Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Politika: Jat leti u stečaj
Beograd -- Jedini putnik u biznis klasi poslužen je samo – običnom vodom. A kad se zbog toga nije naljutio, ljubazna stjuardesa ponudila mu je lanč paket namenjen posadi.

Na pitanje putnika šta se služi u ekonomskoj klasi, stjuardesa je izvadila zapakovan kolač na čijoj foliji je pisalo „mafin sa čokoladom”, a preko je bio prelepljen pečatiran papir na kome je pisalo „mafin sa jabukom”.

Voda je postala jedino „posluženje” u avionima „Jata”, a odnedavno za četiri toaleta, boing 737 „zadužuje se” sa dve rolne toalet papira. Pre neki dan putnici u Skoplju odbili su da ih „Jat” preveze do Beograda jer je temperatura u kabini bila u minusu. Dokaz da „Jat” napuštaju putnici jeste i podatak da je ATR za Ljubljanu jednog dana prošle nedelje imao samo – sedam putnika.

I ovi naizgled sitni primeri (u odnosu na rasklimatane šrafove krila aviona) na liniji iz Beča u Beograd pokazuju u kakvom je stanju nacionalni avio-prevoznik „Jat ervejz”. Na letovima više nema hrane, ali neće biti ni letova. Avioni nemaju motore koje bi trebalo da popravlja „Jat tehnika”, pa bi moglo da se dogoditi da „Jat” više i ne leti iz Beograda jer Aerodromu „Nikola Tesla” duguje više od osam miliona evra. Moguće je i otkazivanje ugovora i izbacivanje nacionalnog avio-prevoznika iz Surčina, a pet miliona evra „Jat” duguje Kontroli letenja.

Od septembra prošle godine i letačko osoblje postalo je neka vrsta poverilaca „Jata” – njima kompanija u kojoj su zaposleni ne isplaćuje dnevnice (u zavisnosti od odredišta dnevnice su od 35 do 60 evra). Sve više poverilaca kuca na vrata „Jata” i za sada potražuje 30 miliona evra.

Nevolja je što je „Jat” prošle godine, prema izjavi generalnog direktora Srđana Radovanovića, napravio gubitak od 15 miliona evra. Taj gubitak je, međutim, još veći jer podaci iz finansija te kompanije pokazuju da je operativni gubitak od saobraćaja kao osnovne delatnosti – oko 27 miliona evra. Kad se sve sabere, „Jat” je u minusu oko 180 miliona evra. I na sve to, još ima desetak miliona evra kratkoročnih zaduženja kod komercijalnih banaka za plaćanje u inostranstvu.

Da bi se pažnja javnosti odvukla od traženja odgovornosti za ovolike gubitke smišljena je priča o navodnoj zainteresovanosti dvojice bivših vlasnika kompanije „Marbo” da kupe „Jat”, smatraju stručnjaci koji veoma dobro poznaju prilike u civilnom vazduhoplovstvu. Jer, kad god „Jat” stigne na „dnevni red” javnog propitivanja zbog lošeg poslovanja, iz te kompanije medijima se plasira „pouzdana” informacija o navodno sigurnoj prodaji „Jata”.

Jednom je kupac „Er Berlin” drugi put „Turkiš erlajns”, treći je grčka investiciona „Marfin grupa”, a onda su se „pojavili” bivši vlasnici proizvođača čipsa Andrej Jovanović i Bojan Milovanović.

Ovog puta, čini se, neki od poverilaca (koji su – da paradoks bude veći – takođe javna preduzeća) izgubili su strpljenje u strahu da bi „Jat” mogao da ih povuče u poslovnu provaliju.

U „Jat tehnici” koja se pre dve godine odvojila od „Jata” ali ostala u državnom vlasništvu nisu samo kivni zbog stotine desetine miliona dinara dugova, nego i na način saradnje. Da bi pokazao koliko je ljut na „Tehniku” što traži naplatu dugova, „Jat” je započeo pregovore o održavanju avionskih motora u inostranstvu, pa je tako pre neki dan „Tehnici” stigao zahtev iz „Jata” da „spakuju” četiri motora koji su na remontu i pošalju u Francusku na dalje remontovanje.

Ali najozbiljniji problem čini se da ima javno preduzeće Aerodrom „Nikola Tesla”. Dugovanje „Jata” aerodromu kontinuirano se uvećava, a od oktobra prošle godine potpuno je prekinut priliv novca po bilo kom osnovu na račun aerodroma. Tako je dug, kako saznaje „Politika”, narastao na 848 miliona dinara, od čega je na naplatu dospelo 714 miliona, a 390 miliona dinara duga odnosi se na naplatu aerodromske takse.

Zbog toga je Upravni odbor (kako bi zaštitio poslovne interese kompanije) aerodroma bio prinuđen da raskine ugovor o naplati aerodromske takse koju obavlja „Jat” za račun aerodroma. Otkazni rok ističe 18. aprila 2010. godine, posle čega će aerodrom samostalno naplaćivati aerodromsku taksu putnicima „Jata”. To znači da putnici koji svoje putovanje započinju posle 18. aprila 2010. godine ne treba da plaćaju aerodromsku taksu „Jatu”.

Za „Politiku” je na aerodromu rečeno da način naplate aerodromske takse za putnike svih ostalih kompanija ostaje nepromenjen i da cena aerodromske takse ostaje ista (u terminalu 2 – 19,8 evra, u terminalu 1 – 15,3 evra, transferna taksa – 7,3 evra u dinarskoj protivvrednosti). A naplata za putnike domaće avio-kompanije biće omogućena na nekoliko načina – putem Interneta i platnih terminala, a razmatra se i mogućnost naplate preko SMS-a.

Avioni „Jata” i dalje će biti kvalitetno i blagovremeno prihvatani i otpremani sa beogradskog aerodroma, izjavili su za „Politiku” u ovoj aerodromskoj kompaniji. Ova odluka naročito je važna jer pokazuje dobru volju aerodroma da nastavi „gledanje kroz prste” „Jatu”. Jer, otkazivanje ugovora o aerodromskim taksama samo je jedna od tri stavke u odnosima nacionalnog avio-prevoznika i Aerodroma „Nikola Tesla”.

Prema informacijama koje ima „Politika”, ostale dve takse (lending – taksa sletanje i hendling – taksa za usluge opsluživanja aviona na pisti) „Jat” uopšte ne plaća i taj „luksuz” mu dopušta država.

Krajem prošlog meseca Samostalni sindikat radnika vazdušnog saobraćaja i vazduhoplovstva Srbije pozvao je nadležne da učine nešto za spas „Jat ervejza”, po ugledu na države koje su pomogle opstanku „Lufthanze” i „Britiš ervejza”.

To je još jedan SOS upućen na adresu države da pomogne nacionalnom avio-prevozniku. Država je, što je bilo do nje, već mnogo toga učinila dajući 40 miliona evra garancije za direktorov plan „dizanja aviona” i sad bi se već moglo reći da njeno dalje nečinjenje ugrožava javne finansije i prevoz putnika domaćom kompanijom.

Nadležni, međutim, sede i u „Jatu”, a u toj kompaniji veoma malo je učinjeno na poslovnom restrukturisanju i „zatvaranju finansijske konstrukcije”. Tako da, gledano sa strane, i pored uporne medijske kampanje (reklame, zapošljavanje novih pi-ar stručnjaka) stiče se utisak da ne postoji program poslovnog oporavka kompanije. „Jat” i dalje ima 160 pilota i kopilota (što je 80 posada), a na 10 aviona s kojima leti koristi samo – osam posada. Poređenje sa svetom bilo bi katastrofalno, jer standard u Evropskoj uniji je 3,5 posade.

Na ambiciozni plan novog rukovodstva da „Jat” ove godine preveze 1,5 miliona putnika (prema 900.000 u prošloj godini), stručnjaci sumnjičavo vrte glavom upravo zbog propusta i usluge koju „Jat” nudi putnicima. Nije na odmet podsetiti se podatka koji je saopštio „Jat” – da je popunjenost putničke kabine u prva dva meseca 2010. godine iznosila 50,2 odsto, što je za dva odsto manje nego u prva dva meseca 2009. godine.

Nema sumnje da će „Jat” i ove godine tražiti pomoć od svog vlasnika – vlade, kojoj je veoma stalo da Srbija i ubuduće ima nacionalnu avio-kompaniju. Ta želja, međutim, koštaće ove godine poreske obveznike u Srbiji još i više nego prošle, jer menadžment „Jata” će u jednom trenutku zatražiti recimo subvencije kojima bi pokrio gubitke nastale primenom sporazuma „otvoreno nebo” i pride 50 miliona evra da bi držao avione u vazduhu. Gotovo svi akteri uključeni u avio-saobraćaj spremni su da potvrde da će vlada „odrešiti kesu” kao i do sada.


Istina, iz vlade stižu najave kako joj je stalo da „udomi” svog avio-prevoznika. Krajem februara ministar za infrastrukturu Milutin Mrkonjić izjavio je da će pregovori o strateškom partnerstvu za prodaju „Jata” početi u martu i da je dogovoreno da menadžment te kompanije uđe u razgovore sa budućim strateškim partnerom bez koga će država teško prodati „Jat”. „Bez strateškog partnera sama država će mnogo teže dovesti ’Jat’ na poziciju da bude ozbiljna kompanija”, rekao je tada Mrkonjić.

Vlada, međutim, nema odgovor na ključno pitanje – šta je to što „Jat” nudi i ko je uopšte spreman da razgovara o kupovini „Jata”, kompanije čiji su kumulirani gubici 180 miliona evra i koja zbog toga teško može podići komercijalni kredit.

Dalje traženje strateškog partnera u situaciji kad on nije do sada nađen i kad u oblasti avio-prevoza vlada nezapamćena kriza, samo je odlaganje suočavanja s neminovnošću stečaja „Jata”. Taj stečaj zapravo bi bio oslobađanje balasta „Jata” iza kojeg bi odmah usledilo osnivanje nove srpske avio-kompanije u koju bi država kao svoj udeo uložila makar polovinu od 40 (ili 50) miliona evra namenjenih za podizanje stare flote nerestrukturisanog „Jata”.

Drugi deo potrebne sume za osnivanje nove nacionalne avio-kompanije mogao bi da bude obezbeđen iz strateškog partnerstva u koje bi država Srbija ušla sa nekim zainteresovanim inostranim avio-prevoznikom. Kroz taj model i novi srpski avio-prevoznik mnogo lakše bi došao do novih aviona „Erbasa” ili „Boinga”. Upućeni stručnjaci tvrde da su oba ova proizvođača aviona veoma zainteresovana za srpsko tržište jer su procenila njegov strateški značaj i izračunala da će se sa aerodroma u Srbiji narednih godina samo povećavati broj putnika.

Na pitanje zašto se ne napravi takav scenario, izvor „Politike” u Vladi Srbije kaže da država nema hrabrosti za stečaj i formiranje nove avio-kompanije sa manje para nego što je planirala da potroši na neizvesno ozdravljenje „Jata”.

„Do sada nijedno javno preduzeće nije otišlo u stečaj i stečaj ’Jata’ bio bi presedan od koga svi beže”, tvrdi izvor „Politike” i ukazuje na mogućno različite interese vezane za ovo preduzeće – resorno nadležni ministar za „Jat” je iz Socijalističke partije, a direktor „Jata” iz Demokratske stranke.


Tri svetske pivare hoće BIP
Beograd -- Za kupovinu većinskog paketa akcija BIP-a zainteresovane su tri velike kompanije, sa kojima bismo mogli da udvostručimo proizvodnju, kažu u BIP-u.

Tri velike inostrane pivare, čija imena su još uvek tajna interesuju se za kupovinu većinskog paketa akcija Beogradske industrije piva. U BIP-u očekuju da bi u slučaju da obezbede strateškog partnera uspeli da udvostruče proizvodnju i učešće u prodaji na tržištu. U ovom trenutku BIP proizvede i proda oko 300.000 hektolitara piva godišnje i drži šest odsto tržišta.

U Miodrag Radovanović, predsednik Sindikata BIP-a.kaže da bi BIP uz minimalna ulaganja i dobar marketing veoma brzo mogao da dostigne proizvodnju od 600.000 hektolitara piva godišnje.

Prema njegovim rečima, u ovom trenutku BIP u svom vlasništvu ima pivaru u Beogradu (kod Mostarske petlje) i fabriku sokova u Krnjači u kojoj su proizvodi samo sirće.

Proizvodnja gustih sokova je obustavljena, a gaziranih premeštena u fabriku na Mostarskoj petlji. BIP raspolaže sa 13 hektara na atraktivnim lokacijama u Beogradu u Knez Danilovoj ulici i na Mostarskoj petlji.

Fabrika piva u Čačku je prestala sa radom, a zbog neplaćenog poreza u visini od 6,1 milion evra država je BIP-u oduzela 40 odsto imovine uključujući i sladaru u Čačku. Radovanović kaže da postoji mogućnost da se oduzeta imovina vrati BIP-u kroz program konverzije dugovanja.

"S obzirom na to da je linija za otakanje u fabrici piva stara sedam godina strateški partner bi zarad efikasnije proizvodnje trebalo da nabavi novu. Takođe, potrebno je investirati u kotlarnicu i sistem za hlađenje. To znači da bi strateški partner u prvoj godini u novu opremu trebalo da uloži između osam i 10 miliona evra. U BIP-u trenutno radi oko 570 radnika od kojih je višak oko 100 do 150 ljudi. Očekujemo da će novi vlasnik ponuditi adekvatan socijalni program za one zaposlene koji budu prekobrojni" , ističe naš sagovornik.

Prema podacima Agencije za privatizaciju iz oktobra prošle godine ukupan dug BIP-a iznosio je 632 miliona dinara, što je potvrđeno i u tom preduzeću. Sredinom februara Agencija za privatizaciju raskinula je ugovor o prodaji Beogradske industrije piva zaključen u novembru 2007. sa litvansko-švedskim konzorcijumom zbog nepoštovanja ugovornih obaveza. Ugovor o prodaji 51,9 odsto akcija pivare sa konzorcijumom litvanske Alite i švedskog Junajted nordik beveridžisa raskinut je zbog toga što nije investirano 2,6 miliona evra u drugoj godini od prodaje, nisu otkupljene akcija malih akcionara, prinudne naplate zbog neizmirivanja poreskih obaveza kao i zbog raspolaganja imovinom preduzeća suprotno odredbama ugovora.


U Srbiji bankarske marže najviše
Beograd -- Bankarske marže u Srbiji najviše su ne samo u regionu nego i u Evropi i iznose, zavisno od valute za koju je vezan kredit, od sedam do 25 odsto.

To znači da se zajmovi u našoj zemlji prodaju od osam do 35 odsto. Ovako visoke kamate bankari pravdaju time da je ulaganje u Srbiji rizično i strahuju da će sve teže naplaćivati odobrene zajmove.

U poslednjih mesec i po dana Srbija je dobila dve međunarodne potvrde o poboljšanju poslovnog rejtinga. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj i rejting agencija “Dan i Bredstrit”prvi putje svrstala našu zemlju u grupu zemalja s umerenim rizikom poslovanja. I pored toga, banke ne smanjuju svoje marže.

Ukoliko je ukupna kamata na kredit vezan za evro osam odsto, euribor - kamata na evropskom tržištu je jedan odsto, a sve preko toga je zarada banke. Isto je i sa dinarskim zajmovima. Mali broj banaka primenjuje kamate ispod 20 odsto na ove pozajmice. Tako, ako je ukupna kamata 17 odsto, 9,5 procenata je osnovna kamata Narodne banke, a sve iznad toga je marža. Ovo je povoljna kamata na kredit u domaćoj valuti, jer većina banaka zaračunava kamate iznad 20 pa čak i 30 odsto za pojedine vrste zajmova.

„Osnovni problem je što u Srbiji nikada nije bilo i što i dalje nema konkurencije među bankama, kao što je to, na primer, u Hrvatskoj, iako u ovoj zemlji samo tri banke imaju tržišno učešće od 50 odsto, a kod nas je to samo 30 odsto“, kaže Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

Prema njegovim rečima u ovoj susednoj zemlji kamate na kredite su znatno niže zajmova nego kod nas, ali je konkurencija prisutna, iako na prvi pogled izgleda da tri vodeće banke imaju monopol.

Prema podacima, u janauru ove godine prosečna kamata na kratkoročne kredite stanovništvu u Srbiji je iznosila 36,53 odsto, a na stambene 5,92 odsto, ali tu su uključene i subvencionisane pozajmice.

Zbog kreditnog rizika, koji podstiču neredovne i smanjene plate izražene u evrima, kako kaže Đukić, banke se štite tako što odbijaju klijente visokim kamatama. U sadašnjoj situaciji malo je onih koji su kreditno sposobni da se zaduže.

Na ozbiljnije promene u pogledu snižavanja kamatnih stopa, po mišljenju Veroljuba Dugalića, generalnog sekretara Udruženja banaka Srbije, i smanjenja rizika još malo će se pričekati,i pored pomaka koji su prisutni.


Potrošnja vodi u "grčki scenario"
Kopaonik -- Ukoliko Srbija nastavi da privredni rast zasniva na prekomernoj domaćoj potrošnji, to je može dovesti do "grčkog scenarija", kaže guverner Radovan Jelašić.

On je na "Biznis forumu Kopaonik" istakao da problem Srbije jeste domaća tražnja, ali da rešenje ne može biti povećanje tekuće potrošnje, već rast javnih investicija, za šta je već obezbedjen novac.

Jelašić je naglasio da će najveći izazov u 2010. godini biti tekuća potrošnja, odnosno u kojoj meri će kretanje plata i penzija odrediti politika, a u kojoj meri ekonomske kategorije.

Čelnik NBS je izrazio nadu da će Srbija istrajati u izbegavanju "zamki prošlosti" , ističući da tražnja mora doći od investicija, a ne rasta domaće potrošnje, što je lakše rešenje.

Jelašić je ukazao da u 2010. godini neće biti značajnog povećanja kredita banaka, dok će konsolidovani deficit budžeta obuhvatiti četiri odsto bruto-društvenog prozivoda (BDP), a platno-bilansni deficit izmedju osam i devet odsto BDP.

Guverner je napomenuo i da je od septembra 2008. godine do danas dinar oslabio prema evru 30 odsto, pri čemu je 24 procenta tog slabljenaj zabelezeno od septembra 2008. do februara 2009. godine.

Inflacija je, prema rečima Jelašića, u 2009. godini ostala u planiranim okvirima, uprkos rekordnom rastu regulisanih cena i značajnom slabljenju dinara, pošto je zebeležen i pad tražnje, a plate i penzije bile su zamrznute.


Slovenija izdala nove obveznice
Ljubljana -- Slovenija je izdala nove petogodišnje obveznice u vrednosti od milijardu evra sa kamatnom stopom od 2,75 odsto i rokom dospeća u martu 2015. godine.

Izdavanje obveznica su zajedno vodili Abanka Vipa, Komercbank (Commerzbank), britanska RBS (Royal bank of Scotland) i Societe Ženeral (Generale), objavilo je slovenačko Ministarstvo finansija.

Reč je o drugom izdanju slovenačkih državnih obveznica u ovoj godini, podsećaju danas slovenački mediji. U januaru su plasirane 10-ogodišnje obveznice ukupne vrednosti 1,5 milijardi evra s kamatnom stopom od 4,12 odsto i sa dospećem 26. januara 2020. godine.
Obveznica je prodata širokom krugu investitora, koji su zajedno predali 138 narudžbi. Medju njima se ističu banke, koje su upisale 46,9 odsto izdanja obveznica, investicioni fondovi s 37,5 odsto, osiguravajuća društva i penzijski fondovi s 11,7 odsto, centalne banke i agencije s 3,7 procenta.

Izdanje obveznica je po navodima Ministarstva finansija privuklo investitore iz cele Evrope, pri čemu su najveći deo od 33,5 odsto izdanja upisali nemački investitori. Domaćim investitorima je prodato 10,2 odsto izdanja.

Lane je Slovenija na medjunarodnim tržištima izdala tri obveznice -petogodišnju u iznosu od 1,5 milijardi evra, trogodišnju u iznosu od milijardu evra i petnaestogodišnju obveznicu u iznosu od 1,5 milijardi evra. Sve tri su izdate u periodu od januara do septembra 2009.


Deevroizacija cilj i vlade i NBS-a
Beograd -- Deevroizacija je u zajedničkom interesu svih i njena svrha je da monetarnu politiku učini efikasnijom i fleksibilnijom i smanji ranjivost finansijskog sektora.

Ministarka finansija Dinana Dragutinović kaže i da visoka izloženost deviznom reziku, zbog evroizacije, predstavlja pretnju budućoj ekonomskoj stabilnosti zbog čega je neophodno da vlada i Narodna banka Srbije (NBS) i poslovne banke zajednički rade na procesu deevroizacije.

Prema njenim rečima, vlada mora da se uzdrži "od nepotrebnih akcija promovisanja evra", da se zadužuje u dinarima, subvencioniše dinarske kredite i da učini da potraživanja za restituciju glase na dinare.

Dragutinovićeva je naglasila da bi vlada morala da obučava gradjane i privredu o deviznim rizicima, da zabrani oglase sa cenama u evrima i promoviše tržište državnih obveznica.

Ministarka je istakla da bi NBS radi deevroizacije trebalo da postigne nisku inflaciju, ojača diferencijalni tretman obaveznih rezervi banaka u dinarima i devizama i da pooštri zahteve kako bi klijenti banaka bili svesni deviznih rizika.

Guverner NBS Radovan Jelašić je na Forumu izjavio da NBS u dužem razdoblju intenzivno radi na procesu deevroizacije, ali da je važno da i država podrži taj proces kroz mere koje je predložila ministarka finansija.

Jelašić je istakao da to neće biti lako niti popularno, jer sa sadašnjom inflacijom i referentnom kamatnom stopom dinarski krediti će narednih godina biti skuplji od kredita u evrima, ali je to prema njegovim rečima jedini način da se odbranimo od negativnih efekata.

Duboka finansijska evroizacija u Srbiji

Finansijska evroizacija u Srbiji vrlo je duboka, uz rastući trend, čemu doprinose smanjeni priliv kapitala i ubrzan pad vrednosti dinara, kaže stručnjak Ekonomskog instituta Vladimir Vučković i dodaje da postoje tri oblika evroizacije, ali je u Srbiji naprisutnija finansijska, koja je duboko ukorenjena u sistem i biće teško da se prevaziđe, za razliku od transakcione, za koju može lakše da se nađe rešenje.

On je ukazao da to stvara probleme i privredi i građanima, jer se rizik deviznog kursa transformiše u kreditni rizik, ako su dugovi iskazani u evrima, a dolazi i do nenaplativosti kredita, što sve zajedno povećava nestabilnost finansijskog sektora.

Vučković je podsetio da je evroizacija izražena u svim segmentima - depozitima, štednji i odobrenim kreditima i da zauzima veoma visoko učešće, čime se pokazuju nedostaci dvovalutnog sistema. On je naveo primer latino američkih zemalja gde se pokazalo da brza, netržišna i represivna deevroizacija (dedolarizacija) nije dobro rešenje, jer zabrana pozajmljivanja u inostranstvu ili odobravanja kredita sa valutnom klauzulom može da dovede do pada kreditne aktivnosti i porasta kamata.

Prema njegovoj oceni, dinarski depoziti treba da budu različito tretirani i da se favorizuje dinar, a trebalo bi izdavati i dugoročne dinarske hartije od vrednosti sa realnom kamatnom stopom uz kompenzaciju inflacije.

Urednik biltena "Makroekonomske analize i trendovi" Stojan Stamenković je istakao da predlozi da Srbija zameni dinar i neformalno uvede evro pokazuju nerazumevanje funkcionisanja valutnog sistema, jer bi to bila najskuplja ekonomska politika za privredu u tranziciji, koja je još uvek nekonkurentna na svetskom tržištu.

On je istakao da problem Srbije nije kurs, nego neefikasna privreda, neizgrađeni spoljnotrgovinski sektor i zaostajanje produktivnosti.

Ekonomisti su naveli i da bi osiguranje depozita moglo da bude različito, tako da država garantuje veći iznos dinara nego deviza, kao i da plasmani banaka sa deviznom klauzulom treba da se tretiraju kao rizičniji.
 
Zamenik direktora Zavoda za statistiku Miladin Kovačević istakao je da je kombinacijom različitih mera ekomomske politike, moguće u dužem roku stvoriti uslove za postepenu, tržišnu deevroizaciju, pri čemu treba poći od makroekeonomske stabilnosti koja je za to osnovni preduslov. Pri tome, strategija centralne banke mora biti očuvana, jer je ciljana inflacija dobra strategija, s obzirom da u centar stavlja domaću valutu.


Dinkić wants to unfreeze wages in September
MT. KOPAONIK -- Economy Minister Mlađan Dinkić says he would suggest to the International Monetary Fund (IMF) that public sector wages in Serbia be unfrozen in September.

Addressing the Kopaonik Business Forum on Tuesday, Dinkić said he would propose that a formula for increase of salaries be “the inflation rate plus one half of growth of the GDP”.

“This will cost the country RSD 10bn maximum this year, which is 0.3 percent of the GDP," he said, and pointed out that it would have "much bigger effect on increased domestic spending".

The minister also announced new loans to increase the citizens’ purchasing power and said that he would suggest that these be dinar loans with three years payment deadline and a year of grace period.

Dinkić told the gathering that he thought Serbia should adopt those models of economic growth based on export and attracting of FDI.

"The Situation in Belgrade is not as dramatic as in other parts of Serbia," Dinkić said and added that high unemployment rates and low purchasing power were the current challenges faced by the government.

He also pointed out that loans for public infrastructure were necessary and stressed that loans worth about EUR 1.2bn for that purpose had already been ensured from international financial institutions.

NBS Governor Radovan Jelašić also addressed the forum today to day that "f Serbia continues to base its economic growth on excessive domestic spending, it could lead it to a 'Greek scenario'."

He emphasized that "Serbia’s problem was domestic demand", and that an increase of current spending could not be a solution, advising instead more public investments, "for which the money has already been secured".

The central bank chief stressed that the biggest challenges in 2010 would be current spending, and the to which salaries and pensions will be determined by politics rather than "economic categories".

He noted that the Serbian dinar lost 30 percent against the euro since September 2008.

According to Jelašić, the inflation in 2009 remained within the planned figure.


"Energoprojekt" želi da preuzme PIM "Ivan Milutinović" – kompanija spremna da izdvoji do 20 mil EUR
Kompanija "Energoprojekt" zainteresovana je za kupovnu preduzeća PIM "Ivan Militinović" za koje je bi mogla da izdvoji od 10 do 20 mil EUR, rekao je za "eKapiju" Miodrag Zečević, predsednik UO "Energoprojekta" i dodao da je zahtev za preuzimanje već upućen Agenciji za privatizaciju, kao i da je sa tim upoznato preduzeće za vodne puteve.

- PIM "Ivan Milutinović" je interesantno za dopunjavanje naše korporativne strukture i delatnosti i zato smo se obratili državi molbom da budemo uključeni u dalji proces privatizacije. Za sada nismo dobili odgovor, a preuzimanje preduzeća bismo finansirali iz sopstvenih sredstava. Moja najgrublja procena je da je reč o investicij od 10 do 20 mil EUR, u šta nije uračunato ulaganje u restrukturiranje preduzeća - rekao je Zečević, koji učestvuje u Biznis forumu na Kopaoniku.

On je kazao da Holding trenutno ne razmišlja o strateškom partnerstvu, ni u Srbiji, niti u zemljama okruženja.

- Ne vidim šta bi strateški partner trenutno mogao da ponudi "Energoprojektu". U narednom periodu ćemo se usmeriti na održavanje i širenje tržišta koje imamo, a ulagaćemo u usavršavanje kadra. Ne mogu sa sigurnošću da tvrdim da li će se i kako menjati vlasnička struktura kompanije jer to zavisi od svakodnevnih kretanja na berzi. Ako bi se država oglasila sa željom da proda svoj paket akcija, onda bismo razmatrali tu ponudu, ali za sada nema konkretnih planova na tom polju. Fond PIO i Akcijski fond imaju 35% akcija - kazao je Zečević.

Na pitanja o dualnom listingu, odnosno izlasku na neku još neku berzu, Zečević je odgovorio da je bilo planova, ali da on nema novih informacija o tom postupku.

Objedinjavanje preduzeća

On je podsetio da je "Energoprojekt holding" usvojio plan o pripajanju svojih deset zavisnih preduzeća pod jednu kapu, a promene u organizaciji poslovanja se mogu očekivati već u 2010. ili sredinom naredene godine.

- To su preduzeća čiji je "Energoprojekt" većinski vlasnik, pa je jedan od planova da se pripoje niskogradnja i visokogradnja - kao deo izgradnje, kao i "Energoprojekt oprema" i "Energodata", koje tesno sarađuju u domenu informacionih tehnologija i energetike. Sa tim merama mi ne žurimo, jer mislim da je konačno u našoj zemlji preovladao jedan racionalni pogled na krizu, tako da će se "Energoprojekt" u narednom periodu prilagođavati prilikama na domaćem tržištu vodeći računa o socijalnoj komponenti poslovanja.

Sagavornik "eKapije" kazao je da je najveće posledice svetske finansijske krize osetio sektor visokogradnje i naglasio da će se kompanija u narednom periodu fokusirati na konsolidaciju poslovanja u tom sektoru.

- U energetici i infrastrukturi su veoma mali uticaji krize, ne mogu da kažem da su zanemarljivi, ali je poslovanje u tim sektorima znatno bolje od sektora visokogradnja.

"Energoprojekt" posluje u 30 svetskih zemalja i zapošljava 2.740 ljudi.


"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta