Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Prevoznici zaobilaze Koridor 10
Beograd -- Za razliku od 2006. godine kada je kroz Srbiju prošlo oko pola miliona teretnih vozila, sada prođe negde oko 350 hiljada.


Ukoliko se ne pojednostave granične procedure i ne smanje cene putarina, deo Koridora 10 koji prolazi kroz Srbiju izgubiće trku sa konkurencijom, upozoravaju stručnjaci. Broj teretnih vozila koji sada prolaze kroz našu zemlju znatno je smanjen, kao i prihod od transporta koji u bruto društvenom proizvodu učestvuje sa 12,5 odsto.

Iako je Koridor 10 najbrži i najbolji pravac koji povezuje Bliski istok i Zapadnu Evropu prevoznici nas zaobilaze. Ulaskom Bugarske i Rumunije u Evropsku uniju, vozači koji iz Turske kreću na zapad prolaze samo jednu graničnu proveru, dok na koridoru 10 ima čak šest graničnih kontrola, koje su komplikovane i dugo traju. Troškovi tranzita koji su znatno veći nego na Koridoru 4 su za prevoznike dodatan problem.

Prema rečima Dušana Mladenovića, sekretara za saobraćaj u Privrednoj komori Srbije, jedna od naših ključnih mana je i to što se u Srbiji, osim desetostruko veće cene putarine, naplata plaća čeonim sistemom, dok ostale zemlje imaju vinjete za određeni dan.

"S druge strane mi nemamo povraćaj PDV-a na gorivo, što oni već imaju, i onda je to značajno za operatera kada odlučuje za koju rutu će se opredeliti", objašnjava Mladenović.

Koridor 4 koji prolazi kroz bugarsku i rumuniju već je u prednosti jer mu je evropa dala status transevropskog puta, i za stepen je važniji od koridora 10 koji je transnacionalni koridor. Ako se dovoljan broj vozila prelije na taj koridor, Srbija će izgubiti ne samo zaradu od teretnog transporta već i novac iz fondova evropske unije, koji će se preliti na važniji pravac.

" Mi nismo u problem, jer je naš koridor, u odnosu na konkurenciju, mnogo više izgrađen i sa stanovišta drumskog i sa stanovišta terernog saobraćaja. Pitanje putarine bi trebalo svesti na neku normalnu meru, na primer 15 evrocenti po kilometru, što bi bilo dovoljno i za nas i prihvatljivo za prevoznike", smatra Dušan Nikolić, iz poslovnog udruženja međunarodnih drumskih prevoznika Srbije.

Ministar ekonomije Mlađan Dinkić nedavno je najavio i da će prioritet nove vlade biti izgradnja Koridora 10. On je rekao i da će i sa koncesionarima Alpinom i Porom ugovor o izgradnji autoputa Horgoš - Požega, koji je delimično u trasi koridora 10, biti raskinut ukoliko budu obezbedili finansijska sredstva. Taj rok, podsetimo ističe 30 juna.


Pet tajkuna ima 100.000 hektara
Beograd -- Nešto manje od 100.000 hektara zemlje u vlasništvu je petorice tajkuna, a za neke od najbogatijih Srba motiv za kupovinu zemljišta su bogati fondovi Evropske unije.


Šampion po broju zaposednutih površina u Vojvodini, i to ukupno 30.000 hektara, je Miodrag Kostić Kole, vlasnik MK Grupe i kupac šećerana. On je postao vlasnik čak šest kombinata, što na svoje ime što na ime majke Roksande.

Sada, međutim, obrađuje oko 24.000 hektara, od kojih 13.000 u državnom vlasništvu. Razlog za to što je izgubio pravo na obradu 6.000 državnih hektara, a dogodine će, kako se saznaje, izgubiti pravo na još 2.000 hektara, jeste novi Zakon o zemljištu.

Ovim propisom je omogućeno da i zemljoradnici dobiju pravo na obradu državnih hektara, odnosno da novi bogataši ne dobiju državnu zemlju na, praktično, besplatno korišćenje.

Kostića je, kažu, pretekao Đorđe Nicović koji posle kupovine PIK Bečej, a sa još svoja dva poljoprivredna preduzeća, obrađuje oko 25.000 hektara.

Zbog Zakona o zemljištu Miroslav Mišković je takođe izgubio 4.000-5.000 hektara, ali i dalje se, naravno, može nazvati zemljoposednikom. Naime, njegovih pet poljoprivrednih preduzeća obrađuje ukupno 16.000 hektara, od toga još uvek 13.000 hektara državnih.

Na listi zemljoposednika su i Predrag Matijević, vlasnik novosadske istoimene industrije mesa koji ukupno obrađuje oko 12.000 hektara, kao i Mile Jerković, poznat kao vojvođanski kralj oranica i drumova, sa sličnim zemljišnim fondom.

Nijedna aukcija preduzeća u „Spensu”, kažu Novosađani, ne može da prođe bez ovog biznismena iz Bačke Topole. Njegovo ime nalazi se u vlasničkim listovima više od deset preduzeća sa 2.000 radnika. Jerković je nedavno osuđen na sedam godina zatvora u Okružnom sudu u Sremskoj Mitrovici zbog šverca cigareta 1997. godine.


U Srbiji zapravo nema tačnih podataka o tome koliko domaći najveći zemljoposednici imaju zemlje, a do nekih rezultata može se doći na osnovu broja preduzeća koje su tajkuni kupili i zemljišta koje su te firme obrađivale.

Prodaja društvenog poljoprivrednog zemljišta počela je odmah posle petooktobarskih promena, a ovaj proces još nije završen jer je i dalje preostalo agrarnih preduzeća s ovim potencijalom čiju vlasničku strukturu valja promeniti, pa zato još ima prostora da zemljoposednici uvećaju svoje latifundije, odnosno, da se na ovoj listi pojave nova imena.

Kod nas se smatra da poljoprivreda nije naročito profitabilan posao. Uostalom, toliki ljudi su pobegli sa zemlje. Biti zemljoposednik je, čini se, nešto sasvim drugo. Motiv za ovu kupovinu nije zato poljoprivredni biznis, već fondovi Evropske unije.

U procesu približavanja EU Srbija, kao uostalom i druge zemlje, može da računa na sredstva iz pretpristupnih fondova koja nisu mala. U nekoj budućnosti mogu se nadati i novcu koji njihovim članicama pripada po osnovu agrara. Po sada uspostavljenoj raspodeli, najveći zemljoposednici su i najveći korisnici tih fondova.

Iako nisu zvanično krunisani, najmoćniji Srbi dobro znaju da cena zemljišta svuda u svetu vrtoglavo raste. Za sada je Srbija opredeljena da ne prodaje zemlju strancima, ali jednog dana ko zna. U takvom scenariju može se ostvariti dodatni profit, pogotovo ukoliko se uzmu u obzir cene po kojima su zemlju kupovali ovdašnji bogataši.

Primena Zakona o zemljištu nije bez problema, pa otuda česti protesti zemljoradnika zbog visoko izlicitiranih iznosa zakupa.

Zemljoradnici, naime, sumnjaju da se iza iznosa zakupa od 60.000 dinara i više po hektaru kriju upravo pomenuti tajkuni kojima se zemlja na ovaj način oduzima, a koji preko svojih ljudi na licitacijama zadržavaju ili dobijaju kvalitetnu obradivu površinu na velikim parcelama. Paorima se, naime, takvi enormni iznosi zakupa ne isplate.


“Cene koče razvoj brzog Interneta“
Beograd -- Internet operateri u Srbiji treba da ponude nove usluge i snize cene ako žele da povećaju rasprostranjenost brzog širokopojasnog pristupa Internetu.


Pristup preko telefonskog modema na kraju prošle godine imalo je 685.397 građana
Srpska domaćinstva koja imaju brzi pristup Internetu za telekomunikacione usluge treba da izdvoje do 40 evra mesečno, što je oko deset odsto prosečne srpske plate, kaže direktor Republičke agencije za telekomunikacije (Ratel) Milan Janković.

Prema njegovim rečima, operateri treba da povedu računa o cenama ukoliko žele da povećaju rasprostranjenost brzog Interneta.

Prema podacima Ratela, u Srbiji je 2007. godine bilo 583.109 pretplatnika na širokopojasni pristup Internetu, što je 7,75 odsto građana, dok je taj procenat 2006. bio znatno manji i iznosio je 1,62 odsto. U širokopojasni pristup uvršteni su ADSL, kablovski, bežični, lokalne mreže eternet i Internet treće generacije UMTS.

Janković je najavio da će do kraja juna biti završen novi pravilnik o kontroli cena na telekomunikacionom tržištu, kojim će biti propisano da se opravdanost cena utvrđuje na osnovu analize troškova u prethodnom periodu, dok se do sada cene analiziraju na osnovu poredjenja sa cenama iz zemalja regiona.

Ratel odlučuje o opravdanosti povećanja cena dva operatera koji imaju veliki udeo na telekomunikacionom tržištu - Telekom Srbije za usluge fiksne telefonije i SBB za usluge koje se pružaju preko kablovske mreže.

Janković je ranije najavio da bi cena impulsa u lokalnom telefonskom saobraćaju mogla da poskupi kada se donese novi pravilnik.


Ove godine ulja i za izvoz
Beograd -- Iako je početkom godine morala da uvozi jestivo ulje, Srbija će ove godine, zahvaljujući dobrom rodu uljanih kultura, imati ulja i za izvoz.


Korist od povećane proizvodnje uljarica imaće i građani, jer pojedine uljare najavljuju da se u narednih godinu dana cene ulja u radnjama neće menjati.

Prerađivači uljanih kultura, koji su prošle godine suncokret i uljanu repicu morali da nabavljaju u inostranstvu, sada će imati sirovina na pretek. Dok je prošle godine zasejano oko 130.000 hektara, ove godine očekuje se prinos sa 200.000 hektara pod uljaricama.

“Prinos uljane repice je povećan do 35 odsto, a prinosi su 3,6 do 3,8 tona po hektaru, a tako se očekuje i u suncokretu i u soji. Ako ostane ovako do kraja žetve suncokreta, sve su prognoze da će biti viška ulja i zavisno od politike proizvođača, da će biti ulja i za izvoz”, kaže pomoćnik predsednika MK Grupe Jaroslav Stupavski.

Da bi izbegla uvoz sirovina, kompanija Invej, čiji su deo i uljare Vital i Sunce, ove godine podelila je poljoprivrednicima besplatno seme suncokreta u vrednosti od dva miliona evra.

Rezulat je 50.000 hektara više zasejanih površina, što će biti dovoljno da Vital i Sunce povećaju promet od prodaje ulja za oko 13,5 miliona evra.

“Zagarntovoana cena poljoprivrednicima je ove godine već sada 350 evra po toni jus kvaliteta, a ukoliko se otkupe dovoljne količine mi ćemo garanovati i cenu gotovih proizvoda za godinu dana”, kaže Predrag Avramov iz komapnije Invej.

Kompanije Vital i Sunce do sada su najviše povećale cene ulja u maloprodaji i one su oko 145 dinara po litru. Nižu cenu od 110 dinara po litru zadržao je Dijamant, dok se u prodavnicama početkom maja pojavilo i ulje iz interventnog uvoza po ceni od 95 dinara po litru.


"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta