Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Akcionari traže zaštitu svojih prava

- Predstavnici akcionara desetak preduzeca iz Srbije, koja su privatizovana po ranijim zakonima, zatražice danas od predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije Milenka Smiljanica da zaštiti njihova prava. Akcionari su najavili da ce se sutra okupiti ispred zgrade tog sindikata u Beogradu i zatražiti prijem kod Smiljanica sa zahtevom da se i on ukljuci u zaštitu njihovih prava koja su, kako oni tvrde, ugrožena sprecavanjem trgovine akcijama tih preduzeca.
Akcionari ce se okupiti na poziv predstavnika malih akcionara "C marketa", koji vec desetak dana od nadležnih državnih organa traže da se poništi odluka o privremenoj zabrani trgovanja akcijama te trgovinske kuce. Kako je najavljeno, akcionari ce posle sastanka u sindikatu, otici ispred zgrade Vlade Srbije i Trgovinskog suda i ponoviti svoje zahteve.

Uprava Merkatora prodaje svoje deonice

- Predsednik Uprave slovenackog "Merkatora" Zoran Jankovic izjavio je da su svi clanovi rukovodeceg tela tog trgovackog giganta odlucili da svoje deonice prodaju do kraja godine. Slovenacki novi zakon o porezima predvida veoma visoko oporezivanje kapitalne dobiti i pogodice posebno one deonicare koji u vlasništvu imaju deonice u ukupnoj vrednosti preko šezdeset miliona tolara, odnosno oko 250.000 evra. Slicno su odlucili i drugi direktori i clanovi uprava uspešnih slovenackih firmi, kao na primer, predsednik uprave naftne industrije "Petrol" Janez Lotric, koji je, kako javljaju neki mediji, vec prodao svoje deonice.
Predsednik uprave "Iskre" Dušan Šešok, koji ima u vlasništvu 2,3 odsto firme, izjavio je da je "mnogo direktora ovih dana odlucilo da proda svoje ucešce u preduzecima, što znaci da država nece imati efekta od te operacije", ali i da licno još nije razmišljao o prodaji svojih deonica. "Ne znam zašto bi svoju srecu delili sa državom kada s njom nismo delili ni rizik", kazao je Šešok.

Danas u podne otvaraju se ponude za preuzimanje paketa akcija Knjaza Miloša

Rok za dostavljanje konacnih ponuda za kupovinu 71,87 odsto akcija Knjaza Miloša istice danas u 12 casova. Da li ce one zadovoljiti ocekivanja malih akcionara, menadžmenta kompanije i države to je u ovom trenutku nezahvalno prognozirati. I mada ponudena cena ne bi trebalo ni za državu ni za male akcionare da bude od presudnog znacaja pri odlucivanju ko ce postati novi vlasnik fabrike, neki analiticari strahuju da ce neko od ponudaca prilikom preuzimanja "pokušati da razbije paket nudeci visoku cenu za mali paket akcija".
Oprezni u svojim izjavama, bili su i ponudaci, koji osim obecanja da ce dati najbolju ponudu nisu želeli da komentarišu koliko ce investirati u otkup akcija. Svoje aktivnosti usmerili su, pre svega na obilazak kompanije i razgovore sa malim akcionarima i menadžmentom. Treba podsetiti da je vecina zaposlenih u "Knjazu Milošu" više naklonjena konzorcijumu Danon - Vlade Divac pa je s obzirom na to veoma važno koju ce cenu za jednu akciju ponuditi ovaj "dvojac".
Imajuci u vidu da su moguce razlicite kalkulacije i "kombinatorike" nakon današnjeg otvaranja ponuda akcionari su pokušali prošle nedelje da izdejstvuju dodatne garancije da "ukoliko se dogodi da nijedna ponuda ne ispuni sve uslove iz Javnog poziva akcionari sami odluce koja ce ponuda biti prihvacena".
Ekonomski konsultant malih akcionara Branko Pavlovic smatra da se sasvim realno može ocekivati da ponude budu poboljšane, odnosno da potencijalni kupci ponude više od 20.000 dinara za jednu akciju i da ispune sve zahteve iz investicionog programa. Medutim, kocnicu može da predstavlja, prema njegovom mišljenju, socijalni program, koji je ujedno jedan od najskupljijih i najsloženijih programa koji je ikad sastavljen za jedno preduzece u Srbiji.
- Tražili smo od Agencije za privatizaciju i Akcijskog fonda da svaki od postavljenih uslova bude eliminatoran. Da, cak ukoliko se dogodi da svi ponude respektabilan socijalan program i ispune sve ostale uslove, akcionari odluce o tome koja je ponuda najbolja. S tim našim zahtevom saglasili su se direktor Agencije za privatizaciju Miodrag Đordevic i direktor Akcijskog fonda Aleksandar Gracanac. Ostalo je da saglasnost da i ministar za privredu i privatizaciju Predrag Bubalo, ali se on do danas o tome nije izjasnio - kaže Pavlovic.
Prema njegovim recima upravo oko toga ce da se lome i ponudaci. Tacnije, razmišljace da li idu na vecu cenu a da ne ispune socijalni program u celosti ili obrnuto. Za državu je, kaže Pavlovic svejedno, jer ce se u budžet sliti dosta novca. Medutim, za akcionare socijalni program ukupne vrednosti od 25 miliona evra nije beznacajna stvar i to potencijalni kupci vrlo dobro znaju.
- Kada je rec o procentu otkupa gotovo sam siguran da ce Pivovarna Laško i konzorcijumu Danon - Divac želeti da otkupe celi paket od 71,87 odsto akcija. Medutim, ukoliko se dogodi da FPP Balkan Limitid pokaže zainteresovanost da otkupi više od 50 odsto oni ce se kvalifikovati isto kao Danon i Laško, i moja ce preporuka akcionarima biti da su i oni postali ozbiljni igraci i da treba da ih uzmemo uzeti u razmatranje - istice Pavlovic i dodaje da ne treba izgubiti iz vida još jednu cinjenicu a to je da ce država biti u obavezi da proda svoj paket od 40 odsto akcija ako budu ispunjeni svi uslovi iz Javnog poziva, dok za male akcionare to nije slucaj. Naime, država je sama sebi vezala ruke jer sa malim akcionarima nije napravila "konzorcijumski ugovor" kojim bi obavezala drugu stranu i bliže definisala šta treba uraditi u toj situaciji.
Ekonomista Nebojša Medojevic upozorava da se može dogoditi da FPP Balkan Limitid za otkup 30 odsto akcija od malih akcionara ponudi mnogo višu cenu, nego što ce dati ostali ponudaci za otkup celog paketa.
- Realno se može dogoditi da Danon i Divac ponude 20.000 za jednu akciju i da kupe svih 71,28 odsto akcija, a da recimo FPP Balkan Limitid ponudi visoku cenu za mali paket. Najlošija je, medutim varijanta da niko od tri ponudaca ne ispuni postavljene uslove. U toj situaciji država i manjinski akcionari, bar kako je propisano javnim pozivom razdružuju paket i onda pocinje "lovna sezona". Ukoliko se to dogodi, država sigurno gubi. Moja preporuka je da i tada mali akcionari i država ostanu zajedno. Ponude vec postoje pa država može reci: dobro akcija nije uspela ali mi preporucujemo da se prihvati ta i ta ponuda, a od dobre volje akcionara zavisi da li ce to da prihvate ili ne - kaže Medojevic.
Prema njegovim recima 30 odsto akcija se nalazi diversifikovano sa malim procentom vlasništva u rukama 1.000 akcionara i pitanje je kakvu ce odluku u tom slucaju oni doneti. Medojevic smatra i da je Akcijski fond trebalo da brine o korporativnoj kulturi akcionara. Tada se ne bi dogodilo, smata on da konsultanti i mediji obaveštavaju akcionare šta može da im se dogodi ukoliko "se opredeljuju za cenu a ne za socijalni i investicioni program".
Inace, u Danonu nisu hteli da komentarišu svoju ponudu rekavši da ce to uciniti odmah nakon otvaranja ponuda. Za utorak je najavljena i konferencija za štampu na kojoj ce govoriti neko od predstavnika ove francuske kompanije.

Ovogodišnji prihod Henkel Merime 45 miliona evra

Fabrika higijenskih sredstava i kozmetike "Henkel Merima" iz Kruševca ove godine ce ostvariti prihod od 45 miliona evra i prodati 25 odsto više proizvoda nego u 2003. godini. Direktor kompanije "Henkel Srbija i Crna Gora" Nenad Vucinic rekao je novinarima da je proizvodnja ove godine povecana za 25 odsto zbog uvodenja nove tehnologije i dodao da je za jednu cetvrtinu veca prodaja deterdženata i drugih sredstava za higijenu. Generalni direktor "Henkel Merime" Gradimir Miloševic kazao je da je u okviru tog preduzeca ove godine otvorena fabrika gradevinskih lepkova i dodao da ce se u njoj proizvoditi 12.000 tona adheziva godišnje, koji su do sada morali da se uvoze. Miloševic je precizirao da je nemacka kompanija Henkel, u kruševacku fabriku, za godinu dana uložila više od osam miliona evra u povecanje kapaciteta proizvodnje, poboljšanje kvaliteta proizvoda i uskladivanje proizvodnje sa evropskim standardima.

Privatizacija i tržište kapitala

Cak i najvece berze zemalja jugoistocne i istocne Evrope, medu kojima je i Beogradska, mereno svetskim aršinima, relativno su male i, ukoliko se ne integrišu i ne saraduju, može doci do zastoja u njihovom razvoju.
Ovo je jedna od ocena iz najnovije publikacije Beogradske berze „Proces privatizacije i tržišta kapitala u Madarskoj, Poljskoj, Ceškoj i Sloveniji” autora Momira Marjanovica.
Integracije lokalnih tržišta kapitala su neminovnost, jer su institucionalni investitori preveliki da bi trošili sredstva za analiziranje tržišta i kompanija u kojima mogu postati vecinski vlasnici samo jednom transakcijom.
Primera radi, neki investicioni fondovi u svojim dokumentima imaju završne odredbe koje se odnose na minimalnu velicinu investicije (obicno je to oko milion dolara) što zapravo može biti i vecinski paket u mnogim listiranim kompanijama u ovim zemljama.

Država diriguje reformskim procesom
Iskustvo cetiri zemlje koje su najuspešnije prebrodile tranziciju pokazuje da stepen razvijenosti tržišta zavisi ne samo od tempa i opsega privatizacije, vec i od jacine pravne regulative i njene primene, odnosno od države kao dirigenta citavog reformskog procesa.
Izborom modela privatizacije vlade uticu i na nacin kako ce se kretati odredeni tržišni parametri, pri cemu, neminovno, pocetna šema distribucije kapitala presudno doprinosi likvidnosti tržišta.
U pocetku proces privatizacije utice na tržište kapitala, pre svega, u pogledu broja listiranih kompanija i tržišne kapitalizacije, smatra Marjanovic, uz opasku da disperzija vlasništva utice na likvidnost tržišta, ciji razvoj mora pratiti jaka regulativa, kao i njeno efikasno sprovodenje, zaštita manjinskih akcionara i kvalitetno korporativno upravljanje, jaki poreski podsticaji i povoljna investiciona klima.
Medutim, visok stepen pocetne disperzije vlasništva dovodi do nedostatka kvalitetnog korporativnog upravljanja, pa tim utice i na mogucnost da vecinski akcionari zloupotrebe tržišne mehanizme i svoj uticaj radi uvecanja „položajne rente”.
U tom smislu vaucerski model privatizacije se pokazao najlošijim, smatra Marjanovic, objašnjavajuci da na pocetku vlasnicke transformacije, kad ne postoji jasna regulativa, dolazi do manipulativnog trgovanja akcijama najkvalitetnijih kompanija, pri cemu štetu trpe ne samo mali akcionari, vec se onemogucava i uspostavljanje kredibiliteta tržišta.
Drugi modeli privatizacije, koji su nešto sporiji, ostavljaju prostor nadležnim organima da donesu regulativu koja ce doprineti uspostavljanju korporativnog upravljanja, visokog nivoa transparentnosti i sankcionisanje manipulacija.

Najuspešniji model – direktna prodaja
Poljska i Madarska su kao primaran model privatizacije izabrale metod direktne prodaje vecinskog paketa akcija, što je podrazumevalo i jake regulatorne mehanizme s ciljem da zaštite investitora od menadžmenta i vlasnika velikih blokova akcija.
Pritom je Madarska imala slabiju regulativu od Poljske, ali je performanse madarskog tržišta poboljšao izbor specificnog modela privatizacije koji je velikim delom bio oslonjen na prodaju vecinskih paketa strancima.
Taj metod je povecao strano ucešce u vlasništvu lokalnih kompanija i interesovanje za takve akcije, što je doprinelo rastu likvidnosti tržišta zbog velikog broja kvalitetnih ulagaca.
Kao posledica vaucerskog modela privatizacije u Ceškoj je formirano visoko disperzovano vlasništvo u kompanijama (ni jedan investitor nije posedovao više od 20 odsto). Slabo korporativno upravljanje omogucilo je manipulacije, pogotovo što je regulativa bila slaba, zbog cega je Ceška iskusila brojne pronevere i stagnaciju tržišta kapitala.
Akcije su menjale vlasnike van organizovanog tržišta, po ceni koja je bila znatno niža od berzanske. Nije postojala jedinstvena institucija za kliring i saldiranje, kontrola berzanskih posrednika je bila na niskom nivou, a mali akcionari bez šanse da se suprotstave zloupotrebama.
Slovenacki model privatizacije na pocetku podrazumevao je raspodelu akcija zaposlenima, menadžmentu i fondovima, koje je kontrolisala država, pri cemu je najveci problem bilo veliko prisustvo državne kontrole u privatizovanim slovenackim kompanijama.
Država je štitila slovenacko tržište od stranaca do jula 1999. godine kad je dozvoljen ulazak stranim kompanijama koje se bave hartijama od vrednosti. Dualna priroda vlasništva u kompanijama (radnici i država) za posledicu je imala jako nisku likvidnost tržišta, u odnosu na Poljsku, Cešku i Madarsku, zakljucuje Marjanovic.

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta