Prospekt – dokument –
lična karta firme koja sadrži podatke o poslovanju firme
iz bilansa za protekle 3 godine, podatke o delatnosti,
imovini, položaju na tržištu, dividendi/gubitku, mišljenje
ovlašćenog revizora, podatke o emisijama akcija, većinskim
vlasnicima, knjigovodstvenoj vrednosti akcija itd. Prospekt
mora biti overen od ovlašćenog lica firme i dostavljen
Berzi radi zakazivanja trgovanja. Nalog
za kupovinu/prodaju - nalozi koje klijent - kupac
i klijent - prodavac daju svojim brokerima za izvršenje
kupovine, odnosno prodaje konkretne hartije od vrednosti.
Berzanski posrednik naloge svojih klijenata sortira po
vrsti i ceni, tako da brokeru berze može da ispostavi
zbirne naloge kupovine odnosno prodaje. Preovlađujuća
cena – cena po kojoj se ostvaruje najveći promet
akcija, meren brojem akcija. Reperna
cena – cena uspostavljena na granici zone fluktuacije
po kojoj nije dozvoljeno zaključivanje transakcija.
Privremeni registar – Do
organizovanja centralnog registra akcija formira se
Privremeni registar u okviru Agencije za privatizaciju RS.
U Privremenom registru upisuju se podaci o akcionarima,
vrsti akcija, broju akcija, kao i promene tih podataka.
Od 01.01.2004. godine Privremeni registar više ne postoji,
a njegove poslove je preuzeo Centralni registar.
Privremeni registar je izdavao isprave za upis
navedenih podataka u knjigu akcionara Firme.
Centralni registar – Da bi se obezbedili uslovi
za organizovano trgovanje i deponovanje materijalizovanih
obveznica devizne štednje, 19. novembra 2001. godine
formirano je i otpočelo sa radom odeljenje u sastavu
Narodne Banke Jugoslavije koje se bavilo poslovima
Centralnog registra, depoa i kliringa hartija od
vrednosti.
Sistem je bio zasnovan na principu registracije i
prenosa vlasništva nad prethodno deponovanim hartijama od
vrednosti, dok je saldiranje novčanog dela transakcije
bilo isključivo u bankama. Pošto je izmirenje novčane
obaveze bilo u deviznom znaku, plaćanje se vršilo preko
inokorespondentnih banaka, a imajući u vidu broj karika u
lancu saldiranja, saldiranje značajnog broja transakcija
se nije izvršavalo u predviđenom roku, T+3 (tri dana nakon
trgovanja). Pored toga, sistem je bio i skup, jer se za
svaki transfer novca plaćao trošak međunarodnog platnog
prometa, a na iznose koji su nekada bili i manji od 100
evra, transakcioni troškovi su dostizali i do 5% od
tržišne vrednosti transakcije.
Pošto sistem nije zadovoljavao zahteve korisnika niti
je bio u skladu sa medjunarodnim standardima, već početkom
2002. godine započet je redizajn celog procesa i sa
tehničkog i sa proceduralnog stanovišta sa ciljem da se
otklone uočeni nedostatci. Takođe, pristupilo se uvođenju
nove funkcije u rad Centralnog registra hartija od
vrednosti, uvođenje funkcije klirinške kuće, odnosno
centralizovanog saldiranja novčanog dela transakcije.
Objedinjavanje saldiranja hartija sa saldiranjem novčanog
toka je omogućilo da se ispuni osnovni princip na kome se
zasnivaju moderne klirinško depozitne organizacije, a to
je istovremeno plaćanje i prenos vlasništva nad hartijama
od vrednosti (delivery vs. payment - DVP).
Novi projekat je formalno započet u proleće 2002.
godine, i pošto je pored registra hartija od vrednosti
podrazumevao i objedinjavanje klirinške funkcije, dobio je
radni naziv «BEOKLIRING» – po ugledu na Euroclear.
Povoljnu okolnost pri implementaciji novog koncepta je
predstavljala činjenica da je istovremeno tekao proces
pisanja novog Zakona o tržištu hartija od vrednosti i
drugih finansijskih instrumenata u koji je unešen i
zakonski utemeljen odabrani model centralne klirinško
depozitne institucije. Smanjeni obim trgovanja neposredno
posle novogodišnjih praznika je iskorišćen za početak
rada, tako da je 14. januara 2003. godine nova platforma
za kliring i saldiranje hartija od vrednosti postala
zvanično operativna.
U potpunosti je eliminisano kašnjenje u saldiranju,
znatno redukovan rizik saldiranja a transakcioni troškovi
dovedeni na prihvatljiv nivo. Pouzdanost i efikasnost
sistema je privukla i nove emitente, tako da se pored
obveznica stare devizne štednje i blagajničkih zapisa
Narodne banke Srbije, od aprila 2003. godine u Centralnom
registru hartija od vrednosti vrši registracija i primarna
prodaja kratkoročnih hartija od vrednosti koje emituje
Republika Srbija - obveznica Trezora.
Zaokruživanje celokupnog sistema je izvršeno
osamostaljivanjem Centralnog registra hartija od vrednosti
i njegovim izdvajanjem iz Narodne banke Srbije u decembru
2003. godine, kao i prenosom baze podataka o vlasnicima
akcija iz Agencije za privatizaciju – Privremenog registra
u januaru 2004. godine.
Akcijski fond – pravno
lice osnovano Zakonom o Akcijskom fondu (“SL. Glasnik
RS” br. 38/2001) kome se prenose akcije, odnosno udeli:
|