Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
PIO fondu duguju 61milijardu dinara

Direktor Poreske uprave Srbije Dragutin Radosavljević izjavio je da pravna lica samo za doprinose Fondu PIO duguju oko 61,2 milijarde dinara

On je dodao da bi izmenama Zakona o bankama trebalo obavezati banke da od 1. januara 2010. godine proveravaju da li poslodavci uplaćuju i doprinose, pre nego što isplate zarade.

Radosavljević kaže da je od 61,2 milijarde dinara duga Fondu PIO - 47,8 milijardi dinara nenaplativo, jer se radi o preduzećima u postupku privatizacije, stečaja i likvidacije.

U intervjuu za "Ekonomist magazin", Radosavljević je rekao da je postupak naplate ostatka duga u toku, ali je bolje sprečiti da do dugova ne dođe, jer prinudna naplata košta.

"Neverovatno je, ali među dužnicima ima i javnih preduzeća, čiji su osnivači država i lokalne samouprave, što je za mene bilo nezamislivo. No, zna se ko vodi ta preduzeća i pojedinci su svesno preuzeli rizik", rekao je on i ocenio da je to krivica upravnih odbora i direktora, jer pravila igre moraju da važe za sve, kako za privatna, tako i za javna preduzeća.

"Svi moraju da plaćaju poreze i doprinose”, istakao je direktor Poreske uprave, podsećajući da posle prebacivanja platnog prometa sa ZOP-a na banke niko više ne kontroliše da li se uz zarade uplaćuju i doprinosi.



Galenika se prodaje u septembru

Postoji mogućnost da tender za prodaju farmaceutske kompanije Galenika bude raspisan u septembru, kaže državni sekretar u Ministarstvu ekonomije Nebojša Ćirić


"Nije apsolutno isključena ta mogućnost. Dokumenti koje je pripremio privatizacioni savetnik trebalo bi da budu razmatrani u Agenciji za privatizaciju i Ministarstvu ekonomije, a kasnije i vlada treba da da saglasnost na Strategiju privatizacije i na minimalnu cenu", rekao je Ćirić.

Na pitanje o kojoj minimalnoj ceni je reč, državni sekretar je odgovorio da to "ostaje da se vidi".

"'Galenika' neće biti prodata ispod cene, ali mislim da je još rano spekulisati o tome. Treba reći da je to preduzeće jedno od vrednih naših preduzeća, koje dosta dobro posluje", naveo je on.

Ćirić je dodao da će se tek nakon što Strategija prodje vladu znati i minimalna prodajna cena koja će se tražiti za kapital "Galenike".

Minimalna cena za galeniku biće 200 miliona evra


Minimalna cena koju će tražiti država je 200 miliona evra, piše Blic "Novac". Do ove cifre stiglo se i na osnovu analize privatizacionog savetnika, konzorcijuma dve firme "Rotšild" i "Citadel", koje od 10. aprila rade na proceni vrednosti kompanije i određivanju modela privatizacije.

Kompletnu strategiju privatizacije, tenderske uslove i minimalnu cenu privatizacioni savetnik je završio i početkom avgusta predao Agenciji za privatizaciju, a čeka se i saglasnost Vlade Srbije.

Za razliku od procena rađenih pre godinu dana koje su pokazivale da "Galenika" vredi između 250 i 300 miliona evra, najnovija kaže da u uslovima krize zemunska fabrika lekova vredi oko 200 miliona evra. Ukoliko niko ne ponudi ovu cenu, neće se pristati na manje, odnosno tender će biti ponovljen kada se poprave tržišni uslovi.

U Agenciji za privatizaciju nam je rečeno da će građanima biti podeljeno 15 odsto akcija ove firme, a kako nezvanično saznajemo, na tenderu će se prodavati 70 odsto kapitala zemunske fabrike.

Kao najozbiljniji kupci pominju se nemačka "Štada" (vlasnik je i "Hemofarma") i grčki "Alapis" (kupio je "Šumadijalek"). Iako je tržišno učešće "Galenike" poslednjih godina opalo (sa 26 odsto iz 2007. na 21 odsto u 2008), prilikom određivanja vrednosti kompanije uzet je u obzir i njen potencijal u narednim godinama, ali i brend koji čine lekovi ove kompanije, poput "brufena", "bensedina", "pentraksila", a čija je vrednost procenjena na oko 50 miliona evra.

"Galenika" je prošle godine ostvarila neto dobit od 580 miliona dinara, dok je njena neto dobit u 2007. bila 60 odsto veća (950 miliona dinara).

"Galenika" je bila privatizovana 1991. godine kada je prodata Milanu Paniću, Amerikancu srpskog porekla, ali je prodaja poništena s obrazloženjem da novi vlasnik nije ispunio ugovorne obaveze. Paniću je na temelju presude međunarodne arbitraže kao nadoknada isplaćeno 40 miliona dolara, a "Galenika" se ponovo našla u državnom vlasništvu.



Kineski san srpskog biznisa
Kinezi nama, prema statističkim podacima, prodaju čak 100 puta više robe nego mi njima. – Srbija kao kineska usputna stanica ka Evropi
 
Toplica Spasojević, direktor ITM-a, ovih dana je u velikoj dilemi da li da prihvati poslovnu ponudu iz Kine, bez obzira na to što je strateško partnerstvo dve države dogovoreno na najvišem nivou. Iako brave za vrata, koje su nedavno od njega naručili partneri iz Azije, iz ugla krupnog biznisa deluju kao sitan posao, Spasojeviću ova ponuda da proda robu iz oblasti precizne mehanike zadaje velike glavobolje. Iskustva drugih privrednika, koji su poslovali sa ovom azijskom zemljom, pokazuju da Kinezi vrlo često imaju običaj da robu naručuju samo za probu. Odnosno, da za vrlo kratko vreme raščivijaju recept za izradu i brzo razviju masovnu proizvodnju.

Ovaj primer narudžbine brava za vrata možda najbolje odslikava trenutne trgovinske odnose Srbije i Kine i pokazuje ono što je, bez obzira na dogovore političara, kristalno jasno ovdašnjim privrednicima i ekonomistima – ne možemo mi njima da ponudimo ono što oni ne mogu da proizvedu. I to brže, jeftinije i u neuporedivo većim količinama. Zato srpski biznismeni o prodaji robe toj azijskoj zemlji mogu samo da sanjaju.

A da je to zaista tako, najbolje pokazuju brojke o spoljnotrgovinskoj razmeni u prvih šest meseci ove godine. Kinezi su nam prodali čak 100 puta više robe nego mi njima.

Prema podacima Privredne komore Srbije, u prvom polugodištu u Kinu su naši privrednici izvezli za 5,6 miliona dolara, a od njih kupili robu za 552,3 miliona dolara. Najviše smo kupovali proizvode iz oblasti tehnologije, a prodavali neke mašine, bukovinu, smrznutu malinu, rukavice i pasulj.

Prema oceni stručnjaka iz Privredne komore Srbije, gotovo je nemoguće ostvariti bolje rezultate u razmeni. Dugačak je spisak razloga zbog kojih je, realno, prodaja naše robe u Kini ograničena.

– Nedostatak para za finansiranje izvoza, nekonkurentnost cena naše robe, nepoštovanje rokova isporuke, ograničen asortiman robe, visoki transportni troškovi, smanjene mogućnosti isporuke većih količina robe samo su neki od razloga – ocenjuju u PKS.

U Kini postoji interesovanje za naše alatne mašine, saobraćajna sredstva, poljoprivredno-prehrambene proizvode, kao i crnu i obojenu metalurgiju. U PKS takođe dodaju da bi jedna od prednosti Srbije moglo da bude to što ima potpisane sporazume o slobodnoj trgovini sa Rusijom, Belorusijom, Turskom, Evropskom unijom i zemljama regiona. Jer Kinezima nije problem da proizvedu robu, već ih koče neke carinske barijere.

Ekonomista Miroslav Zdravković kaže da o privrednoj saradnji ne možemo ni da razgovaramo dok velike kineske firme ne dođu na srpsko tržište.

– Jedino ako oni ovde pokrenu masovnu proizvodnju, mi možemo da povećamo naš izvoz, ne samo u Kinu, već i u druge zemlje. Zbog visokih transportnih troškova nama je to sada nemoguće. Jedino ekonomijom obima, odnosno masovnom proizvodnjom se isplati prodaja robe na dalekim tržištima. Zato Mađarska, na primer, tamo može da izvozi, jer mnogo proizvodi – smatra Zdravković.

Toplica Spasojević, direktor ITM-a, bez obzira na dilemu s početka priče, smatra da kad je reč o ekonomskim odnosima politička klima može mnogo da pomogne.

– Disproporcija u razmeni jeste velika, ali taj problem imaju gotovo sve zemlje sveta sa Kinom. Mi smo za njih interesantni kao „ploveći nosač aviona” ka Evropi. Odnosno, što preko Srbije mogu lakše da dođu do drugih tržišta. Istina je da je proizvodnja tekstila, na primer, mnogo jeftinija u Kini, ali iz Srbije na mnoga tržišta ova roba može da se proda bez carinskih barijera. To njima može da znači, jer nisu oni baš svuda dobrodošli – smatra Spasojević.

Veselin Jevrosimović, prvi čovek „Komtrejda”, koji je inače prvi na listi uvoznika robe iz Kine, kaže da kada je o tehnologiji reč, mi Kinezima gotovo da nemamo šta da ponudimo.

– Farmerke u Kini, recimo, koštaju dva dolara. Ovde nema šanse da za tako male pare napravite taj proizvod. Međutim, ono u čemu smo namerili da im konkurišemo jeste takozvana zelena tehnologija. Odnosno biznis sa primesama socijalne odgovornosti u kome se vodi računa o uštedama energije. Upravo takve neke projekte i sofisticirane programske softvere namerio sam da im ponudim za desetak dana, prilikom mog sledećeg odlaska u Kinu. U tome moramo da budemo prvi – smatra Jevrosimović i dodaje da se ne boji da će Kinezi prekopirati njegove izume.

Ekonomista Aleksandar Stevanović, iz Centra za slobodno tržište, pak ističe da je „čista glupost” posmatrati sve zemlje pojedinačno i tako meriti deficit, jer svi imaju minus u robnoj razmeni sa Kinom.

– Poslove ne dogovaraju predsednici republika, već biznismeni. Tu mnogo ne pomažu strateška partnerstva. A oni koji se boje da će ih Kinezi iskopirati, možda treba sebi da priznaju da su oni mnogo bolji i jeftiniji od njih – kaže po običaju liberalan u svojim stavovima Stevanović.


Agencija zaustavila javni poziv o prodaji DIB-a

Prosek plata 150 zaposlenih u ovoj fabrici duvana je iznad republičkog proseka i iznosi preko 380 evra 

Kada su početkom jula uputili dopis Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja u kome su inicirali mogućnost o(p)stanka Duvanske industrije Bujanovac u državnoj svojini „radi zaštite sopstvenih interesa ovog dela, i Srbije u celini“, ovdašnje „duvandžije“ potajno su se nadali da će njihovo obraćanje naići na potpuno razumevanje. Tim pre što su imali i „debelo“ obrazloženje za takvu svoju inicijativu. A u obrazloženju su, između ostalog, naveli da je njihova „fabrika folija jedina te vrste na Balkanu, i uopšte u jugoistočnoj Evropi, koja se bavi proizvodnjom neophodnog sastojka cigareta, za koji postoji konstantna tražnja na svetskom tržištu… Bez obzira na sadašnji status akcionarskog društva sa većinskim paketom akcija u vlasništvu Akcijskog fonda i Fonda PIO, uspešno poslujemo po svim pokazateljima poslovanja iz 2008. godine, redovno izmirujemo sve svoje obaveze, a ostvarujemo i profit…“, navodi se u dopisu.

Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja Republike Srbije, prosledilo je dopis bujanovačkih „duvandžija“ Agenciji za privatizaciju, uz sugestivnu preporuku da poništi javni poziv do konačnog odlučivanja po navedenoj inicijativi AD DIB, da bi u ovdašnju Fabriku za obradu duvana i duvanskih folija odluka o poništenju (drugog) javnog tendera radi prodaje 19.628 akcija, nominalne vrednosti 2.400 dinara, u vlasništvu Akcijskog fonda i fonda PIO, što predstavlja 57,85 odsto ukupnog kapitala AD DIB, stigla 13. jula.

Bogoljub Tomić, direktor veoma uspešne bujanovačke fabrike, ne krije zadovoljstvo epilogom oko prolongiranja prodaje DIB-a. – Privatizacija da, ali ne po svaku cenu, kaže Tomić za „Politiku“, i dodaje da se u fabrici radi više nego ikad. – Uveli smo četvorosmenski rad, naša folija je tražena na svim kontinentima, pripremamo transport određenih količina za Iran, Ameriku, Filipine, Indiju…Tu su i stalni domaći kupci, a već ugovaramo prodaju za 2010, 2011, čak i za 2012. godinu…

Proizvodni i finansijski rezultati su vidljivi. U periodu januar – jun ove godine u DIB je proizvedeno 877 tona duvanske folije, što je u odnosu na isti period lane povećanje od 20 odsto. Finansijski efekat je 1,26 miliona evra. Prosek plata 150 zaposlenih je iznad republičkog proseka i iznosi preko 380 evra.

– Prošle godine smo bili malo razočarani kada je od kupovine odustao „Filip Moris internacional“, vlasnik niške fabrike duvana. Ali, nastavili smo sa radom, domaćinski se ponašajući, kao da se ništa nije desilo. Ali, učinilo nam se, prema prvim najavama po raspisivanju, da će se i ovaj drugi tender loše završiti po nas, stoga i naše reagovanje i dopis Ministarstvu. I evo, sve je zaustavljeno. Srećom, rad kod nas nije zaustavljen, verujem, i da neće još dugo – s neskrivenim ponosom ističe Tomić.

– Želimo, a to smo u inicijativi koja je prihvaćena i istakli, da proširenjem kapaciteta stvorimo realnu pretpostavku, ne samo da zadržimo postojeća, već i stvorimo mogućnost otvaranja novih radnih mesta, što je od kapitalnog značaja za ljude koji žive na ovim nemirnim siromašnim prostorima. Smatramo da naše Društvo treba da ostane sa većinskim paketom akcija koje su u vlasništvu Akcijskog fonda, kao reprezenta Republike Srbije, koja može jasno da prepozna svoje strateške interese i zadrži vlasništvo nad AD DIB, ističe direktor Tomić.



"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta