Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Protestuju radnici „14. oktobra”

U IMK „14. oktobar” prokljucalo je nezadovoljstvo radnika. Više stotina njih je napustilo radna mesta i izašlo na protest zato što nije bilo nikakve isplate zarada od 29. aprila ove godine. Radnike je organizovao Samostalni sindikat, ciji su predstavnici u poslednje vreme javno iskazivali nezadovoljstvo visinom plata koje, u proseku, iznose oko 6.500 dinara. Izgleda da se ostvaruje javno upozorenje predsednika Odbora Samostalnog sindikata ove industrije Ljubiše Velimirovica, izreceno nedavno na sednici Veca Samostalnog sindikata da ukoliko ne bude promena nabolje, rukovodstvo ce biti pozvano na dogovor. Ako dogovor ne uspe radnici ce protestovati i tražiti ostavke rukovodstva.
Velimirovic je na protestu ponovo uputio kritiku celnicima firme, ali i predstavnicima vlasti, tvrdeci da apsolutno niko nije zainteresovan za 14. oktobar” i da ce, ukoliko se problemi ne rešavaju brže, pozvati radnike da izadu na ulice.

Niko ništa ne placa
Drugi sindikat Nezavisnost zasedao je na sam dan protesta, ali nije pozvao na protest. Predsednik tog sindikata Radojko Kolakovic kaže da probleme treba rešavati unutar kolektiva.
Rukovodstvo, medutim, trenutno nema rešenja, ali ima dospela potraživanja, cijom bi naplatom moglo da reši problem. Ako je kašnjenje isplate glavni problem, u interesu je preduzeca i radnika da se strpe, kažu u rukovodstvu.
Organizovani protest zaposlenih, ocigledno, govori da dogovor sindikata i rukovodstva nije srecno završen.
Generalni direktor IMK „14. oktobar” Milovan Miloševic kaže da je situacija dosta složena i da nije siguran šta su stvarni razlozi protesta. Ali, kaže da ima velikih dospelih potraživanja i od države i od državnih firmi, pa je i sam spreman da protestuje sa radnicima.
Trenutno ne može da se naplati 20 miliona dinara od rudnika Kolubara. Na ta dospela potraživanja smo racunali, ali zbog problema u tom rudniku, trenutno nemamo rešenje. Za Kolubaru smo proizveli još šest bagera, koji vrede 42 miliona. Dok je tamo problematicno stanje, rešenja nemamo. Medutim, imamo dospela potraživanja od još nekoliko velikih dužnika. Vojska SCG treba da nam uplati 62 miliona. Od kuvajtskog duga, preko države, ocekujemo 700.000 dolara. Situacija je takva da niko ništa ne placa. Sadašnje rukovodstvo spaslo je „14. oktobar” stecaja, rešilo pitanje trecine ukupne zaduženosti i vlasnickog statusa, tako da možemo da idemo u privatizaciju. Ovo je prvo kašnjenje isplate zarada. Radimo sa 30 odsto kapaciteta i treba imati razumevanja za teškoce. Oni koji stvarno rade zaraduju po 14–15 hiljada, a drugi, koji dolaze na posao oko sedam hiljada dinara, kaže Milovan Miloševic, generalni direktor „14. oktobra”.
Na samom protestu Miloševic je objasnio da treba imati u vidu cinjenicu da je zakljucivanje novih poslova otežano zbog toga što nema javnih radova, nema dovoljno posla za putare, železnicu, elektroprivredu... Pa ipak, ovo preduzece je pred zakljucenjem jednog vrednog izvoznog ugovora i pred tenderom za privatizaciju, koji se ocekuje 25. juna, pa bi, upozorava Miloševic, rasplamsavanje problema nanelo veliku štetu „14. oktobru”.

Veliki dugovi
Kruševacki gigant mašinogradnje je, po recima direktora Miloševica, do sada izmirio dug od 1,1 milijardu dinara. Ostalo je još 2,2 milijarde duga prema Pariskom i Londonskom klubu. Prema dogovoru sa Vladom Republike Srbije, ta dugovanja ce se izmiriti u procesu privatizacije. Uz pomoc vlade znatno je smanjen broj radnika. Pre desetak godina „14. oktobar” je imao cak 12.000 zaposlenih. Tokom kriznih godina broj je smanjen na 8.000, da bi poslednjim restrukturisanjem na spisku zaposlenih bilo 3.000. I od tog broja treba da odu 374 radnika po socijalnom programu koji se realizuje sa Vladom Republike Srbije, ali se ceka na sredstva iz državnog budžeta.
Za buducnost ove firme menadžment smatra veoma znacajnom cinjenicu što je rešio pitanje vlasništva. Firma „14. oktobar” je bila vec privatizovano preduzece sa vecinskim paketom akcionara, medu kojima su dominirale banke, odnosno banke u stecaju. Postupkom konverzije obaveza prema poreskoj upravi u trajni ulog države u kapitalu ovog preduzeca, sada vecinski paket akcija cini društveno-državni kapital – 61,64 odsto. S obzirom na to da je 4. maja, upisom u registar Trgovinskog suda u Kraljevu, promenjena vlasnicka struktura, predstoji formiranje nove Skupštine i imenovanje clanova Upravnog odbora, shodno udelu u visini kapitala.
Konsultantska kuca „Diloit” treba da do kraja maja okonca ekonomsku analizu preduzeca, odnosno informacioni memorandum, pa se za 25. jun ocekuje raspisivanje tendera za prodaju „14. oktobra”.

Stecaj ne mora da znaci kraj

Dr Luidi Daniele je dekan Pravnog fakulteta u Trstu i profesor prava Evropske unije na Univerzitetu u Rimu, specijalista za pravo trgovackih društava, odnosno za slucajeve insolventnosti i stecaja preduzeca. Profesor Daniele bio je gost-predavac studentima postdiplomskih studija u Evropskom centru za mir i razvoj Univerziteta za mir Ujedinjenih nacija, odeljenja u Beogradu. U razgovoru za „Politiku” dr Daniele je odgovorio na nekoliko pitanja o osnovnim karakteristikama važece zakonske regulative u zemljama EU po kojoj se rešavaju sporovi izmedu poverilaca i preduzeca koja ne mogu da izvršavaju svoje finansijske obaveze.
Prema recima našeg sagovornika, od 2000. godine u Evropskoj uniji je na snazi odluka Evropskog parlamenta o regulisanju postupka insolventnosti preduzeca, cija je primena obavezna u svim clanicama, ali odnose izmedu dužnika i poverilaca reguliše i nacionalno zakonodavstvo.

Koliko dugo se u zemljama EU preduzecima toleriše nemogucnost placanja potraživanja poverilaca?
– U evropskom pravu nije odredeno kada pocinje primena zakonom predvidenih postupaka prema preduzecu ciji dugovi premašuju njegove prihode, odnosno kada ono postaje nesposobno da ih placa. To se odreduje nacionalnim zakonima. Cim se pojave sumnje ili nagoveštaji da preduzece ne može blagovremeno da odgovori svojim finansijskim obavezama, u Italiji, kao i u drugim zemljama Unije, može da se pokrene postupak za uvodenje stecaja. To cine poverioci, nadležni sud, ili zainteresovani pojedinac. Ali, sam cin pokretanja postupka nije javan, on se cuva u diskreciji po nekoliko meseci. Sve dok traju propisane pripreme za pokretanje stecaja. Povod za stecaj nisu samo finansijski problemi, vec to mogu biti i neki nezakoniti postupci menadžmenta, kao što je to bilo u poznatom slucaju „Parmalat”. U tom slucaju, postupak za namirivanje poverilaca pokrece se istovremeno sa krivicnim postupkom protiv odgovornih lica.

Da li su „kriminalne radnje” cest uzrok insolventnosti i povod za pokretanje stecaja preduzeca?
– Ima i takvih slucajeva, ali oni nisu preovladujuci. Povod za pokretanje radnji koje mogu da se završe stecajem mogu biti i zahtevi akcionara ili vlasnika obveznica koji ne mogu da naplate svoja potraživanja. Da ne bi dolazilo do takvih slucajeva da preduzece ne može da odgovori svojim obavezama, potrebna je efikasnija kontrola njihovog poslovanja, kako na nacionalnom nivou, tako i na nivou EU.

Je li pokretanje stecajnog postupka, po pravilu, i pocetak njegovog kraja?
– Ne, naprotiv. Sve se cini da se preduzece reorganizuje i spase od likvidacije, da se smeni nesposobno rukovodstvo odgovorno za nastale teškoce, kako bi bilo zamenjeno novim menadžmentom, i da se njegove akcije prodaju.

Ko odlucuje da li ce preduzece biti likvidirano i njegova imovina prodata, da bi se poverioci naplatili, ili ce se preduzeti mere za njegovo ozdravljenje?
– To je detaljno propisano nacionalnim zakonodavstvom. Postoje dva ugla gledanja na problem – politicki i ekonomski. Lokalni sudovi, u cijoj su nadležnosti preduzeca koja su zapala u finansijske teškoce, veoma su oprezni kad treba da odluce i proglase da je preduzece platežno nesposobno i da su se stekli uslovi za pokretanje stecajnog postupka.

Koliko u zemljama EU može da traje procedura koja prethodi stecaju i sam stecajni postupak?
– To su, po pravilu, veoma dugi procesi. Kako u slucajevima sprovodenja sanacije, odnosno preduzimanja mera za ozdravljenje preduzeca, tako i kada se donese odluka o njegovom stecaju i likvidaciji. Uobicajeno je da poverioci dugo cekaju na obeštecenje, izuzev onih koji imaju bankarske garancije. Nekada se dobri delovi preduzeca brzo prodaju, pa se dobijeni novac upotrebi za vracanje dugova i njegovo oživljavanje.

Ko postavlja menadžere u preduzecima cije su obaveze nadmašile potraživanja?
– Posao obavljaju strucnjaci, ali ih postavljaju politicari.

A ne poverioci?
– Preovladuje javni interes da se preduzece sacuva, a poverioci samo dobiju obeštecenje za ono što su uložili, a nije im vraceno. Kad je o velikim preduzecima rec, njihovi najcešci i najveci poverioci su banke. One obicno politicarima preporucuju clanove novog menadžmenta u preduzecima koja su proglašena za nesolventna.

Koje su osnovne karakteristike dobrog zakona o stecaju?
– Poželjno je da zakon obezbedi brz i efikasan stecaj preduzeca koja nije moguce „oživeti”, pogotovu kada je rec o malim preduzecima, cije gašenje ne izaziva vece socijalne probleme. Drugacije je kod velikih kompanija, koje su od veceg društvenog znacaja.

Posle poništenja ugovora o prodaji dela „Jugoremedije”

– Zaštitu svojih prava potražicu pred medunarodnim organizacijama, a državi nudim da otkupi moj deo kapitala, uvecan kamatom koji sa dokapitalizacijom danas iznosi 61,02 odsto firme, mada sumnjam da je ona za to zainteresovana, rekao je vlasnik „Jugoremedije” Jovica Stefanovic, na jucerašnjoj konferenciji za novinare u Beogradu, utvrdivši da je doslovce ispunio sve zahteve iz ugovora, protestujuci protiv raskida ugovora o kupovini ove zrenjaninske firme, koje je zatražilo Ministarstvo za privredu Republike Srbije.
Olako izrecenim i neodgovornim izjavama u javnosti o tome da AD „Jaka 80” u Radovišu (Makedonija) ne ispunjava ugovorne obaveze preuzete prilikom aukcijske kupovine dela kapitala farmaceutske kuce „Jugoremedija” u Zrenjaninu, 10. septembra 2002. godine, ova firma je dovedena u nezavidnu poziciju.
Osim predsednika i vecinskog vlasnika kompanije AD „Jaka 80” Jovice Stefanovica i direktora „Jugoremedije”Aleksandra Radovanovica, kao i konsultanta „Smart investa” d.o.o. dr Boža Draškovica tvrdi i oko 200 (od ukupno 438) zaposlenih koji su na jucerašnju konferenciju došli kako bi podržali novog vlasnika i rukovodstvo. Prisutni radnici su izjavili da su zadovoljni svojim statusom u firmi, ali i da se zbog neopravdane politicke kampanje i štrajka svojih kolega plaše da nece moci da ispune planove i partnerima u zemlji i inostranstvu isporuce ugovorene lekove.
– Ono što nije sporno u slucaju „Jugoremedije”, rekao je dr Božo Draškovic, jeste cinjenica da u aukcijskom nadmetanju cetiri firme za 41,93 odsto kapitala „Jugoremedije” koji je kao vlasnik na javnoj aukciji ponudila država najvišu ponudu dala je AD „Jaka 80” u Radovišu. Rec je o 16 miliona evra, ili 959 miliona dinara, što je šest puta više od knjigovodstvene vrednosti kapitala. Da je sa prodajom, odnosno kupovinom, sve u redu, posvedoceno je i 5. decembra 2002. posle obilaska „Jugoremedije” od strane komisije Akcijskog fonda. Tom prilikom izdat je i „papir” da se vlasništvo može uknjižiti.
Po recima Draškovica, uslovima aukcijske prodaje buduci kupac obavezao se i na dodatno investiranje u iznosu od 360.000.000 dinara i to u roku od 30 meseci od dana potvrde Akcijskog fonda, odnosno 13. septembra 2002. godine. Dakle, do 13. marta 2005. godine. Pre desetak dana, dakle o roku, Agenciji za privatizaciju i Akcijskom fondu upucena je molba sa zahtevom da nas obaveste kome sredstva u pomenutom iznosu uplatiti, pošto ove institucije poseduju spisak banaka cije se garancije priznaju. Umesto odgovora, stiže obaveštenje o poništenju privatizacije.
Da je sa novim vlasnikom „Jugoremedija” uspešno poslovala potvrdio je i generalni direktor ove firme dr Aleksandar Radovanovic. Od oktobra 2002. godine do prošle godine od 70 odsto korišcenja kapaciteta „popelo” se na 120 odsto, dok je ucešce na tržištu lekova u istom periodu od 3,8 poraslo na 8,3 odsto, a u prva cetiri meseca ove godine cak na 11,2 odsto. Radi se u tri smene, a prosek primanja 438 zaposlenih je 28 hiljada dinara. Povecane su i zalihe lekova, pa sada umesto 379 miliona dinara vrede 75O miliona dinara. Sudeci po ovim podacima, kaže Radovanovic, svi bi trebalo da budu zadovoljni. Medutim, veli on, deo kolektiva umesto da radi štrajkuje i ometa one koji žele da rade. Istina, danas kada se rukovodstvo sa vlasnikom i delom radnika obraca javnosti, štrajkacki odbor u kojem su bravari, magacioneri i uglavnom nekvalifikovani radnici, organizovali su proizvodnju. Ali, uverava on, ništa od te proizvodnje, dok ne prode strogu kontrolu u firmi, lekovi se nece naci na tržištu.
Upitan da objasni ko je protiv sadašnjeg rukovodstva „Jugoremedije” Radovanovic je odgovorio da to mogu da budu i neodgovorni i zlonamerni politicari, ali i konkurencija kojoj su, ocigledno, trn u oku. Zbog toga, pored ostalog, kasni i isporuka ugovorenog kontingenta lekova u Rusiju vrednog milion evra, a predstoje i kazneni penali od 150 hiljada evra.

Menadžment hoce da radi
Zaposleni u menadžmentu „Jugoremedije”, zrenjaninske fabrike za proizvodnju lekova, organizovali su juce protestni skup ispred „staklenca” na Trgu Republike, zahtevajuci da država urgira, prekine dvonedeljni nezakoniti štrajk u fabrici i omoguci im da nastave da rade.
Kako smo saznali od Srdana Đujica, zamenika generalnog direktora „Jugoremedije”, u ovoj fabrici proizvodnja je zaustavljena vec petnaestak dana, a od 473 zaposlena štrajkuje svega 150 ljudi. U Beograd su doputovali lekari, farmaceuti, ekonomisti, uglavnom visokoobrazovani kadar „Jugoremedije”, deo kolektiva koji smatra da prekid proizvodnje ne donosi ništa dobro i samo stvara lošu sliku o ovoj uspešnoj farmaceutskoj kuci. Oni se takode slažu i da sud i druge nadležne ustanove treba da utvrde da li je ili nije bilo neregularnosti u procesu privatizacije, a da njihove kolege, koje su u manjini, treba da prekinu protest i vrate se na posao.

Ublažen štrajk
Predstavnici sindikata, štrajkackog odbora i Udruženja akcionara fabrike lekova „Jugoremedija” dostavili su jutros novinarima saopštenje u kome se navodi da „štrajkacki odbor u saglasnosti sa udruženjem akcionara donosi odluku da u fabrici sa današnjim danom pokrene proizvodnju, da ne bi nastupila šteta za našu firmu”.
Izneti su i novi zahtevi od kojih je najvažniji da se odmah moraju promeniti vlasnicka struktura i rukovodeci tim u preduzecu. Jutros je receno da sindikat nastavlja „radni štrajk do okoncanja svih problema. Generalnom direktoru Aleksandru Radovanovicu i dalje je zabranjen ulazak u fabriku dok na pregovore ne dode Jovica Stefanovic, naglašava se u saopštenju.

Odgovor Ministarstva
Na molbu našeg lista da prokomentarišu najnovije dogadaje oko poništenja ugovora o kupovini dela kapitala zrenjaninske „Jugoremedije”, iz Ministarstva za privredu dobili smo sledeci odgovor:
„Ministarstvo privrede Republike Srbije donelo je 13. maja 2004. godine rešenje kojim se u postupku upravnog nadzora nalaže Akcijskom fondu da raskine ugovor o prodaji udela preduzeca „Jugoremedija” AD iz Zrenjanina – metodom javne aukcije sa kupcem „Jaka 80” iz Radoviša, zbog bitnih povreda odredbi Ugovora koje se odnose na izostanak neopozive bankarske garancije, naplative na prvi poziv.
Takode, Ministarstvo privrede naložilo je Akcijskom fondu da raskine ugovor o investicionom ulaganju kupca – „Jake 80” u „Jugoremediju” AD kao i da preduzme ostale mere i radnje prema nadležnom Trgovinskom sudu u Zrenjaninu i u subjektu privatizacije, radi zaštite imovine i kapitala „Jugoremedije” AD iz Zrenjanina.
Akcijski fond je po nalogu Ministarstva privrede preduzeo naložene radnje i mere prema kupcu „Jaka 80” iz Radoviša i Trgovinskom sudu iz Zrenjanina.
Dalje postupanje o navedenim nalozima Ministarstva privrede i preduzetim merama Akcijskog fonda u nadležnosti su kupca „Jugoremedije” AD i Trgovinskog suda iz Zrenjanina, navodi se u saopštenju koje je potpisala Zora Simovic, zamenik ministra privrede.

Posle privatizacije „Zorka farme”

Koncern „Hemofarm” ispunjava sve obaveze preuzete prilikom kupovine fabrike lekova „Zorka farma” u Šapcu, što je potvrdila i kontrola republicke Agencije za privatizaciju. Samo za proteklih godinu dana najprofitabilnija šabacka fabrika povecala je ukupnu realizaciju za 36 odsto i ostvarila izvoz od 3,35 miliona dolara, kaže generalni direktor mr Dragovan Milicevic.
„Zorka farma” je prodata 16. decembra 2002. godine na tenderu vlade Srbije. Vršacki „Hemofarm” izbrojao je državi 14,7 miliona evra, nešto manje nego što je ponudila slovenacka „Krka” (16,12 miliona evra) ali je presudio ambiciozan investicioni paket od 27,5 miliona evra sa vrlo kratkim rokovima. Na tenderu je još ucestvovala i islandska kompanija „Farmako” sa daleko skromnijom ponudom od 9,10 miliona evra.
– U prošloj godini planirano je ulaganje od 13,5, a izdvojeno je 14,1 milion evra. Od tih sredstva 7,78 su ulaganja u pravima i stvarima, a 6,37 miliona evra u novcu. „Zorka farmi” preneta su vlasnicka prava „Hemoveta”, ciju je imovinu nezavisna revizorska kuca „Diloit i Tuš” procenila na 5,9 miliona evra, obavljena je rekonstrukcija objekta, nabavljena informaticka oprema i kupljena su vozila, izmedu ostalih i 17 „škoda” za saradnike marketinga, istice Milicevic.
Proizvodnja lekova za veterinu i preparata za zaštitu bilja, kojom se bavio „Hemovet”, premeštena je u Šabac i vec ove godine bi trebalo da donese realizaciju od 600 miliona dinara. Iz Vršca se takode sele pogoni masti i sirupa, takozvanih supoformi i polucvrstih formi, koji ce biti locirani na upravo rekonstruisanih 2.500 kvadrata. Sa druge strane, proizvodnja ampula premeštena je u Vršac, jer „Zorka farma” nije ispunjavala vrlo stroge standarde farmaceutske industrije, dok je pogon za izradu rendgen filmova ugašen zbog nerentabilnosti.
Prema Milicevicevim recima, ukupan iznos investicija ove godine premašice 8,8 miliona evra. Trenutno je u toku rekonstrukcija pogona cvrstih formi, a planirano je i ulaganje u liniju za punjenje i etiketiranje eritromicina, dalje poboljšanje infrastrukture, informacione tehnologije i zaštite životne sredine... Od holding kompanije „Zorka” nedavno je kupljeno 90 ari placa, kako bi izgradnjom parkinga bilo otklonjeno još jedno usko grlo fabrike.
Novi vlasnik „Zorka farme” prihvatio je da u narednom petogodišnjem periodu u stambenu izgradnju godišnje ulaže 400.000 evra. Sa Delta bankom potpisan je ugovor po kojem je fabrika garant radnicima za stambene kredite sa rokom od 10 godina i kamatom od 7,5 odsto na godišnjem nivou. Od 552 zaposlena kroz proces prekvalifikacije u 2003. i prvom kvartalu 2004. godine prošlo je 80 radnika, a 29 je iskoristilo mogucnost iz socijalnog programa i uzelo otpremnine koje su, u zavisnosti od godina radnog staža, iznosile i do milion dinara po osobi.
Jedina ugovorena stavka, koja do sada nije ispoštovana, jeste otvaranje Dijagnostickog centra u Šapcu u roku od 12 meseci. Milicevic kaže da za to nije odgovoran „Hemofarm”. Od najpoznatijih svetskih proizvodaca, koncern je narucio savremenu medicinsku opremu vrednu dva miliona evra - magnetnu rezonancu, rendgen, skener, endoskopsku i ultrazvucnu dijagnostiku, ali SO Šabac još nije obezbedila adekvatan prostor, što joj je bila obaveza. Problem predstavljaju nerešeni imovinsko-pravni odnosi zgrade Dispanzera medicine rada u krugu holding kompanije „Zorka”.

Cetvrta kuca u SCG
– Po završnom racunu za 2003. godinu, „Zorka farma” je ostvarila dobit od 225 miliona dinara. U odnosu na prethodnu godinu, naše ucešce u grupaciji proizvodaca sa 9,1 povecalo se na 12,69 odsto, pa smo posle „Galenike”, „Hemofarma” i „Panfarme” cetvrta kuca u zemlji. Zabeležili smo i rast izvoza za 33 odsto, uglavnom na tržište Rusije, Republike Srpske i Makedonije, kaže mr Dragovan Milicevic.

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta