Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Investicija vredna dve milijarde evra

Beograd - Elektroprivreda Srbije će u utorak, 20. januara, objaviti tender za izgradnju Termoelektrane Kolubara B i novog bloka u Termoelektrani Nikola Tesla B. Vrednost investicije je oko dve milijarde evra, a tender za izbor strateških partnera za izgradnju dva bloka snage od po 350 megavata u TE Kolubara i novog bloka snage 700 megavata u TE Nikola Tesla B, biće objavljen u londonskom Fajnenšel tajmsu - izjavio je juče na konferenciji za novinare Petar Škundrić, ministar rudarstva i energetike


Generalni direktor EPS-a Vladimir Đorđević istakao je da će dve nove kompanije, u kojima će država biti suvlasnik, proizvoditi električnu energiju koju će po ugovorenim cenama kupovati Elektroprivreda Srbije.

- Da bi bilo uglja, ne samo za dve nove termoelektrane, veći za postojeće, potrebno je da se godišnja proizvodnja, pre svega u basenu Kolubara, poveća sa 30 na oko 43 miliona tona. Za to su potrebna ulaganja od najmanje 700 miliona evra. Zahvaljujući svim investicijama koje će premašiti 2,7 milijardi evra biće obezbeđen posao za oko 20.000 ljudi. Verujemo da će EPS uskoro dobiti saglasnost i za projekat modernizacije Termoelektrane-toplane Novi Sad i da će se i on realizovati kroz strateško partnerstvo sa stranom kompanijom. Novi elektroenergetski kapaciteti, računajući i novu hidroelektranu na Drini, obezbediće Srbiji energetsku sigurnost - istakao je Đorđević.



Rubin obećao radnicima u vinogradima bolje uslove

Kruševac - Oko 30 radnika kruševačkog Rubina, koji su od ponedeljka premešteni na rad u vinograde, juče su poslati na vanredni lekarski pregled, kako bi se utvrdilo da li mogu da rade u tim uslovima, rekli su radnici. Predstavnica radnika Jasmina Ognjanovićkazala je da su od kompanije dobili uveravanje da će im u vinogradima u okolini Kruševca biti obezbeđeni propisani uslovi za rad, zaštitna oprema, sanitarno higijenski uslovi i prevoz


Ognjanovićeva je navela da je sa nekoliko kolega tokom ove sedmice do vinograda u Bačini pešačila pet kilometara, da su dan provodili u vinogradu i kućici u kojoj je toplo, ali nema ni vode ni struje, te da praktično tamo nisu imali šta da rade. Dodala je da su iz Kruševca autobusom kretali u šest ujutru, a nakon završetka radnog dana stizali u šest uveče. „Smatrali smo da je rečo klasičnom pritisku kako bismo odlučili da dobrovoljno napustimo preduzeće, ali ukoliko nam budu obezbeđeni uslovi za rad, prihvatamo to kao potrebu preduzeća za dodatnom radnom snagom u vinogradima“, kazala je Ognjanovićeva.

Kompanija Rubin, koja posluje u okviru Invej sistema, saopštila je da je u nameri da sačuva radna mesta, u periodu krize koja nastupa, prerasporedila zaposlene na nova radna mesta u skladu sa zakonom i Kolektivnim ugovorom. „Određenom broju zaposlenih ponuđeno je da pomognu na poslovima u vinogradima“, saopšteno je iz te fabrike. Navedeno je i da je namera da se šire vinogradski kapaciteti, za čije je održavanje potrebno više zaposlenih. „Izvesno je da će podizanje novih vinograda morati da prati i zapošljavanje radnika u tim poslovima, kao što će investiranje u novu sofisticiranu opremu za proizvodnju i punjenje dovesti do smanjene potrebe za drugom vrstom radnika“, istakli su u Rubinu. Grupa od 60 radnika Rubina poslata je 10. novembra prošle godine na prinudni godišnji odmor, kako bi, kako su tada kazali, do 1. decembra razmislili hoće li napustiti preduzeće dobrovoljno, uz 250 evra po godini radnog staža. Po povratku na posao poslodavac im je ponudio nova rešenja, koja predviđaju rad u vinogradu, uz obaveštenje da u suprotnom postoji mogućnost otkaza, što je zakonom predviđeno ako radnik ne potpiše aneks Ugovora o radu, koji mu ponudi poslodavac.



Srpskoj privredi 12 milijardi dolara da preživi 2009.
Ako su u Vladi spremni da revidiraju penzije, da zamrznu plate i da ne povećaju poreze, onda na srednji rok imamo šansu da se izvučemo iz krize


Kriza i nestabilnost pogađaju sve, a mi ne znamo kako ćemo da izađemo iz nje. Postoje tri načina. Prvi je onaj koji Vlada hoće da ostvari, a to je da ne živimo ove godine lošije nego prošle. Jedan, manji i kritičniji deo struke, predlaže da se naprave radikalni rezovi koji i ovako i onako treba da se naprave, ali oni nemaju ni društvenu ni političku odgovornost za cenu koju treba platiti, niti mogu da uvere sve da će posle nekoliko godina privreda da radi na zdravim osnovama.

Treći način je onaj koji ima najveće šanse da se ostvari, a to je neka vrsta novog dogovora sa MMF-om, gde će nam oni nametnuti svoju viziju kako zemlja treba da izađe iz krize. Trenutno MMF insistira na brzom stabilizovanju privrede, što nam odgovara, ali u drugom koraku će tražiti strukturne promene, a to će ići teško, kaže u razgovoru za Biznis Miroljub Labus, profesor Pravnog fakulteta i bivši
 
Koji su uzroci ekonomskih poremećaja u Srbiji?

- Mi bismo u krizi bili i da nije bilo svetske krize, samo bi ona bila blaža. Ako se mi poslednjih godina razvijamo na bazi stranih sredstava i potrošnje, to ima svoje granice, jer jednog momenta dotok slobodnih sredstava mora da se smanji. Kod nas je ključna strategija razvoja bila zasnovana na potrošnji i na razvoju usluga. U zaduživanju i prilivu kapitala dominiraju nekretnine, trgovina, bankarstvo i lizing. Njihovi proizvodi ne mogu da se izvoze. Oni su dobri za razvijanje domaće ekonomije, ali problem ekonomije sa platnim bilansom ne može se na taj način rešiti.

Ne može se očekivati stalni priliv kapitala i doznaka. Kako god okrenete, rešenje je u podsticanju izvoznog sektora. Da bi se te stvari izmenile, neophodno je da neko napravi plan šta bi moglo da se uradi, i to ne na kratak, već na dugi ili srednji rok.

Postoje li neke naše prednosti?

- Naša jedina komparativna prednost je geografski položaj, koji nismo iskoristili. Da bismo to iskoristili, moramo da doprinesemo razvoju regiona, a mi to ne radimo. Da CEFTA zaista funkcioniše, da se napravi tržište od 50 miliona kupaca, jer sa tržištem od 7,5 miliona stanovnika smo mali za investitore. Sa 50 miliona potrošača je druga priča, ali potrebna je politička saradnja sa drugim zemljama, za šta mi sada nemamo velike izglede.

Deluje kao da su ekonomski odnosi sa regionom važniji od Evrope.

- To je delimično tačno, jer u našem izvozu 50 do 55 odsto ide u EU, u kojoj živi 500 miliona ljudi, dok izvoz u region od 50 miliona ljudi predstavlja između 30 i 35 odsto našeg izvoza. Procentualno, naš izvoz u region mnogo je značajniji nego izvoz u Evropu. S druge strane, daleko više uvozimo iz EU. Mi imamo jak ekonomski interes da produbimo privrednu saradnju sa regionom. U našoj diplomatiji kažu da je to jedan od tri vodeća principa, ali to ne potvrđuju praktične diplomatske akcije, bar za sada.

Da li je Vlada Srbije neefikasna?

- Ne bih ocenjivao rad Vlade, jer je ona tako napravljena da je glavna poluga moći izvan nje. Teško je ocenjivati rad Vlade, kada ona nema ona ovlašćenja koja bi svaka autonomna vlada imala. Ne želim da govorim o Vladi, ali bilo bi mnogo bolje da su odnosi u njoj bolji nego što su danas.

Šta može Vlada da uradi?

- U politici nije važno šta mislite da uradite, već šta možete da uradite i šta ste spremni da rizikujete. U vreme kada sam ja bio u politici, bili smo spremni da rizikujemo političku popularnost radi ispunjenja sporazuma sa MMF-om. Taj sporazum je imao dobre strane, u vidu otpisa dugova, ali je imao i velike političke troškove. Morali smo da smanjimo broj zaposlenih u administraciji za deset odsto, da stavimo plate i potrošnju u javnim preduzećima pod kontrolu, da započnemo privatizaciju u infrastrukturi... To su sve bili potezi koji nisu bili popularni. Ali mi smo tada imali snagu i političku volju da to uradimo.

Međutim, kada se završio sporazum sa MMF-om i kada je došlo do formiranja velike političke nestabilnosti, rezultati su se brzo istopili. Umesto otpuštenih, drugi su zaposleni, iz budžetskog suficita prešli smo u deficit, došlo je do dizanja plata u javnom sektoru i završilo se velikim trošenjem novca od privatizacije, a poslednja kap koja je prelila čašu je dodatnih 150 milijardi dinara, koje se daju iz budžeta penzijskom fondu. To je sve potrošnja koja ne doprinosi ni održivom rastu, ni promeni strukture proizvodnje. Sad nije samo pitanje šta treba uraditi, već šta su oni koji donose odluke spremni da urade i koji politički rizik su spremni da prihvate. Ako su spremni da revidiraju penzije, da zamrznu plate i ne povećavaju poreze, onda na srednji rok imamo šanse da izađemo iz krize u boljoj situaciji nego što smo danas.

Oslobađanje devizne likvidnosti bankama od strane NBS za sada nema efekta na privredu.

- Neće ni biti očekivanog efekta, jer banke gledaju šta se dešava u privredi i tu vide veliki rizik. Očekujem da će više da rade sa NBS i repo operacijama, nego što će odobravati nove kredite privredi. Osim ako se ne naprave neke nove kreditne šeme.

Koliko novca je potrebno privredi ove godine?

- Privreda ove godine treba da otplati između pet i šest milijardi dolara duga i potrebno je još pet, šest milijardi dolara neto zaduživanja. To je 12 milijardi dolara, ili milijardu dolara mesečno novih kredita da bi sve funkcionisalo. U novembru je priliv kredita iznosio 360 miliona dolara. Trenutno ne vidim kako će doći ta milijarda dolara mesečno. Treba reći da to nije veliki novac za strane banke, ali one imaju nepovoljno mišljenje o riziku investiranja u Srbiji.

Kakve će biti posledice?

- Konkretno, neće biti tih milijardu dolara mesečno. Deo preduzeća neće moći da refinansira kredite i neće moći da dobije kredite za obrtna sredstva, pa će onda nastati problem, ne samo spoljne, nego i unutrašnje likvidnosti. To neće dovesti do mnogo bankrotstava, jer je naša privreda drugačija od drugih privreda i naše kompanije ne idu tako lako u bankrotstvo. Međutim, koristiće se surogat tog mehanizma u vidu odloženog plaćanja i nagomilavanja unutrašnjih dugova. To privremeno može da bude mali amortizer, ali na dugi rok nas dovodi u još veće teškoće.

Koja je najveća opasnost za srpsku ekonomiju u 2009?

- Naš najveći izazov ove godine biće recesija i bojim se da će je naša ekonomska politika samo produbiti. Pre nekoliko meseci dao sam prognozu da će industrijska proizvodnja u 2009. pasti za dva odsto. Sada mislim da će se pad udvostručiti na četiri do pet odsto. Rast BDP-a od 3,5 odsto je apsolutno neostvariv u ovoj godini. Ako bude bilo kakvog rasta, biće dobro.

Ali budžet za 2009. je projektovan na tom rastu.

- Budžet je potpuno nerealan i usvojen je tek da bi bio usvojen. Prihodi ne mogu da se ostvare, a rashodi ne mogu da se pokriju. Čeka nas rebalans, što je opet gubitak kredibiliteta Vlade. Sumnjam da su ostvareni prihodi planirani rebalansom budžeta za 2008. godinu, što znači da porast budžetskih prihoda koji je planiran za ovu godinu teško može biti ostvaren, osim ako imamo daleko veću inflaciju od planirane. Ali, tada će svi ostali elementi budžeta biti pomereni. Deficit od 1,5 odsto BDP-a je nemoguće ostvariti, osim ako se ne poveća PDV. Međutim, povećanje PDV-a je čisto recesiona mera, jer je poresko opterećenje već mnogo veće od onog što razvojna privreda može da trpi. Povećanje poreza može dublje da nas gurne u recesiju, isto kao što nas visoke kamate već odavno guraju u recesiju.

Koje su koristi, a koje su mane primene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU?

- Ove godine bi nam bilo bolje da u budžetu imamo tih 20 milijardi dinara carinskih prihoda, ali na dugi rok, veoma je važno da ove godine počnemo sa primenom SSP. U krizi gasa pokazalo se da nedelju dana posle prodaje NIS-a Rusija ne može da nam garantuje redovne isporuke gasa. I nije nam pomogla Rusija, nego zemlje EU. Takvih poremećaja između velikih trgovinskih partnera će biti i u budućnosti. Ako ne dođemo pod nečiji kišobran, mi ćemo biti kolateralna šteta.

Neće uspeti balansiranje između velikih sila?

- Nije više vreme Tita i nesvrstanih i dve nuklearne sile, kada je mogla mnogo veća zemlja od ove danas da balansira između dva bloka. To danas ne postoji. Danas postoje veliki trgovinski blokovi i ako ne priđemo EU, ne možemo ni na koji način da budemo zaštićeni. To je velika pouka ove krize, da Rusima ne možemo da verujemo i da moramo što pre u EU, uprkos visokoj ceni koju ćemo platiti ove godine zbog pada carinskih prihoda.
 
Šta mislite o pomoći države privredi od 50 milijardi dinara?

- Čini mi se da se sada vrši pritisak da se država i dalje zadužuje, da i dalje drži potrošnju iznad naših mogućnosti i da počne da kreditira privredu, čak da iskoristi jedan deo deviznih rezervi koje nisu velike.

Još ne znam od kojih para će se dati ti krediti i kako će se vršiti realokacija tih sredstava. Treba znati da je tih 50 milijardi dinara tek trećina onoga što se dodatno daje penzionerima. Istovremeno, država smanjuje subvencije i kapitalnu potrošnju, u situaciji kada druge države povećavaju budžetsku potrošnju. Ovo bi bio neki dodatni vid zaduživanja države i to će sutra neko morati da plati. Zato mora biti jasno kako će se ta sredstva iskoristiti.


Nema tog kursa evra po kome bi danas smederevski „Ju-Es stil” mogao da proda u Evropi svoj čelik, ka

Radovan Jelašić (Foto: Ž. Jovanović) I ja bih voleo da smo u Evropskoj uniji, pa da od Brisela i Evropske centralne banke, poput Mađarske ili Letonije trebujem i dobijem po nekoliko milijardi evra za odbranu kursa dinara. Ali, mi nismo tamo, niti možemo da štampamo evre. Moramo ih zaraditi, stvoriti, pa tek onda prodavati. I to ne po onoj ceni po kojoj to odgovara nekim izvoznicima, koji se odmah potom pretvore u uvoznike, već po najrealnijoj tržišnoj vrednosti. U tom pogledu, a to je usaglašeno i sa Međunarodnim monetarnim fondom, ništa nećemo menjati – kurs ostaje na istom kursu. Biće i dalje, kao do sada, fleksibilan i pratiće sve dnevne promene ponude i tražnje, izjavio je za „Politiku” guverner Narodne banke Srbije Radovan Jelašić povodom sve učestalijih zahteva, pogotovo iz redova onih koji se bave krupnim biznisom, da kurs evra „uplovi” u nekakve stabilnije vode.

Guverner razume interes i poslovne ideje domaćih biznismena, ali niko od njih, kako reče, nije izašao „na crtu” i sam ponudio na tržištu evro po ceni od 82 dinara: „Kažu, država treba da se zaduži i da im omogući jevtiniji evro i stabilniji kurs u nekom dužem periodu. Niko ne reče gde to da država pozajmi i po kojoj ceni. I što bi se, konačno, država zaduživala za interes privatnog biznisa?”

– Niko ne veruje da je najviše Narodnoj banci, više od svih izvoznika i uvoznika, stalo do jakog dinara i stabilnog kursa. Ali, kada ponuda padne, a tražnja za evrima poraste, dolazi do neminovne deprecijacije. Bolje je i skuplji evro, a da ga bude u svakom času, nego jevtin, a da ga nema. Ne vidim nikoga kome bi, da NBS ne interveniše povremeno na tržištu, odgovarali visoki dnevni špicevi kursa evra u jednom ili drugom smeru – upozorava Jelašić i dodaje da Narodna banka nikome neće ugađati cenom dinara, a ponajmanje našim izvoznim „magovima” kojima ni trocifrena vrednost evra ne bi pomogla da nešto prodaju u svetu.

Nema tog kursa evra po kome bi danas smederevski „Ju-Es stil” mogao da proda u Evropi svoj čelik. Zašto? Stala je tražnja za tom robom. Nema kupaca. U toj situaciji nijedan kurs ne može mu pomoći, tvrdi guverner objašnjavajući da do rasta kursa evra u poslednjih nekoliko meseci nije došlo, kao što se po „čaršiji” pronose vesti, zbog toga što strane, pogotovo grčke, banke iznose „naše” devize napolje. Devizna likvidnost tih „naših banaka sa stranim kapitalom” nije pala u odnosu na stanje od 1. oktobra prošle godine. Štaviše, suočene sa velikim problemom plasmana novca na našem tržištu, one redovno kupuju hartije od vrednosti NBS i tako joj „pomažu” u povlačenju viška novca sa tržišta i omogućuju efikasno vođenje antiinflatorne politike.

Na pitanje koliko košta vođenje sadašnje antiinflacione politike preko takozvanih repooperacija guverner kaže: „Mnogo manje nego što bi nam to naplatili u zbirnom računu inflacija i kurs”. On podseća da u Zakonu o NBS nigde ništa ne piše o troškovima vođenja politike zdravog novca, ali da, zahvaljujući pozitivnim kursnim razlikama, NBS neće završiti 2008. godinu sa gubitkom, iako oko 30 milijardi dinara isplaćenih za kamate nije mala stavka.

Guverner Jelašić se nada da će i vlada uskoro, ne samo zbog neuravnoteženih prihoda u odnosu na rashode u budžetu, izaći na tržište sa svojim hartijama od vrednosti do 1,75 odsto bruto domaćeg proizvoda i time mu posredno pomoći u vođenju antiinflacione politike i smanjenju njenih troškova. Iako po zakonu NBS može državi da zajmi pare, vlada se, ne samo pod pritiskom MMF-a, odrekla takve mogućnosti opredeljujući se isključivo za domaće izvore finansiranja budžetskog deficita. Kada će se te državne hartije pojaviti on, za sada, nema pouzdanijih informacija, ali svakako pre nego što se posegne za nekim drugim merama poput povećanja PDV-a. Iako je korekcija poreza na dodatu vrednost „ušla”u spisak mogućih izvora finansiranja budžeta, ali kao krajnja mogućnost, jer je takav potez previše inflatoran, guverner se nada da do toga, ipak, neće doći.

Po njemu, biće mnogo delotvornije da se i država odrekne izvesnih izdataka, ali ne tako što će deo para za Koridor 10 preusmeriti za plate i penzije, pa time izazvati skok potrošnje, već iz jednog jedinog razloga – svetska kriza i recesija sve se više osećaju i kod nas. A to znači da se i ukupna, pa i državna, budžetska, potrošnja moraju prilagođavati novim, mnogo skromnijim okolnostima.

Šta ako se, pita guverner, ne ostvari planirani privredni rast od 3,5 odsto, a mi smo sve budžetske prihode planirali sa tom stopom. I odgovara –možda bi pre rebalansa valjalo videti gde se može nešto uštedeti, pa i na izdacima za plate i penzije.

-----------------------------------------------------------

Iznenađujuća inflacija

Guverner Jelašić priznaje da je i sam bio veoma iznenađen, naravno pozitivno, lanjskom stopom inflacije od 6,8 procenata. Očekivao je da bude jednocifrena, ali ne baš ispod sedam odsto. Do toga je, kaže, došlo zahvaljujući, pre svega, učestalim pojeftinjenjima derivata nafte, ali i vođenjem stabilne i prepoznatljive monetarno-kreditne politike, koju, bar za sada, bez obzira na sve pritiske sa strane, neće menjati bez velikih razloga. Zbog toga se u ovu godinu zakoračilo sa ciljanjem ukupne, a ne samo bazne stope inflacije od osam procenata, plus-minus dva procentna poena. „Rezerva” od dva poena nije zbog mogućeg povećanja PDV-a, već iz opreza da cena sirove nafte ne bude opet više od sto dolara za barel.

-----------------------------------------------------------

Sporost u nalaženju para

NBS je, prema rečima Jelašića, učinila mnogo toga krajem prošle godine da bi poboljšala likvidnost domaćih banaka. Pogotovo deviznu, ali to nikako ne znači da će banke u sadašnjim okolnostima pohrliti da privredi i građanima daju pare šakom i kapom. I one se preračunavaju vodeći računa o svakom, pa i najmanjem riziku. Država je, kaže, obećala nekakva podsticajna sredstva privredi i preduzetnicima, ali se, nažalost, malo trudi da brzim odlukama u parlamentu povuče stotine miliona evra od nekih evropskih banaka za pojedine namene.

Nema boljeg primera od kredita Evropske investicione banke za rekonstrukciju beogradskog mosta „Gazela”. Te pare odavno stoje, ali mi još ne možemo da rešimo preseljenje Roma iz kartonskog naselja ispod tog mosta. Slično je i sa podsticajnim kreditom italijanske vlade za mali biznis, ali i drugim zajmovima, jer vlada i Skupština nisu dovoljno efikasni u donošenju odgovarajućih odluka.



Jelašić outlines NBS strategy

National Bank of Serbia (NBS) Governor Radovan Jelašić says he's not spending foreign currency reserves to uphold the dinar, but to prevent severe fluctuations.


Radovan Jelašić (FoNet, archive)


"If I was just an ordinary member of the public, I would be much more concerned at having a fixed exchange rate. It would be a signal that every hour, every day, we were nearing financial collapse because of the depletion of our foreign currency reserves," said Jelašić on Friday in an interview for Belgrade daily Večernje Novosti.

"People seem to think that I have a magic wand and that, like an alchemist, I decide whether the euro will be worth RSD 85 or 95. However, it is neither I nor the NBS that set the value of the dinar, and this value is a kind of a 'thermometer' that accurately indicates everything that is going on in our economy and on the international financial market," he pointed out.

"No-one knows how long this disruption to world finances will last, and it would be highly irresponsible to uphold the rate at RSD 82 and 85 to the euro,” said the governor, adding that no-one could predict what the rate would be, as it depended on foreign currency influx, including foreign investment, foreign debt, and budget implementation.

Asked whether the euro would reach the RSD 100 mark, the governor said that “in the same way I can’t rule out that it won't reach the level of two months ago, it would be irresponsible to guarantee that it won’t reach that value too.”

The governor stressed that he expected inflation to be eight percent next year, give or take about two percent either way.

"The state will certainly not borrow from the NBS, so there will be no printing of money," Jelašić assured.

He added that early elections would not benefit anyone, and would negatively impact on dinar stability.

“Increased political stability would undoubtedly contribute to macro-economic stability. Each election means higher spending, and it would be highly undesirable,” he said.

Jelašić advised citizens to tighten their belts, to put off planned purchases and not go into debt if at all possible, to value their jobs more highly, and, if possible, find a secondary source of income.



"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta