Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Tenderska komisija traži za Sajam 40 miliona evra

Komisija za pregovore, kako je saopšteno, daće rok od 15 dana jedinom ponuđaču da se izjasni da li prihvata ovakvu odluku tenderske komisije. – Komisija je morala da donese jednu jedinu odluku, a to je da poništi tender

Dve nedelje za razmišljanje: Beogradski sajam (Foto D. Jevremović) Za Beogradski sajam 40 miliona evra i nijedan evro manje od toga. Ovo je zaključak tenderske komisije sa jučerašnje sednice, inače druge po redu. Pregovori sa jedinim ponuđačem – konzorcijumom „Rimini Fiera” i „Verano motorsom” – mogu započeti isključivo ukoliko poveća ponuđenu cenu od 1,8 miliona evra na iznos, ne manji od 40 miliona evra.

Komisija za pregovore, kako je saopšteno, daće rok od 15 dana jedinom ponuđaču da se izjasni da li prihvata ovakvu odluku tenderske komisije.

Ovakva odluka tenderske komisije praktično je identična skorašnjoj izjavi ministra ekonomije Mlađana Dinkića da će konzorcijumu „Rimini–Verano” biti predloženo da kupi Beogradski sajam za 40 miliona evra i da zadrži investicije od 35 miliona evra.

Savetnik za strana ulaganja Mahmud Bušatlija kaže da je ovakvo ponašanje tenderske komisije neozbiljno.

– Prvo su raspisali tender ne postavljajući kao uslov minimalnu cenu, a ovim zahtevom praktično menjaju tenderske uslove. Komisija je morala da donese jednu jedinu odluku, a to je da poništi tender i uopšte prestane s privatizacijom dok ne dođe vreme da se to može propisno raditi – objašnjava Bušatlija.

Po njegovim rečima, na ovom tenderu smo dobili kao jedine ponuđače Sajam iz Riminija koji nije ni približan nivou Beogradskog sajma i dilera automobila koji je poslednjih godina postao jedan od najvećih investitora u zemlji. Sajam iz Riminija nema kredibilitet da se zaduži za investicije vredne 35 miliona evra pa preostaje domaći partner koji, očigledno, ima velike mogućnosti zaduživanja, verovatno opet kod Laiki banke.

– Zamislimo situaciju da konzorcijum prihvati zahtev tenderske komisije. Pitanje je da li nama treba kupac Sajma koji je dao tako omalovažavajuću ponudu i to manju od profita koji je firma prošle godine napravila. Ljudi koji se u naše ime bave državom moraju na svaki način da nađu pare za opstanak u Nemanjinoj i zato neće biti čudno ukoliko se pregovori s konzorcijumom nastave i to tako što jedni traže 40 miliona evra, drugi kažu dajemo 15 miliona evra i na kraju se nađu na 12 miliona evra – objašnjava Bušatlija, dodajući da su se poslednjih osam godina odomaćile tenderske i aukcijske prodaje sa samo jednim ponuđačem što znači da nema nadmetanja za preduzeća.

Konzorcijum kompanija „Verano motors” i „Rimini” jedini je konkurisao na tenderu za kupovinu Sajma ponudivši cenu od 1,835 miliona evra za kapital, kao i investicioni program od 35 miliona evra, a prihvaćene su i minimalne obaveze iz socijalnog programa.



Realizovan ugovor sa Irakom vredan 114 miliona dolara

Javno preduzeće Jugoimport-SDPR uspešno je realizovalo ugovor za isporuku zaštitne opreme i uniformi Ministarstvu odbrane i Vojsci Iraka vredan 114 miliona dolara, saopštilo je juče to preduzeće. U realizaciji projekta bila je angažovana velika grupa domaćih firmi, čiji su proizvodni kapaciteti i više hiljada radnika, posle dužeg vremena, bili maksimalno angažovani, navedeno je u saopštenju. Isporučene su poliesterske navlake za zaštitne prsluke, čizme, rukavice i beretke, kao i prateći materijal.



Odobreno 16,2 miliona evra agro kredita

Ministarstvo poljoprivrede Srbije saopštilo je da je od početka godine gotovo 3.000 registrovanih poljoprivrednika preuzelo oko 16,2 miliona evra kratkoročnih i dugoročnih kredita koje subvencioniše država


Ukupno je odobreno 8,7 miliona evra dugoročnih kredita, a istovremeno je isplaćeno i 710,2 miliona milona dinara (oko 7,5 miliona evra) kratkoročnih kredita, navedeno je na sajtu Ministarstva poljoprivrede.

Do sada je, od ukupno 246 dugoročnih kredita, najviše odobrila Prokeredit banka (173), ukupne vrednosti 5,3 miliona evra. Kod Hipo-Alpe-Adrija banke odobrena su 32 kredita, vrednosti 1,3 miliona evra, Meridijan banka odobrila je devet kredita za 373.030 evra, Erste banka 11 kredita vrednosti 790.643 evra, a banka Inteza 18 kredita vrednosti 859.579 evra. Najviše kratkoročnih kredita, od ukupno 2.725, odobrile su Komercijalna banka (1.509), banka Inteza (492) i NLB banka (312).

Ministarstvo poljoprivrede potpisalo je 26. marta ove godine ugovore sa 21 bankom o kratkoročnom i dugoročnom kreditiranju poljoprivredne proizvodnje, za čije će subvencionisanje iz budžeta biti izdvojeno ukupno 3,3 milijarde dinara. Kratkoročni krediti namenjeni su pre svega za kupovinu obrtnih sredstava - semena, đubriva i goriva. Iznos koji se odobrava za kratkoročne kredite je od 50.000 do 700.000 dinara, bez valutne klauzule, a rok otplate je tri, šest, devet i 12 meseci. Kamata na godišnjem nivou iznosi pet odsto, a razliku u kamati prema poslovnim bankama finansira Ministarstvo poljoprivrede.

Dugoročni krediti namenjeni su investiranju u poljpoprivredu i to za izgradnju objekata, kupovinu mehanizacije, podizanje višegodišnjih zasada. Kako je ranije najavljeno, ti krediti se odobravaju u iznosu od 5.000 do 300.000 evra, od čega 60 odsto iznosa kredita odobrava banka, a ostatak Ministarstvo poljoprivrede, i to bez kamate. Dugoročni krediti se odobravaju na pet godina, uz još godinu počeka, odnosno na osam godina, uz godinu grejs perioda za kapitalna ulaganja, ili osam godina uz još tri godine počeka za podizanje višegodišnjih zasada.



EIB i Unikredit pomažu centralnu i jugoistočnu Evropu

Banke EIB i Unikredit (UniCredit) podržavaju privredu u centralnoj i jugoistočnoj Evropi i ove godine su im namenile pomoć od ukupno 12,2 milijarde evra

EIB i Unikredit sarađuju da bi brzo prebacile sredstva namenjena malimi srednjm preduzećima u Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Češkoj, Hrvatskoj, Litvaniji, Mađarskoj, Poljskoj, Rumuniji, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji i Turskoj, piše u današnjem saopštenju.

To je deo sprovođenja zajedničkog akcionog plana EIB, Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i Svetske banke, koje su zajdno obećale pomoć do 24,5 milijardi evra za ublažavanje svetske ekonomske krize.

Ti krediti pomažu ublažavanje posledica kreditne krize tako što se malim, srednjim i većim preduzećima obezbeđuju srednoročni i dugoročni krediti pod povoljnjim uslovima, piše u saopštenju.



Dosije: Najzaduženije privatne firme
„Pravo je čudo kako neke firme već nisu bankrotirale, ali to ne znači da uskoro neće, jer ima mnogo prezaduženih kompanija, koje su založile sve što su imale, nekretnine, zemlju, biznis“…


Ove reči Slobodana Vučićevića, predsednika Uprave Droga Kolinske, u čijem sastavu posluju i dve beogradske firme, Grand kafa i Soko Štark, najbolje odslikavaju kako stvari stoje u srpskim poslovnim krugovima.

Istraživanje Ekonomist magazina pokazalo je da su neki od najvećih srpskih biznismena dužni „k`o Grčka“. Samo se Delta M, poslovna imperija Miroslava Miškovića, sastavljena od oko 70 preduzeća iz različitih oblasti, kod banaka zadužila za 83 milijarde dinara, ili za oko 900 miliona evra. Dugovi bankama nisu jedini teret o Deltinom vratu.

Iako u toj kompaniji tvrde da su već izmirili 85 odsto dugova dobavljačima, sagovornici Ekonomista ističu da je dug te kompanije i dalje prilično veliki. Niko od srpskih biznismena ne likuje zbog visokih obaveza najveće srpske privatne kompanije, jer je i sudbina mnogih među njima, na ovaj ili onaj način, kao pupčanom vrpcom vezana za Deltu.

Prema podacima Centra za bonitet NBS, kompanije u sastavu Delta M su 31. decembra 2008. bankama po osnovu dugoročnih kredita dugovale 41,5 milijardi dinara, a još 42 milijarde su kratkoročne finansijske obaveze, koje na naplatu dospevaju u roku kraćem od godinu dana, što znači pre isteka ove kalendarske godine.

Nekretnine „guše“


Na rang-listi privatnih kompanija, sa većinskim domaćim kapitalom, po visini ukupnih finansijskih obaveza iza Delta M nalaze se Victoria Group (19,8 milijardi dinara), Nibens Korporacija (18,9 milijardi), Invej (17,2 milijarde), Verano motors (13,6 milijardi), Irva (11,6 milijardi), a obaveze nešto veće od 10 milijardi dinara imaju i Farmakom i MK Grupa.

Analitičari podsećaju da su se svojevremeno skoro svi najveći srpski biznismeni upustili u poslove sa nekretninama i u akvizicije, kupujući nemilice sve što je ponuđeno na prodaju. Svi su uzimali kredite, pa i kratkoročne, jer su očekivali da će cene nekretnina nastaviti da rastu. Istovremeno, banke su „i kapom i šakom“ davale kredite za gradnju stanova i poslovnog prostora.


To tržište je sada skoro „zamrlo“, prodaja je stala iako su cene pale i mnogi imaju problema sa vraćanjem kredita, nemaju novca da završe započete građevine, a ne uspevaju ni da reprogramiraju stare zajmove. Ko je pozajmljeni novac intenzivno investirao u nekretnine taj je verovatno u problemima, slažu se sagovornici Ekonomista.

Milojko Arsić, profesor Ekonomskog fakulteta i član Ekonomskog saveta premijera Mirka Cvetkovića, objašnjava da zaduživanje na kratak period ima smisla samo ako treba da se dovrši investicija.

On dodaje da su ovdašnji privrednici u teškoj poziciji kad je reč o vraćanju kredita iz dva razloga. Prvo, zbog slabe privredne aktivnosti moraće veći deo poslovnih prihoda da odvoje za plaćanje rata bankama. Drugo, s obzirom na to da je najveći deo duga nominiran u evrima, domaće biznismene je „ojadila“ i depresijacija dinara.

„Ko ne bude mogao da vraća kredit, ići će u stečaj“, kaže Arsić ističući da banke i poverioci, ipak, misle da je bolje pregovarati sa klijentom nego ga terati u stečaj. On očekuje da će u slučaju oporavka na globalnom nivou strani kreditori biti raspoloženi da produže rokove otplate kredita srpskim firmama.

Rodić u najvećim problemima


Iako je Delta M po visini duga prema bankama daleko ispred ostalih, pojedini srpski biznismeni su u gorem položaju od Miroslava Miškovića, ako se iznos duga uporedi sa visinom poslovnih prihoda.

To pre svega važi za Rodić MB Holding, čije su finansijske obaveze 9,8 milijardi dinara, dok im je lane poslovni prihod bio manji od tri milijarde dinara. Primera radi, kod Delta M taj odnos bio je mnogo povoljniji: 83 prema 133 milijarde dinara.

Nikola Vujačić, generalni direktor Victoria grupe kaže za Ekonomist da je dug te kompanije trenutno manji od 200 miliona evra te da se uglavnom radi o dugoročnim kreditima, dok ove godine za naplatu stiže još 19,7 miliona evra kredita. Ukupan dug Victoria grupe je, po njegovim rečima, značajno manji od zaliha kojima kompanija raspolaže i ni u kom slučaju ne predstavlja problem.

„Dug od 200 miliona evra zvuči frapantno ali kad postoje zalihe vredne između 300 i 400 miliona evra, onda to nije nikakav problem. Jedna smo od retkih kompanija u Srbiji koja je sve ove godine redovno plaćala dospele kamate. Nije se desilo da zakasnimo ni jedan dan“, ističe on.


Komentarišući finansijske obaveze od 11,6 milijardi dinara, Ðorđije Nicović, predsednik grupacije Irva investicije kaže za Ekonomist da je odnos kapitala i ukupnog duga tri prema jedan.

„Ove godine vratili smo 30 miliona evra duga i pri tome uglavnom više potražujemo nego što dugujemo. Ne mogu da kažem koliko nam ove godine dospeva na naplatu jer trenutno pregovaramo sa bankama o restrukturiranju dugova. Naš plan je da skinemo dug za još jednu trećinu do kraja godine”, kaže Nicović.

Uz ocenu da se banke sa stranim kapitalom ponašaju korektno i spremne su da refinansiraju dugove, on ističe da glavni problem nije iznos duga, već visina kamatne stope. „Visoke kamatne stope ubijaju proizvodnju i realni sektor. Nije nam lako. Krediti su skupi, a ni monetarna politika ne ide naruku bankama. Nije dobro da NBS imobiliše toliko obavezne rezerve. Teško se dolazi i do novih kredita. Industrija u Srbiji je u padu. Bez investiranja u proizvodnju, što zahteva dugoročno finansiranje sa nižim troškovima neće moći da se živi“, smatra Nicović.

On navodi da je u poslednje tri godine Irva investirala 195 miliona evra, od čega 25 miliona u tekstilni kompeks (Nitex, Prvi maj i Rudnik), 40 miliona u kupovinu i razvoj PIK Bečeja i 20 miliona za kupovinu akcija AIK banke. Samo trećina novca za investicije obezbeđena je bankarskim kreditima, tvrdi Nicović.

I država guši


Nibens grupa, koju čine preduzeća za puteve iz Niša, Beograda, Vranja i Kragujevca, Vojvodinaput – Bačkaput, Sremput, Partizanski put i Fabrika maziva FAM završila je 2008. sa obavezama od blizu 19 milijardi dinara.

Predsednik Nibens grupe Milo Ðurašković kaže da je sada dug, naročito kratkoročni, značajno niži, jer su Putevi Srbije platili putarima iz Nibens grupe deo starih potraživanja. Zbog toga što država nije plaćala svoje dugove, kompanije iz Nibensu grupe su od lokalnih banaka uzimale kratkoročne kredite da bi mogle normalno da posluju, objašnjava Ðurašković.

Sa druge strane, dugoročni krediti se koriste za investicije i u poslednje četiri godine Nibens grupa je uložila blizu 40 miliona evra u nabavku najnovije opreme da bi mogla biti konkurentna na tenderima.

“Na vreme smo planirali i investirali kako bismo spremno dočekali izgradnju Koridora 10 i pokazali da jedno domaće preduzeće može uspešno da radi i gradi Koridor 10 na svim pozicijama”, tvrdi Ðurašković. On kaže da Nibens uredno servisira sve postojeće dugove, “u skladu sa projektovanim obimom poslovanja, nivoom kreditne zaduženosti i permanentnim i uspešnim pregovorima sa glavnim kreditorima na ime refinansiranja dugova”.


Deo finansijskih obaveza Verano grupe verovatno je uzrokovan kupovinom, doduše u konzorcijumu sa Marfin Investment Group, Robnih kuća za 360 miliona evra, u njihovo renoviranje uloženo je još 75 miliona evra, a obnova još traje.

Na pitanje kada će početi da se vraća taj novac Radomir Živanić, vlasnik te kompanije, početkom jula samo je rekao da mu na naplatu tih dana stiže 10 miliona evra na ime glavnice zajma i još sedam miliona evra za kamate. Krediti su se verovatno uzimali i za investicije poput Zira hotela, koji je otvoren prošle godine, a u koji je uloženo 50 miliona evra.

Krajem 2008. otvoren je i prvi Familija market, a najavljeno je da će u taj trgovinski lanac biti uloženo oko šest miliona evra, dok je investicija u poslovnu zgradu “B-23” uz autoput na Novom Beogradu, od 53.000 kvadrata procenjena na 80 miliona evra.
 
Slobodan Vučićević kaže da je cela Grupa Droga Kolinska ove godine vratila bankama 20 miliona evra i smanjila dug po osnovu kredita sa 180 na 160 miliona evra.

Taj dug je održiv i nemamo problema sa njegovim servisiranjem, a istovremeno imamo potraživanja od 75 miliona evra, navodi on.

„Utisak je da su banke spremne da i dalje kreditiraju realni biznis, u kom se još uvek „vrte“ pare, kao što su proizvodnja hrane, sokova ili kafe. U takvim delatnostima retko ima problema i banke ih i dalje rado kreditiraju. U takve kompanije spadaju i Grupa Droga Kolinska, Grand kafa i Soko Štark. Pad našeg prometa ove godine nije dramatičan, tako da bismo i u slučaju većeg pada mogli da računamo na kreditnu podršku banaka“, kaže Vučićević.

Bankari stisli kesu


Za razliku od proizvodnje, banke izbegavaju da kreditiraju druge biznise, pogotovo sa nekretninama, „jer ništa ne može da se proda, iako su cene pale“, ističe Vučićević, uz opasku da to govori iz ličnog iskustva.

Trenutno, na Novom Beogradu, prema njegovim rečima, ima oko 150.000 „kvadrata“ poslovnog i stambenog prostora, za koji trenutno nema kupaca.

„Banke sada prosto beže od tog biznisa, jer su svesne da je globalna kriza i započela tako što su uzimale nekretnine kao sredstvo obezbeđenja za vraćanje kredita. Banke se, takođe, suočavaju sa problemom jer su i ta sredstva obezbeđenja izgubila vrednost, a neka imovina ne može da se unovči. S druge strane, krediti dospevaju za naplatu, kamate rastu i zaista ne znam kako će se to završiti“, priznaje Vučićević, uz opasku da je u Crnoj Gori stanje još gore nego u Srbiji.

Rudnap grupa, poznata po trgovini strujom i po ulaganju u atraktivne nekretnine, dočekala je 2009. sa 5,8 milijardi dinara kredita. Ova kompanija na čijem čelu je Vojin Lazarević, zanimala se u prethodnoj godini projektom poslovnog kompleksa “Dva kralja” u centru Beograda čija će izgradnja koštati nekoliko desetina miliona evra.

Preko firme Singidunum u kojoj je Lazarević partner sa grčkom Lambdom, Rudnap grupa je u poslednje dve godine pazarila zemljište u srpskoj prestonici, a samo na beogradskoj obilaznici, Singidunum je kupio 350 hektara zemlje.
B92 Biz Fokus Analiza


Dosije: Najzaduženije privatne firme
27. jul 2009. | Piše: I. Pavlović, O. Bojić, V. Lapčić | Izvor: Ekonomist
„Pravo je čudo kako neke firme već nisu bankrotirale, ali to ne znači da uskoro neće, jer ima mnogo prezaduženih kompanija, koje su založile sve što su imale, nekretnine, zemlju, biznis“…


Ove reči Slobodana Vučićevića, predsednika Uprave Droga Kolinske, u čijem sastavu posluju i dve beogradske firme, Grand kafa i Soko Štark, najbolje odslikavaju kako stvari stoje u srpskim poslovnim krugovima.

Istraživanje Ekonomist magazina pokazalo je da su neki od najvećih srpskih biznismena dužni „k`o Grčka“. Samo se Delta M, poslovna imperija Miroslava Miškovića, sastavljena od oko 70 preduzeća iz različitih oblasti, kod banaka zadužila za 83 milijarde dinara, ili za oko 900 miliona evra. Dugovi bankama nisu jedini teret o Deltinom vratu.

Iako u toj kompaniji tvrde da su već izmirili 85 odsto dugova dobavljačima, sagovornici Ekonomista ističu da je dug te kompanije i dalje prilično veliki. Niko od srpskih biznismena ne likuje zbog visokih obaveza najveće srpske privatne kompanije, jer je i sudbina mnogih među njima, na ovaj ili onaj način, kao pupčanom vrpcom vezana za Deltu.

Prema podacima Centra za bonitet NBS, kompanije u sastavu Delta M su 31. decembra 2008. bankama po osnovu dugoročnih kredita dugovale 41,5 milijardi dinara, a još 42 milijarde su kratkoročne finansijske obaveze, koje na naplatu dospevaju u roku kraćem od godinu dana, što znači pre isteka ove kalendarske godine.

Nekretnine „guše“


Na rang-listi privatnih kompanija, sa većinskim domaćim kapitalom, po visini ukupnih finansijskih obaveza iza Delta M nalaze se Victoria Group (19,8 milijardi dinara), Nibens Korporacija (18,9 milijardi), Invej (17,2 milijarde), Verano motors (13,6 milijardi), Irva (11,6 milijardi), a obaveze nešto veće od 10 milijardi dinara imaju i Farmakom i MK Grupa.

Analitičari podsećaju da su se svojevremeno skoro svi najveći srpski biznismeni upustili u poslove sa nekretninama i u akvizicije, kupujući nemilice sve što je ponuđeno na prodaju. Svi su uzimali kredite, pa i kratkoročne, jer su očekivali da će cene nekretnina nastaviti da rastu. Istovremeno, banke su „i kapom i šakom“ davale kredite za gradnju stanova i poslovnog prostora.


To tržište je sada skoro „zamrlo“, prodaja je stala iako su cene pale i mnogi imaju problema sa vraćanjem kredita, nemaju novca da završe započete građevine, a ne uspevaju ni da reprogramiraju stare zajmove. Ko je pozajmljeni novac intenzivno investirao u nekretnine taj je verovatno u problemima, slažu se sagovornici Ekonomista.

Milojko Arsić, profesor Ekonomskog fakulteta i član Ekonomskog saveta premijera Mirka Cvetkovića, objašnjava da zaduživanje na kratak period ima smisla samo ako treba da se dovrši investicija.

On dodaje da su ovdašnji privrednici u teškoj poziciji kad je reč o vraćanju kredita iz dva razloga. Prvo, zbog slabe privredne aktivnosti moraće veći deo poslovnih prihoda da odvoje za plaćanje rata bankama. Drugo, s obzirom na to da je najveći deo duga nominiran u evrima, domaće biznismene je „ojadila“ i depresijacija dinara.

„Ko ne bude mogao da vraća kredit, ići će u stečaj“, kaže Arsić ističući da banke i poverioci, ipak, misle da je bolje pregovarati sa klijentom nego ga terati u stečaj. On očekuje da će u slučaju oporavka na globalnom nivou strani kreditori biti raspoloženi da produže rokove otplate kredita srpskim firmama.

Rodić u najvećim problemima


Iako je Delta M po visini duga prema bankama daleko ispred ostalih, pojedini srpski biznismeni su u gorem položaju od Miroslava Miškovića, ako se iznos duga uporedi sa visinom poslovnih prihoda.

To pre svega važi za Rodić MB Holding, čije su finansijske obaveze 9,8 milijardi dinara, dok im je lane poslovni prihod bio manji od tri milijarde dinara. Primera radi, kod Delta M taj odnos bio je mnogo povoljniji: 83 prema 133 milijarde dinara.

Nikola Vujačić, generalni direktor Victoria grupe kaže za Ekonomist da je dug te kompanije trenutno manji od 200 miliona evra te da se uglavnom radi o dugoročnim kreditima, dok ove godine za naplatu stiže još 19,7 miliona evra kredita. Ukupan dug Victoria grupe je, po njegovim rečima, značajno manji od zaliha kojima kompanija raspolaže i ni u kom slučaju ne predstavlja problem.

„Dug od 200 miliona evra zvuči frapantno ali kad postoje zalihe vredne između 300 i 400 miliona evra, onda to nije nikakav problem. Jedna smo od retkih kompanija u Srbiji koja je sve ove godine redovno plaćala dospele kamate. Nije se desilo da zakasnimo ni jedan dan“, ističe on.


Komentarišući finansijske obaveze od 11,6 milijardi dinara, Ðorđije Nicović, predsednik grupacije Irva investicije kaže za Ekonomist da je odnos kapitala i ukupnog duga tri prema jedan.

„Ove godine vratili smo 30 miliona evra duga i pri tome uglavnom više potražujemo nego što dugujemo. Ne mogu da kažem koliko nam ove godine dospeva na naplatu jer trenutno pregovaramo sa bankama o restrukturiranju dugova. Naš plan je da skinemo dug za još jednu trećinu do kraja godine”, kaže Nicović.

Uz ocenu da se banke sa stranim kapitalom ponašaju korektno i spremne su da refinansiraju dugove, on ističe da glavni problem nije iznos duga, već visina kamatne stope. „Visoke kamatne stope ubijaju proizvodnju i realni sektor. Nije nam lako. Krediti su skupi, a ni monetarna politika ne ide naruku bankama. Nije dobro da NBS imobiliše toliko obavezne rezerve. Teško se dolazi i do novih kredita. Industrija u Srbiji je u padu. Bez investiranja u proizvodnju, što zahteva dugoročno finansiranje sa nižim troškovima neće moći da se živi“, smatra Nicović.

On navodi da je u poslednje tri godine Irva investirala 195 miliona evra, od čega 25 miliona u tekstilni kompeks (Nitex, Prvi maj i Rudnik), 40 miliona u kupovinu i razvoj PIK Bečeja i 20 miliona za kupovinu akcija AIK banke. Samo trećina novca za investicije obezbeđena je bankarskim kreditima, tvrdi Nicović.

I država guši


Nibens grupa, koju čine preduzeća za puteve iz Niša, Beograda, Vranja i Kragujevca, Vojvodinaput – Bačkaput, Sremput, Partizanski put i Fabrika maziva FAM završila je 2008. sa obavezama od blizu 19 milijardi dinara.

Predsednik Nibens grupe Milo Ðurašković kaže da je sada dug, naročito kratkoročni, značajno niži, jer su Putevi Srbije platili putarima iz Nibens grupe deo starih potraživanja. Zbog toga što država nije plaćala svoje dugove, kompanije iz Nibensu grupe su od lokalnih banaka uzimale kratkoročne kredite da bi mogle normalno da posluju, objašnjava Ðurašković.

Sa druge strane, dugoročni krediti se koriste za investicije i u poslednje četiri godine Nibens grupa je uložila blizu 40 miliona evra u nabavku najnovije opreme da bi mogla biti konkurentna na tenderima.

“Na vreme smo planirali i investirali kako bismo spremno dočekali izgradnju Koridora 10 i pokazali da jedno domaće preduzeće može uspešno da radi i gradi Koridor 10 na svim pozicijama”, tvrdi Ðurašković. On kaže da Nibens uredno servisira sve postojeće dugove, “u skladu sa projektovanim obimom poslovanja, nivoom kreditne zaduženosti i permanentnim i uspešnim pregovorima sa glavnim kreditorima na ime refinansiranja dugova”.


Deo finansijskih obaveza Verano grupe verovatno je uzrokovan kupovinom, doduše u konzorcijumu sa Marfin Investment Group, Robnih kuća za 360 miliona evra, u njihovo renoviranje uloženo je još 75 miliona evra, a obnova još traje.

Na pitanje kada će početi da se vraća taj novac Radomir Živanić, vlasnik te kompanije, početkom jula samo je rekao da mu na naplatu tih dana stiže 10 miliona evra na ime glavnice zajma i još sedam miliona evra za kamate. Krediti su se verovatno uzimali i za investicije poput Zira hotela, koji je otvoren prošle godine, a u koji je uloženo 50 miliona evra.

Krajem 2008. otvoren je i prvi Familija market, a najavljeno je da će u taj trgovinski lanac biti uloženo oko šest miliona evra, dok je investicija u poslovnu zgradu “B-23” uz autoput na Novom Beogradu, od 53.000 kvadrata procenjena na 80 miliona evra.

I Rade Pribićević, direktor za korporativne i regulatorne poslove Danube Foods Group, u čijem sastavu posluje i Imlek, koji se kod banaka zadužio za oko 3,6 milijardi dinara, tvrdi da ne postoji bojazan da bi ta kompanija mogla doći u situaciju da ne može da servisira svoje obaveze prema bankama. U najvećoj meri se radi o investicionim kreditima i redovno ih otplaćujemo, naglašava Pribićević.



Slobodan Vučićević kaže da je cela Grupa Droga Kolinska ove godine vratila bankama 20 miliona evra i smanjila dug po osnovu kredita sa 180 na 160 miliona evra.

Taj dug je održiv i nemamo problema sa njegovim servisiranjem, a istovremeno imamo potraživanja od 75 miliona evra, navodi on.

„Utisak je da su banke spremne da i dalje kreditiraju realni biznis, u kom se još uvek „vrte“ pare, kao što su proizvodnja hrane, sokova ili kafe. U takvim delatnostima retko ima problema i banke ih i dalje rado kreditiraju. U takve kompanije spadaju i Grupa Droga Kolinska, Grand kafa i Soko Štark. Pad našeg prometa ove godine nije dramatičan, tako da bismo i u slučaju većeg pada mogli da računamo na kreditnu podršku banaka“, kaže Vučićević.

Bankari stisli kesu


Za razliku od proizvodnje, banke izbegavaju da kreditiraju druge biznise, pogotovo sa nekretninama, „jer ništa ne može da se proda, iako su cene pale“, ističe Vučićević, uz opasku da to govori iz ličnog iskustva.

Trenutno, na Novom Beogradu, prema njegovim rečima, ima oko 150.000 „kvadrata“ poslovnog i stambenog prostora, za koji trenutno nema kupaca.

„Banke sada prosto beže od tog biznisa, jer su svesne da je globalna kriza i započela tako što su uzimale nekretnine kao sredstvo obezbeđenja za vraćanje kredita. Banke se, takođe, suočavaju sa problemom jer su i ta sredstva obezbeđenja izgubila vrednost, a neka imovina ne može da se unovči. S druge strane, krediti dospevaju za naplatu, kamate rastu i zaista ne znam kako će se to završiti“, priznaje Vučićević, uz opasku da je u Crnoj Gori stanje još gore nego u Srbiji.

Rudnap grupa, poznata po trgovini strujom i po ulaganju u atraktivne nekretnine, dočekala je 2009. sa 5,8 milijardi dinara kredita. Ova kompanija na čijem čelu je Vojin Lazarević, zanimala se u prethodnoj godini projektom poslovnog kompleksa “Dva kralja” u centru Beograda čija će izgradnja koštati nekoliko desetina miliona evra.

Preko firme Singidunum u kojoj je Lazarević partner sa grčkom Lambdom, Rudnap grupa je u poslednje dve godine pazarila zemljište u srpskoj prestonici, a samo na beogradskoj obilaznici, Singidunum je kupio 350 hektara zemlje.

Najzaduženiji medij je Pink Željka Mitrovića koji je pozajmio oko 4,2 milijarde dinara. U 2008. Mitrović je kupio franšizu za prikazivanje Fashion TV na Balkanu, a kupio je i udeo od 4,59 odsto TV Avala.



U strukturi duga farmaceutske kompanije Velefarm dugoročne obaveze čine 15,4 odsto, kratkoročne 16,1 odsto, a obaveze iz poslovanja skoro 69 odsto, kaže finansijski direktor Miroslav Milovanović. Dugoročni i deo kratkoročnih zajmova iskorišćeni su za investicije, da se distributerske aktivnosti usklade sa standardima EU, a ostatak kratkoročnih kredita je iskorišćen za obrtna sredstva.

Do kraja godine za naplatu dospeva 321,9 miliona dinara i nema bojazni da Velefarm neće ispuniti svoje obaveze, jer trenutna potraživanja kompanije iznose oko osam milijardi dinara, a vrednost zaliha oko pet milijardi dinara, precizira Milovanović.

Svaki deseti kasni sa otplatom


Većina sagovornika Ekonomista slaže se da je situacija „veoma komplikovana“, čak i „užasna“ i da su neki krupni biznismeni već zapali u ozbiljne probleme. Na to ukazuju i podaci Udruženja banaka Srbije, po kojima je kašnjenje isplata dospelih rata od kraja prošle do sredine ove godine povećano sa 6,3 na 9,4 odsto, a suma odobrenih kredita kompanijama je dostigla 847 milijardi dinara.

Očekivano je, ističe Zoran Petrović, zamenik predsednika IO Raiffeisen banke, da dužnici u vreme krize dolaze u manje ili veće probleme sa otplatom dugova. Neke kompanije, po njegovim rečima, već kasne sa otplatom, ali je njihov procenat još mali i “sasvim prihvatljiv”.

“Najviše kasne naši klijenti koji se bave izgradnjom i održavanjem puteva. Njih su kao podizvođače angažovali Putevi Srbije i to JP im duguje novac za završene poslove“, objašnjava Petrović. On ističe da su firme, koje kasne sa otplatom, inače odlične i stabilno posluju, a deo problema je rešen kada je država dala garanciju za kredit JP Putevima Srbije.

„Makroekonomski pokazatelji u prvih šest meseci ukazuju na mogućnost porasta docnji u otplati kredita u drugoj polovini godine. Iako sadašnji pokazetelji nisu zabrinjavajući, uočava se trend porasta docnje u odnosu na kraj prošle godine, a po poslednjim podacima Kreditnog biroa oko 13 odsto klijenata kasni u otplati kredita na nivou bankarskog sektora.

“U Intesa banci stepen kašnjenja je neuporedivo manji od proseka, a primarni cilj nam je da pronađemo adekvatna rešenja koja će našim klijentima omogućiti što bezbolnije prevazilaženje problema”, kaže Darko Popović, član IO i direktor Divizije za poslovanje sa privredom Intesa banke.


I Mirko Španović, član IO Hypo Alpe-Adria banke kaže da ima kompanija koje kasne sa vraćanjem kredita. “Postoji nekoliko modela za prevazilaženje ove situacije, od kojih pronalazimo najbolji mogući za svoje klijente. Pregovarali smo i realizovali nekoliko reprograma, mada su to izuzetni slučajevi i u pitanju su dugogodišnji i najveći klijenti koji su svoje dosadašnje poslovanje u potpunosti vezali za Hypo banku i sa kojima imamo dugoročan partnerski odnos”, kaže Španović.

On ističe da će ta banka nastaviti “do daljeg”, iako u otežanim uslovima, da kreditira preduzeća, vodeći računa o stepenu rizika i uslovima, koji zavise i od monetarne politike.

Branka Pavlović, član IO Societe Generale banke potvrđuje da nisu sve delatnosti podjednako pogođene krizom, ali je evidentno da postoji određeni rizik. “Redovno pratimo poslovanje naših klijenata i nastojimo da u dogovoru sa njima pronađemo najbolje rešenje u slučaju eventualnih poteškoća u njihovom poslovanju. Najčešće se podnose zahtevi za produženje rokova otplate i refinansiranja postojećih subvencionisanim kreditima”, kaže ona.

Može i bez veresije


U vrhu liste top-dužnika nema nekih javnosti dobro poznatih biznismena. ABS holding i dve povezane kompanije, čiji je većinski vlasnik Nenad Popović, duguje bankama 1,8 milijardi dinara, a ITM Toplice Spasojevića 2,4 milijarde dinara. Filipu Cepteru zajmovi izgleda nisu bili potrebni, jer od Zepter Internationala banke potražuju tek 400 miliona dinara.

Ni krediti Zorana Drakulića „ne bodu oči“, jer svaka od njegovih velikih kompanija, YU Point, Valjaonica bakra Sevojno i Novkabel duguju po oko 20 miliona evra. Isto važi i za Slobodana Raduna, osnivača i vlasnika Radun inženjeringa, koji je većinski vlasnik nekoliko kompanija, među kojima je i poznati proizvođač voćnih sokova Nectar iz Bačke Palanke.

Njegove ukupne finansijske obaveze su oko tri milijarde dinara, uključujući i povoljan kredit od EBRD u iznosu od 10 miliona evra, odobren na šest godina, uz grejs-period od godinu dana. Radun kaže za Ekonomist da je ogromna većina novca od kredita investirana u proizvodnju i distribuciju, a samo manji deo za akvizicije, jer se za te namene od početka uglavnom koristi sopstvena dobit.

Mnoge srpske kompanije morale su da se zadužuju kod banaka i zbog toga što im veliki trgovinski lanci nisu na vreme plaćali isporučenu robu. Radun kaže da to nije slučaj sa njegovom firmom. „Imamo i mi problema sa naplatom potraživanja, ali ne u tolikoj meri da bi to ugrozilo naše poslovanje, ili da bismo morali da zbog toga uzimamo kredite za likvidnost“, ističe Radun.
 
I Rade Pribićević, direktor za korporativne i regulatorne poslove Danube Foods Group, u čijem sastavu posluje i Imlek, koji se kod banaka zadužio za oko 3,6 milijardi dinara, tvrdi da ne postoji bojazan da bi ta kompanija mogla doći u situaciju da ne može da servisira svoje obaveze prema bankama. U najvećoj meri se radi o investicionim kreditima i redovno ih otplaćujemo, naglašava Pribićević.
 
Najzaduženiji medij je Pink Željka Mitrovića koji je pozajmio oko 4,2 milijarde dinara. U 2008. Mitrović je kupio franšizu za prikazivanje Fashion TV na Balkanu, a kupio je i udeo od 4,59 odsto TV Avala.


INTERVIEW - Serbia Should Weaken Dinar To Boost Exports, Rely Less on IMF Aid - Local NGO Head

Serbia should weaken its dinar currency to boost exports rather than use loans from the International Monetary Fund (IMF) to stabilise it, as further aid from the global lender will mean a growing loss of independence for the country, a local NGO said on Monday.

“Serbia is a poor country. And the best recipe for a poor country is to lower the real value of its currency in order to boost exports and rely less on imports,” the head of Belgrade-based marketing research institute IZIT, Miloje Kanjevac, told SeeNews in an interview.

“In times of crisis we are in now, Serbia should aim to export all that it doesn’t need and import only those products it cannot live without. And the best way to do that is to cut the value of the dinar,” Kanjevac said.

“Producers would produce more, exporters would export more and employers would hire more people,” he added.

The dinar traded at 93.0450 per euro on Monday, weaker 77.8445 per euro a year ago, according to Serbia's central bank statistics.

The government in Belgrade signed a two-year, 3.0 billion euro ($4.3 billion) loan deal with IMF in March, agreeing to contain the budget gap at 3.0% of the projected GDP. Last week, Finance Minister Diana Dragutinovic said Serbia is likely to end 2009 with a fiscal deficit equivalent to 4.5% of GDP, with the government slated to ask the global lender for a larger deficit in exchange for new measures that will narrow the gap in the future.


But Kanjevac said that Serbia will end 2009 with a fiscal gap equivalent to 6.0% of the projected GDP, according to IZIT.

“Although we are not 100% sure, our projections are more realistic than those of the government," he said.

“But if we ask the IMF for a bigger deficit in exchange for new measures, we are going to have to ask them for every change in our economic policy. In other words, we are going to have to play according to their rules. A loan is a double-edged sword that our children, and the children of our children, will have to pay off,” he said.

“It would be wiser to endure the difficulties we are now facing and then rely on IMF funds."

Serbian expatriates send about $5.0 billion a year to their relatives in Serbia, Kanjevac said, citing an IZIT research paper.

“If the dinar were weaker, citizens relying on this money would get more than 65 dinars for every dollar that they get now,” Kanjevac said.

Serbia’s trade deficit shrank by 42.6% year-on-year to $2.95 billion (2.09 billion euro) in the first five months of 2009, the country’s statistics office said last month. Exports fell by 34.3% on the year to $2.98 billion through May, while imports dropped by an annual 38.7% to $5.93 billion.



Tender commission asks only bidder for Belgrade Fair to raise bid to EUR 40mn
Serbian Privatisation Agency said on Monday that it will not start sale talks for a 70% stake in fair company Beogradski Sajam unless the sole bidder in the tender raises its offer to at least 40 million euro ($57 million) from the current 1.8 million.

“The tender commission in charge of handling the privatisation of Beogradski Sajam decided during the second session held on Monday that it will negotiate with the consortium comprising Italian trade fair organiser Rimini Fiera and local firm Verano Motors only if it raises the bid to no less than 40 million euro from current 1.8 million,” the Privatisation Agency said in a statement.

“The commission will give the consortium 15 days to decide if it accepts the terms,” the statement said.

The consortium has offered to pay the deal price in six annual installments and has pledged to invest a further 35 million euro in the Belgrade-based company over an unspecified timeframe.

Serbia invited bids for the company’s majority stake in December without setting a minimum price.

Beogradski Sajam, which is fully owned by the state, and the Balkan country’s largest drug maker, Galenika, are the only major Serbian state-owned companies whose privatisation this year has not been delayed due to the financial downturn.

Beogradski Sajam’s net profit rose to 148 million dinars ($2.26 million/1.58 million euro) in 2008 from 120 million in 2007, according to

Serbian business Registers Agency data.
The company has 106,000 square metres of exhibition space in the capital Belgrade. It employed 231 people in 2008.

Verano Motors, the authorised dealer of French carmaker Peugeot for Serbia, is part of Verano Group, which was founded in 1991 in Belgrade by Radomir Zivanic. Besides car dealing, the group is also active in investment and banking.


EIB To Lend 11 Bln Euro to UniCredit Group To Back SMEs in CEE
The European Investment Bank (EIB) said on Monday it is lending 11 billion euro ($15.7 billion) in credit lines to UniCredit Group to back small and medium-sized companies (SMEs) in central and eastern Europe (CEE).

The proposed credit lines implement the EIB’s priority of supporting Europe’s SMEs and helping to reduce the impact of the current credit crisis by improving the access of SMEs and larger companies to medium and long-term funds on advantageous financial terms, EIB said in a statement.


The interested countries include Bosnia and Herzegovina, Bulgaria, the Czech Republic, Croatia, Hungary, Latvia, Poland, Serbia, Romania, Slovakia, Slovenia and Turkey, it said.

The 11 billion euro is part of a 24.5 billion euro package arranged jointly with the European Bank for Reconstruction and Development and the World Bank Group, who have committed to provide up to 24.5 billion euro in lending to the crisis-hit SME sector in CEE.

In the CEE region, UniCredit Group operates a banking network of over 4,000 branches and outlets and around 78,000 employees. It operates in the following CEE countries: Azerbaijan, Bosnia and Herzegovina, Bulgaria, Croatia, Czech Republic, Estonia, Hungary, Latvia, Lithuania, Kazakhstan, Kyrgyzstan, Poland, Romania, Russia, Serbia, Slovakia, Slovenia, Turkey and Ukraine.


Serbia's Largest Drug Maker Galenika Sees 2009 Profit Rising 10%

Serbia’s largest drug maker Galenika expects its net profit to rise by around 10% to 7.0 million euro ($10.2) this year, its director general Nenad Ognjenovic told SeeNews in an interview.

Galenika posted a net profit of 601 million dinars ($9.2 million/6.4 million euro) in 2008, down from 950 million dinars in the previous year.

Besides Belgrade-based fair organiser Beogradski Sajam, Galenika is the only other major Serbian state-owned company whose privatisation has not been delayed this year by the global financial slowdown. The Serbian government has put on hold plans to sell its majority stakes in dominant telecoms company Telekom Srbija and the country's flag carrier JAT Airways until it can secure financially sound bids amidst the downturn in the world economy.

The spokesman of the government's Privatisation Agency, Dusan Belanovic, said last month that Galenika will be put up for sale in September. Economy Ministry State Secretary Nebojsa Ciric said in May that Serbia will offer for sale 70% of the company. Until it is privatised, Galenika will remain the largest state-owned drug producer in the balkans.

Greek pharmaceutical company Alapis is interested in buying Galenika, Bosnian business news portal Capital (www.capital.ba) reported earlier. It quoted Alapis commercial director Costas Davoularis as saying that Galenika could serve as a launch pad for Alapis’ expansion into the rest of the western balkans as it is already exporting to the region. Ognjenovic that a number of pharmaceutical companies from the U .S., Germany, India and China have shown interest in the Serbian giant.

Galenika’s major competitors include Srbijalek, owned by Alapis, and Hemofarm, owned by Germany’s STADA.

Here is what else Ognjenovic told SeeNews:

Q. Galenika signed a 46 million euro deal with Italy’s IMA for the construction of a factory in 2007. How will the new factory improve the existing operation of the Serbian company?

A. The completion of the 9,000 square metre factory will mean we are going to have one of the most modern factories for the production of tablets in this part of the world. With the completion of the factory we are also going to meet the highest pharmaceutical standards for the GMP (Good Manufacturing Practice) certificate, meaning that we will be able to export to countries of the European Union.

The initial construction of the factory began 10, maybe 15 years ago. I was there when the first block was laid down, and I can’t remember what year it was. It was first conceived as a factory for production of antibiotics cephalosporins. We debated whether to build a new factory or upgrade existing units. We made a good decision.
The construction is now in its last stages. Under the contract, the factory should be finished by January 18, 2010. The capacity of the factory will be 2.0 billion tablets and 100 million capsules annually. At present, Galenika produces about 1,200,000 tablets annually. We plan to transfer part of the cephalosporin production to our factory in Montenegro.


Q. What net profit do you forecast for this year?

A. Because of the crisis, we expect to grow about 10%, unless nothing else in economy goes wrong. [...] Despite the global economic crisis, Galenika continues to operate at its full capacity in all three shifts.

Q. What countries does Galenika currently export to? What share of its output is exported?

A. Galenika exports about 12% of its output, mainly to neighbouring Bosnia and Herzegovina, Macedonia and Montenegro. It also exports to a slew of former Soviet republics, while smaller amounts are exported to Russia, Arab countries and Romania.

We plan exports to the European Union once we get the GMP certificate, that is after the factory is completed. I think Galenika should use the free trade agreement with Russia to its full advantage and aim to get back to the Russian markets where it used to export drugs worth $70 million per year. Today, our exports to Russia are worth less then $1.0 million, which is far lower than they used to be. And then, we should aim to export to other former Soviet republics, where we can. We mainly export vitamins to Russia, and especially the Oligovit brand because this brand has been known there for a long time. We export a wide range of drugs to neighbouring countries.

Q. Serbia plans to open a tender for Galenika in the autumn. What do you expect from the future strategic partner?

A. It is important that, once privatised, Galenika retains its initial function, that is drug production. It is important that its workers keep their jobs and that Galenika achieves all that it can with its reputation and image and becomes a leader in the region. I hope that the strategic partner will boost local production and boost exports with its current partners abroad. Economy Minister Mladjan Dinkic said Serbia will not sell Galenika at any cost. He said that a minimum price will be established, below which it will not be sold for. But this is the sort of question for government officials as they are the ones setting up the privatisation conditions.

Q. What position in the market does Galenika hold at present? What position does it hope to achieve?

A. The market share of domestic production has dropped. This drop has been felt especially hard over the past 2-3 years. Domestic production and imports have about equal shares in terms of drug sales revenue. Galenika accounts for 13-16% of sales of domestically produced drugs in Serbia in terms of money.

In terms of volume, locally produced drugs account for about 90% of all drugs sold in Serbia. A big chunk of this 90-percent share is Galenika drugs because Galenika produces a wide assortment of low-cost drugs. The average price of a Galenika drug is less than 1.0 euro per pack.



"Pejak-Hendel" became 100% owner of complex in spa resort Banja Koviljača

Initial owner "Pejak Branko" from Austria sold entire property at 54,000 square meters to company "Pejak-Handel" from Banja Koviljača.

As company "Pejak-Handel" from Banja Koviljača announced, the newly created situation will make realization of the Land-utilization project, which has been elaborated by Loznica-based "Urbo-plan" in association with the Republic Geodesic Institute, significantly easier.

At that property, which is situated in the center of Banja Koviljača, 2 business-residential buildings have already been built, and construction of few more such buildings, geriatric center and sports-recreation facilities is in the pipeline.



Jugoimport-SDPR realized EUR 114m worth of contract with Iraq
Company "Jugoimport-SDPR" has successfully realized 114m USD worth of contract for delivery of protective equipment and uniforms to the Ministry of Defense and the Army of Iraq. As the company announced, large group of local companies, of which production capacities and few thousand workers were maximally engaged after a long time, participated in realization of that project.

The companies that participated in production of polyester covers for protective waistcoats, boots and berets, as well as accompanying materials, are: "Krušik" (Valjevo), "Novitet" (Novi Sad), "Danica" (Čajetina), "Konfekcija Zvezda" (Kruševac), "Župljanka" (Aleksandrovac), "KTR Štep" (Arilje), BIMDI (Odžaci).

The companies that participated in realization of the project are: MZK (Trstenik), "Gepard" (Novi Sad), "UČA International" (Vršac), FIBO (Pirot), DIS (Belgrade), "Kartonka" (Novi Sad), "Luka" (Novi Sad), "Vektor & Viator" (Novi Sad), "Polymit-B" (Šabac), "Majkić" (Inđija) and "Bazis" (Vrčin).


Smederevo-based sheet metal factory for sale
Company "Komsing & Timing jos" has advertised the sale of Smederevo-based steel and grey sheet metal foundry. In addition to complete casting equipment, future owner will also get a lot at 30 ares with the hall at 340 square meters and two-storey office at total surface of 104 square meters.

As "Komsing& Timing jos" explained, the factory is offered for sale with or without workers.


Serbia has Over 5,000 Mensa Candidates

BelgradeOver 5,000 Serbian citizens have the capacity to gain a Mensa membership card, Vice President Fedor Munizaba says.


“Serbia’s number of highly intelligent people can be compared to France or Great Britain,” he said.


The largest and oldest high IQ society, founded in 1946 in Oxford, UK, Mensa International has more than 110,000 members in 50 nations.


Munizaba said that Mensa’s only requirement for membership is that one score at or above the 98th percentile on certain standardised IQ tests, such as the Stanford-Binet Intelligence Scales.


According to Munizaba, Mensa Serbia currently has around 950 members, who pay an annual membership fee of €19.


Members are mostly university-educated and students, but many also lack a formal education, he said, underlining that literacy and educational levels are not related to intelligence.


There are more men than women in Mensa as men are more willing to take the associated tests, he related.


Several Hundred Redundant and Harmful Regulations to Be Abolished by Year End
Due to desire to make business environment in Serbia simpler and cheaper, numerous regulations will be altered or annulled in Serbia, which means that citizens will probably be able to perform all administrative duties with an ID card and without birth certificate, citizenship or death certificate. Entrepreneurs can hope that fruit will not rot on border crossings due to collection and analysis of mountains of documents. These are some of the requests for abolition of regulations which will be discussed by the Government between December 15 and 31.


Car parts manufacturers from Serbia participate in international project
The automobile industry group of Serbia will participate in an international project whose aim is forming of the network of manufacturers and institutions in Southeastern Europe that will stimulate development and innovations in production of car parts.

The CEO of the Automobile Cluster of Serbia, Igor Vijatov, told Beta agency that the project would connect manufacturers of car parts, research centers and universities from Italy, Austria, Hungary, Romania, Bulgaria, Croatia, Slovenia, Slovakia and Serbia.

According to his words, the project has been approved by the European Commission on July 10, and it will last for two years, with 1.4m EUR worth of financial support from EU.

Realization of the project has officially started with the meeting of participants in the project in Slovakian city of Trnava.

- Partners from nine European countries will give suggestions for innovations in production of car parts, which will then be offered to large manufacturers of vehicles as our original products - said Vijatov.

He estimated that the project was significant because its aim was to stimulate research and innovations in production of car parts, which was nearly discontinued in some countries with the arrival of large automobile manufacturers.


- Famous automobile manufacturers have their own development centers and, in some way, they deccelerated reasearch activities and development of car parts, which was something that local institutions or universities were doing for a long time - said Vijatov.

According to his words, the solution to that problem lies in networking of development institutions and automobile clusters.


Cooking/Heating Appliances Maker Alfa Plam Sees No '09 Growth due to Crisis
Serbian blue-chip maker of heating and cooking appliances Alfa Plam expects no growth this year due to the global economic downturn but hopes to match its 2008 financial results, the company’s director general, Velin Ilic, said.

“We expect output and sales and, respectively, net profit, in 2009 to remain at the 2008 level,” Ilic told SeeNews in a recent interview.

“We don’t expect any growth - it is not realistic amid the current circumstances.”

Alfa Plam's net profit rose 10.7% to 353 million dinars ($5.4 million/3.8 million euro) last year. Sales increased to 3.2 billion dinars from 2.7 billion dinars in 2007.

“Last year's profit will help us shore up our liquidity this year amid the current market conditions,” Ilic said.

Alfa Plam's main line of business is the production of solid-fuel heaters, cookers and ovens and electric, gas and dual-fuel cookers. It is one of Europe's five biggest producers of solid-fuel stoves and ovens with exports accounting for 65% of total sales. In Serbia, it has a 40% market share.

Markets in southeast Europe, where Alfa Plam’s share varies from 30% to 60%, accounted for 52% of the firm’s net sales in 2008, or 19.4 million euro ($27.6 million). Its main competitors in the region are local peer Milan Blagojevic, Croatia’s Plamen and Turkey’s Susler.

sales in the European Union accounted for 10.8%, or 4.0 million euro, of last year’s net sales revenue with Germany and Italy posting the fastest growth rates.

The appliance maker, located in the southern Serbian town of Vranje, has an annual output capacity of over 160,000 units.


“[…] we aim to maintain our footprint in the EU and increase our presence in the markets of the old member-states like Italy, Germany, Austria and Sweden, as the need for such products is rising there and a lot of households are switching back to solid fuel,” Ilic said.

The new line of pellet-fuelled heaters is expected to be a success in these parts of Europe due to problems with oil and gas supply.

The company started the production of the Alfa Pellet heaters in 2007 in response to the growing popularity of new energy sources for home heating in Europe.

The environment-friendly pellet-fuelled heater provides some 90% fuel efficiency and reduces heating costs by 35% to 50%.

Alfa Plam, which employs 900, also launched the production of pellet fuel packs of five, 10 and 15 kilograms in 2008 and plans to quickly develop and expand this side of its business, Ilic said.

Regarding the financial crisis, which has exacerbated corporate debt levels, Ilic said the firm is sourcing its investment spending from its own funds.

“We have not borrowed any credits so we are safe on this side,” he said. The firm has not resorted to bank loans since 2000, investing 13.5 million euro from its own funds over the period.

“This year we plan around a million euro of investment in new equipment, which will also be sourced from own funds,” Ilic said, adding that more than 60% of Alfa Plam’s equipment is no older than 10 years although the business was launched 60 years ago.

The privately-owned Alfa Plam (www.alfaplam.rs) was founded in 1948 and was part of Slovenia’s Gorenje Group from 1981 to 1990. Its largest single shareholder is local firm Amasis with a 24.8% stake, the remainder is in the hands of smaller shareholders.


Industry Officials - Investors in Serbia Should Step Up Use of Danube Shipping Route To Cut Costs
Foreign investors in landlocked Serbia should step up their use of the river Danube as a transport route to cut shipping costs, industry officials said.

“Investors aren’t taking advantage of the Danube river for the shipping of merchandise,” the head of the commerce chamber in the town of Novi Sad, Dragan Lukac, told SeeNews.

“It is cheaper – they can load up to 10 trucks full of goods on a ship that could take it back to Germany, or Austria, or wherever in Europe they are based out of. When you think about the money that would be saved on fuel, it makes a big difference,” Lukac said.

Novi Sad is the administrative centre of Serbia’s northern Vojvodina province, which attracted some 70% of the 1.6 billion euro ($2.3 billion) in foreign direct investment that flowed into the country last year. The chamber members, which account for between 10 and 14% of Serbia’s economy, include some 22,700 firms, 11,000 of which are large companies.

“The only downside is that river transport is, obviously, slower than road transport. Still, benefits in terms of cost, far outweigh its shortcomings," Lukac said.

The main reasons for the underuse of the Danube route are the country’s obsolete fleet and inertia from the halt in water transportation during the 1990s, which is yet to be overcome, Milos Kosanic from the Association of Transport and Telecommunications at the Serbian Chamber of Commerce told SeeNews.

“During the war of the 1990s and the harsh international economic sanctions at the time, many of the goods traditionally shipped along waterways, such as grain, timber and gravel, were transferred over to road transport. It is difficult to resurrect the industry after all these years,” he said.

“Also, the average age of the Serbian fleet is 30 years and the maintenance costs are very high.”

Navigation and port utilisation on the Serbian section of the Danube dropped sharply after 1999 following NATO action that damaged bridges and left behind unexploded ordnance on the riverbed.

But even though the local water transport industry is floundering, it would be worthwhile to resurrect it with the help of the government’s current soft-loan programme, Kosanic said.

Serbian banks will extend to local companies low-interest loans worth a total 162 billion dinars ($2.5 billion/1.7 billion euro) as part of a government effort to cushion the impact from the global financial slowdown, Economy Minister Mladjan Dinkic said earlier this year.


Water transport is about four times cheaper than road transport, the head of Serbia’s Organisation for Internal Water Transport Maintenance, Zaneta Ostojic-Barjaktarevic, said in a statement posted on the organisation's website.

“Serbia has a great potential to develop its water transport because the flow of the Danube is best-suited for it. Its widest part in Europe runs through Serbia,” Ostojic-Barjaktarevic said in the statement.

The underdevelopment of water transport in Serbia is in stark contrast to the natural advantages provided by its geographical position. The country has the potential for intensive river transportation, thanks to the Danube, its tributaries Sava and Tisa, as well as its canal network, especially the Danube-Tisa–Danube canal system.

The Danube River, or EU-defined Corridor VII, is Serbia’s most important waterway. It connects central Europe in the west with the Black Sea in the east stretching for 588 kilometres across the Balkan country.

Sava provides some 207 kilometres of navigable waterway linking Serbia with neighbours Croatia, Bosnia and Herzegovina and Slovenia. The Tisa river contributes 164 kilometres of navigable waterway to the Hungarian border. The Danube-Tisa–Danube canal system is located in Vojvodina and has an overall length of some 600 kilometres of which over half is navigable by vessels of up to 650 tonnes.

The combined length of transport waterways in Serbia totals some 1,600 kilometres and they account for 1.5% of the country’s total transport traffic, Kosanic added.

Serbia sold its two major river transport companies, JRB and Kamenko Gagrcin, earlier this year.

Austria's Erste Donau-Dampfschiffahrtsgesellschaft (EDDSG) bought a 69.99% stake in JRB in February for 24.5 million euro with a pledge to invest a further 15.7 million euro. Serbian businessman Zoran Drakulic, who owns EDDSG, plans to invest 15 million euro through his Cyprus-based East Point company to turn the JRB headquarters building in Belgrade into a hotel, local media reported in April. The report has fuelled rumours that the new owner is not interested in reviving the fleet operator, an industry official who asked not to be named told SeeNews.

“[Drakulic] is after the property in downtown Belgrade. He isn’t interested in getting the business back on track,” the official said.

Serbia sold 69% of Kamenko Gagrcin in June to the local unit of Swiss cement producer Holcim for 1.5 million euro with a pledge to invest a further 1.0 million over an unspecified time period.

JRB has one passenger and 16 cargo ships with a freight capacity of 187,124 tonnes. The company's profit rose to 578,000 euro in 2007 from 305,000 euro in 2006. Its total revenue increased to 14.8 million euro in 2007 from 13.3 million a year earlier.

Kamenko Gagrcin owns a river port located close to the city of Sombor, in the northern region of Backa, and a fleet of 20 cargo ships with a combined capacity of 12,600 deadweight tonnes.


Construction of tourist center on Besna Kobila mountain worth EUR 120m begins

Construction of winter-tourist center on Besna Kobila mountain near spa resort Vranjska Banja, in which 120m EUR will be invested, commenced yesterday (July 27, 2009).

- The center should be finished prior to the end of year 2010, and it will employ 250 people - the CEO of Vranje's public company "Skijališta Besna kobila", Dejan Manić, told Beta agency.

The ski center will occupy over 150,000 ha in municipalities of Vranje, Bosilegrad and Trgovište. Total of 32 ski lifts for more than 60 ski tracks will be installed on Besna Kobila.

Manić said that the master plan and regional spatial plan are nearly finished.

Construction of that center started with the paving works on access road, which stretches from the regional junction Vranje-Bosilegrad to the future ski center. It is 1,579 meters long, and total of 29m RSD is set aside for that purpose.

The Ministry of Economy and Regional Development earlier paid 40m RSD for construction of substation and access road to the ski center.

The substation is already built and it cost 6m RSD.

- Within the scope of six-month public works, for which 11m RSD has been provided, the road 4 km long will be refurbished, mountain lodge with about 80 beds will be renovated and adapted, and ski tracks will be organized - said Manić.

As he explained, 58 unemployed people from the registry of the National Employment Agency will be hired for the public works.

Besna Kobila mountain is 40 km away from Vranje and 30 km away from spa resort Vranjska Banja. The mountain top is 1,922 meters high and it has excellent potentials for winter sports because snow stays on the mountain for up to nine months a year.



"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta