Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Novi set poreskih zakona (1) - Šta konkretno za privredu znače izmene Zakona o doprinosima za obavez
Skupština Srbije usvojila je 6. decembra 2019. izmene i dopune više zakona, a među njima je i Zakon o izmenama i dopunama Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje.

Ovim zakonom smanjena je stopa doprinosa za PIO na teret poslodavca sa dosadašnjih 12% na 11,5%. Zbirna stopa doprinosa za PIO iznosiće 25,5 % umesto dosadašnjih 26% (14% + 11,5%).

Stručnjaci iz Računovodstvene kuće Unija BG i Advokatske kancelarije Lilegal analzirali su za naš portal najznačajnije izmene.

- Mišljenja smo da je ova izmena Zakona svakako pozitivna i ohrabrujuća za poslodavce, ali da neće doprineti značajnijem rasterećenju poslodavaca kada su u pitanju troškovi rada u Republici Srbiji. Sa druge strane, ova olakšica nema uticaja na neto zaradu zaposlenog tako da sami zaposleni neće osetiti njene pogodnosti, osim ukoliko se poslodavci odluče da tako ušteđenim sredstvima "časte" svoje zaposlene, a maksimalno mogući iznos uštede kada su zarade u pitanju može da iznosi do 1.709 dinara mesečno, polazeći od propisanog iznosa najviše mesečne osnovice doprinosa za 2019. godinu. Kada su u pitanju naknade zarada po ugovorima van radnog odnosa na koje se inače primenjuje zbirna stopa doprinosa, svakako će pozitivan efekat ovih olakšica direktno osetiti isplatioci naknada, polazeći od činjenice da se naknade uglavnom ugovaraju u neto iznosu - objašnjavaju iz Unije.

Uvedeno je oslobođenje od obaveze plaćanja doprinosa za PIO do 70% za poslodavca koji zaposli kvalifikovano novozaposleno lice, za zarade isplaćene zaključno sa 31. decembraom 2022. godine.

- U cilju podsticanja zapošljavanja, izmenom tog zakona predviđene su i olakšice za poslodavce – novoosnovana privredna društva koja obavljaju inovacionu delatnost, u vidu oslobađanja od plaćanja doprinosa po osnovu zarade osnivača koji su zaposleni u tim privrednim društvima. Pravo na oslobođanje poslodavac može da ostvari za zarade osnivača isplaćene u periodu od 36 meseci od dana kada je osnovano privredno društvo - navodi advokat Lela Ignjatović.

Sama olakšica predviđena je prvenstveno kao mera podsticaja zapošljavanja lica koja su u svojstvu samostalnih preduzetnika paušalaca do sada pretežno obavljala poslove za jednog nalogodavca i koja su, u cilju značajne uštede sredstava po osnovu paušalno oporezivog prihoda od samostalne delatnosti, u odnosu na znatno veće obaveze koje bi proisticale iz zarade da je zaposleni u redovnom radnom odnosu kod nalogodavca.

- Time se takođe može dovesti u pitanje "stimulisanje" zapošljavanja lica koja su do sada, u zakonskim okvirima koji su dozvoljavali takav vid saradnje, štedela značajne sume na ime poreza i doprinosa u odnosu na one zaposlene koji su u regularnom radnom odnosu kod poslodavca i koji bi sada mogli takođe da budu dovedeni u neravnopravan položaj zbog napred navedenog mogućeg većeg iznosa neto zarada usled datih olakšica - navode iz Unije.

Oni dodaju da su mišljenja da ova olakšica može doprinet i povećanju zaposlenosti, ali da se pogodnosti primene uglavnom odražavaju na zaposlene odnosno na njihovu moguću veću neto zaradu, a da sama korist poslodavca nije toliko značajna.

- Imajući u vidu da će poslodavac biti oslobođen obaveze plaćanja poreza na zarade i doprinosa za PIO u određenom procentu, i da tako ušteđena sredstva na ime poreza na zarade i doprinosa za PIO na teret zaposlenog po pravilu, vodeći se odredbama Zakona o radu, treba da pripadnu zaposlenom kroz posledično uvećanje neto zarade (bruto-porez-doprinosi na teret zaposlenog = neto). Nešto manju korist od ovih olakšica mogu da osete sami poslodavci uštedom na doprinosu za PIO na teret poslodavca (11,50% od osnovice). S tim u vezi, preporučljivo je da se u slučaju ugovaranja zarade sa kvalifikovanim novozaposlenim licem kao polazni osnov koristi planirani ukupan trošak zarade tzv. Bruto 2. Takođe, treba uzeti u obzir i samu činjenicu da se u neravnopravan položaj mogu dovesti zaposleni koji su već od ranije u radnom odnosu kod poslodavca, angažovani na istim ili sličnim pozicijama, čije bi neto zarade tako mogle da budu niže u odnosu na zarade novih kvalifikovanih zaposlenih čije neto zarade usled ušteda na porezu i doprinosima na teret zaposlenog mogu biti značajno uvećane - objašnjavaju naši sagovornici.

Uvedena je i olakšica u vidu smanjenja osnovice doprinosa po osnovu zarade za novonastanjena lica koja zasnuju radni odnos s domaćim poslodavcem.

- Ta mera predstavlja podsticaj za zapošljavanje naših državljana koji sada rade u inostranstvu, a za kojima postoji potreba i na domaćem tržištu. Dakle, ako se naši državljani vrate i zaposle u Srbiji, biće umanjena osnovica za obračun poreza i doprinosa u visini od 70% - kaže advokat Lela Ignjatović.

Novonastanjenim obveznikom smatra se obveznik koji u periodu od 24 meseca koji prethode danu zaključenja ugovora o radu sa kvalifikovanim poslodavcem nije pretežno boravio na teritoriji Republike, kao i obveznik koji u momentu zaključenja ugovora o radu sa kvalifikovanim poslodavcem ima manje od 40 godina života, a koji je u periodu od 12 meseci koji prethode zaključenju ugovora o radu sa poslodavcem pretežno boravio van teritorije Republike radi daljeg školovanja, odnosno stručnog usavršavanja, uz ograničenje u pogledu visine zarade za obe kategorije (217.656 dinara bruto, odnosno 145.104 dinara bruto).

- Mišljenja smo da ova vrsta olakšica neće (makar u većoj meri) uticati na odluke obveznika koji su već ranije odlučili da napuste zemlju i centar životnih i poslovnih aktivnosti izmeste van Srbije jer sami efekti, uzimajući u obzir napred navedene iznose zarada, nisu toliko primamljivi. Sa druge strane, mišljenja smo da bi bolje bilo više pažnje posvetiti kategorijama zaposlenih koji su još tu, čiji su centri životnih i poslovnih interesa u Srbiji i fokusirati se na mere koje bi njih trajno zadržale - kažu iz Unije.

Naši sagovornici dodaju da ih s tim u vezi raduje samo produženje roka za korišćenje dosadašnjih poreskih olakšica za novozaposlena lica, do 31. decembra 2020. godine, uz uvođenje novih, posebnih obrazaca zahteva koje će naknadno propisati ministar finansija.

- Produženje ovih postojećih poreskih olakšica (subvencija) u prvobitnom predlogu izmena Zakona nije bilo predviđeno, što je dovelo do opravdane sumnje u to da se mogućnost korišćenja istih neće produžiti dalje od 31. decembra 2019. godine, do kada su prethodno predviđene, što je u javnosti izazvalo nezadovoljstvo baš zbog napred navedenog svesnog dovođenja u nezahvalniji položaj postojećih radnika u odnosu na nove kategorije - zaključuju iz Unije.


AKCIJA KOMERCIJALNE SE STRMOGLAVILA Pitanje hoće li država prodati banku napravilo je FIJASKO NA BER
Dan nakon što je i zvanično objavljeno da su za kupovinu Komercijalne banke pristigle tri obavezujuće ponude, akcija ove najveće državne banke na Beogradskoj berzi doživela je pravi fijasko. Cena njene deonice za samo jedan dan pala je za nepunih šest odsto na 2.989 dinara.

Ovakav scenario na Beogradskoj berzi, gde kretanje cena po pravilu oslikava ključna dešavanja sa kompanijom, u slučaju Komercijalne banke upućuje na jednu ključnu dilemu. Kako tvrde poznavaoci, sada je pitanje hoće li država prodati svoju najveću banku u kojoj ima udeo od 83 odsto, i da li je, nakon tri pristigle ponude, bliže odluci da od prodaje odustane.

Pitanje je intrigantnije tim pre što je već neko vreme, broj akcija koje investitori žele da prodaju, daleko veći od broja koje investitori žele da kupe. Tako je, recimo, na pomenuti dan kada je akcija Komercijalne banke pala za 5,68 odsto, na prodaju bilo ponuđeno 8.562 deonice. Na kupovnoj strani istovremeno je bilo tek 375 akcija.
Branislav Jorgić, vlasnik istoimene brokerske kuće i dugogodišnji učesnik na srpskom tržištu kapitala, kaže da postoji određeno razočaranje javnosti u pravcu "hoće li uopšte doći do prodaje Komercijalne banke".

"A, posledica toga je upravo pad cene akcija na Beogradskoj berzi. U trenutku objavljivanja tendera i pristizanja neobavezujućih ponuda, cena akcije je rasla, a kao rezultat očekivanja da će doći do prodaje Komercijalne banke. Ipak nakon toga, odnosno nakon prijema obavezujućih ponuda, desilo se nešto što, kako pretpostavljam, ukazuje na to da se ne očekuje pozitivan rasplet tendera", ocenio je Jorgić za "Blic Biznis".Na pitanje da li se invesitori sada značajnije povlače iz Komercijalne banke, naš sagovornik kaže da trenutna dešavanja ne bi objasnio "baš tim rečima".

"Investitori jednostavno ne kupuju akcije, a u prilog tome ide i saopštenje guvernerke Narodne banke Srbije Jorgovanke Tabaković da se država možda i neće odlučiti na prodaju. Upravo nakon te izjave došlo je do zastoja u kupovini akcija na Beogradskoj berzi i kao posledica toga imamo pad cene", objašnjava Jorgić, dodajući da je cena akcije Komercijalne banke danas u prvim satima trgovanja bila u značajnom plusu, ali da je takva volatilnost zapravo berzanska nervoza investitora koja je uobičajena u trenutnim okolnostima u kojima se nalazi Komercijalna banka.

Akcija Komercijalne banke pre četiri meseca je vredela 3.500 dinara što je bila njena najviša vrednost u poslednjih godinu dana. Najviša istorijska cena postignuta je u aprilu 2007. godine kada je jedna akcija Komercijalne banke vredela 15.500 dinara. Istorijski najniža cena zabeležena je 2012. godine kada je jedna deonica vredela 900 dinara, dok je najniža cena u poslednjih godinu dana bila 2.106 dinara.Podsetimo, obavezujuće ponude za kupovinu Komercijalne banke otvorene su u ponedeljak u Ministarstvu finansija, a kako je "Blic Biznis" prvi objavio, za kupovinu najveće državne banke u Srbiji pristigle su tri validne ponude - Rajfajzen banke, AIK banke i NLB banke.

Američki fond Riplud Advajzers, koji je bio u trci Komercijalnu banku nije dostavio obavezujuću ponudu.

Američki fond isprva je bio jedan od najozbiljnijih igrača, a prema informacijama koje su se sporadično pojavljivale u javnosti njegov vlasnik američki biznismen Tim Kolins nameravao je u trku za kupovinu Komercijalne banke da uđe zajedno sa srpskom kompanijom." U narednim danima, Ministarstvo će, uz asistenciju finansijskog savetnika, izvršiti analizu i ocenu pravovremeno dostavljenih obavezujućih ponuda, radi rangiranja istih", saopštili su u Ministarstvu finansija.

Кvalifikovani ponuđači će biti obavešteni o rang listi, a podnosiocu najbolje rangirane ponude istovremeno će biti dostavljen i poziv da pristupi pregovorima.


Srbija emituje obveznice vredne 2,4 MILIJARDE EVRA
Država Srbija emitovaće sledeće godine obveznice ukupne vrednosti 2,4 milijarde evra radi finansiranja budžetskog deficita i refinansiranja dospelih obaveza po osnovu javnog duga.

Vlada Srbije donela je sedam odluka o emitovanu hartija od vrednosti na različite iznose u dinarima i evrima, koje su objavljene u poslednjem Službenom glasniku. Vrednost prve emisije je 100 milijardi dinara, obveznice će biti emitovane 28. januara 2020. godine, a datum dospeća je 30. jul 2025.
Prema drugoj odluci, 29. januara sledeće godine emitovaće se hartije vrednosti 150 miliona evra, koje dospevaju 31. januara 2040. godine. Još jedna emisija vrednosti 100 miliona evra biće puštena 12. februara 2020, a datum dospeća je 14. februar 2022.

Obveznice vrednosti 100 milijardi dinara biće emitovane 18. februara 2020, sa datumom dospeća 20. avgust 2032. godine.

Država će i 26. februara sledeće godine emitovati hartije od vrednosti, ponovo u iznosu od 100 miliona evra, a datum dospeća je 28. februar 2032.Dugoročne državne hartije od vrednosti, takođe u iznosu od 100 miliona evra, biće emitovane 28. marta 2020. a datum dospeća je 20. mart 2025. godine. Poslednja emisija vredna je 30 milijardi dinara, emitovaće se 1. aprila 2020. a datum dospeća je 3. april 2023.

Ukupna vrednost svih ovih emisija je 450 miliona evra i 230 milijardi dinara. Izraženo u evrima, to su 2,4 milijarde evra.Stanje duga opšte države 31. oktobra 2019. godine iznosilo je 24,3 milijarde evra, od čega javni dug centralnog nivoa vlasti Srbije iznosi gotovo 24 milijarde evra, a negarantovani dug jedinica lokalne vlasti 397,6 miliona evra, prema podacima Uprave za javni dug.

Od početka godine, javni dug Srbije povećao se za preko 964 miliona evra, a nešto manje od pola te svote nastalo je neto zaduživanjem na domaćem finansijskom tržištu, odnosno emitovanjem obveznica.


Šoškić: Ako ne zna da upravlja, država treba da proda Komercijalnu
Proces prodaje Komercijalne banke privodi se kraju nakon što su prekjuče otvorene obavezujuće ponude za najveću državnu banku.
Prema nezvaničnim informacijama u igri su ostale tri banke, domaća AIK, slovenačka NLB i austrijska Rajfajzen banka među kojima će se tražiti novi vlasnik Komercijalne banke, osim ukoliko se vlasti ne predomisle i ne odustanu od privatizacije.

Naime, finansijska javnost je shvatila nedavnu izjavu guvernera Narodne banke Srbije Jorgovanke Tabaković da je „Srbija sposobna da upravlja Komercijalnom bankom“ kao signal da je država spremna da zadrži banku kao državnu.

Zanimljiva je i njena izjava da „od trenutka kada je država postala vlasnik 83 odsto njenih akcija, a desilo se to nedavno isplatom međunarodnih finansijskih institucija, stekli su se uslovi da država pokaže koliko je odgovoran vlasnik“, time možda i sugerišući da će država bolje upravljati bankom bez predstavnika EBRD-a i IFC-a u Upravnom odboru banke.

Juče, dan nakon otvaranja ponuda, cena akcija Komercijalne banke je pala sa 3.169 na 2.989 dinara doduše pri manjem prometu. Nenad Gujaničić iz Momentum sekjuritiza ističe da je suviše mali promet da bi se to moglo smatrati referentnom cenom.

„Kako se približavao rok za otvaranje ponuda tako je rasla i neizvesnost i to se najviše videlo po smanjenju tražnje za akcijama Komercijalne banke. I dosadašnji rast cene ove godine je posledica očekivanja da će banka biti privatizovana. U skladu sa tim, ukoliko se odustane od privatizacije to će značiti pad cene akcija i to bi bio najgori scenario za male akcionare“, objašnjava Gujaničić.

S druge strane, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu Đorđe Đukić smatra da bi država trebalo da zadrži vlasništvo u banci iz nekoliko razloga. Pre svega zato što je banka na kraju trećeg kvartala 2019. uspešno poslovala i ostvarila prinos na akcijski kapital 13,7 odsto, a prinos na aktivu 2,3 odsto, što je znatno iznad proseka za ceo sektor.

„Sa prodajom Komercijalne banke, strane banke će učestvovati sa preko 85 odsto u aktivi bankarskog sektora Srbije i to po sebi čini privredu Srbije znatno više ranjivom na šokove tokom nove svetske ekonomske krize čije izbijanje je verovatno u bliskoj budućnosti zbog prisustva brojnih rizika proisteklih iz

fundamentalnih ekonomskih faktora. Polazeći od nacionalnih interesa, vlada i centralna banka ne bi smele da prepuste strancima uspešnu, sistemski važnu banku koja ima najveću deviznu štednju građana, ogroman broj ekspozitura koje čine lako dostupnim širok spektar bankarskih proizvoda i usluga građanima.

Ukoliko to učine, lišiće Srbiju jednog od odbrambenih mehanizama od budućih ekonomskih šokova uzrokovanih rastućim geopolitičkim poremećajima u svetu i od nove svetske ekonomske krize“, smatra Đukić.

Međutim, uz to on napominje da država mora da imenuje visoko profesionalan menadžment „sa fiksnim platama i šemom bonusa kao u najuspešnijim privatnim bankama, što bi predstavljalo garant uspešnog poslovanja banke na dugi rok. Profit Komercijalne banke bi ostao u zemlji, a država prisvajala dividendu“, zaključuje on.

Ni Dejan Šoškić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu i nekadašnji guverner NBS, nema ništa protiv da država ima banku, bilo komercijalnu bilo razvojnu, ali ima i ogradu.

„Dok država ne postigne snagu i sposobnost da odgovorno upravlja pravnim licima i kada država nije u stanju da zaštiti imovinu preduzeća u državnoj svojini, nema potrebe odlagati privatizaciju“, kaže Šoškić i napominje da sa izlaskom institucionalnih stranih investitora raste rizik od neodgovornog upravljanja bankom.

Već prilikom dostavljanja neobaveznih ponuda bilo je jasno da su tri regionalna igrača najozbiljniji kandidati za Komercijalnu banku koja je treća po veličini na tržištu sa učešćem od 10,5 odsto, najvećom deviznom štednjom građana na tržištu i velikom mrežom poslovnica, a doduše i velikim brojem zaposlenih.

Najveću neobaveznu ponudu za državni paket akcija u septembru dala je NLB banka u visini od 450 miliona evra, AIK banka je izašla sa 430, a Rajfajzen sa 390 miliona evra. Kako Danas nezvanično saznaje najbolju obavezujuću ponudu ovog puta dala je AIK banka Miodraga Kostića. Međutim, kako se navodi u saopštenju Ministarstva finansija ostaje da Ministarstvo uz asistenciju finansijskog savetnika uradi analizu i ocenu obavezujućih ponuda radi rangiranja istih.

Kostićeva AIK banka je početkom godine kupila malu slovenačku Gorenjsku banku za oko 100 miliona evra, a slovenački mediji špekulišu da je preko tri kiparske firme na putu da preuzme i imovinu firme „Heta Asset Resolution“ što je ostatak nekadašnje Hipo banke u Sloveniji i to za oko 220 miliona evra. Međutim, još je zanimljiviji Kostićev neuspeli pokušaj da privatizuje treću po veličini slovenačku A banku.

Naime, prema izveštajima slovenačkih medija u martu ove godine saopšteno je da je najbolju ponudu za A banku dala AIK banka i to u visini 450 miliona evra. Međutim, nakon tri meseca objavljeno je da banka prodata Apolo fondu koji je već bio vlasnik NKBM, druge banke po veličini u Sloveniji i to za 444 miliona evra.

Sada su se uloge promenile pa se u ulozi kupca nalazi slovenačka NLB banka, a prodavca država Srbija, a ostaje da se vidi da li će ovaj Kostićev neuspeh u Sloveniji imati uticaj na donošenje odluke u vezi Komercijalne. Osim toga, zanimljivo je i da je pored Slovenije sa 25 odsto, jedan od većih akcionara NLB banke EBRD sa 7,125 odsto.

U slučaju kupovine Komercijalne, EBRD bi se vratio u srpsku banku i to daleko jeftinije nego što je pre samo nekoliko nedelja iz nje izašao. Opet s druge strane, juče su vlade Srbije i Slovenije održale zajedničku sednicu u Novom Sadu, a nije teško zamisliti da je jedna od važnijih tema na marginama bila upravo i Komercijalna banka.


NEMCIMA OD SRBIJE 4.200 EVRA PO RADNOM MESTU Za 150 radnika više od 600.000 evra
Država će nemačkoj kompaniji Auto-Kabel dodeliti subvenciju od 630.000 evra, prema ugovoru o dodeli sredstava podsticaja koji je potpisan u decembru.

Auto-Kabel se zauzvrat obavezao da zaposli najmanje 150 radnika na neodređeno vreme do kraja 2021. godine, što znači da će ovoj firmi biti plaćeno 4.200 evra po radnom mestu.

Novac se dodeljuje radi realizacije investicionog projekta koji se odnosi na otvaranje fabrike za proizvodnju kablovskih setova, navodi se u objavljenom ugovoru.

Auto-Kabel, koji se bavi proizvodnjom elektronskih i električnih kablova, imao je 24 zaposlena u Srbiji u trenutku podnošenja prijave za dodelu sredstava.

Ugovorom sa Ministarstvom privrede obavezali su se da ne smanjuju ukupan broj zaposlenih ispod 174 u periodu od pet godina po završetku investicionog projekta.

Nemački Auto-Kabel ostvario je procenjeni konsolidovani prihod od 344,5 miliona evra u 2018/2019. godini i zapošljavao oko 3.100 radnika u okviru cele grupacije.


"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta