Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Treba li nam Koridor 11 kao državni prioritet

Mrkonjić: Za Italijane je već evropski. – Kovačević: Pitanje je koliko će privući evropski tranzit

Novi Koridor 11, odnosno autoput i pruga od Temišvara, preko Vršca, Beograda, Čačaka, Požege, Podgorice, do Bara, koji bi dalje morskim putem bio povezan s Barijem, označen je kao još jedan prioritet naše zemlje. S njim u paketu, kao strateški važna, proglašena je i kupovina Luke „Bar” oko koje u javnosti postoji dilema da li je ona Srbiji uopšte potrebna.

O tome da li ovaj koridor ima samo regionalni ili i evropski značaj i da li prvo treba završiti Koridor 10, s koga bi naša zemlja godišnje ubirala i do milijardu evra ili oba međunarodna koridora mogu da se grade istovremeno, a da nijedan ne bude zapostavljen, za „Politiku” govore Milutin Mrkonjić, ministar za infrastrukturu, i Milan Kovačević, konsultant za investicije.

Politika: Zbog čega je Koridor 11 uvršten u prioritete države u nacionalnoj politici rešavanja saobraćajnih problema?

Mrkonjić: Četiri zemlje Evropske unije će ga koristiti. Mnogo preduzeća s juga Italije posluje u Rumuniji i on im je najkraća veza s tom zemljom. Sem toga, Italijani su zainteresovani i za kupovinu Luke „Bar”. Bugarskoj i Mađarskoj je taj putni pravac takođe interesantan. On za nas ima strateški značaj pružajući nam šansu da privučemo veći tranzit, a samim tim i povećamo devizni priliv. I to su razlozi koje ne treba posebno objašnjavati. Dakle, Koridor 11 podrazumeva izgradnju autoputa, obnovu pruge i kupovinu Luke „Bar”.

Kovačević: Potreba za izgradnjom autoputa prema južnom Jadranu što se tiče frekvencije saobraćaja već postoji. Na drugom mestu je tranzitni značaj. Mi svako imamo potrebu da pojačamo saobraćajne mogućnosti naše zemlje. Za nas je važno da poboljšamo vezu s Crnom Gorom jer imamo veliku frekvenciju prema toj zemlji i ona jedan od naših važnijih trgovinskih partnera. Takođe, treba da razmišljamo kako da poboljšamo saobraćajne veze s Bosnom i Hercegovinom. Ali, ako se upustimo u izgradnju Koridora 11, potrebno je da ga izdignemo na nivo važne transverzale za Evropu. U kolikoj meri će on privući tranzit ne treba preterivati. Treba biti svestan da se svuda ekonomiše i sve manje robe odlazi na duže distance.

Politika: Da li je ipak bilo bolje u ovom trenutku koncentrisati se samo na Koridora 10 jer postoji mogućnost da rasplinjavanje na više strana uspori njegov završetak?

Mrkonjić: Koridor 10 završavamo. Mogli bismo i brže, ali nemamo gotove projekti. Da ne bismo kasnili i s Koridorom 11, moramo početi pripreme na vreme. Podsetiću vas da su pripremni radovi za Koridor 10 trajali više od godinu dana. Morali smo da uradimo eksproprijaciju, koja još nije završena, da podignemo domaća putarska preduzeća i još mnogo toga. Prvi put sada imamo prioritete u oblasti saobraćajne politike i njih ćemo se držati.

Kovačević: Već imamo nauk iz prošlosti. Shodno tome mislim da prvo treba okončati jedno, pa početi drugo. Mnogo smo izgubili što Koridor 10 ranije nismo završili. Deo saobraćaja je otišao na Bugarsku i Rumuniju. Okončanjem njegove izgradnje nećemo sve rešiti. Moramo paziti kako ćemo otkloniti druge probleme koji nisu čisto saobraćajni. A to su zastoji na granicama, procedure i sve ono što usporava tranzit. Za dobar saobraćaj je potrebno da bude jeftin i kvalitetan. Nažalost, mi nemamo ni jedno ni drugo.

Politika: Kakve su šanse da Evropska unija proglasi Koridor 11 panevropskim?

Mrkonjić: Italijani su ga kod Evropske komisije već kandidovali kao evropski. Mislim da će uspeti. Nama bi to omogućilo da kod međunarodnih finansijskih institucija konkurišemo za povoljne kredite.

Kovačević: Postoji dosta međunarodnih elemenata da to bude učinjeno.Crna Gora je na putu ka Evropskoj uniji i ona najbolju komunikaciju sa ostatkom Evrope ostvaruje preko Srbije. Osim toga ona je već na putu da postane članica NATO-a. Ipak, najviše zavisi od nas kako ćemo pripremiti projekat, prezentovati ga i koliko ćemo biti uporni da ga ostvarimo.

Politika: Da li je napravljena sveobuhvatna analiza efekata i troškova izgradnje autoputa, obnove pruge i kupovine barske luke?

Mrkonjić: Italijani su se uključili u izradu fizibiliti studije za celu trasu koridora. Naše analize su pokazale da je graditeljski najteži i najskuplji deo autoputa od Beograda do Čačka. Na osnovu broja stanovnika koji gravitiraju tamo utvrđena je ekonomska isplativost. Trenutno radimo projekte za tu deonicu. Ove godine ćemo uložiti 200 miliona evra na potesu Beograd–Ljig. Za deo autoputa prema rumunskoj granici su zainteresovani Italijani.

Što se tiče pruge potrebno je oko 200 miliona evra za rekonstrukciju i elektrifikaciju kroz Srbiju i oko 100 miliona kroz Crnu Goru. To moramo da uradimo bez obzira na to da li ćemo kupiti Luku „Bar” ili ne. Nema ni govora da ona iziskuje ulaganje od dve milijarde, kao što se ovih dana govori u javnosti. Ceo autoput od Beograda do Jadranskog mora ne košta toliko. Ali zbog tendera ne mogu da iznosim procene u javnost.

Kovačević: Učeći na Koridoru 10 trebalo bi napraviti plan da novi koridor za što kraće vreme bude završen. Drugo, treba voditi računa da će odmah po afirmisanju ove ideje skočiti cene zemljišta. Nužno je što pre proglasiti opšti interes na njemu. Dakle, potrebno je napraviti dobar plan kako da na najrazumniji način realizujemo taj projekat. On ima nade da se realizuje bar od Beograda donekle, a kada će se završiti u potpunosti to je drugo pitanje.

Mrkonjić: Slažem se da prvo treba proglasiti opšti interes, uraditi idejni i glavni projekat i tek onda ići u javnost.

Politika: Kako se organizovati i kome poveriti upravljanje ovim projektom?

Kovačević: U tome nismo dobri. Insistiram na tome da „Putevi Srbije”, zaduženi preko svake mere, kojima je svašta dato, a ništa ne urade i koji previše improvizuju, ne mogu da vode takav posao. Trebalo bi naći metod, odabrati najbolje ljude za izgradnju i biti što efikasniji. Svaka investicija ako se duže gradi više košta.

Mrkonjić: Videćemo ko će upravljati izgradnjom novog koridora. Predložio sam reformu „Puteva Srbije”. Došlo je vreme da napravimo novi tim. I „Železnici Srbije” takođe predstoji reforma.

Politika:Da li treba ulagati u Luku „Bar”, preko koje transportujemo trećinu robe, koja ima višak zaposlenih i posluje s gubicima ili treba tražiti alternativni pravac rukovodeći se kvalitetom, brzinom i cenom pružanja usluge?

Mrkonjić: To neću da komentarišem jer je tender za njenu kupovinu u toku.

Kovačević: Kakva god da bude odluka važno je znati kako stoje činjenice. Luka „Bar” ima promet od oko dva miliona tona i kontejnerski prostor ispod polovine miliona tona. Poređenja radi, Kopar ima 16 miliona tona godišnjeg prometa i tri miliona kontejnerskog, a Konstanca 61 milion tona prometa i 13 miliona kontejnerskog. Nikada se ne treba orijentisati da se transport okrene negde, niti iko to može. Njega će nešto privlačiti. Problem Luke „Bar” je to što je mala i nije dovoljno specijalizovana, ali ne mora uvek biti takva. Kada se napravi Koridor 11 biće atraktivnija. Njen drugi problem je višak zaposlenih i postojanje velikog broja malih akcionara, što umnogome komplikuje mogućnost da se od nje napravi uspešno preduzeće.

Politika: Kako vam deluje to što država s privatnicima ulazi u kupovinu barske luke?

Kovačević: Nije dobro da država utiče na to da transport ide u jednu, a ne u drugu luku i stoga ona ne treba da učestvuje u kupovini njenog kapitala . Uloga države je da podstiče privrednike da prave poslove, a na njima je da procene da li im se to isplati ili ne. Ona ne bi smela da parama poreskih obveznika postaje kapitalista jer u tome manje uspešna nego privatni sektor. Ali ona to radi u „Fijatu”, „Boru”…

Mrkonjić: Nije država planirala da troši sredstva poreskih obveznika. Ali strategija razvoja mora da bude njen posao. Neka svima bude jasno da država neće da se meša u kupovinu, već samo da daje podršku privrednicima.

Politika: Već je dala pare za osnivanje zajedničkog preduzeća „BB kargo”koje će nastupiti na tenderu.

Mrkonjić: Nismo dali ništa.

Politika: Da li privrednici, članovi konzorcijuma, traže subvencije za transport robe železnicom?

Mrkonjić: Još se pregovara, ali sigurno nećemo dati ni dinar i „Železnice Srbije” neće biti oštećene. Srbija treba da ima izlaz na more i ovo joj je šansa. Ali ako privreda nema interes, u redu.

Politika: Srbija nije iskoristila ni šansu koju joj pruža Dunav sa svojih devet luka budući da se tek jedan odsto robe transportuje preko ovog međunarodnog koridora.

Mrkonjić: Tačno je. Tu još meditiramo. Odlučili smo prvo da završimo putni Koridor 10 jer je on najizgrađeniji i donosiće stotine miliona evra neto deviznog priliva od tranzita. Železnica je takođe naša velika razvojan šansa. Od 1995. godine do danas smo potpisali četiri evropska dokumenta da ćemo uraditi elektrifikaciju železničkog Koridora 10 i izgraditi dvokolosečne pruge za brzinu vozova od 160 kilometara na čas. Taj posao nas čeka i nema više odlaganja.

Kovačević: Hendikep Srbije jeste to što nema morsku obalu, ali ona je čudo na Dunavu i mora ga iskoristiti. Prvo treba afirmisati vodeni put, ali mi nemamo instituciju koja bi o tome brinula. Slično je i sa železnicom. Ona nema direkciju, a bez toga nema uspeha. Neophodno je što pre je reorganizovati i komercijalizovati prugu. Gospodin Mrkonjić je zaista pokrenuo neke stvari i to treba pohvaliti. Ali ne znam kako njegovo ministarstvo, koje u svojim rukama operativno ima transport, uopšte može da funkcioniše kada se njime malo bavi NIP, malo Ministarstvo ekonomije, malo Ministarstvo trgovine i usluga. Transport je izuzetno važan za održivi privredni razvoj, ali je on je veoma loš i preskup i kao takav predstavlja usko grlo domaće ekonomije. Država mora da zauzme jasnu strategiju njegovog razvoja nikako ne zanemarujući vodeni i vazdušni saobraćaj. Ko je uopšte uradio strategiju transporta u našoj zemlji?

Mrkonjić: Niko. Priznajem treba nam bolja priprema i više rada.



Čekamo 2 milijarde EUR investicija
Beograd -- U ovoj godini očekuje se oko dve miljarde stranih investicija, kažu Dinkić i Đelić.

Investicije stranih firmi u Srbiju su, prema nekim procenama, u kriznoj godini iznosile oko 1,5 milijardi evra. Ministar ekonomije, Mlađan Dinkić, kaže da će se tokom 2010. godine u Srbiju sliti bar dve milijarde evra. Slična očekivanja deli i Božidar Đelić, potpredsednik Vlade Srbije za evropske integracije, dok ekonomisti nisu jedinstveni u proceni.

Činjenica je da je domaća privreda u kriznoj 2009. godini godini, umesto povoljnih zajmova za investicije, uglavnom zajmila za likvidnost kako bi se spasla od bankrota, pa ekonomisti kažu da je baš iz ovog razloga Srbiji neophodno između tri i pet milijardi dolara direktnih stranih investicija godišnje.

Dragan Pejčić, savetnik za strana ulaganja u Agenciji za promociju izvoza i strana ulaganja (SIEPA), kaže za „Blic” da ministar ekonomije ne govori napamet već na osnovcu zvaničnih prognoza ovog ministarstva. Ipak on tvrdi da ništa nije konačno dok se stvarno i ne desi.

”Sve zavisi od toga koliko će investirati „Fijat” ove godine, mada su čelnici ove kompanije potvrdili da proizvodnja kreće 2011. godine, a očekuju se i dalje investicije „Gaspromnjefta”, navodi Pejčić.

Pejčić ne krije da je jedan broj stranih kompanija na neko vreme odložio svoje projekte koji su bili najavljeni za 2009. godinu.
”U tu grupu spadaju, na primer, „Ball Packaging Europe” koji ima u planu izgradnju nove fabrike poklopaca za limenke u Zemunu, u vrednosti od oko 25 miliona evra, kao i „Ju-Es stil” koji je najavio podizanje pogona za galvanizaciju u okviru fabrike u Smederevu, u iznosu od oko 100 miliona dolara”, kaže Pejčić i dodaje da je u slučaju povećanja narudžbina ove godine realno očekivati početak realizacije ovih projekata.

Investicije nesmeju da se proćerdaju za plate

Iako su mišljenja o moguće magične tri milijarde dolara investicija među stručnjacima različita, svi se slažu da novac ne sme kao do sada da se proćerda na povećanje plata.

Miloš Bugarin, predsednik Privredne komore Srbije, optimista je sa zadrškom. On veruje da bi prognozirane tri milijarde dolara stranih investicija zaista mogle pristići u Srbiju, s obzirom na to da smo u godini najveće krize prikupili skoro dve.

Ipak, pre pametnog trošenja, novac treba i da stigne. Bugarin smatra da ga veliki igrači neće pare ubaciti u zemlju u kojoj nema, pre svega, političke stabilnosti. Zato je imperativ dolaska stranih investicija održivost Vlade, koja bi morala da izgura ceo mandat.

”Ako Vlada izdrži ceo mandat i ispuni sve ono što je obećala, završi što je započela, ne sumnjam da će biti ne samo investicija nego i celokupnog ekonomskog boljitka. Potrebno je da izvršna vlast obezbedi kvalitetnu i predvidivu političku situaciju i završi reformu penzionog sistema i javnog sektora. To očekuje i srpski narod i privreda. Ne mogu se Vlade menjati na svakih godinu i po dana, pa onda snalaziti, pa kritikovati prethodne dok vreme prolazi i ništa se ne radi”, poručuje Bugarin.

On smatra da bi ova Vlada mogla prekinuti lošu praksu i obezbediti bolje uslove ne samo za strance već i za domaće privrednike.

“Za grinfild investicije potrebno je obezbediti slobodne zone, industrijske parkove koji će imati svu prateću logistiku, smanjiti procedure za pokretanje biznisa što je u Srbiji golgota koja čeka investiture. Nivo administriranja potrebno je svesti na minimum a sve je to ova Vlada započela. Mi smo regionalni privredni lider na zapadnom Balkanu, i treba da iskoristimo šansu”, navodi Bugarin.

On nade polaže i u zakon o državno-privatnom partnerstvu koji bi investitorima omogućio da uđu i u javna komunalna preduzeća.

“Država treba da ostane dominantni vlasnik, ali da se upravljanje ovim preduzećima poveri privatnom biznisu”, zaključuje Bugarin.

Drago Cvijanović, direktor Instituta za ekonomiku i poljoprivredu, Dinkićevu procenu smatra realnom i povezuje je sa posledicama ukidanja viznog režima, čime se povećava rejting Srbije. Investicije očekuje pre svega u agrarnoj infrastrukturi i energetici. Ali, ma koliko neki sumnjali u domaće investitore, on ih vidi kao lokomotivu. Očekuje raslojavanje gazdinstava gde će mali nestati i ukrupnjavanje gazdinstva zbog masovnih otkaza u industriji.

”Oni koji se bave tom proizvodnjom shvatili su da imamo komparativne prednosti zbog CEFTA, a oni ne mogu da žive bez hrane iz Srbije", podseća Cvijanović.

Nerealni Dinkić

Za Vladimira Vučkovića, ekonomistu, čak i kada uzima u obzir prodaju „Galenike”, procene o tri milijarde ocenjuje preambicioznom i posmatra je takođe u odnosu na globalna svetska ekonomska kretanja. On smatra da je potrebno oko dve milijarde evra za dinamičan rast BDP, ali kaže su”želje jedno, a realnost drugo”. Ipak, Vučković se nada da Dinkić svoje uverenje bazira na informacijama o tražnji investitora.

Kao optimizam bez pokrića ovakvu prognozu tumači Mlađen Kovačević, saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu. Kovačević sumnja da će ove godine ući tri milijarde dolara stranih investicije, izuzev „ako se pod tim ne podrazumeva da ćemo prodati sve što još imamo”.

Prodaju uspešnog preduzeća kao što je „Telekom” ne vidi kao investiciju, ako se novac slije u potrošnju kao do sada.
”Stanje na međunarodnim tržištima ne govori da je kriza prošla, već da bi ove godine moglo biti malo bolje nego prošle. S tim u skladu bi i priliv investicija mogao biti na istom nivou kao prošlogodišnji, u najboljem slučaju”, zaključuje Kovačević.

Prateći prilike na velikim tržištima, on navodi da je veliko pitanje i šta će se dešavati sa „Fijatovom” investicijom, koji je kako kaže uplatio 100 miliona evra pred kraj godine, samo da bi ostao u igri.

”To ne znači da će oni uplatiti i ostatak jer je moguće da automobilskoj industriji bude još teže nego prošle godine. Međutim, nikada nije bilo teže prognozirati šta će se dešavati na svetskim tržištima”, ne krije Kovačević.
Veruje, međutim, da će ova godina biti neznatno bolja nego prošla i da bi investicije mogle ostati na istom nivou.

Ekonomista Ljubomir Madžar nije nimalo optimističan, a budućnost vidi kao i dalje nepovoljnu za strane investicije.

”Malo se investira i na Zapadu, a iz tog pravca se očekuju ulaganja. Prethodna godina, ako izuzmemo privatizaciju NIS, što je vanredni događaj, donela je daleko ispod tri milijarde, tako da ne verujem da će ova godina po tom pitanju biti bolja”, smatra Madžar.

On dodaje da srpska Vlada može vrlo malo da uradi da bi se situacija u privredi preokrenula nabolje, jer ne vidi koje bi korake mogla da povuče kako bi ipak Srbija postala primamljiva destinacija u tako teškoj globalnoj ekonomskoj situaciji.


Danas potpis za most Zemun-Borča
Beograd -- Predstavnici Saobraćajnog instituta CIP i kompanije CRBC iz Pekinga potpisaće predugovor o izradi idejnog i glavnog projekta za most preko Dunava Zemun-Borča.

Most će biti dugačak 1,5 kilometer, a pripadajuće saobraćajnice 21 kilometar. Nosilac projekta, čija ukupna vrednost iznosi 170 miliona evra, je Ministarstvo za NIP, a glavni partner na realizaciji je grad Beograd.

Izgradnja mosta Zemun-Borča, kako je navedeno u saopštenju, predstavlja novi model realizacije velikih infrastrukturnih i razvojnih projekata u Srbiji i rezultat je saradnje vlada Srbije i Kine.

Sporazumom dve vlade o ekonomskoj i tehničkoj saradnji u oblasti infrastrukture, koji je potpisan 20. avgusta 2009. u Pekingu, utvrđeno je da prioritet u narednom periodu bude implementacija projekta izgadnje mosta Zemun-Borča sa pripadajućim saobraćajnicama.


Prvi investitor u Beočinu
Beočin -- Domaći proizvođač preciznih mehanickih delova i procesne opreme MARS počinje poslovanje u Biznis parku „Lafarža“ u Beočinu.

Komapnija „Lafarž“, Beočin dočekala je svog prvog investitora, srpsko preduzeće MARS koja se bavi proizvodnjom mehaničkih delova i procesne opreme

Potpisivanjem ugovora, između „Lafarža“ i MARS-a izvršen je transfer prava na korišćenje i vlasništvo nad 1 hektarom zemlje na kojoj će investitor izgraditi postrojenje od 4000 m2.

MARS će sa proizvodnjom početi u narednih šest meseci, odmah nakon što postrojenje bude montirano. Ceo asortiman koji bude bio proizveden ovde namenjen je izvozu. Planirano je zaposljavanje 50 radnika u prvoj godini poslovanja, kao i do sto novih radnika do kraja druge godine, a ukupna vrednost investicije je 2,3 million evra.

Gunar Miterbauer, finansijski direktor „Lafarž Beočin Biznis Parka“ rekao je da postoji veliko interesovanje investitora i da uskoro očekuju dolazak novih kompanija koje će svoje proizvodne pogone graditi u Biznis Parku.

Bojan Pajtić, predsednik pokrajinske vlade izjavio je da će pokrajinska vlada u cilju podrške ovom projektu izdvojiti 65.000 evra za prvih pedeset novih radnih mesta.

Inače, strateško partnerstvo „Lafarž“, Beočin i opštine Beočin kroz realizaciju projekta Biznis Parka je jedinstveni primer u Srbiji i regionu Jugoistočne Evrope.

Podsetimo, Beočin Biznis Park (BBP) je neprofitni projekat, prvi društveno odgovorni projekat iniciran od strane Lafarž Beočinske Fabrike Cementa, sa namerom da se stvore uslovi za privlačenje novih investitora i smanjenje nezaposlenosti, uvećanje proizvodnje, izvoza i opšte ekonomskog razvoja opštine Beočin ali i celog regiona.

Projekat je započet kao strateško partnerstvo Opštine Beočin i uz podršku Ministarstva Ekonomije i regionalnog Razvoja Republike Srbije kao i pokrajinske vlade Vojvodine.

Biznis Park Beočin nudi potencijalnim investitorima 18 hektara zemlje pored Dunava ( veza sa Crnim i Severnim Morima - (Evropski transportni koridor VII), sa mogućim proširenjem do 40 hektara u okviru fabrike Lafarž BFC, sa direktnom vezom sa lukom. Lokacija je infrastrukturno kompletno opremljena i ispunjava sve zahteve za poslovanje.

U cilju podrške novim investorima, Biznis Park Beočin nudi širok spektar različitih programa uštede u poslovanju kao što je Zajednički uslužni centar sa:podrškom u registraciji i započinjaju biznisa (dozvole, ugovori), kao i stalne usluge ispod tržišnih cena (administracija, tehničko održavanje itd).


Dinkić: Nema povećanja plata
Beograd -- Nema povećanja plata dok Srbija ne izađe iz recesije, kaže ministar ekonomije

Ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić rekao je povodom najnovijeg štrajka zaposlenih u Javnimn preduzećima u Novom Sadu, da neće biti povećanja plata u javnim preduzećima jer bi to "značilo uništavanje srpske ekonomije".

"Siguran sam da Vlada neće dozvoliti da Srbija izađe iz jedne od najvećih kriza, a onda, da povećanjem plata u javnom sektoru samu sebe ubije", rekao je Dinkić i napomenuo da treba odvojiti realne od nerealnih zahteva.

Dinkić je rekao da neće biti povećanja plata u Elektroprivredi Srbija, jer „zašto bi oni bili povlašćeni u odnosu na zaposlene u vojsci, policiji, zdravstvu, prosveti

On je podsetio da je vlada na prošloj sednici odlučila da se održi poseban sastanak na kome će biti zauzet poseban stav prema svim javnim preduzećima.

"Ona preduzeća koja ostvaruju neku dobit, moći će eventualno oko Uskrsa da isplate bonus, ali dok Srbija ne izdaje iz recesije, nema generalnog povećanja plata", poručio je Dinkić.


No salary hikes, says minister
BELGRADE -- Economy Minister Mlađan Dinkić said today in Belgrade that public companies will not see increased salaries.

Such moves would spell ruin for the Serbian economy, he was quoted as saying.

“I am certain that the government will not have Serbia emerge from one of the biggest crises, to then commit suicide by allowing salary increases in the public sector,” Dinkić said as he addressed the 47th Annual International Hotel and Restaurant Association Congress.

His comments came in the wake of a deal allowing an EPS power plant to increase wages, and announced strikes in some other public companies, also aimed at obtaining higher salaries.

Serbia has a standby loan arrangement with the IMF, with one of the conditions attached to it being a freeze on the public sector salaries this year.

According to Tanug, Dinkić “asked himself” why “this boost should be allowed only for the employees of the Electric Power Industry of Serbia (EPS) and not for doctors, policemen and soldiers as well”.

“For this reason there will be no higher salaries in EPS” he said and reminded that the government decided at its last session to hold a special meeting at which the specific position regarding all public enterprises will be took.

“The enterprises which make a profit, will be able to pay out bonus to its employees possibly around Easter, but until Serbia comes out of recession, there will be no general increase of salaries,” Dinkić concluded.


WB: Serbia risks losing loans
BELGRADE -- World Bank Serbia country manager Simon Gray said that Serbia must use its loans more wisely, adding that otherwise it risks losing those already approved.

He said that the World Bank will make a decision in April on whether some of the already approved loans will be decreased or completely given to others, because according to him, Serbia was not using them sufficiently.

Gray also added that the this international financial institution would not approve any investment loans this year for Serbia, other than the USD 200mn for budget support.

“There are signs of improvement, but it cannot be said that everything is well in terms of the withdrawal of approved credit. That is why the Director of the World Bank for Southeast Europe Jane Armitage will be coming to Serbia again in April to look at how money is being spent for already approved projects,” Gray told Belgrade daily Blic.

Gray spoke about the shortcomings of the Serbian economy, saying that the “private sector will not be able to borrow money abroad like it has up until now,” and will “have to turn to domestic sources which should be found in domestic savings.”

Asked what the priority of the government should be, Gray said that it needs to continue reforms of the public sector in order to be “more agile and effective,” and improve conditions for doing business and protecting the most impoverished citizens.

“Within the framework of reforms in the public sector, it is important to have a big reform of the pension sector, because too much money is going towards pensions—12 percent of the gross domestic product, Gray said, adding that “there are too many options for an early pension in Serbia, which is not sustainable.”

Asked about corruption in Serbia, Gray said that two issue were key in: “A market that does not have enough competition and institutions that are not held sufficiently accountable for their work.”

He specified that individual projects would be assessed.

Gray stressed that there were no fines that would be imposed, but that the World Bank was thinking about whether the funds that were being set aside and given were being used adequately.

“If it is clear that they are sitting there and not being used, then we will be in a situation to think about whether we will decrease the loans and give them to someone else. I don’t know if you would call that a penalty, but that will be an option if the situation does not improve,” Gray said.

He also said that the decision would be made in April.


"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta