Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Bolja zaštita od samovolje banaka
Od sutra klijenti banaka biće mnogo više informisani o uslovima pod kojim uzimaju kredit, koriste kreditne kartice, pozajmice po tekućem računu ili polažu štednju. Svi ugovori ubuduće moraće da imaju jasno naznačene odredbe kada mogu da se promene kamatne stope, a na taj način staće se na put samovolji banaka da uslove menjaju jednostrano.

Odlukom Narodne banke Srbije, koju će morati da primenjuju sve banke, definisani su minimalni uslovi koje one moraju da ispune, a odnose se na štednju, odobravanje kredita, otvaranje, održavanje i gašenje tekućeg računa i iskazivanju efektivne kamatne stope.
Klijent će od banke morati da dobije informaciju o vrsti depozita i periodu oročenja, minimalnom ulogu koji može da položi na štednju, troškove koje snosi, nominalnoj kamatnoj stopi. Takođe i o uslovima pod kojima se ona menja, plan otplate, da li se plaća porez...
Kada su u pitanju krediti, banke će svoje klijente morati da obaveste osim o roku otplate i vrsti kredita, i o rasponu nominalne i efektivne kamatne stope, da li je kamata fiksna ili varijabilna, koji je metod obračuna. Klijent će morati da zna i koliki su troškovi kredita, da li je moguća prevremena otplata, kao i kolika je kamatna stopa u slučaju docnje.
U Odluci NBS precizira se da banka mora da odredi i periode u kojima se menjaju kamatne stope koje su vezane za referentnu kamatnu stopu (euribor, libor…) i koji su razlozi za izmenu.
Banke će primenom ove odluke biti u obavezi da klijenta obaveste o troškovima koji se odnose na tekuće račune i to kako za otvaranje, održavanje i gašenje računa tako i o kamati koja se plaća za novac na računu, ali i o kamati koja se obračunava za dozvoljeni minus.

Pravo klijenta
Za svaku važniju promenu uslova kreditiranja banka je dužna da obavesti klijenta u roku od 15 dana, on ima pravo da je ne prihvati. U takvom slučaju banka mora da da rok od 30 dana u kom se može raskinuti ugovor.


Srbija pred dogovorom sa MMF
Trajanje kreditnog aranžmana Srbije sa MMF, kao što je „Blic“ juče najavio, biće produženo za šest meseci, odnosno do oktobra 2011. godine, jer se ispostavilo da Srbiji neće biti potrebno da povuče drugu i treću ratu kredita od 1,3 milijardi evra, već 700 miliona evra.

Ovo je prethodnog dana najavila ministarka Diana Dragutinović naglašavajući da se sa Fondom trenutno pregovara o 2010. i 2011. godini, kao i da se ispostavilo da je ekonomska situacija u Srbiji u 2009. mnogo bolja nego što se predviđalo pre dva meseca, jer je budžetski deficit manji od očekivanog.
- Budžetski deficit trenutno je ispod 100 milijardi dinara, a za celu godinu bio je predviđen na nivou od 119 milijardi dinara. Takođe, budžet se pristojno puni od kraja juna, tako da su prihodi u avgustu, septembru i oktobru veći nego u istim mesecima prošle godine - kaže ministarka dodajući da je optimista u pogledu budžetskih prihoda za 2010. godinu.
Ministarka je navela da se u 2010. godini očekuje rast BDP-a između 1,5 i tri odsto, kao i da se na osnovu tekućih kretanja može reći da će rast od 1,5 odsto biti premašen. Ona je rekla i da će 2011. godina verovatno biti godina povratka na rast od pet odsto.
- Srbija je veoma blizu konačnog dogovora sa MMF oko budžeta za 2010. godinu. Razlikujemo se trenutno samo u pet do šest milijardi dinara, na budžet od preko 1,2 milijardi. Važan je dogovor o pooštravanju uslova za prevremeno penzionisanje i beneficirani radni staž - kaže za „Blic“ jedan od pregovarača.
I Radovan Jelašić, guverner NBS, smatra da će se Srbija sa MMF dogovoriti u vezi sa budžetom za 2010. godinu i deficitom od četiri odsto bruto domaćeg proizvoda, ali da je važno i da na srednji i dugi rok smanjuje javnu potrošnju.
- Bilo bi bilo veoma loše da Srbija u narednim godinama ne smanjuje javnu potrošnju, jer je u međuvremenu porastao javni dug - i domaći, putem izdavanja trezorskih zapisa, ali i inostrani. Za Srbiju nije problem visina javnog duga, koji sada iznosi oko 32 odsto BDP-a, već brzina njegovog povećavanja, pošto je od početka godine povećan za šest do sedam odsto, a u 2009. ukupno će porasti za oko 10 odsto - kaže guverner.
Jelašić je naglasio da je ključno pitanje da li povećanjem javnog duga nešto dobijamo, odnosno da li se sredstva troše na investicije ili na održavanje javne potrošnje na istom nivou. Dogovoreni budžetski deficit od četiri odsto u narednoj godini daće mogućnost centralnoj banci da nastavi s relaksacijom monetarne politike.
- Raspolažemo informacijama da država u narednoj godini planira da podigne cene određenih energenata i nama bi bilo mnogo bolje da to uradi pre, jer bi nam to dozvolili da budemo agresivniji u relaksaciji monetarne politike - rekao je guverner NBS i precizirao da misli na najavljeno povećanje cene struje u 2010. godini.

Krkobabić razljutio delegaciju
Potpredsednik Vlade Jovan Krkobabić nije mogao da predstavnicima MMF objasni konkretne poteze u reformi penzionog sistema, što je iznenadilo delegaciju Fonda. Predstavnici MMF požalili su se premijeru i ministru ekonomije da je takav pristup neozbiljan, pa su umesto lidera PUPS morali da uskoče predsednik Srbije, premijer i ministar ekonomije koji su se čuli telefonima i dogovorili da će plan biti napravljen i predstavljen što pre.
Na pitanje kako će izgledati reforma, Krkobabić je delegaciji MMF rekao da će oni koncepciju da prave do kraja godine, a da će onda dati na javnu raspravu koja bi mogla da traje šest meseci. Predstavnici MMF su se prenerazili i odmah kontaktirali premijera i ministra ekonomije - kaže naš izvor iz Vlade Srbije.


„Fijat“ donosi posao za 14.000 radnika
U sedištu kompanije „Fijat“ za tri dana biće doneta odluka da li će u Kragujevcu proizvoditi mali gradski automobil A klase, ili porodični auto B klase. Automobil će u svakom slučaju biti namenjen svetskom tržištu i proizvodiće se u seriji od najmanje 200.000 komada godišnje. Na odluku o modelu uticaće ekonomska analiza i potreba tržišta.

Kako je za „Blic“ izjavio koordinator projekta države Srbije sa „Fijatom“ Nebojša Zdravković, „novo vozilo će u svakom slučaju biti pravljeno po najmodernijoj tehnologiji“, a biće promovisano javnosti 13. novembra u Torinu, pred najvišom delegacijom države Srbije.
- Kako god da kompanija „Fijat“ odluči, znamo da će u fabrici automobila, na proizvodnji novog modela, biti zaposleno najmanje 2.433 radnika. Instalacija nove opreme će uskoro da započne, jer „Fijat“ planira da započne proizvodnju novog modela, koji treba da bude sofisticiran automobil namenjen globalnom tržištu, u toku 2011. godine. Prvih 100 miliona evra biće uloženo narednih dana, i ta suma će biti višestruko uvećana do početka nove proizvodnje - kaže Zdravković.
U centru Šumadije posao će, kako najavljuju ekonomski analitičari i „Fijat“, tokom sledeće dve godine naći od 10.000 do 14.000 novih radnika. Na svakog zaposlenog u proizvodnji automobila, prema svetskim standardima, dolazi još četiri radnika u proizvodnji delova, komponenti i sklopova za montažu vozila. S obzirom na to da će uz „Fijat“ u Kragujevac pristići još 14 fabrika iz Italije koje prave delove (zapošljavaju oko 10.000 radnika), i „Manjeti Mareli“ koji planira da zaposli 1.000 radnika, kao i „Iveco“ sa fabrikom modernih autobusa (još 1.000 radnika), jasno je da će u najskorije vreme potreba za kvalifikovanom radnom snagom u Kragujevcu biti velika, tako da će, prvi put nakon tri decenije, radnici iz drugih sredina dolaziti zbog posla.


Ni jedne reči o ceni ruskog kredita
Posle pet sati razgovora o kreditnoj podršci budžetu Srbije, naša i ruska delegacija juče u Moskvi nisu utanačile uslove pod kojima nam državna kasa može postati teža za 200 miliona dolara. Naime, do kasno sinoć ruska strana nije predložila visinu kamate, o čemu se predstavnici Srbije nisu izjašnjavali. Pregovori se nastavljaju danas o 800 miliona dolara kredita za infrastrukturne programe, ali je mala šansa da svi uslovi budu ispregovorani za svega pet sati.

Po rečima Zorana Ćirovića, pomoćnika ministra finansija i šefa srpskog pregovaračkog tima, Rusi su predložili da kredit za pokrivanje budžetskog deficita vratimo za deset godina, ali smo mi zatražili da minimalni rok otplate bude 13 godina. Dogovor o tome se očekuje danas. Ni o grejs periodu nije bilo sloge, jer je juče razgovarano da poček traje između jedne i dve godine.
- O kamatama nije postignut dogovor, zapravo o tome nije ni razgovarano. Ruska strana nije saopštila visinu kamatne stope koju očekuje. Na njima je da se izjasne, na nama da vidimo da li je to prihvatljivo – kaže za “Blic” Ćirović.
Cenu “budžetskog dela” kredita Rusi ni kasno sinoć nisu saopštili, a po rečima Ćirovića, mi nismo izlazili sa bilo kakvim predlogom u vezi sa kamatom.
- Ako cenu tog dela kredita ne saopšte pre današnjeg nastavka razgovora, prihvatićemo razgovor o preostalih 800 miliona evra kredita za infrastrukturne promene. Bitno nam je da preciziramo što više elemenata sporazuma, da posle Moskve ima što manje otvorenih pitanja. Nastojimo da njihov broj bude minimalan – govori Ćirović.
Na pitanje da li se može zaključiti da dvodnevni pregovori neće perfektuirati bilateralni ugovor o kreditu, Ćirović odgovara:
- Moguće je da danas nećemo sve utanačiti, ipak su dva dana kratak rok. Ali, ako nešto ne bude utanačeno, to ostaje za naknadne razgovore. Insistiraćemo da naredni sastanak bude zakazan u Beogradu, u što kraćem roku.
Šef srpskog pregovaračkog tima naglašava da je u interesu i naše i ruske strane da sva pitanja budu rešena u što hitnijem roku. Sam kredit od milijardu dolara za sada ne dolazi u pitanje, apostrofira on, a razgovori se odvijaju u prijateljskom tonu.
- Ruska strana razume naše zahteve i zato očekujem da će finansijski detalji ubrzo biti precizirani – zaključuje Zoran Ćirović.

Kamate blokiraju opremu za HE „Đerdap”
- Razgovarali smo o klirinškom dugu Ruske Federacije prema Srbiji, zapravo o izmirivanju klirinškog duga između Hidroelektrane “Đerdap” i ruske kompanije “Silovie mašini”. Taj komercijalni ugovor je, inače, zaključen u okviru sporazuma dve države, a Rusi duguju 100,5 miliona dolara. Predviđeno je da dug bude izmiren isporukom opreme za “Đerdap”. Sporni su datumi akceptiranja faktura pa kao posledicu imamo prilične razlike u kamati, o čemu i sada razgovaramo. Ova suma ne ulazi u međudržavni kredit o kome upravo pregovaramo – kaže Zoran Ćirović.


Sporazum Srbije i Crne Gore o ekonomskoj saradnji
Ministri ekonomija zemalja CEFTA saglasili su se da poboljšanje poslovnog ambijenta u regionu može da ima samo pozitivan efekat, kao i da povećanje trgovine predstavlja jedan od puteva ka izlasku iz krize
Ministri Dinkić i Vujović potpisuju sporazum o ekonomskoj saradnji

Podgorica, 29. oktobra – Ministri ekonomije Crne Gore i Srbije Branko Vujović i Mlađan Dinkić potpisali su juče u Podgorici sporazum o ekonomskoj saradnji i uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja.

Predstavnici vlada Crne Gore i Srbije ocenili su da će potpisanim sporazumom „poboljšati privredni odnosi dve zemlje”.

– Srbija je jedan od najznačajnijih spoljnotrgovinskih partnera Crne Gore i verujem da će obim robne razmene, koji je sada oko 800 miliona evra, ali i investicija, biti povećan na znatno viši nivo, kroz aktivnosti predviđene sporazumima – rekao je novinarima Vujović, dodavši da za to postoje sve pretpostavke i mogućnosti.

– Nakon formiranja nacionalnih koordinacionih odbora dve zemlje, uključujući i naše privrednike, trebalo bi da iskoristimo svaku šansu da unapredimo saradnju između Crne Gore i Srbije – pojasnio je Vujović.

Dinkić je istakao da se robna razmena između Crne Gore i Srbije svake godine povećava, ali da je ove, zbog ekonomske krize, neznatno smanjena.

– Crnu Goru vidimo kao jednog od najvažnijih partnera za budućnost – rekao je on. – Srbija je do sada investirala oko 200 miliona evra u Crnu Goru, zbog čega je važno da postoji zaštita ulagača koja je garantovana potpisanim sporazumom.

Upitan da li Srbija planira da učestvuje na tenderu za Luku „Bar”, Dinkić je odgovorio da Srbije jeste zainteresovana i „to je u razmatranju”.

– Sporazum je važan za regionalni razvoj, odnosno male države i ekonomije. Treba da unapređujemo konkurentnost privrede, razvijamo infrastrukturu i privučemo što više stranih direktnih investicija u narednom periodu – rekao je srpski ministar.

Kako je saopšteno iz crnogorskog ministarstva ekonomije, „sporazum će doprineti podsticanju razvoja međusobnih ekonomskih odnosa, razmeni poslovnih i informacija o programima i projektima, te da će zbog ostvarivanja ciljeva sporazuma, dva ministarstva osnovati mešovitu komisiju za ekonomsku saradnju”.

Potpredsednik vlade i ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić govorio je danas na ministarskoj konferenciji komiteta CEFTA u Podgorici o uticaju svetske ekonomske krize na sprovođenje sporazuma o slobodnoj trgovini zemalja regiona.

Sporazum dve zemlje potpisan je na marginama trećeg sastanka Zajedničkog komiteta CEFTA na kome učestvuju ministri ekonomija Crne Gore, Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Moldavije, Hrvatske i Albanije. Oni su se saglasili da poboljšanje poslovnog ambijenta u regionu može da ima samo pozitivan efekat, kao i da je povećanje trgovine jedan od puteva ka izlasku iz krize.

Dinkić je istakao da saradnja sa zemljama u regionu ima izuzetan politički i ekonomski značaj za Srbiju koja je u prvih osam meseci ove godine u trgovini sa članicama CEFTA izvezla robu u vrednosti od milijardu i 200 miliona evra,uvezla 500 miliona evra robe i time ostvarila suficit u iznosu od 700 miliona evra. Kako je rekao, do kraja godine se može očekivati da taj suficit premaši iznos od milijardu evra.

– Naš interes je da sledeće godine, kada Srbija preuzima predsedavanje CEFTA komitetom, nastavimo razgovore o liberalizaciji usluga, o poboljšanju uslova za investiranje i za veću integraciju kompanija u okviru regiona, kako bismo zajednički napravili što bolji efekat – izjavio je potpredsednik Dinkić i dodao da Srbija kao jedna od ključnih zemalja CEFTA regiona ima interes da se oblik slobodne trgovine nastavi i razvija u budućnosti.

Tokom 2009. godine Srbija je plasirala 36 odsto svog izvoza na tržišta zemalja CEFTA, a na tržište Evropske unije 54 odsto.


Dugovi: Mnogo nam, a hoćemo još!
Svaki od oko dva miliona zaposlenih u Srbiji moraće godišnje za državu da zaradi 1.300 evra da bi ona uspela da plati kamate i dospeli deo glavnice svog duga
 
Takva računica proizlazi iz činjenice da će Srbija u narednom periodu morati godišnje da plaća oko dve milijarde evra za otplatu redovnih rata kredita ugovorenih do početka 2009, rečeno je Ekonom:eastu u Ministarstvu finansija.

A tek u poslednjih godinu dana su se „otvorile“ međunarodne finansijske institucije i dva od četiri nam stuba oslonca spoljne politike. Tako će sa ruskih 660 miliona i kineskih 200 miliona evra ukupan javni dug tokom ove godine narasti za skoro tri milijarde evra.

„Još se, međutim, ne zna kada će i koliko novca po osnovu tih novih kredita biti povučeno, a bez toga ne može se izračunati ni koliko će Srbija morati da vraća godišnje“, kaže Zoran Ćirović, pomoćnik ministra finansija za Ekonom:east. Pošto će novac kad tad stići, po Ekonom:east-ovoj računici javni dug ovim narasta još za oko 30 odsto, pa će godišnje za njegovu otplatu morati da se obezbedi i do 2,6 milijardi evra.

„Ko da zaradi 1.300 evra za vraćanje duga? Čijeg duga?“, pita Saša Radović, radnik u obezbeđenju. „Čime se onda hvale svaki dan kad te pare neće moći da vrate. Kao kad bih se ja hvalio da mi je komšija dao pod kamatu 200 evra da platim račun u kafani. I srećan sam što će možda i brat da mi da još 300 da zakrpim krov na kući. Isto pod kamatu. Da mi je neki brat, poklonio bi mi. A posao mi je „klimav“. Kad dođe vreme da im vratim ja ću da se češem po glavi, a oni će u najboljem slučaju da me prebiju“, objašnjava za Ekonom:east Radović kako u stvarnom životu izgleda zaduživanje bez pokrića.

Zemlja za minus
„Prodao sam zemlju u selu pre dve godine da bih pokrio neke minuse. Sad znam da je trebalo da tu posadim šljive, da ih prodajem komšiji koji ih suši i pakuje, pa mlati pare po Nemačkoj, ali tad mi se žurilo“, priča Radović kako izlazi na kraj sa svojim zajmovima.

Srbija je svoju „zemlju u selu“ prodala. Kad bi svake godine bilo po pet NIS-ova ili dva Mobtela da se prodaju ne bi bilo ni pomena od dužničke krize. Taman bi imalo da se vrati dug. Ovako, ostane li BDP u današnjim okvirima, svake godine za otplatu kamata i dela glavnice odlaziće svaki osamnaesti dinar.

A ministar ekonomije Mlađan Dinkić ponosno tvrdi da je Srbija nisko zadužena zemlja, jer je njen javni dug od 32 odsto BDP-a znatno niži od proseka Evropske unije i da bi trebalo nastaviti istim putem.
U tu računicu, međutim, nisu uračunati već dogovoreni krediti, za koje je samo pitanje dana kada će i zvanično biti iskorišćeni. Da jesu, državni dug bi očas posla narastao na oko 42 odsto BDP-a.

Taman do granice koju je ministarka finansija Dijana Dragutinović postavila kao kritičnu. „Javni dug ne bi smeo da pređe granicu od 40 – 45 odsto BDP-a. Pretila bi opasnost da se ova granica probije samo u slučaju da se ništa ne uradi na prihodnoj i rashodnoj strani budžeta i ako bi deficit godinama ostao četiri odsto BDP-a“, rekla je nedavno ministarka za Bankar magazin.

Neki tvrde da bi javni dug smeo da ide i do 60 odsto. Bi, ali u razvijenim zemljama koje imaju veliki izvoz i jaku privredu! Tada bi, kažu ekonomisti iz Kvartalnog monitora za Ekonom:east, na servisiranje kamata išlo tri odsto BDP-a, za razliku od trenutnih nešto manje od jedan odsto, po čemu Srbija spada među evropske zemlje koje najmanje izdvajaju za servisiranje kamata. Ali javni dug raste i period sa privilegovanim tretmanom nekih dugova prolazi, pa će porasti i suma potrebna za izmirivanje kamata.
Rizici


Zasad, dug Srbije je održiv, država nije nisko, ali jeste umereno zadužena, a opet, ne može se zaključak donositi samo na osnovu prostog učešća duga u BDP-u, kaže pomoćnik ministra finansija.

„Valutna struktura duga je nepovoljna, jer je dinarski deo samo deset odsto. To znači da sa porezima koje ubiramo u dinarima moramo da vraćamo dugove u evrima i dolarima, pa zbog ove valutne neusklađenosti postoji rizik usled velikih promena kursa“, objašnjava Ćirović.

Kamatna struktura je, po njegovim rečima, dosta dobra, jer su dve trećine pozajmica uzete sa fiksnom kamatnom stopom. Ali krediti koji će tek ući u strukturu javnog duga promeniće na gore ovaj odnos, jer uglavnom podrazumevaju varijabilnu kamatnu stopu. Varijabilne kamate jesu niže nego ikad, pa to trenutno nije problem, ali neminovno će rasti i mogu napraviti problem prilikom otplate.
Još jedan problem ističe profesor Ekonomskog fakulteta Boško Živković, koji takođe smatra da je dug zasad održiv, ali se u kratkom roku može povećati.

„Srbija nema izgrađenu bazičnu infrastrukturu, putnu i železničku, koja je jako skupa, a mora se finansirati iz javnog duga i to uglavnom stranog, jer su male mogućnosti zaduživanja na domaćem tržištu“, kaže za Ekonom:east Boško Živković. Još jedan razlog i opravdanje što će dug nastaviti da raste.

Većina novougovorenih pozajmica je i namenjena infrastrukturi. Samo nikako da radovi počnu. Buni se Svetska banka i sve međunarodne institucije – ako se već traži novac, zašto se ne koristi?

„Evropska investiciona banka odobrila je, na primer, kredit za projekat koji se zove ‘Hitna obnova sistema vodosnabdevanja u Nišu’ i isti projekat za Novi Sad. Novac je na raspolaganju od 2005. Do danas je povučeno nula evra. Ljudima iz EIB-a ništa nije jasno – traže im novac, insistiraju da ga dobiju što pre, a onda ne uzmu ništa“, priča Zoran Ćirović o činjenici da hitni, neophodni, finansijski zaokruženi projekti ne mrdaju sa mrtve tačke.

Dobri i loši dugovi


Kad se već zemlja uvaljuje u dugove, njih bi bar trebalo usmeriti u izvozno orijentisanu privredu, infrastrukturu, energetiku... u bilo šta što će sutra moći da donosi pare ili obezbedi bolji ambijent za privatne investicije. Svaka čast penzionerima, ali oni nikad neće moći da vrate dugove koji se zbog njih prave.

„Rukovodim se po tezi Branka Horvata – uspeh jugoslovenske privrede bio je baziran na činjenici da je 30 odsto BDP-a reinvestirano u proizvodnju. Po njegovoj priči, jugoslovenska privreda nije bila uspešna zahvaljujući nagomilavanju dugova, bila je to samo floskula devedesetih. Znači novac se mora investirati, reinvestirati, pa u tom smislu ni zaduživanje sa konkretnim ciljem da se stvori nešto novo nije loše“, kaže Zlatko Šćepanović, direktor Aquaris grupe.



I nebitno je da li je hrvatski ekonomista znao pravu istinu ili ne, poenta priče jeste da svaki novac mora da se investira i da krediti nisu sami po sebi zlo. Oni to postaju samo ako se protraće.

Zbog toga Srbija ne može da se poredi sa Hrvatskom i Slovenijom, iako se uporno tvrdi da smo mi dobri kakvi su i koliko su dužni oni. Prvo, porede se neuporedivi podaci, hrvatski dug od 95 odsto BDP-a uključuje i javni i privatni, a srpski dug od 32 odsto BDP-a je isključivo državni.



„Tokom krize privatni sektor je smanjio dugove, država se dodatno značajno zadužila. Sa oporavkom privrede počeće značajno da se zadužuje i privatni sektor. Tako će zbirna zaduženost brzo dostići kritičnu granicu od 80 odsto BDP-a. Zbog toga je od suštinske važnosti da se ukupna ekonomska politika vodi tako da se stvori povoljan ambijent za razvoj industrije“, kažu u Kvartalnom monitoru.

Drugo, hrvatski dug je mnogo više pokriven izvozom, a uz to krediti se troše za gradnju puteva, kojim će proći turisti, ostaviti svojih sedam milijardi evra godišnje i rešiti veliki deo problema otplate duga. Dakle mora se nešto konkretno raditi sa parama koje se zajme. Ne sme se od njih samo preživljavati. Jer kao što francuska poslovica kaže: „Ko živi na kredit umire na rate.“
 
 
 
Dug 500 puta veći od potraživanja 

Da ima 500 puta više potraživanja nego što ih trenutno ima Srbija bi mogla da pokrije trenutne dugove, ali bez onih koji će se u narednom periodu nakalemiti. Albanija je spremna da Srbiji vrati njen deo od oko 7,5 miliona dolara od ukupno dvadesetak koliko joj je na zajam dala SFRJ. Ali Slovenci se bune što se i Crna Gora, koja nije bila posebna država kad je ugovor o sukcesiji potpisan, sad pojavljuje kao zaseban sukcesor, pa će i tih sitnih nekoliko miliona stići ko zna kad. Sa Angolinih 23 miliona dolara duga (za školovanje vojnika i lečenje na VMA) spisak dužnika se završava. Doduše postoji i ruski klirinški dug od 100,5 miliona dolara, ali taj dug neće ići iz ruskih ruku, jer je ruska kompanija Silovije mašini angažovana za rekonstrukciju Đerdapa. Pošto ovaj posao vredi oko 140 miliona dolara, još će im biti i doplaćeno.


"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta