Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Potiskivanje berze

Deklarativni stav o izuzetnoj važnosti Beogradske berze za našu privredu, koji godinama imamo priliku da cujemo od raznih politicara i funkcionera tokom prigodnih svecanosti i jubileja, u praksi zamenjuje zaobilaženje i neadekvatan tretman ove institucije i profesionalaca koji se bave berzanskom trgovinom.
Možda (ne)postojanje jasne vizije razvoja i funkcionisanja finansijskog tržišta u Srbiji ne izgleda toliko znacajno pored svih drugih problema koje imamo, ali uspešnost tranzicionih reformi je nezamisliva bez jasnog cilja kakvo tržište kapitala želimo u buducnosti.
Kako tumaciti cinjenicu da u pisanju zakonskih propisa kojima se reguliše finansijsko tržište niko ne konsultuje brokersko-dilerska društva ili njihovo Udruženje? Onaj ko nije imao prilike da trguje hartijama od vrednosti i oseti šta znaci biti broker u Srbiji, može lako da previdi neku bitnu stvar, a na ispravke spornih odredbi se posle ceka mesecima.

Menadžeri bez sankcija
Zašto se dozvoljava menadžerima srpskih kompanija da ignorišu zahteve malih akcionara za potpisivanje berzanskog prospekta u firmama u kojima cak više od 50 odsto akcionara to traži, a vec postoje propisi kojima se to sankcioniše? Ako je vec bitno koje se firme nalaze na berzi, zašto se ne propiše da se javna ponuda za preuzimanje akcija može dati samo posle tri ili šest meseci trgovanja na Beogradskoj berzi, jer akcije „Obuce”, „Vode Vrnjci”, sladare „Maltineks”, Beocinske cementare (niko ne zna ko je sledeci na redu), definitivno nikad nece doci na nju, a radi se o javnim akcionarskim društvima sa stotinama akcionara. Ako je osnovna funkcija berze odredivanje realne cene za hartije od vrednosti, zašto akcije ovih firmi nisu prvo bile na berzi? Zašto se akcionarima ne daje mogucnost da aktivno ucestvuju na tržištu u formiranju cene svoje imovine vec se dovode u poziciju pasivnog prihvatioca kupceve ponude?
S druge strane, siguran sam da bi se poneko od gradana Srbije, koji još brižljivo cuvaju par milijardi evra van novcanih tokova, odlucio da oproba srecu na berzi, placajuci i više od strateških kupaca za akcije ovih firmi.
Šta reci na cinjenicu da je promet obveznicama stare devizne štednje svesno izmešten na vanberzansko tržište (tri do pet puta veci van berze nego na njoj – radi se o skoro milijardi evra!), iako postoji jasno pravilo da se hartijama koje su listirane može iskljucivo trgovati na berzi. Cak i sama Odluka o emisiji ovih hartija upucuje na trgovanje preko berze.

Banke ispred berze
Banke su, neke manje, a jedna više, iskoristile tu priliku i organizovale, koristeci nedovoljnu upucenost štediša i agresivni marketing, otkup obveznica na šalterima, gde i dan danas kupuju po cenama koje su osetno niže od berzanskih i time obavljaju takozvano „kornerovanje” tržišta i arbitražu, što je, inace, strogo zabranjeno.
Ocigledno je da je bankarski sektor dobio potpuni prioritet u odnosu na berzu, pošto im je omoguceno da formiraju dilersko tržište ovih hartija i tako, na štetu gradana Srbije i razvoja berze, ostvare ogromnu zaradu.
Jedini argument kojim se objašnjava ovakva dominatna praksa jeste da je tržište državnih hartija u svim razvijenim zemljama organizovano kao vanberzansko, što je u našem slucaju od sekundarnog znacaja, pošto naše tržište – nije razvijeno. Mi bi trebalo da sledimo iskustva nama dostižnih regionalnih berzi kao i onih iz Centralne Evrope.
Jedini logicni i ne previše komplikovan nacin, ako se iskreno želi razvoj organizovanog tržišta i sprecavanje njegovih deformacija, jeste da se promet ovih državnih hartija, kao najsigurnijih i najatraktivnijih za ulagace, u što kracem roku usmeri iskljucivo preko Beogradske berze.
S obzirom na to da definicija finansijskog tržišta jasno kaže da je ono mnogo širi pojam od berzanske trgovine (ili sekundarno tržište kapitala) i obuhvata i primarno tržište kapitala, devizno, tržište novca, hipotekarno i terminsko tržište, možda je vreme da se preformuliše pitanje i postavi novo, preciznije: „Da li u Srbiji uopšte postoji jasna vizija razvoja i funkcionisanja Beogradske berze?”

Kiša ugrožava prinose pšenice

Vlada Srbije ce za sada odobriti izvoz pšenice ovogodišnjeg roda od pola miliona tona, a moguce je i povecanje te kvote ukoliko se pokažu tacnim optimisticke prognoze strucnjaka o odlicnim prinosima, koji bi stvorili tržišni višak od cak 700.000 tona hlebnog žita, kaže pomocnik ministra poljoprivrede Predrag Sladojevic.
Prema njegovim recima, pšenica je ove godine bolje ponela nego poslednjih desetak godina, ali obilne i ceste kiše u poslednje vreme dovode pod znak pitanja procenjene prinose.
-Zbog velikih kolicina padavina, pšenica je mestimicno polegla i vec klija na zemlji, zbog cega postoji realna opasnost da prinosi budu manji nego što se ocekuje. Zbog toga ce i vlada u liberalizaciji izvoza biti opreznija - objasnio je Sladojevic.
Pomocnik ministra poljoprivrede smatra da bi otkupna cena pšenice prema sadašnjim tržišnim uslovima morala da bude oko 6,5 dinara po kilogramu, jer takvu cenu diktiraju medunarodne berze. Sladojevic navodi da je za naš region merodavna cena pšenice u Madarskoj i da ona tamo trenutno košta 6,70 dinara za kilogram, što znaci da ni potencijalni izvoznici domaceg žita ne mogu da daju više, jer nece moci da ga prodaju.
- U akciji otkupa na "zeleno" država je kupila oko 96.000 tona pšenice, dok ce još oko 70.000 tona biti preuzeto putem robne razmene, a ostalo ce se nabavljati u direktnoj kupovini posle žetve. Planirali smo i sredstva za premije, ali nam tu treba i pomoc pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu. Ukoliko pokrajina pristane na naš predlog da za premije proizvodacima pšenice izdvoji dinar po kilogramu, uz predvidena sredstva iz republickog budžeta, proizvodaci hlebnog žita bi ove godine sigurno bili zadovoljni, tvrdi Sladojevic.

Branko Pavlovic, direktor Agencije za privatizaciju o "Beopetrolu"

Branko Pavlovic direktor Agencije za privatizaciju smatra da nema razloga za sumnju da ruska kompanija "Lukoil" nece uspeti da investira 70 miliona evra u modernizaciju i renoviranje pumpi "Beopetrola" do kraja septembra. Upravo tada istice prva godina od potpisivanja kupoprodajnog ugovora, odnosno rok za ulaganje u prodajne objekte ove kompanije. On naglašava da je ovih dana imao razgovore sa predstavnicima "Lukoila" o tom pitanju.
- Razgovori su vodeni na moju inicijativu da bi mi njihovi predstavnici pojasnili svoje stavove oko ispunjenja ugovornih klauzula. Kupac "Beopetrola" za sada nije probio dogovorene rokove za investicije, kaže Pavlovic i dodaje da ce Agencija za privatizaciju tek krajem godine, a ne krajem septembra, oceniti u kojoj meri je kupac "Beopetrola" ispunio preuzete obaveze.
On odbacuje tvrdnje da ova ruska naftna kompanije nece uložiti ni dinara u renoviranje oko kupljenih 160 pumpi sve dok joj ne bude dozvoljen uvoz derivata, a ne kao do sada samo sirove nafte koju preraduju naše rafinerije. Pavlovic dodaje da je ovaj kupoprodajni ugovor jedan od "najstrožije" srocenih u procesu privatizacije društvenih preduzeca u Srbiji. To znaci da nema izuzeca od obaveza koje je preuzeo "Lukoil".
On nije želeo da razjasni šta je bivša vlast obecala Rusima prilikom kupovine domace naftne kompanije, i da li je rec o njenom izuzecu iz naftne uredbe koja važi do 2006. godine. Ipak, Pavlovic je diskretno nagovestio da Agencija za privatizaciju može razmotriti zahtev ruske kompanije za eventualnim odlaganjem roka za investicije ako "oceni da je rec o - dobrom privredniku".
Na pitanje, da li ce biti poništena privatizacija "Beopetrola" ako novi vlasnik ne ispuni u roku sve odredbe preuzete u prvoj godini, on odgovora odrecno, napominjuci da je za takve situacije predvideno samo placanje novcanih penala.

Licenca
U momentu kupovine "Beopetrol" je imao 1.597 radnika. Do sada "Lukoil" nije iskoristio mogucost da smanji broj zaposlenih kroz program dobrovoljnog odlaska uz isplatu otpremnina. Procenjuje se da ce ova kompanija imati mogucnost dobijanja licenci za uvoz naftnih derivata iz svoje rafinerije u Bugarskoj posle novog Zakona o energetici, koji treba da se usvoji u Skupštini do kraja ovog meseca. Za sada kao i svi ostali prometnici, shodno Uredbi o prometu i distribuciji nafte, može da uvozi samo naftu koju preraduje u domacim rafinerijama.

"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta