the previous month.


The average net salary in June amounted to RSD 31,768, up by 2.2% in nominal and 2.1% in real terms when compared to the previous month.

The average gross salary in June 2009, compared to the average gross salary in June 2008, was up by 9.3% in nominal terms and 1.4% in real terms.

The average net salary in June 2009 was up by 9.4% in nominal and 1.5% in real terms, when compared to the average salary in June 2008.

The average gross salary in the period January – June 2009 was up by 11.3% in nominal and 2.2% in real terms when compared to the period January – June 2008.

The average net salary in the period January – June 2009 was up by 11.3% in nominal and 2.2% in real terms when compared to the January – June 2008 period.


Oko 400 društvenih firmi ide u stečaj ili likvidaciju

U Srbiji će oko 400 društvenih preduzeća, koja više nemaju nikavu šansu za privatizaciju, otići u stečaj ili likvidaciju, izjavio je savetnik potpredsednika Vlade Srbije Luka Andrić. On je kazao da se taj proces trenutno odvija u nešto više od 350 društvenih preduzeća, sa oko 5.000 zaposlenih

Većina tih firmi, naveo je Andrić, ne radi duže vreme, ne isplaćuje zarade i radnici su u njima vrlo često zaposleni samo formalno. Andrić je naglasio da će novi zakon o stečaju omogućiti automatsko uvođenje stečaja za firme čiji su računi duže od tri godine u blokadi, kao i da dužnik pokrene stečaj zbog prezaduženosti. Novina u zakonu biće i stečaj sa unapred pripremljenim planom reorganizacije. „Kada postoji unapred pripremljeni plan, stečaj se značajno ubrzava i sve može da se završi za dva meseca. To liči na velike stečajeve koje smo mogli da vidimo u Americi, kod firmi Krajsler i Dženeral motors“, kazao je Andrić. To će omogućiti, kako je ocenio, blagovremeno pokretanje stečaja. „U Srbiji je jedan od osnovih problema kod stečaja što se ne pokreću blagovremeno. I poverioci i dužnici se stečaja plaše i žele da se pokrene kada bukvalno više nema izlaza. Tada je kasno i za reorganizaciju i druga rešenja, a bankrot je neminovan“, istakao je Andrić. U Srbiji je oko 6.500 preduzeća u stečaju duže od tri godine. Savetnik potpredsednika Vlade dodao je da je većina tih preduzeća osnovana bez namera da posluje, a oko polovine nema nikakvu imovinu ni zaposlene.



Kojom platformom dočekujemo MMF

Uoči dolaska misije MMF-a, poznato je da će Srbija tražiti da deficit u budžetu bude 4,5 odsto, što je za 1,5 odsto više od prvobitnog dogovora


Do dolaska misije MMF-a ostalo je najviše mesec dana, a i dalje nije poznat precizan plan sa kojim će Vlada Srbije dočekati predstavnike te finansijske instuticije.

Poznato je da će Srbija tražiti da deficit u budžetu bude 4,5 odsto, što je za 1,5 odsto više od prvobitnog dogovora. Zauzvrat će Vlada ponuditi kredibilne mere koje će smanjiti deficit u 2010. godini.

Tako je ponovo aktuelizovano pitanje koga će najviše pogoditi septembarske mere Vlade za borbu protiv krize i uštede u budžetu. Najtvrđi pregovarač će, kako se čini, i ovoga puta biti potpredsednik Vlade Srbije i lider PUPS-a Jovan Krkobabić.

On je rekao da će odbraniti penzije po cenu opstanka koalicije, a na njegov stav nikakav uticaj neće imati ni sastav misije MMF-a.

"Mogu dolaziti u kakvom god hoće sastavu, penzije neće dirnuti niko. Ni po cenu raspada koalicije, ni po cenu pada projekta, nikakvo smanjenje penzija nije prošlo ni juče, ali neće proći ni sutra", kaže Krkobabić.

Izvesno je, međutim, da će zamrzavanje plata i penzija biti produženo i u 2010. godini, a ministarka finansija Diana Dragutinović nedavno je najavila mogućnost uvođenja novog poreza na dohodak građana.

Novi porez na dohodak će, kako je rekla ministarka, omogućiti ravnomerniju raspodelu tereta, ali će biti "poreski izdašnji" i mogao bi da donese uštedu od 12 milijardi dinara.



Good bilateral relations between Serbia, Turkey

Serbian Prime Minister Mirko Cvetkovic held talks today with Turkish Foreign Minister Ahmet Davutoglu.

It was stated at the meeting that Serbia and Turkey have good bilateral relations and that the two countries will continue to work on regional development and the preservation of regional stability.

It was stressed that economic cooperation is being primarily focused on infrastructure projects within Serbia, in which Turkey is very interested.

It was jointly stated that it is necessary to continue improving overall bilateral cooperation.



Finance minister: Cabinet considers using part of IMF funds to cover budget gap
Serbian government might suggest to the IMF that the part of the EUR 3 billion loan approved to Serbia is used for covering the budget deficit. Serbia has so far withdrawn EUR 800 million. The rest of the sum, EUR 2.2 billion is intended for protecting the dinar rate.

In spite of the fact that money for financing the 2009 budget has already been provided, Serbia decided to approach the IMF with the idea due to specific circumstances and the global economic crisis, as informed to Serbian Finance Minister Dijana Dragutinovic.


Domoinvest builds drug factory in Serbia
Hungary-based producer and distributor of pharmaceuticals, Domoinvest, is going to built a drg factory in Jagodina. Production and distribution hall with the surface area of 5500 square meters will be built in the first stage. The construction should begin in 2009.

The mayor of Jagodina Dragan Markovic says the investor has 150 hectares of land at their disposal. The land is given for free and it includes the necessary infrastructure. The investor has to employ 23 workers per hectare.


Joint company for South Stream to be registered in a week
Chief Executive Director of Serbia's state-owned gas company Srbijagas Dusan Bajatovic stated for Politika daily that a joint company of Srbijagas and Gazprom for the construction of the South Stream gas pipeline will be registered next week, after which its formal establishment will begin. The founding contract is a document which confirms that the new Serbian-Russian company will be headquartered in Switzerland. The new company will then make a feasibility study regarding the venture. The complete study, which is to be finished by mid-2010 for all countries on the gas pipeline’s itinerary, will show whether the project is cost-efficient and determine the gas pipeline’s itinerary and capacity. At the moment, all we know is that South Stream should enter Serbia near Zajecar and that the main junction is near Belgrade neighborhood Batajnica.


400 State-owned Companies Headed for Bankruptcy

Around 400 state-owned companies that have failed to attract a buyer will file for bankruptcy, Luka Andric, an advisor at Serbia’s Economy Ministry, said. He did not provide a timeframe.



Turkey To Fund Serbian Highway
Turkey will invest in the construction of a new highway from Belgrade to the Adriatic Sea, Turkish Foreign Minister Ahmet Davatoglu announced Friday.

The minister spoke on a visit to the Sandzak region, through which the road will pass, adding that the project can be seen as a green light for further cooperation between Turkey and Serbia.

"I’m sure that by working together, Sandzak can prosper,“ Davatoglu said. He went on to express his belief that Sandzak will represent a bridge for economic and cultural cooperation between the two countries.


Davutoglu met with his Serbian counterpart Vuk Jeremic, Labour Minister Rasim Ljajic and a minister without portfolio, Sulejman Ugljanin, in the town of Novi Pazar, Sanzdak, to discuss economic investment and strategic plans for the region.


The ministers agreed that the visit was of considerable importance in promoting cooperation between the two countries. “Turkey is our friend [...] and Sandzak is a priority for both Serbia and Turkey,” Jeremic said.


Sandzak, which lies along the border between Serbia and Montenegro, was an Ottoman administrative district until the Balkan Wars of 1912. The region is inhabited by Bosniaks, Serbs and Montenegrins.


Davutoglu’s visit brought sworn political opponents in Novi Pazar, Ljajic and Ugljanin, to the same table for talks - a fact that ellicited applause from the audience at a press conference.


Asked about the reconciliation, Ljajic said that Sandzak’s politicians are responsible to the people of Sandzak and that Turkey is not mediating in any talks.


“It is very important to develop a strategic partnership between Turkey and Serbia, and Sandzak can benefit from this cooperation through Turkish investment. Our obligation is to ensure political stability,” Ljajic added.


"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta