Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Zbog ekonomske krize Reum prebacuje proizvodnju u Srbiju
Kompanija Reum GmbH iz pokrajine Baden Vitenberg, koja gradi fabriku autodelova u Sviljancu, zbog globalne ekonomske krize, predivđa gašenje nekoliko pogona u Nemačkoj i prebacivanje "većeg obima proizvodnje" u Srbiju, saopštila je danas Informativna služba opštine Sviljanac

Uz napomenu da je reč o odluci koja je deo poslovne strategije Reum, u saopšetnju opštine Svilajnac se navodi da je namačka kompanija iz tog razloga poručila da će zaposliti 500 radnika u fabrici koju gradi u Sviljancu, u naredne tri godine, umesto 325, koliko je predviđeno ugovorom o poslovnoj saradnji koji je potpisan 6. avgusta.
Fabrika Reum u Svilajncu, u koju nemačka firma investira 10 miliona evra, a opština je dala besplatno zemljište i infrastrukturu, treba da počne rad 1. marta iduće godine.
U njoj će se proizvoditi plastični delovi za klima uređaje u automobilima koji će se izvoziti u Nemačku i zemlje EU.
Reum GmbH je renomirani proizvođač plastičnih komponenti i automatizovanih kontrolnih sistema za unutrašnjost automobila visoke klase.
Ima četiri fabrike u Nemačkoj (pokrajina Baden Vitenberg) i jednu u Češkoj i proizvodi za lidere svetske automobilske industrije Mercedes, BMV, Porše, Folksvagen.


„Simpo“ dovodi „Ikeu“
Vranje – Nema više nikakvih nagađanja i dilema gotovo sto posto je sigurno da švedska IKEA sa „Simpom” dolazi u Srbiju. Postignut je dogovor sa ovom poznatom svetskom kompanijom i njihovi predstavnici će sa našim stručnjacima već 15. decembra biti u „Simpovoj” fabrici u Zubinom Potoku da na licu mesta vide šta je potrebno da se rekonstruiše i obnovi kako bi se još više povećali proizvodni kapaciteti i obnovio mašinski park. Ovo je za „Politiku” juče, povodom 45-godišnjice „Simpa”, rekao Dragan Tomić, predsednik ove kompanije i dodao da „Simpo” sa „Ikeom” ulazi u partnerske poslovne odnose na duže staze pa je tim dugoročnim programom predviđena rekonstrukcija pogona koji će proizvoditi za mnoga tržišta širom sveta.

Inače, govoreći povodom jubileja Dragan Tomić je rekao da je prethodnih 45 godina razvoja vranjski „Simpo” prolazio kroz mnoge teške periode, koje je sa uspehom prevazilazio i iz svih izlazio još veći i snažniji. Uz ožiljke i uspešno trajanje „Simpo” je postao kompanija svetskog ugleda od 6.500 radnika sa 70 malih, srednjih i velikih preduzeća. Sve ovo vreme karakteriše ga stalna investiciona aktivnost, nova radna mesta, povećanje standarda zaposlenih, čime je ostvarivan zadatak ne samo sopstvenog opstanka i razvoja već i nosioca razvoja čitavog juga Srbije.

Posebnu snagu i fleksibilnost da se opstane i u najtežim vremenima „Simpo” je pokazao u vreme tranzicionih procesa, jer je gotovo jedina kompanija u oblasti proizvodnje nameštaja koja je ostala na prostorima naše zemlje.

Svi rezultati, koje je Kompanija postigla u svom dosadašnjem razvoju, ostvareni su ogromnim angažovanjem generacije zaposlenih, predvođeni predsednikom Kompanije Draganom Tomićem, koji je čitav svoj radni vek ugradio u temelje i koji je, nema sumnje, postao simbol njegovog razvoja i uspeha.

Povodom četrdesetpetogodišnjice rada, na prigodnoj svečanosti, Dragan Tomić je zaposlenima predočio Program za smanjenje troškova i ekonomično poslovanje.

– On mora da bude shvaćen od svih kao borba za opstanak Kompanije i spas svih koji žele da u njoj rade. Ta borba biće dobijena ako se vratimo poštovanju izvornih principa rada i poslovanja i izgradimo jedinstvo koje je stvoreno 1967. godine i trajalo u čitavom periodu razvoja Kompanije – pojasnio je Tomić.

Uz napomenu da su glavni oslonac Kompanije sopstveni kadrovi i da je kvalitet imperativ, Tomić je rekao da je nova konkurencija velika opasnost i da zbog toga kvalitet mora biti imperativ i prvi zadatak. Da bismo zadržali našu poziciju moramo da zadržimo tržište, sa najkvalitetnijom robom po pristupačnim cenama.

– Zadatak koji treba da uradimo je privatizacija. Koncipirali smo je na način koji je mnogo težak. Da nije tako, verovatno bi i drugi tako radili. To je način da se privatizujemo, a da ne otpuštamo radnike, da se privatizacija izvede uz razvoj i dalja ulaganja, uz dalji rast zaposlenosti. Imamo strategiju da strateškim partnerima ponudimo zavisna preduzeća, ali pre svega našim ljudima, ako to žele. Kao primer uspešne „Simpove” privatizacije Tomić je naveo „Lagado” u Bujanovcu, „Besim” u Vranjskoj Banji , i „Rosu” u Surdulici.

– Nećemo se predati nikada pred bilo kakvim željama i zahtevima da se ovaj kolektiv rasturi, jer se onda deo Srbije rastura, a to niko od nas ne sme da dozvoli. Zato nastavljamo modernizaciju i jačanje kapaciteta u nameštaju i konditorskoj industriji – veli Tomić.

– Gradićemo i druge fabrike koje pripadaju ovoj delatnosti, a posebno u nerazvijena područja u kojima je izražena migracija stanovništva. Jer, ako ne izgradimo fabriku, za nekoliko godina, iz tog područja, svi će se iseliti. Prema tome, i na višem nivou stvari mora da se drugačije gledaju, a mi na to moramo više da upozoravamo – ističe Tomić i dodaje da se „Simpo” vratio na svetsko tržište i da će sve učiniti da kvalitetom tamo ostane.

Milan Nikolić, predsednik Upravnog odbora Kompanije „Simpo” napominje da iz svih dosadašnjih iskušenja „Simpo” nosi vidljive ožiljke, ali – ne staje. Danas smo takođe pred velikim iskušenjem jer ulazimo u završnicu privatizacije. Neophodna nam je energija, znanje i mudrost da privatizaciju uspešno privedemo kraju, onako kako smo i planirali.

– U proteklih pet godina proizvodnja „Simpa” raste. Tendencija rasta nastavljena je i u ovoj godini. Konstantni rast izvoza, međutim, koji u ukupnoj proizvodnji i prometu učestvuje sa više od 50 posto, dokaz je da imamo svetski priznat proizvod i u pogledu dizajna i u pogledu kvaliteta. Ovo potvrđuje i podatak da se jedna trećina od ukupnog izvoza ostvaruje na tržište Italije. Tu je povratak na tržište, Švedske, Danske, Francuske, Nemačke, Kanade i SAD – kaže Nikolić i dodaje da se investicioni ciklus nastavlja.


Dinar će jačati
U decembru će samo preko banaka u Srbiju ući 350 do 400 miliona evra, izjavio je guverner Radovan Jelašić koji u odbrani dinara očekuje pomoć vlade definisanu memorandumom i programom sa MMF-om

(Novica Kocić) Dinar će, uprkos svemu, jačati na srednji i duži rok, ocenio je juče guverner NBS Radovan Jelašić, nakon što je to konstatovaoi Erik Berglof, glavni ekonomista EBRD-a u „Izveštaju o tranziciji za 2008”. Guverner je izjavio da će se kurs stabilizovati jer će u decembru samo preko banaka za njihove klijente u Srbiju ući 350–400 miliona evra.

– Evri se mogu kupiti samo za dinare, a svaki put kada NBS proda evre „steriliše” višak dinara kojih odavno nije bilo toliko malo kao poslednjih dana. Ne bi bilo čudno da se NBS u kratkom periodu pojavi ne samo kao prodavac evra, već i kao kupac, što se dešavalo nekoliko puta u poslednje dve, tri godine – rekao je Jelašić, ne pristajući da licitira koliki će kurs biti do kraja godine.

Na pitanje „Politike” da li je Narodnoj banci potrebna veća pomoć vlade u odbrani kursa, guverner je odgovorio da je restriktivniji budžet već pomoć.

– To je i deo memoranduma koji treba da usvoji vlada u kome će se striktno podeliti odgovornost i znaće se ko kosi, a ko vodu nosi. U njemu će se odrediti i obaveza vlade vezana za regulisane cene kao što su energenti, struja, gas. Jer, NBS ne bi htela da preuzme odgovornost za određenu stopu inflacije, a da posle toga neko iznenadi sa povećanim cenama za 30–40 odsto – istakao je Jelašić.

– Naravno da nam treba podrška i već je definisana sporazumom sa Međunarodnim monetarnim fondom. Sada samo treba da stanemo u to odelo koje je skrojeno. Ide polako, ali bolje je i tako nego da bude pretesno skrojeno, pa da ne možemo da uđemo, kao što nalaže sporazum sa Fondom. Program sa MMF-om je dovoljan, ali će se videti podrška kada se izađe sa budžetom.

Guverner nije mogao da kaže gde je granica odbrane kursa, niti da licitira koliko će evro vredeti do kraja godine. To može, ističe, samo tržište.

Pojedini ekonomisti prognoziraju da će pred božićne i novogodišnje praznike biti manje doznaka naših građana iz inostranstva koje utiču na ponudu evra i kurs. Guverner, međutim, ne vidi razloga zašto bi se priliv deviza po tom osnovu značajnije smanjio. – Naši ljudi u inostranstvu nisu od juče, već duže tamo žive. Dolaze nezavisno od krize. Sada imaju privilegiju da zamene devize po znatno većem kursu nego što je to bilo pre nekoliko meseci ili godinu dana – uverava Jelašić.

Dok mnogi trenutnu situaciju u zemlji ocenjuju kao nimalo ružičastu, guverner kaže: – Otidite u Knez Mihailovu. Svuda su pune prodavnice. Sve funkcioniše, možda manje nego pre mesec dva. Banke odobravaju kredite i stvari nisu tako crne.
 


EBRD popravila ocenu Srbiji

Zahvaljujući jačanju finansijskog sektora i liberalizaciji trgovine, Srbija je za napredak u tranziciji popravila prosečnu ocenu sa 2,7 na 2,8. Iako ima visok ekonomski rast, problemisu visok nivo inflacije i deficita tekućeg bilansa plaćanja, ocenilaje Evropska banka za obnovu i razvoj u Izveštaju EBRD o tranziciji za 2008: „Srbija je značajno napredovala u pravcu regionalnih i evropskih integracijai postigla napredak u pregovorima sa Svetskom trgovinskom organizacijom (STO), čiji bi član mogla da postane u 2009. Neophodno je da fiskalna politika, uz restriktivnu monetarnu, osigura da se javna potrošnja zadrži pod kontrolom“.

Kako je ocenioekonomista EBRD Piter Sanfi, visok stepen rasta u Srbiji poslednjih godina odslikava veliki potencijal zemlje, ali je kratko usporavanje neizbežno. „Prioriteti u planovima razvoja bi trebalo da budu pre svega završetak privatizacije, poboljšanje kvaliteta infrastrukture i održavanje makroekonomske stabilnosti.”

EBRD u Izveštaju navodi i da će visoka stopa privrednog rasta u Srbiji verovatno biti smanjena, zbog uticaja svetske finansijske krize. Privredni rast biće smanjen za 0,5 odsto, na sedam odsto u ovoj godini, a u 2009.na tri odsto. Na tri odsto će biti smanjena i prosečna stopa rasta u zemljama u tranziciji u 2009.

Ističe se da će, ukoliko se zadrži politička stabilnost, Srbija verovatno postati veoma zanimljiva stranim investitorima, ne samo zbog očekivane privatizacije velikih kompanija i infrastrukturnih projekata, već i zbog prednosti geografskog položaja naše zemlje.

Prema oceni EBRD, privatizacija velikih srpskih kompanija sporo napreduje i veliki broj velikih društvenih i državnihpreduzeća još nije prodat. Kao značajno ističe se da svi tenderi i prodaje moraju biti transparentni da bi se privukle preko potrebne investicije.

Srbiji je neophodna i izgradnja infrastrukture i predstoje joj suštinske reforme u energetici, saobraćaju i telekomunikacijama.

EBRD smatra da bi novoustanovljeni Nacionalni savet za infrastrukturu trebalo da odredi prioritete dugoročnih reformi, kao što su efikasna i nezavisna regulativa i učešće privatnog sektora.

Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU i ukidanje zabrane izvoza žitarica doprinelo je da Srbija popravi ocenu u oblasti trgovine i spoljnotrgovinske razmene sa tri plus na četiri minus. Snažan rast i širenje finansijskih usluga u poboljšanom zakonskom okviru povećali su ocenu za bankarske reforme i liberalizaciju kamata sa tri minus na tri. Srbija je popravila i ocenu za infrastrukturne reforme sa dva na dva plus.


Zakon tera u privatizaciju
U Ministarstvu ekonomije kažu da usled krize ne razmišljaju o produžetku roka za prodaju društvenih preduzeća, a ekonomisti da ona mora da se okonča

Smanjeno interesovanje za ponuđene firme zbog krize u svetu (Foto AFP) Svetska ekonomska kriza prolongiraće privatizaciju preostalih društvenih preduzeća u Srbiji. Interesovanje investitora, bilo onih domaćih ili stranih, za ponuđene firme nije veliko, pa zbog toga preduzeća koja iz prvog puta nisu dobila vlasnika, ni na aukciji, ni na tenderu, moraju na ponovnu prodaju.

Reprizno traženje vlasnika, međutim, podrazumeva nižu cenu.

U poslednjih pola godine bilo je više neuspešnih nego pozitivnih primera tenderskih prodaja. Agencija za privatizaciju pre neki dan saopštila je da ni drugi tender za IMT nije uspeo, zainteresovanih nije bilo ni za spoljnotrgovinsku kuću „Progres”, aranđelovački „Elektroporcelan”, a i prodaja Jata, koji je bio perjanica najavljene privatizacije javnih preduzeća, ostavljena je za neka bolja vremena.

Zakonski rok za okončanje procesa privatizacije društvenog sektora je kraj ove godine. Međutim, to ne znači da ćemo se u tom roku i oprostiti od ovog vida vlasništva. Sva neprodata preduzeća s društvenim kapitalom moraju da započnu ovaj proces do tog roka, u protivnom – sleduje im likvidacija. Preduzeća koja su započela privatizaciju, novog vlasnika će, sva je prilika, tražiti i tokom naredne godine. Iz iskustva dosadašnjeg toka privatizacije, možda i duže.

Sada, na kraju privatizacije, ne mogu se očekivati neki veći iznosi za ponuđena preduzeća, pa ni veći budžetski prihodi od prodaje. Među neprodatima nema dobrih firmi. Eventualno nekoliko zvučnih imena socijalističke privrede s nekretninama na dobrim lokacijama. Upravo zbog toga što je već izvesno da aktuelna svetska kriza obara cenu neprodatih preduzeća, u javnosti se ovih dana postavlja pitanje da li preostala privatizacija može da zastane. I to do trenutka koji se ne bi kvalifikovao kao rasprodaja društvene svojine. Drugim rečima, ukoliko će se u slučaju Jata čekati boljitak u svetskim ekonomskim prilikama, zašto taj argument ne bi mogao da se primeni i na preduzeća s, konkretno, velikom imovinom, koja su sada u situaciji da budu prodata za male pare?

U Ministarstvu ekonomije kažu da neće biti odlaganja završetka privatizacije.

– Nema razloga da se razmatra pitanje odlaganja. Zakon predviđa da javni poziv za sva preostala društvena preduzeća za koja još nije započet proces privatizacije bude objavljen do 31. decembra 2008. godine. U cilju uspešnog završetka privatizacije, a uzimajući u obzir globalnu finansijsku krizu, Ministarstvo ekonomije je pokrenulo inicijativu, a vlada je usvojila, da u tenderskim privatizacijama i privatizacijama putem prodaje imovine iz restrukturisanja kupcima omogućimo prodaju na rate. Kupac, uz odgovarajuće garancije, ima mogućnost da 30 odsto cene plati odmah, a ostalih 70 odsto na pet jednakih godišnjih rata. To je jedan od načina kako da se amortizuju posledice finansijske krize, kaoidaseprocesprivatizacijesprovedeuspešnouzakonskipredviđenomroku – kažu u Ministarstvu ekonomije.

Danilo Šuković, direktor Centra za ekonomska istraživanja u Institutu društvenih nauka, kaže da privatizacija mora da se okonča. Po njegovim rečima, privatizacija se ne sprovodi da bi se ostvarili prihodi, već da bi se našao dobar vlasnik i da bi ona postala ekonomski efikasna. Naš sagovornik kaže da ni u jednoj zemlji tranzicije ti prihodi nisu bili nešto što ih je usrećilo. Cela Rusija, na primer, inkasirala je od privatizacije deset milijardi dolara. Važno je posao završiti javno i transparentno. Svaka roba ima svog kupca.

– Ne znamo koliko će aktuelna kriza da traje, možda pet godina. Pa zar pet godina da čekamo da se završi privatizacija? Šta će u međuvremenu biti s tim preduzećima, ona će propasti pet puta. Najveća korupcija je u društvenim preduzećima koja su u privatizaciji godinama. Tu se dešava takozvana spontana privatizacija, jer direktor i menadžment sklapaju štetne ugovore. To je esencija korupcije – objašnjava Šuković.

Ovaj stručnjak podseća da se ovaj proces kod nas sprovodi punih 20 godina, a da još nije okončan. Prvi zakon o privatizaciji, onaj Ante Markovića o društvenom kapitalu, donet je 1988. godine.

Sami smo krivi što smo došli u ovu situaciju. Kad se nešto odugovlači, uvek postoji rizik da se upadne u neku nepovoljnu poziciju. Sem toga, ukoliko toliko odlažemo ovu privatizaciju, koliko ćemo tek odlagati privatizaciju javnih preduzeća? Po toj logici, ona bi trebalo da traje decenijama. Prekomerna javna potrošnja dobrim delom je rezultat neefikasnog javnog sektora – kaže Šuković.


Koridor 10 do 2010.
Ministri Verica Kalanović i Milutin Mrkonjić juče su otvorili nastavak radova na autoputu od Kragujevca do Lapova, koji treba da poveže Koridor 10 sa centrom Šu­ma­dije
 

Od ukupno 25, do sada je urađeno 11 kilometara. Nova deonica, koja treba da bude završena do prvog maja naredne godine, duga je 4,6 kilometara i koštaće 700 miliona dinara jer osim puta ima i dva velika objekta – nadvožnjake iznad pruge i reke Lepenice.

Prema rečima Verice Kalanović, u budžetu kojim raspolaže NIP mora da bude najmanje 47 milijardi dinara, kako bi Srbija mogla da nastavi razvoj i da otvara nova radna mesta.
Milutin Mrkonjić je gradnju autoputa od Kragujevca do Lapova označio kao „državni prioritet“, koji mora da bude završen do sredine 2010. godine, do kada će u potpunosti da se rekonstruiše i železnička pruga koja ga prati jer je to „bio jedan od uslova za dolazak italijanskog Fijata i velika ulaganja u domaću automobilsku industriju“.


"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta