Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Kome akcionari treba da ukažu poverenje-potencijalnim strateškim partnerima ili investicionim fond

Kao što su akcije i obveznice donedavno bile nepoznanice za veci deo ovdašnje javnosti, to se isto može reci i za investicione fondove o cijoj se ulozi na razvijenim finansijskim tržištima veoma malo zna. Prodaja arandelovacke fabrike vode i pica "Knjaz Miloš" aktuelizovala je to pitanje i nametnula potrebu da se objasni razlika izmedu strateškog partnerstva i investicionih fondova koji ucestvuju u privatizaciji neke firme.
Marko Micanovic, bivši clan Komisije za hartije od vrednosti, objašnjava za Danas da postoje otvoreni i zatvoreni investicioni fondovi.
- Otvoreni investicioni fondovi odnedavno su se pojavili na berzi i njihova osnovna karakteristika je da ih cini veliki broj malih investitora. Oni su ograniceni strogim pravilima poslovanja i zbog toga ulažu samo u likvidne hartije od vrednosti. Pravilima Evropske unije precizirano je da ovi fondovi ne mogu da imaju više od 10 odsto akcija neke kompanije u svom vlasništvu. Oni ulažu uvek u manjinske pakete i nemaju formu preduzeca, vec njima upravlja neka menadžerska kompanija. Sa druge strane zatvoreni fondovi, kakav je recimo FPP Balkan Limitid, registrovani su kao preduzeca odnosno akcionarska društva, i imaju ogranicen broj investitora i po pravilu cini ih manji broj bogatih pojedinaca. Oni prvenstveno ulažu u akcije i za njih ne važe ogranicenja kada je rec o udelu u vlasništvu. To dakle, znaci da oni mogu da postanu i vecinski vlasnici neke kompanije - kaže Micanovic i dodaje da iskustva u svetu govore da su zatvoreni fondovi veoma prisutni u zemljama u tranziciji.
Prema recima našeg sagovornika investicioni fondovi služe kao svojevrsna prethodnica multinacionalnih kompanija, jer rade na restrukturiranju preduzeca tri do cetiri godine, a zatim ih prodaju strateškom partneru i na taj nacin, preprodajom zaraduju na razlici u ceni. Za razliku od strateškog partnera koji je došao na neko tržište sa namerom da tu i ostane šireci proizvodnju i tržište fondovima je prioritet "profit i ubiranje dividende" i oni uvek mogu da "prirede" nekoliko scenarija ulaska i izlaska iz kompanije.
Branislav Cosic direktor Sal konsaltinga medutim smatra da je osnovna delatnost fondova ulaganje u profitna preduzeca. Ali za razliku od strateškog partnera koji napušta firmu cim nastupi kriza u poslovanju, investicioni fondovi je napuštaju tek kada je kompanija na vrhuncu svog poslovanja.
- Upravo iz tog razloga a radi stabilnosti tržišne ekonomije, za zemlje u tranziciji najbolje je da u jednoj firmi postoje i jedni i drugi. Tada se ne bi dogodilo da strateški partner zatvori firmu cim nastupi kriza, kao što se to nedavno dogodilo sa jednom kompanijom u Madarskoj, iako su pre toga u razvoj uložili na milione dolara - smatra Cosic.
On istice da je postojanje investicionih fondova poželjno zato što su oni efikasniji kada je rec o imobilizaciju štednje. Cosic tvrdi da se kroz ulaganja u investicione fondove odnosno akcije ostvaruje duplo veci povracaj sredstava (10 do 15 odsto) nego kroz druge kreditne hartije od vrednosti i napominje da je zbog toga neophodno što pre doneti Zakone o investicionim i privatnim penzionim fondovima.
Kada je u pitanju stepen obaveznosti u sprovodenju socijalnog i investiconog programa, izmedu investicionog i strateškog partnera, tvrdi on, gotovo da nema razlike. To je, pre svega, pitanje sposobnosti firme i njenog menadžmenta da u pregovorima nemetne šta njoj treba. Ne treba izgubiti iz vida cinjencu da je ponekad teško kvantifikovati ono što sa sobom donose investitori jer to nije samo novac, vec know-how, poslovne veze i tržišta.
Branko Pavlovic, bivši direktor Agencije za privatizaciju, smatra da razlike izmedu strateškog partnerstva i investicionih fondova treba posmatrati pre svega iz ugla položaja zaposlenih nakon dolaska ovih kompanija u njihova preduzeca. Prednost strateškog partnera prema njegovom mišljenju ogleda se i u tome što on uvek ima svog sindikalnog partnera na globalnom nivou dok ga investicioni fondovi nemaju. Kada se pregovara sa poslovodstvom neke velike firme, zaposleni mogu racunati na pomoc sindikalne oragnizacije. Cinjenica je, medutim, da je ulazak investicionih fondova u kompanije cija je situacija previše komplikovana, za multinacionalne kompanije potpuno legitiman cin. Ali, preuzimanje prirodnih resursa, kao što je to slucaj sa prodajom akcija "Knjaza Miloša" od strane investicionih fondova, ne može se nicim pravdati - smatra Pavlovic.

PAVLOVIC: Fondovi su preprodavci
- Postoji nekoliko kljucnih razlika izmedu ova dva oblika partnerstva. Strateški parter ima viziju razvojnog koncepta, za razliku od investicionih fondova koji nacelno to nemaju. Osim toga, strateški partner nudi mogucnost razvoja lepeze novih proizvoda i širenja tržišta, kroz ulaganja u opremu i tehnologiju što sve na kraju ima za posledicu vecu uposlenost ljudi. Sa druge strane, osnovni cilj investicionih fondova je da nakon ulaska u neku kompaniju smanji troškove. Fondovi su po svojoj definiciji preprodavci koji nakon smanjivanja troškova i finansijske konsolidacije preprodaju firmu i u njihovom proracunu dakle može samo da se pojavi višak zaposlenih kao trošak u odnosu na postojeci obim proizvodnje i tržište koje vec postoji - kaže Branko Pavlovic, bivši direktor Agencije za privatizaciju.

U Agenciji za privatizaciju demantuju da je potpisan memorandum o zabrani dokapitalizacije "Knjaza M

Na sastanku manjinskih akcionara i poslovodstva "Knjaza Miloša" sa predstavnicima Agencije za privatizaciju dogovoreno je potpisivanje memoranduma o zabrani dokapitalizacije tog preduzeca. Medutim prema recima Radeta Ševica zaduženog u Agenciji za odnose sa javnošcu, ta vest nije dobro preneta jer je rec o dokumentu koji više ima formu protokola.
- Agencija još nije potpisala ovaj dokument i on je u fazi razmatranja i dorade. Inicijativu za njegovo potpisivanje pokrenuo je bivši direktor Agencije za privatizaciju Branko Pavlovic, koga su inace mali akcionari angažovali za svog ekonomskog konsultanta. Poenta je, medutim, da se od Agencije za privatizaciju zahteva da potvrdi nešto što je propisano Zakonom o hartijama od vrednosti. Clanom 80 tog zakona zabranjuje se emitovanje novih hartija od vrednosti (dokapitalizacija) dok traje ponuda za preuzimanje - kaže Ševic i napominje da Agencija eksplicitno ne može da zabrani dokapitalizaciju nakon zakljucenja ponuda. Prema recima našeg sagovornika, ova inicijativa, pokrenuta je na zahtev malih akcionara, koji su na sastanku sa direktorom Agencije za privatizaciju u Arandelovcu tražili dodatno pojašnjenje procedure i utvrdivanje tacnih rokova i datuma kada ce se Agencija izjasniti o konacnim ponudama.
Branko Pavlovic, bivši direktor Agencije za privatizaciju potvrdio je za Danas da je dokument u fazi dorade i da je njegovo donošenje kljucno kako bi se " izbegle sve moguce kalkulacije" ukoliko se dogodi da državni paket ne bude prodat.
- Nije sporno da je Zakonom precizirano da dokapitalizacije nema dok traje preuzimanje. Ali i pored toga od države zahtevamo i da se izjasni da nece dozvoliti dokapitalizaciju manjinskog paketa i nakon zatvaranja ponuda, odnosno u bilo kojoj drugoj situaciji tamo gde je država vlasnik paketa akcija veceg od 25 odsto. Ovako FPP Balkan Limitid može da sakupi 30 odsto akcija i da dokapitalizacijom poveca svoj udeo na 51 odsto i razvodni sav preostali akcijski kapital. Država bi se donošenjem ovog dokumenta zaštitila i izgradila svoju strategiju koju trenutno nema - kaže Pavlovic. U kompaniji "Knjaz Miloš" receno nam je da je prekjucerašnjim razgovorom sa akcionarima direktor Agencije za privatizaciju Miodrag Đordevic otklonio neke nedoumice akcionara oko prodaje vecinskog paketa akcija, narocito u pogledu rokova i datuma kada ce Agencija za privatizaciju obelodaniti da li su dostavljene ponude ispunile postavljene uslove. Đordevic je izmedu ostalog, rekao da "Agencija za privatizaciju nece odstupiti od dogovora za objedinjavanje ponude i prodaju akcija najboljem ponudacu".

Soko Štark ugovorio izvoz 50 tona "cherry" cokolade

Na upravo završenom Sajmu prehrane u Parizu (SIAL) iskazan je ogroman interes za proizvode prehrambene industrije Srbije. Naše firme imale su u proseku po 150 sastanaka sa inostranim kupcima i potencijalnim partnerima - istakla je Jasna Matic, sekretar Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza Republike Srbije (SIEPA) na jucerašnjoj konferenciji za novinare u Vladi Srbije.
Prema njenim recima, tom prilikom je prvi put posle raspada SFRJ organizovan zajednicki nastup srpske privrede na tom sajmu prehrambene industrije u glavnom gradu Francuske. Na zajednickom štandu predstavili su se Soko Štark, Bambi, Si&Si, ML, Polimark, Nektar, Pionir i Sojaprotein, a Kompanija Freš&Ko iz Subotice imala je i svoj zaseban štand. Milijana Radman, menadžer izvoza za zapadna tržišta Soko Štarka istakla je da je ova firma ugovorila plasman oko 50 tona "cherry" cokolade na tržišta Kanade, Amerike, Rusije i Portugalije u kolicini od 50 tona, što je ravno polumesecnoj proizvodnji ovog artikla.
Preduzece Sojaprotein iz Beceja zapocelo je inicijalne razgovore o plasmanu svojih proizvoda na tržište Evrope i Amerike. Veliki interes za proizvode prehrambene industrije Srbije pokazale su i kompanije sa Bliskog istoka.
Finansijsku pomoc u nastupu naših preduzeca na sajmu u Parizu pružila je Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza Republike Srbije (SIEPA) posredstvom projekta SIBLAS. Naime, u sklopu Programa razvoja izvoza, koji SIEPA realizuje u saradnji sa Evropskom agencijom za rekonstrukciju i za koji je dobila pomoc od EU u iznosu od 2,5 miliona evra, realizuje se i projekat SIBLAS, kao program podrške srpskim preduzecima u uspostavljanju medunarodne privredne saradnje.

"Impol Seval" dve godine posle privatizacije

Dve godine posle privatizacije povecali smo proizvodnju 2,3 puta, dok je produktivnost porasla 3,8 puta. Istovremeno, zarade su zabeležile skok od 69 odsto i znacajno smo poboljšali radnu i tehnološku disciplinu, kvalitet proizvoda i uslove rada - rekao je Ninko Tešic, direktor "Impol-Sevala a.d." Sevojno, na jucerašnjoj svecanosti povodom obeležavanja 29 godina poslovanja ove firme.
Nakon tenderske prodaje, vlasnik 70 odsto kapitala tadašnje Valjaonice aluminijuma postao je "Impol" iz Slovenske Bistrice i za protekle dve godine, vecinski vlasnik je investirao oko 10 miliona dolara, a ubrzo ce biti zaokružen investicioni ciklus od 14,6 miliona dolara, koliko se vecinski vlasnik kupoprodajnim ugovorom obavezao da uloži. - Pre nekoliko dana doneli smo odluku o ulasku u investiciju Livnica II, vrednosti oko 10 miliona evra, tako da ce one biti znatno vece od obaveza preuzetih ugovorom o kupoprodaji. Ono cime nismo zadovoljni jesu poslovanje u zoni gubitaka, gubici koji su najvecim delom posledica dugogodišnje nepovoljne bilansne pozicije fabrike, prouzrokovane neulaganjem u revitalizaciju opreme, ali i izraženim prisustvom socijalne komponente u poslovanju - objasnio je Tešic.
Jernej Cokl, predsednik Uprave "Impola" iz Slovenske Bistrice izjavio je za Danas da novi vlasnik uporno radi na povecanju produktivnosti, revitalizaciji i modernizaciji opreme, te da ce sevojnicka fabrika u narednih pet godina u toj oblasti ostvariti evropske standarde.
- Mislim da cemo uspeti da realizujemo planove, ali bice nam potrebno više vremena nego što smo u pocetku mislili, jer je veliki zaostatak fabrike u svim oblastima u odnosu na zapadnu Evropu, bez obzira što na to tržište izvozimo više od 80 odsto proizvodnje, ali bez produktivnosti koja vlada u tim zemljama ne možemo imati evropske rezultate - kaže Cokl.

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta