Dobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzistaDobrodosli na sajt Medjunarodnog centra za razvoj finansijskog trzista
O namaUsluge CentraProizvodi CentraSavetovanja i seminariNasi rezultatiNasi klijenti
Arhiva vesti
Osam novih aerodroma u regionu - Hrvatska dominira, Novi Sad želi aviosaobraćaj
Region će ove godine postati bogatiji za niz infrastrukturnih objekata u vazdušnom prevozu. Po svemu, ipak, prednjači Hrvatska.

Do kraja godine u promet će biti puštena nova vazdušna luka Zagreb, kapaciteta pet miliona putnika, što je investicija vredna više od 330 mil EUR.

Ali, ove godine bi trebalo da počnu radovi i na aerodromu na Rabu. Iako je reč o realativno malom ostrvu u severnom Jadranu, najavljuje se da bi taj aerodrom trebalo da ima kapacitet od 200.000 putnika godišnje, što je na nivou Rijeke. U aerodrom na Rabu planirano je ulaganje do 60 mil EUR.

I dok Hrvatska već ima primat u vazdušnoj infrastrukturi s ukupno devet operativnih aerodroma - sedam međunarodnih, Aerodrom Brač i Mali Lošinj, region dosta zaostaje.

Slovenija ima dva ozbiljna uzletišta, BiH u Sarajevu i Mostaru (postoje uzletišta u Banjaluci i Tuzli), a Srbija zapravo samo Beograd iako se svako malo pokušava revitalizirati i Niš, a zanimljiv projekt je napravljen i u Kraljevu.

Crna Gora ima turističku vazdušnu luku u Tivtu i poslovnu u Podgorici. Makedonija je oba aerodroma , Skoplje i Ohrid, dala u koncesiju turskom operateru TAV-u.

Zanimljivo je da sve te zemlje planiraju ove godine krenu u nove investicije. Bosna i Hercegovina planira napraviti aerodrom u Bihaću, Srbija u Novom Sadu i Užicu, Makedonija u Štipu, a Crna Gora u Nikšiću.

Kako procenjuje portal Ex-Yu Aviation News, projekat u BiH biće opterećen hipotekom neuspeha aerodroma u Trebinju, u koju je uložen milionski iznos u izradu dokumentacije i konsultantske usluge, a godinama se nije krenulo s mrtve tačke.

Lokalne vlasti Bihaća planiraju da ulože milion evra u projekt, a očekuje se novac i od kantonalnih i državnih vlasti. Većinu novca ipak bi trebaolo da osigura strateški partner. Govori se da bi to trebalo da bude investitor iz Turske.

Pokrajinska vlada Vojvodine želela bi postojeće sportsko-poljoprivredno uzletište u Novom Sadu da pretvori u komercijalni aerodrom koji bi služio, primarno, za čarter, teretne i niskobudžetne letove. No, kako je lokacija samo 70-ak kilometara udaljena od beogradskog aerodroma "Nikola Tesla", postavlja se pitanje njegove prave svrsishodnosti.

Srbija planira primarno da evitalizuje, uglavnom za istu svrhu kao i u Novom Sadu, uzletište u Užicu koje je, zbog tadašnje vojne namene, teško stradalo u NATO-ovim udarima 1999. godine. Procenjuje se da će za to trebati 19 mil EUR, a obnova bi mogla da bude završena ove godine.

Crna Gora želi u Nikšiću, na prostoru zapuštene rezervne vazdušne luke JNA, da stvori svoj treći međunarodni aerodrom. Za sada je u projekat uloženo 1,6 mil EUR a ukupni kapacitet će biti 200.000 putnika. Makedonija pak u Štipu želi napraviti svoju glavni kargo aerodrom, a radovi će početi kad se završe metereološke studije. Koncesionar će i u ovom slučaju biti TAV.


Sertić: Rešenje za neka od 10 preduzeća već u januaru
Od ukupno 17 preduzeća kojima je produžen rok za privatizaciju, u ovoj godini ostalo ih je 10 sa nerešenom sudbinom, a ministar privrede Željko Sertić najavljuje da bi rešenja za neke od tih firmi mogla biti nađena već u januaru.

Resorni ministar poručuje da po isteku roka, 31. maja ove godine, nijedna od preostalih 10 firmi neće više imati zaštitu države od poverilaca.

"Imamo za svako od tih preduzeća definisane planove. Neka ćemo već u januaru završiti, a za ostala tražimo najoptimalnija pravna rešenja, kako bi nastavila da rade i u budućnosti ukoliko postoji zdrav deo biznisa koji može da bude održiv", rekao je Sertić.

Ministar je, u izjavi Tanjugu izrazio bojazan da će s nekim firmama biti većih problema.

Kao najveći problem izdvaja RTB Bor i rudnike Resavica, a podseća i da će javni poziv za strateško partnerstvo za Galeniku biti raspisan u februaru.

Kada je reč o Resavici, on je rekao da se sa Ministarstvom energetike intenzivno radi na reorganizaciji, kako bi najveći broj rudara zadržao posao, i kako bi se održala delatnost koja je važna za Srbiju.

Sertić je podsetio da će predlog rešenja za Resavicu biti donet u februaru, a onda ostaje još tri meseca da se problem s tom firmom reši.

Govoreći o RTB Boru, on navodi da su problem troškovi, efikasnost upravljanja, način rada, a sa druge strane problem je i što je cena bakra u svetu drastično pala.

"Mi moramo na oba aspekta da vodimo bitku, da uradimo sve što je do nas da konsolidujemo to preduzeće, smanjimo troškove, a menadžment koji bude vodio RTB Bor da to radi odgovorno", rekao je Sertić i dodao da je cilj da se u narednom periodu gubici tog preduzeća svedu bar na nulu, odnosno da ne bude gubitaš, kako bi preživelo do privatizacije.

Druga preduzeća, navodi Sertić, biće lakše ili teže rešavana, ali postoji izvesnost u njima.

"Javni poziv za Galeniku biće raspisan u februaru, najavili objavu javnog poziva za strateško partnerstvo", ističe on.

Među preduzećima čiji status još nije rešen nalaze se još i Fabrika automobila Priboj, HIP Petrohemija Pančevo, kombinat Jumko iz Vranja, kruševačka Trajal korporacija, AD Politika iz Beograda, fabrika autobusa i specijalnih vozila Ikarbus i Holding industrija kablova Jagodina.

Primera radi, RTB Bor je jedini proivođač bakra, zlata i srebra u Srbiji, metala koji su berzanska roba, a u svom sistemu zapošljava više od 4.500 radnika. Rudnici Resavica imaju sirovinski potencijal u ležištima uglja od oko milijardu tona. To javno preduzeće, koje povezuje devet rudnika uglja sa podzemnom eksploatacijom, ima 3.845 radnika. Galenika,recimo, na domaćem farmaceutskom tržištu ima udeo od 10 odsto i ta kompanija zapošljava više od 1.500 radnika.

Ministar je poručio da država ne sme da dozvoli da nakon 31. maja bilo koje preduzeće ostane pod državnom zaštitom, ali s druge strane to ne znači da neće postojati preduzeća koja će dobijati subvencije.

"Subvencije danas daju i velike države poput Nemačke, Švajcarske, Austrije, a pre svega su potrebne firmama koje se bave javnim uslugama kao što je železnički prevoz ili neke druge specifične oblasti", objasnio je on.

Upitan da li je, kada je usvojen novi Zakon o privatizaciji krajem 2014. očekivao da će se taj proces do sada privesti kraju, on je rekao da je postojala bojazan kod svih koji u tome učestvuju, ali ne zato što nisu znali kako će to pravno da se reši i koji

su modaliteti, nego zato što je u firmama koje su bile u portfoliju Agencije za privatizaciju bilo 92.000 zaposlenih.

"Nisu svi oni radili u punom kapacitetu, ogroman broj njih nije ni dolazio u preduzeće. Većini njih su prodavali političku maglu da će neko da dođe i reši probleme i da postoje zli ljudi u ministarstvu koji to neće da reše. A opet nije bilo političke volje da se sedne s ljudima i da se kaže ljudi ovako ne ide, jer cela država ide u ponor", rekao je Sertić i istakao da je ova vlada to počela da radi.


"Mali" akcionari
Emitenti
Posrednici
Investitori
Proizvodi Centra
Arhiva vesti
Kontaktirajte nasKnjiga gostijuMapa sajta